Get Adobe Flash player

Bodrenov sivi pinot šampion 52. Sajma i izložbe zagorskih vina

 
 
U subotu, 25. svibnja 2019. godine održana je svečana dodjela priznanja i proglašenje pobjednika 52. Sajma i izložbe vina u Bedekovčini.
https://www.bedekovcina.hr/wp-content/uploads/2019/05/3a.JPG_photogallery_normal-652x420.jpg
Ove godine dodijeljeno je 6 velikih zlata, 34 zlata, 69 srebra, 22 bronce i 2 priznanja. Šampionom izložbe proglašen je Pinot sivi Vinarije Bodren vlasnika Borisa Drenškog. Šampionu je nagradu uručio župan Željko Kolar, koji je rekao kako županija koja ima tolika kvalitetna vina, koja ima toliko vinara, čija vina se piju diljem svijet pa čak i na Wimbledonu, za sebe mora smatrati da je sjajna vinska regija. Uz čestitke Vinariji Bodren i svima koji su osvojili priznanja, župan Kolar je rekao kako su posebno veseli priznanjima u kategoriji hobisti. “Imati kleticu i vinograd za nas u Zagorju je način života i taj naš pitoreskni krajolik upravo takve slike čine posebnim. Ono što je naš daljnji plan je suradnja s Istrom, čiji su vinari i bili gosti ovog sajma, da bismo plasirali vina na talijansko tržište”, rekao ie župan Kolar.
 
Veliko zlato među hobistima dobio je Ivan Krklec za Rajnski rizling dok je u kategoriji pjenušavih vina ta nagrada pripala Vinariji Vuglec za istoimeno pjenušavo vino. Među predikatnim vinima veliko zlato otišlo je u ruke Bodrenovog Sivog pinota, a bijelo mirno suho vino redovite berbe koje je osvojilo veliko zlato jest Graševina Vinarije Kopjar. Veliko zlato u kategoriji bijelih mirnih vina redovite berbe s ostatkom šećera pripalo je Vinariji Sever za Sokol Cesargradski, a najbolje ocijenjeno vino u kategoriji crvenih i ružičastih vina bilo je Vina Hren Cabernet sauvignon.
Poveznica na video: https://www.instagram.com/p/Bx5ks3zlfGi/?igshid=zpvhggh58a8o
 

Anđelka Felja

Pravi Josip Broz je ubijen u Španjolskoj 1939., na zapovijed Staljina 

 
 
U četvrtak 23. svibnja bio sam u posjetu međimurskom glavnom gradu - Čakovcu. Nakon nekoliko provedenih sati u Čakovcu otišao sam u mjesto Kumrovec, u kojem je rođen Hrvat i komunist Josip Broz. Bio je to dugo planirani posjet, kako bi na svoj način razotkrio i upozorio na veliku laž, obmanu i prijevaru, koja je nedvojbeno duboko izvorište i svih današnjih teških problema u samostalnoj hrvatskoj državi. U Kumrovcu sam želio zabiti kolac u srce Walter Titove umjetne Jugoslavije i najveće zločinačke ideologije i organizacije u povijesti čovječanstva - Komunističke partije i komunizma. Nažalost, u Hrvatskoj je danas premalo ljudi koji imaju hrabrost javno izgovarati istinu i javno djelovati protiv jugoslavenskog i komunističkog raka, koji izjeda Hrvatsku i hrvatski narod. Ja se ne bojim i ne ću šutjeti sve dok ne umrem, ili dok me ne ubiju.
U Čakovcu sam, u društvu s dragim prijateljima, gospođom Miro Cepanec i Zvonkom Zubčićem, koji su mi jako puno pomogli, proveo više od tri sata družeći se i razgovarajući s osobama svih mogućih uzrasta, koji danas žive u Hrvatskoj, ali i u raznim dijelovima svijeta, od Njemačke, Velike Britanije i Šri Lanke. Bilo je to još jedno poučno iskustvo i novi dokaz da o bolesnom stanju u Hrvatskoj s jednako velikim nezadovoljstvom govore ljudi u svim dijelovima naše lijepe Domovine, kojoj prijeti najozbiljnija opasnost od propasti i nestanka. Nemojmo taj zaključak samo tako lagano odbaciti. Prosječan hrvatski čovjek je strašno zbunjen i neinformiran.
 
Iako sam imao malu rezervu prije dolaska u Čakovec, većina ljudi, kojima smo dijelili letke i s kojima smo se upustili u razgovor, rekli su mi da imam njihov glas ako budem i službeno kandidat na predsjedničkim izborima. Posebice su se zanimali za novitet moje predkampanje, koju sam ja prvi uveo u praksu u Hrvatskoj. Iz Čakovca smo se uputili na put do Kumrovca. U Kumrovec smo stigli oko 4 sata popodne. Mjesto je izgledalo kao da je puno duhova - gotovo nismo vidjeli ni jednu osobu na malobrojnim ulicama. Brzo smo pronašli tri mjesta koja sam planirao posjetiti - kuću Josipa Broza, Kumrovečku školu i Ured općinskog Vijeća.
 
Prvo smo otišli do spomenika zločincu i komunističkom diktatoru Walteru Titi, koji se nalazi pokraj rodne kuće Josipa Broza, čiji je identitet Walter Tito uzeo nakon što je Josip Broz ubijen u Španjolskom ratu 1939. godine. Ispred spomenika održao sam šestominutni govor, držeći plakat, u kojem sam rekao da Walter Tito nije bio Josip Broz iz Kumrovca, nego da je ubačen u Komunističku partiju Jugoslavije nakon što je Josip Broz ubijen u Španjolskoj 1939., na zapovijed Staljina. 
 
O sudjelovanju Josipa Broza u Španjolskom ratu u svojoj knjizi - Reason in Revolt, objavljenoj u Londonu 1948. godine, svjedoči engleski komunist Fred Copeman, koji je bio zapovijednik bataljuna engleskih dragovoljaca u Španjolskom ratu. Josip Broz je bio zapovijednik bataljuna Dimitrov, dragovoljaca s Balkana. Josip Broz je imao nadimak "Šapajev". Copeman je u svojoj knjizi objavio i fotografiju Josipa Broza, na kojoj se jasno vidi da mu nedostaju dva prsta na lijevoj ruci. Ta fotografija zorno pokazuje kako gotovo da nema nikakve sličnosti između Josipa Broz i podmetnutog Waltera Tite.
 
U govoru, koji se nadam da ću moći objaviti i na facebooku (imam tehničke poteškoće) pozvao sam hrvatski narod, a posebno bivše i današnje hrvatske komuniste i Jugoslavene da konačno progledaju i odbace laž, obmanu i prijevaru, u koju su duboko vjerovali preko pola stoljeća, a, nažalost, mnogi i danas i dalje vjeruju. Drugi svjetski rat bio je laž, Komunistuička partija Jugoslavije bila je laž izgrađena na zločincu i masovnom ubojici Walteru Titu, koji je preuzeo identitet Hrvata Josipa Broza. To je ujedno i najbolje objašnjenje zašto Walter Tito nije imao nikakvih problema za pokolj preko pola milijuna Hrvata po završetku Drugoga svjetskog rata. Da je to uistinu bio Josip Broz jako je malo vjerojatno da bi postupio tako krvoločno kao što se, bez imalo osjećaja krivnje, ponio masovni ubojica Walter Tito.
 
Ispred zloglasne Kumrovečke škole, u kojoj su se školovali, između ostalih, Ivica Račan, predsjednik SDP-a i Jadranka Kosor, predsjednica HDZ-a (danas ideološki identične globalističke i lijevo liberalne "partije") istaknuo sam kako je to zapravo bila škola u kojoj su se školovali komunistički kadrovi, čija je jedina zadaća bila poslušno provoditi politiku Waltera Tite u držanju hrvatskog naroda u zarobljeništvu u Jugoslaviji te ubijati hrvatske državotvorne borce u emigraciji, kao i progoniti disidente u Hrvatskoj.
 
Upozorio sam i na suludu politiku predsjednika Vlade Plenkovića, koji i danas pozitivno gleda na ulogu zločinca Waltera Tita, i koji radi na ulasku Srbije u Europsku uniju, što će dovesti do novog i konačnog posrbljavanja Hrvatske i hrvatskog naroda. Naravno, upozorio sam i na dogovor Plenkovića s kineskim političarima da članica Komunističke partije Jiang Yu kupi Kumrovečku školu, koja bi trebala postati novo sjeme širenja komunizma u Hrvatskoj i obnove Jugoslavije. Draga hrvatska braćo i sestre,  čuvajmo i spasimo Hrvatsku i hrvatski narod od velikog zla koje je u nama i među nama.
 

Antun Babić

Stvaralaštvo sam doživljavao kao kontinuirani proces u kojem podjednako sudjeluje umjetnikovo racionalno i emotivno biće

 
 
Akademski slikar, autor europskog renomea Dimitrije Popović, kreator je kompleksnog likovnog opusa, književnik. Ovih je dana objavljena opsežna, reprezentativna monografija posvećena pedesetoj obljetnici njegovoga umjetničkog rada.
https://www.tportal.hr/media/thumbnail/w1000/991667.jpeg
• Gospodine Popoviću, pred nama je opsežna monografija, reprezentativno izdanje posvećeno pedesetoj godišnjici Vašega umjetničkoga stvaralaštva. Može li pedeset godina stati u jednu knjigu, koliko zapravo? Što monografija posebno ističe?
- Pedeset godina stvaralačkog rada je doista dug period. Monografija na 620 stranica sažima sve ono bitno što se odnosilo na moj umjetnički rad na svih dvadeset tematskih ciklusa koje sam izlagao u proteklom vremenu. Osim te tematske različitosti motiva svjetovne ili sakralne tematike u monografiji je vidljivo i različito korištenje likovnih medija kojima sam se bavio od najranijih radova do ovih recentnih. Dakle osim klasičnih tehnika kao što su crtež, slika i grafika zastupljeni su i moderni ili suvremeni mediji ,kolaž, asamblaž, objekt, instalacija odnosno performans. Ovo je do sada najkompleksnija monografija o mom stvaralaštvu koja precizno iscrtava moj umjetnički lik, pokazuje različitost predmet mojih zanimanja i obzore  mojih interesovanja.
 
• Što je ključ za dešifririranje Vašega kompleksnog opusa? Kako najbolje razumjeti Vaše djelo? Na promociji monografije izveli ste i performans Alegorija o umjetnosti, znakovito?
- Ono što će zazvučati paradoksalno jest da i meni  kao autoru vlastito djelo izmiče u svom potpunom značenju. Naime svaka je tema za umjetnika toliko kompleksana da je nikada u potpunosti ne može, da se tako izrazim, „osvojiti“. U tome i jest draž stvaralaštva. Dakle pristupi mom djelu su bili različiti ovisno o tematu kojim sam se bavio. Ali nešto kao moguća zajednička konstatacija iz onoga što je pisano o mom radu odnosi se na prikaz zamršene i kompleksne  tragične ljudske prirode, o onim vječnim pitanjima smisla postojanja i naravno onog vječno aktualnog  pitanja smrti i njenog mističnog značenja. Upravo performans „Alegorija o umjetnosti“  govori o tom odnosu umjetnosti prema vječnom pitanju tajne postojanja i umjetničkog izražavanja.
https://www.tkokaze.hr/media/3561/retrodimpopdog2017.jpg?crop=0.036931818181818184,0,0,0&cropmode=percentage&width=754&height=352&rnd=131299110190000000
• Autor ste niza ciklusa. Volite li poneki ciklus ili sliku više od drugih?
- Svaki je od ciklusa kojima sam se bavio na poseban način bio izazovan. Za umjetnika je poseban kreativni kvalitativni problem kako staroj temi dati novo viđenje a da suština sižea ostane nepromijenjena. Od svih ciklusa  najviše sam se bavio temom Kristovog stradanja i smrti na križu. Taj ciklus naslovljen „Corpus Mysticum“ bio je izlagan u Rimu 2000 godine u programu obiljžavanja dvijetisuće godina kršćanstva kojeg je organizirao Vatikan. U jednoj emisiji o umjetnosti francuske televizije moja slika „Raspeće“ koja prikazuje Kristov raspeti korpis s leđa uvršten je u izbor najzanimljivijih prikaza ovog motiva u umjetnosti XX. stoljeća.
 
• Kako se razvijao Vaš umjetnički put, mirno, odmjereno, s amplitudama, kako?
- Stvaralaštvo sam doživljavao kao kontinuirani proces u kojem podjednako sudjeluje umjetnikovo racionalno i emotivno biće. Umjetnik svoje djelo podjednako osjeća i misli. Naravno postoje lucidni momenti koji se nazivaju inspiracija kad vam odjednom zabljesne neka ideja, ali u principu umjetnička kreacija zahtijeva kontinuirani rad. Što se tiče moje karijere ona je bila pomalo netipična. Već sam kao student na zagrebačkoj Likovnoj akademiji bio dobitnik važnih nagrada i izlagao u Parizu.
 
• Družili ste se s nizom istaknutih imena s jugoistoka Europe, tko je od njih na Vas najviše utjecao?
- Od  autora koje sam poznavao Danilo Kiš je bio najzanimljivija osobnost.  Možda i zbog toga što je bio posebno vezan za Cetinje moj rodni grad u kojemu je Kiš proveo važne, formativne godine a i majka mi je bila cetinjanka. Kiš je bio izuzetno lucidan i duhovit čovjek. Ne treba zaboraviti i to da je u mladosti imao ambiciju postati slikar. I ta likovna komponenta je naše razgovore obogaćivala na poseban način.
 
• Često objavljujete i književne radove. U kakvom su međuodnosu likovna umjetnost i književnost u Vašem ukupnom opusu?
- U mom slučaju odnos slike i riječi je posebno važan. Jedno proizlazi iz drugog. Slika izaziva riječ kao što riječ potiče sliku. Konačno u kršćanskoj religiji „Riječ je postala tijelom“, a tijelo automatski implicira sliku. Temati kojima sam se bavio , bilo da su sakralne ili svjetovne sadržine znaju biti toliko slojeviti i bogati značenjima da se zapravo nameće potreba da se uz jednog medija pređe u drugi, da se likovno izrazi literarnim.
http://www.galerija-mona-lisa.com/galleries/Raskaj/Dim_Akt_1988_bak77_99_50x39.3cm.jpg
• U Vašem opusu često se isprepliću sakralni i erotski motivi.
- U pravu ste. to se posebno vidjelo u mojim likovnim i literarnim radovima posvećenim trima biblijskim ženama Juditi, Salomi i Mariji Magdaleni.  Objavljena je i knjiga mojih eseja o ove tri zanimljive biblijske žene pod naslovom „Eros, krv i svetost“. Tridesetoga svibnja putujem u Rim na otvorenje izložbe mog ciklusa o spomenutim ženama.
 
• Što je trenutačno novo u atelijeru? Planovi, izložbe, knjige...?
- Trenutačno radim na završavanju ciklusa „Mit mode“. Fenomen mode me jako zanima s estetskog, sociološkog i filozofskog stajališta. Taj sam ciklus započeo prije dvije godine. U Lyonu je nedavno završena zanimljiva izložba posvećena motvu Kristovog raspeća. Na toj sam izložbi imao izložena dva rada iz cilkusa „Corpus Mysticum“. Što se tiče knjiga u zaostatku je jedna tematska monografija  koja je trebala biti objavljena prošle godine. Njezino objavljivanje se planira ove jeseni. Knjiga je naslovljena „Mit o ženi“.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Srijeda, 21/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1212 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević