Get Adobe Flash player

Naše hrvatsko bogatstvo

 
 

OBIČNE I NEOBIČNE RIJEČI

 

 

blato – izmet
bricana –brijačnica
doktoraja –ambulanta
drkolc –glačalo na ugljen
isodak– izlazak
jutroklik –proljev
karapampula – slatka kuhana rakija
kišobrela –kišobran
kolače– okomito
krmokolja– kolinje
kuca – kuja
kučka – kuja
kukavština – kukavičluk
kuluk– težak prisilni rad
legom – ležeći
liposlovac– vješt govornik
lipostvoran-  skladnog stasa
mahom – odmah
odjevalnica – prodavaonica odjeće
pedagogički -pedagoški
podvala – umetak
raskošje- raskoš
rasprd -razlaz
smiraj - suton
spašen -normalan
sporad- radi, zbog
staroga- starac
stoputslatko –saharin
svojština- vlasništvo
štita– kišobran
https://pre00.deviantart.net/d988/th/pre/f/2013/002/e/d/hrvatski_grb_by_shandor_js-d5q5pq3.png
 

NAŠ HRVATSKI

 
 
Kad učeni Hrvati prisiljavaju nas nedoučene služeći se tuđim riječima
dok svoje materinske odbijaju, nisu li to tihi unutarnji neprijatelji u kulturi, koji djeluju pod okriljem demokracije i domoljublja. U stvari to su „veliki Hrvati“, vlastnici, plaćenici, koji ne čuju, ne vide, ne razumiju, a razlikuju se od malih ljudi i običnih žena, raznih amatera, znanih i neznanih neznalica, nadobudnih promicatelja i hrvatskoga.
 

 

NAŠE JEZIČNO BOGATSTVO I SIROMAŠTVO

(Za Hrvate koji više vole tuđice nego Hrvatice)
 

 

šokirati (se): ganuti se, iznenaditi se, odjenuti se šokački, osupnuti se, onesvijestiti se, slediti se, sablaznuti se, utrnuti, uplašiti se, ušutjeti, uzbuditi se, užasnuti se, začuditi se, zalediti se, zapanjiti se, zaprepastiti se, zanijemiti, zamrijeti, zgranuti se, zgroziti se, i druge po potrebi.

 

 

NEVJERNI VJEROVNICI

 
 
Biti za je pametnije, ali je protiv zanimljivije.
Bio konj, tovar ili bik, samo da mu se nekako dočepati državnih jasala.
Bolje je i štrajkati nego pričati o ustašama i partizanima, zabavnije je.
Da nam se vrati socijalizam svi opet bili mladi.
Dobro je dobro zgriješiti, nego loše griješiti.
Dok jedni provociraju, drugi izazivaju, pa nam nije dosadno.
Doktori su i protiv Hipokrata što im brani baviti se onim što ne znaju i protiv  Kulundžića, nego bi i oni htjeli biti makar kakvi miniministri.
Država pomaže dobrostojeće, a crkva dobroležeće.
 
Hajduk ne stoji loše na tablici, samo ju treba obrnuti tumbe.
Hajduk se ozbiljno reformirao – od bilih postali crni.
Hoće li po kulikularnoj reformi smjeti krave i bikovi stanovati u istoj sobi?
Hrvati razgovaraju, a komunjare komuniciraju, a propovjednici uče pameti
Hrvatima je tata, a Talijanima papa.
I u Splitu ima branitelja, ali su torcideri.
I Vlada i oporba složno dižu ruke: jedni kao znak za, a drugi protiv.
Je li zemaljski svetac onaj koji zna i vjernike varati?
Kad bi sva oporba dobila vlast, gdje bi nam bio kraj?
Kad su se mogle vinkovačke Šokice, i neke sevdalinke, zašto se ne bi i petrinjske ojkače malko izritale?
 
Kad se jake stranke slože (SDP i HSS) i olovo plivat može.
Kako to da i naši predsjednici: Države, Vlade i Sabora ne nose sunčane naočale na tjemenu kao drugi?
Koji žale skupljače plastičnih bočica po kantama i oni koji vam žele sve najbolje u novogj godini – isti su.
Lako je ministricu srušiti, teže je doznati kako je to postala.
Lijepo je vidjeti ministre kad složno dižu ruke, to je opoziciji zanimacija.
Može li i farma biti firma?
Može li strančica s 0,5 % izbornih glasova rušiti ministre redom? Kako ne.
Najbolje prolaze siromašni i besposleni koji imaju kompjuter ili pametni mobitel.
 
Najvažnije je ministarstvo mentalnog stanja nacije koje nam i nije baš, ajmo reć - neophodno.
Navodno sestre nezakonito umjesto doktora daju injekcije i vade krv.
Navodno sveci i svećenici nisu isto.
Neka nam pjeva, ako pjeva, tko hoće samo da ne plače, rokče ili dreči.
Neki neke mrze što ne znaju mrziti.
Neki bi, ali ne mogu, i povijest kastrirali.
Neki se Slavonci diče inatom jer znači prkos, kapric, truc.
Nekoć brodogradnja, sada brodogrdnja.
 
Nekima ljetna stanka traje bez prestanka, a nekima malo previše.
Nije jasno zašto ne štrajkaju djelatnička i intelektualistička stranka.
Od najbitnijeg ipak je važnije da ima tko štrajkati, štrajkovati i štrajkirati.
Papa je nekima otac, a nekima oćuh. Zavisi.
Portoparol je najnoviji i najmoderniji hrvatski naziv za gromovnika ujedinjene oporbe i opozicije.
Prosvjedi su, ali samo u Zagrebu, najatraktivniji i najzabavniji.
Ruke peru oni kojima nisu čiste, a prste umaču samo neki.
 
Skupina zagrebačkih i splitskih navijačkih siromaha već je privatizirala Dinamo („Dinamo – to smo mi“) i Hajduka („Hajduk je naš“). Znači, Dinamo će konačno biti prvi, a Hajduk barem drugi.
Strašno: Pa ovaj je njihov Trump više na našoj TV nego naš Ćiro.
Smije li i vlast narodu postavljati neodgovorna pitanja?
Tko je taj bik koji se jako derao kad je ministar posjetio farmu? To je njihov gromovnik u fušu.
Unatoč zabrani osječki komarci negostoljubivo i dalje napadaju gostujuće igrače i navijače, a domaće samo mušice.
Uljanici bi se mogli baviti turizmom koji je isplativiji i lakši.
 
Uz najbolju volju papa ipak ne može baš svima biti otac.
Zna se da najduže štrajkaju penzići, i nikom ništa.
Zašto i ministrica kukurikularnu reformu naziva kurikulna?
Zašto je Slavoncima zahod zavod?
Zašto neuki bivšeg ministra uspoređuju sa Čika Jovom koji je bio pametan.
Za vas se nekoć brinula socijalistička, a sada se za nas skrbi samo socijalna  služba na čelu sa socijalnim djelatnicama.
 

Martin Jakšić

Istra je pod vlašću IDS-a osim Uljanika ostvarila i niz velikih afera koje su prošle lišo

 
 
Na portalu Zagreb info novinarka Nikol Boljfetić počastila nas je zanimljivim događajem sa udaljenog hrvatskog otočića nasred Jadrana. Nezadovoljstvo otočana je izazvano natječajem za radno mjesto čuvara u Parku prirode gdje je posao dobila javnosti nepoznata Zagrepčanka. Na otoku se rijetko otvaraju nova radna mjesta, posebice VKV, tako da je frustracija nekoga tko je odabrao živjeti na rodnom škoju velika. Mali i udaljeni otoci se odlikuju skupoćom hrane i materijala, kratkom sezonom, depresivnim životom među starom populacijom... I u Domovinskom ratu živjeti na pučini dok je hrvatska mornarica još stasavala bilo je jako stresno.
https://adriacamps.com/wp-content/uploads/2015/12/Camping-Pila-pebble-beach-1.jpg
U Upravnom vijeću koje odlučuje koga će se zaposliti od 5 vijećnika troje je iz našega glavnoga grada. Novinar spominje žalbu otočanina P. G., te se s pravom pita a što ćemo sa svim došljacima u Zagreb koji imaju prednost pred rođenim Zagrepčanima? Stvarno se slažem sa g. Boljfetić da bi Zagrepčanin trebao u Zagrebu imati prednost kod zapošljavanja, osim kada se radi o specifičnim sofisticiranim djelatnostima u kojima stručnost i talent donose prevagu; kao što su kazališni dekorater, violinist, profesor fizike na fakultetu, kirurg...
 
Zagreb je danas grad u kojem žive ljudi iz svih hrvatskih krajeva, grad u kojemu se nalazi pola dječijih vrtća i više od polovice akademskih građana naše Hrvatske. Ali usporedba Grada kojemu gravitira cijela Hrvatska i koji sa svojim širim okružjem ima preko 1,5 milijun stanovnika, sa ovim otočićem kojemu "glavni grad" ima 450, a "šire" okružje 790 stanovnika komična je i neumjesna. Prosječna starost domorodaca na otoku L. je iznad 70 godina. Iduća prilika za zapošljavanje će se javiti možda za deset godina, a rečeni otočanin P. G. je obrazovan čovjek i sudionik Domovinskoga rata. Novinarka dakle raspaljuje strasti i dolijeva na vatru benzina, umjesto da ukaže na prave probleme i eventualno ponudi rješenja.
 
Neki otoci su relativno sretni poput Krka i Korčule, blizu kopnu, bogati, dobro povezani i turistički uspješni. Uzmimo primjer Mljeta na kojemu živi službeno 1000 ljudi (neslužbeno znatno manje); moj poznanik je godinama tamo odlično zarađivao na suvenirnici i ipak se odselio. Kada sam ga pitao zašto je to učinio odgovorio mi je da njegova djeca nisu Robinzoni. Gledao je albume sa rođendana starijega sina rođenoga zimi i uvijek ista slika; stariji sin sa mlađim pored torte i svijećica i uhvatila ga je žalost. Danas postoje na otocima ceste,trgovine,ljudi drže apartmane i restorane,država potpomaže škole, ambulante i zubarske ordinacije - ali stanovništvo ipak odlazi. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je pored problema demografije i odumiranja sela i manjih mjesta prepoznala kao gorući problem, čak  kao pitanje nacionalne sigurnosti i odumiranje otoka.
 
Boljfetić ne vidi prirodno rješenje da se upravo mlade ljude iz Zagreba, Rijeke, Splita stimulira da nasele mala mjesta i otoke, te našu dragu Slavoniju. Povoljni krediti za seoski turizam i poticaji za maslinarstvo su samo dio u lepezi mogućih poticaja, ukoliko ne želimo da nam mladost pobjegne u Ameriku, Australiju, Kanadau, Skandinaviju... Je li naš čovjek u stanju mijenjati mentalitet i nakon propasti industrije otići na selo? Jesmo li u stanju umjesto bezbrojnih ekonomskih fakulteta i menadžmenta (ovih kadrova već ima kao majora i zastavnika u nekadanjoj JNA vojsci), ili uhljeba po kancelarijama koji "kroje" politiku, ili zaštitara koji već ne znam što više štite za svojih 3.000 kuna plaće, dobiti kuhare, trgovce, plantažere, farmere. Jer kada ostane 50 obitelji koje se bave seoskim turizmom doći će i učiteljica, i poštar i mesar i zidar i trgovkinja i sladoledar; možda se tu naseli i umjetnik u mirovini, možda zatreba i čistač ulica, možda netko pokrene i remont za jedrilice i barke, kamenolom, klesarsku radionicu, vinoteku...
 
Neke stvari prepoznajemo kao prirodne procese; u XIX. i XX. stoljeću naši južnjaci iz Dalmacije, Like, Hercegovine su hrlili u plodnu Slavoniju, danas Slavonci idu na jug, ili u još većoj mjeri u Irsku, Austriju, Njemačku itd. Zagreb je u doba renesanse imao manje stanovnika od Komiže, Lopuda, Korčule, Hvara, Raba, Krka... danas ga otkrivaju turisti i dive se stvarima koje je Gradu darovao Izidor Kršnjavi, veliki naš nosač kulture! Rijeka je pod vladavinom SDP-a nazadovala i unatoč idealnom položaju za srednjoeuropsku luku ostvarila depopulaciju i zakasnila za Koprom i Barom sa uređenjem operativne obale. Istra je pod vlašću IDS-a osim Uljanika ostvarila i niz velikih afera koje su prošle lišo, za razliku od najjače hrvatske stranke HDZ-a koji je bolno platio svoje afere i pogrješke, bilo gubitkom vlasti, bilo sudskim procesima tipa Sanader. Stvari treba imenovati, razgovarati o njima, nuditi rješenja - ali ne stvarati demagogiju radi bolje prodaje novina ili veće čitanosti portala, ili izborne pobjede! Meni se više sviđa njemački, skandinavski i švicarski policentrični model od francuskog, turskog, engleskog, ruskog, srbijanskog modela matice metropole! Jer u naše puste krajeve doselit će neki drugi gosti, možda i neželjeni!
 

Teo Trostmann

Za sudbinu bunjevačkih Hrvata (su)odgovorne su hrvatske političke elite

 
 
U Hrvatskoj ljudi žive u neznanju. Ne znaju ništa o Hrvatima izvan Hrvatske. Rijetki su posjetili gradišćanske Hrvate, koji već i više od 500 godina žive u Mađarskoj, Austriji, Slovačkoj i Češkoj. Ne razumiju ni što su Hrvati u Bosni i Hercegovini, a posebice se ne zamaraju činjenicom da u BiH žive Hrvati, Srbi, Muslimani-Bošnjaci, katolici, pravoslavci, muslimani... Njih nikada nitko nije učio da su Hrvati u Bosni i Hercegovini nastanjeni u središnjem dijelu hrvatskih povijesnih zemalja, što znači da su Hrvati u Bosni 'srce Hrvata'. I nakon svega netko od nas traži da hrvatske aktualne vlasti – koje se zadnjih godina mijenjaju jednom godišnje – razumiju što su i tko su Šokci, Bunjevci, odnosno Hrvati u Bačkoj, Banatu, Srijemu (Vojvodina) u Srbiji.
https://www.dnevnik.rs/sites/default/files/styles/teaser_big/public/2018-08/7-1%20Bunjevci%2031.JPG?itok=BC_QU_HN
Kako "hrvatski građani" ništa ne razumiju, isto tako ništa ne razumiju aktualni članovi vladajuće političke elite. Iluzorno je očekivati od Andreja Plenkovića da to razumije, jer je odgojen u lažnim jugo-komunističkim mitovima ne zamjeranja. Nadam se da hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović razumije, ali nisam siguran. Uvjeren sam da ministar uprave Lovre Kuščević nema pojma o čemu pišem. Još sam sigurniji da i oni u oporbi, poput Bože Petrova, Arsena Bauka ili Kreše Beljaka, ne znaju niti ih interesira kilometar dalje od Metkovića, Brača i Samobora. Dakako, osim kuna! Oni "znaju" da  su kune dobre i da ih trebaju. Po mogućnosti puno kuna.
 
Ovih dana bila je Dužijanca u Zagrebu. Šetali "Bunjevci" po Zagrebu. Bili u i ispred katedrale, spustili se na Trg bana Jelačića, svirali, tamburali, pjevali, plesali... Televizija ih nije prešutjela, ali niti to nije pomoglo. Nitko u Zagrebu i Hrvatskoj nije ništa pametniji, i dalje ne znaju tko su i što su Bunjevci. U svome neznanju da ništa ne znaju svim se sredstvima bore da tako ostane i dalje. Ne vide dalje od katedrale.
 
U isto vrijeme isti ti Bunjevci u narodnim nošnjama i s tamburama tamburali su i po Novome Sadu. I zanimljivo, stanovnici Novoga Sada, Újvidéka, Neusatza i Neoplante jako dobro znaju tko to sa srpskom zastavom tambura usred posrbljenoga grada. Jadni Bunjevci! Oni koji ne smiju više reći da su Hrvati. To su isti oni Bunjevci koji ne idu samostalno na izbore, njih zastupa srbijanska stranka Borisa Tadića – Demokratska stranka. To su isti oni Bunjevci koji su članovi Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV), koji također ne ide samostalno na izbore, nego su se priklonili toj istoj srbijanskoj stranci – Demokratskoj stranci Borisa Tadića. Ljudi u Hrvatskoj niti znaju, niti ih zanima da nešto saznaju o Hrvatima u Srbiji i zašto ne žele ići na izbore. Ljudi u Hrvatskoj bi trebali biti zainteresiran i da znaju kako Hrvati u Srbiji nemaju – kao favorizirani Pupovčevi Srbi u Hrvatskoj – niti jedno zastupničko mjesto u srbijanskoj Skupštini. Njih ništa ne zanima. Oni vole živjeti u neznanju.
 
Novosadski Dnevnik objavljuje 23. VIII. 2018. iza 20 sati navečer na svome portalu vijest L. Radlovačkog pod naslovom na ćirilici: »Дани буњевачке културе у Новом Саду: Грана мала, али фина«, u prijevodu »Dani bunjevačke kulture u Novome Sadu: Grana mala, ali fina«, što je parafraza jedne pjesme Zvonka Bogdana, pjevača, koji u Srbiji pjeva na ekavici, a u Hrvatskoj ponekad i na ikavici (https://www.dnevnik.rs/drustvo/dani-bunevacke-kulture-u-novom-sadu-grana-mala-ali-fina-23-08-2018). Ćirilični Dnevnik daje izjavu odnarođene Hrvatice, koja se u Srbiji prodala za dinare, kao što su se u Hrvatskoj mnogi prodali za kune, Suzane Kujundžić Ostojić, koja kaže: »Reč je o nacionalnom prazniku po kojem su Bunjevci prepoznatljivi, a koji objedinjuje njihov jezik i kulturu i sve ono što čini bunjevačku zajednicu«. Vidite, ona je već kupljena i ne govori o tomu da su Bunjevci Hrvati, ali što je još gore ona ne govori niti da je ona Bunjevka. Ona govori o »njihovu jeziku i kulturi«, što je potvrda uspjele asimilacije za dinare. Slično zbori i organizatorica ove sramotne manifestacije, Svetlana Babić, predsjednica Udruženja građana "Bunjevački kulturni centar – Novi Sad": »Deo smo istorije stvaranja ove države i veoma smo ponosni zvog toga. Mi smo grana mala, ali fina. Mislim da smo lepo prihvaćeni u Novom Sadu, a naročito smo zahvalni Gradu koji je prepoznao i ima razumevanja za takve manifestacije«. Da, "lepo" su prihvaćeni jer smiju sa srpskom zastavom tamburati i šetati se usred Novog Sada!
 
I na kraju evo dva komentara ispod teksta koji također puno govore:
Bunjevka
Izuzetno nam je drago, da se bunjevački narod vraća svojim korenima i ne žele više da se vode u knjigama kao Hrvati.
Petar
Markota, u Srbiji sloboda, slobodno se možeš odreći svoje nacije.
 

Pavao Blažević

Anketa

Andrej Plenković je zaposlio ujaka, kuma i sestričnu. Tko je sljedeći?

Ponedjeljak, 10/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1268 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević