Get Adobe Flash player

Čime su nas zadužile britanske vlasti u zadnjih stotinu godina?

 
 
S ogorčenjem sam primio vijest kako su hrvatski (čitaj: bruseljski) čelnici, bez razmišljanja i temeljem diktata europskih i svjetskih moćnika, u znak solidarnosti s Velikom Britanijom, naredili da Republika Hrvatska protjera nekog od ruskih diplomata. Dakako, nitko normalan ne može odobravati postupke ubijanja ljudi nervnim ili bilo kakvim oružjem, zbog političkih, obavještajnih ili bilo kakvih drugih razloga i bilo gdje. Za taj zločin Velika je Britanija optužila Rusiju i njenog predsjednika Vladimira Putina kao, „najvjerojatnije“ naredbodavce. Najvjerojatnije?! Ruske vlasti odbijaju odgovornost za taj zločin. Na prvi pogled moglo bi se posumnjati na rusku stranu, te se eto radi o izdaji njihovih obavještajaca koji su pobjegli svojim britanskim obavještajcima; no samo naizgled. Nitko ni svjetskoj a ni našoj javnosti nije dao takve nedvosmislene dokaze koji bi bjelodano jasno osudili jednu stranu, a sve druge moguće upletene u zločin, amnestirali od svake odgovornosti.
https://pbs.twimg.com/media/Cs1wVakWcAA7rh_.jpg
Teško je sa strane pouzdanije odgovoriti što se to zbiva u svijetu špijuna, špijunskih mreža, različitih zapleta, podmetanja, međusobnih optužbi i podvala. Čak 90 posto vlastite britanske javnosti ne vjeruje službenom Londonu u objašnjavanju odgovornosti za zločin.!? Pitanje je hoće li ikada naša i svjetska javnost doznati pravu istinu. Građani se mogu opredjeljivati prema senzibilitetu prema jednoj ili drugoj strani. No, je li to dovoljno za donošenje odluka, poput ovdašnjih briselskih vlasti s početka ovoga teksta. Možda ima i drugih zainteresiranih, osim Rusa, u destabiliziranju naše krhke svjetske zajednice?! Kome bi još mogao odgovarati ovaj zločin, na kratku i dužu stazu?!
 
Stoga razloga držim odluku vrhovnika (čitaj briseljskih namjesnika) u  RH prema Ruskoj Federaciji ishitrenom, brzopletom i nerazumnom s nepredvidljivim posljedicama: političkim, gospodarskim, geopolitičkim i geostrateškim. I to ne na kratku već dugu stazu. Ovakvo brzopleto svrstavanje, napose prema interesima Velike Britanije, predstavlja pravi nonsens prema vlastitoj državi i narodu. I to od zemlje koja je odlučila napustiti Europsku uniju, i okrenuti joj leđa na putu europskog jedinstva i zajedničkog boljitka. No, sada vidimo kako upreže sve snage da dobije potporu od zemalja EU-a - zajednice država koju je nema tako davno osudila da zanemaruje njene interese i njen razvoj!
 
Kod svih dobronamjernih ljudi javlja se pitanje što su to Rusi loše učinili prema Hrvatskoj i njenim interesima da ih moramo kažnjavati bez dovoljno argumenata? Zašto mi među prvima idemo u boj?! Kako to da mi vjerujemo Velikoj Britaniji i EU-u, a ne vjerujemo ni malo ruskim opravdanjima? Čime su nas to uvjerili i dali nam diktat da upravo njima moramo vjerovati? Doista čime?
 
Nema tako davno, vratimo se u razdoblje Domovinskoga rata, ali i ranijim godinama. Velika je Britanija žestoko branila očuvanje velikosrpske Jugoslavije, tijekom rata bila je poglavito na strani srpskog rukovodstva, ništa nije činila da se spriječi genocid nad hrvatskim narodom i njenim legitimnim pravima na svoju slobodnu domovinu, na Haaškom sudištu (moćna skupina iz sudstva i tužiteljstva) uglavnom je branila srpske interese ili je na svaki mogući način izlazila s tezom o podjeli krivnje, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini. Sjetimo se samo zločinačkog djelovanja lordova Petera Carringtona i Paddyja Ashdowna i njegove optužujuće salvete s tobožnjom Tuđmanovom kartom podjele Bosne, sjetimo se obavještajnog rata britanskih obavještajaca u susjednoj BiH na štetu hrvatskog naroda. Jedine svijetle točke su bile Margaret Thatcher (koja nažalost tada nije bila na vlasti) i Robin Harris, istaknuti britanski povjesničar. Sjetimo se i kojim je to britanskim obavještajcima vrh hrvatske politike šakom i kapom dijelio arhivsku građu kojom su se poglavito koristili protiv hrvatskog naroda i države. Mesić je bio samo jedan u nizu. Krenimo malo još u povijest.
 
Bit će sto godina od neprijateljskog djelovanja britanske  vanjske politike prema Hrvatskoj. Opet, sjetimo se Londonskog ugovora 1915. u kojemu među inima sudjeluje i Velika Britanija. Ugovorom je Italija za prijelaz silama Antante dobila veliki dio teritorija Hrvatske. Dakako, Britanci se nisu protivili pljački hrvatskih teritorija. Britanija sudjeluje u stvaranju velikosrpske Jugoslavije podržavajući srpsku diplomaciju, Aleksandrovu diktaturu, ne prosvjedujući protiv terora nad Hrvatima, Albancima, Makedoncima… Dok su pojedini jugoslavenski političari pokušavali Trojnim sporazumom sa silama Osovine 1939., koliko je to moguće zaštititi njene stanovnike od rata ili odugovlačenja rata, Britanci su organizirali vojni puč, uvukavši tako Treći Reich u rat s nespremnom jugoslavenskom vojskom, a s druge strane rušeći Sporazum Cvetković – Maček, kojemu se žestoko protivila srpska buržoazija. Rezultati su poznati. Tijekom Drugoga svjetskoga rata Britanija podržava izbjegličku kraljevsku vladu (kralja Petra Karađorđevića), vojsku na čelu s generalom Dražom Mihailovićem – gotovo do kraja rata, a po završetku rata predaje Titovim partizanima i preodjevenim četnicima tisuće i tisuće izbjeglih i prognanih Hrvata kako bi ih isti bez suda i suđenja pobili u Sloveniji, i na drugim križnim putovima diljem Jugoslavije. Prema ženevskim konvencijama Britanci su bili dužni zaštititi zarobljenike. Brutalno i bez trunke samilosti su ih poslali u smrt. To je bio najveći genocid nad našim narodom u povijesti i to pod britanskom palicom izručenja i Titovim pogubljenjem. Nakon rata britanski obavještajci diljem Europe uhićuju i izručuju hrvatske izbjeglice partizansko-četničkim snagama koje se radikalno osvećuju  i njihovim tijelima pune grobišta diljem Jugoslavije. Sjetimo se bojnika britanske vojske, nekada lektora na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Stephena Clissolda, kojega su po zlu upamtile tisuće hrvatskih izbjeglica. Kako zaboraviti te britanske „darove“.
 
Svakako se ne smije zaboraviti i na čitav niza britanskih vanjskopolitičkih akcidenata u vremenu između dva rata. Poznati britanski ekonomist John Maynard Keynes je tridesetih godina upozoravao britanske vlasti da se ne bi trebalo prema Njemačkoj, kao gubitnici rata, ići sa ovako visokim reparacijama, koje će uništiti njemačko gospodarstvo i vrlo vjerojatno dovesti na vlast diktatorski i revanšistički poredak koji će u prošlom stoljeću započeti najveći ratni pohod u povijesti. Nedvosmislena je pri tome krivnja i na Velikoj Britaniji.  Nekoliko godina kasnije britanski ministar vanjskih poslova Nevill Chamberlain, istaknuti predstavnik britanskog imperijalizma, uvjerava svijet kako ne će biti rata, nakon što je prihvatio anektiranje dijelova Čehoslovačke od strane Trećega Reicha. Mir je pred našom generacijom. Hitleru se tobože udovoljilo. Ovo su samo dva svježija primjera. Nemamo toliko prostora da pišemo o povijesti britanskog imperijalizma, državama i narodima koji su stenjali pod britanskom čizmom (Indija, Daleki Istok, Južna Afrika, Bliski istok…).
 
Ovo je samo nekoliko natuknica o djelovanju britanske diplomacije u prošlom i današnjem stoljeću. Besprizorno ponašanje, okupacija drugih zemalja i naroda, teror, ugnjetavanje, čizma, izvlačenje gospodarskih koristi ili bolje rečeno pljačka, vojna novačenja za vlastite nacionalne interese, tragični ostatci britanske kolonijalističke vlasti… Prema Hrvatskoj, bez obzira na državne zajednice u kojima je živjela, u zadnjih sto godina, od 1918. do XXI. stoljeća britanska je politika bila - neprijateljska. Mogli bi ove godine obilježiti stoljeće takva djelovanja. No, ipak hrvatski trojac (predsjednica države, predsjednik Vlade i predsjednik Sabora) ništa o tome ne znaju, ili je takav potez vezan uz  činjenicu da su neki pojedinci, kada je grmjelo u nas, našli utočište (zavjetrinu) u Londonu, poput Plenkovića.  Zahvalnost se ne smije zaboraviti.
 
Dok nam Rusi za čiju krivnju ne znamo, niti su nas u nju uvjerili, u Zagreb dovoze blago petrogradskog Ermitaža, ovdašnje vlasti na sramotu hrvatskog naroda protjeruju ruskog diplomata. Očito su današnje hrvatske vlasti dobro prespavale Domovinski rat tako da ništa ne znaju o britanskoj ulozi u spašavanju potonulog velikosrpskog carstva umotanog u staniol Jugoslavije. Naši tzv. vrhovnici ništa ne znaju kako je Mihail Gorbačov, u vremenu kada je Kadijevićeva velikosrpska armija htjela iz zagrebačke „Maršalke“ s bojnim otrovima napasti Zagreb, spriječio taj zločin. Vrhovnici, pročitajte si ta pisma i depeše.
 
Nemaju svi narodi u EU-u poltrone i ulizice na vlasti
 
Na samom kraju pitao bih ovaj trojac koji vlada mimo naroda, jer ne zna što o tom njihovom potezu misle Hrvati i drugi hrvatski građani? Koga su pitali osim poslušali naredbu EU-a i Velike Britanije, koja se zahvalila na članstvu u EU-u. No, nemaju svi narodi u EU-u poltrone i ulizice na vlasti. Jedino moram priznati da su Britanci dobro čuvali Andreja kad je drugdje grmjelo, a on završio pod njihovim skutima. Lako je moguće da su svima njima i dalje otvorena ta vrata! Briga njih što o tome misli hrvatski narod!
 
Jedna mala preporuka. Više puta dođe mi u ruke knjiga engleskog autora Marka Curtisa o britanskoj tajnoj vanjskoj politici, s primjesama diplomacije, oružja, špijunaže, ratova i smrti. Knjiga nosi naslov: Unpeople (Neljudi – onako britanski posprdno). Autor, sam Englez, narugao se na ulogu britanske vanjske politike i njezine  postupke. Naziv knjige „Neljudi“ odnosi se na one koji ne pripadaju britanskom svijetu, načinu života i državnim interesima Velikog Albiona. U tim britanskim javnim i tajnim operacijama, XIX. i XX. st.  stradalo je preko deset milijuna ljudi.  Ostale detaljnije podatke naći ćete u ovoj knjizi. Vrijedno je pročitati (London, 2004.).
 
Nakon Istanbulske konvencije koju antihrvatske vlasti nameću hrvatskom narodu koji je sa preko 80 posto njoj protivan, ovo je druga takva sramota kojom protivno interesima hrvatskoga naroda, a za račun EU-a i V. Britanije, bez dokaza i argumenata, protjerujemo ruskog diplomata. Koji se novi zadatak nalazi pred ovdašnjim vrhovništvom a stiže izvan naše domovine? Mi, koji se ne slažemo s ovakvim postupkom ovdašnjih briseljskih vlasti, možemo jedino uputiti ispriku ruskim vlastima. Niže potpisani hrvatski građanin ovim putem to i čini.
 

Mijo Ivurek

Sretan i blagoslovljen Uskrs na armenskome jeziku

 
 
Armenci nazivaju Uskrs - Zatik (Surb Zatik - Sveti Uskrs). Riječ Zatik proizlazi vjerojatno od armenskoga glagola "azatutjun, azatvel“ – „sloboda, oslobađati se" i znači spas, izbavljenje od patnje, zla i smrti. Armenci kažu jedan drugomu: „Krist je uskrsnuo od mrtvih!“ – „Blagoslovljeno Kristovo uskrsnuće!“.
http://i035.radikal.ru/0803/d6/7f9c03ee0300.jpg

 

Artur Bagdasarov

Brat siluje sestru pa se tek pred kraj ispostavi da je trudna

 
 
U nekoliko nastavaka donosimo izbor citata iz djela za srednjoškolsku lektiru u kojima ima neprimjerenih, vulgarnih i protuživotnih sadržaja za učenike
 
Niccolo Ammaniti, Nek zabava počne
Iz sadržaja: Članovi sotonističke sekte razgovaraju o žrtvovanju djevice na orgijama.
Murder je pozvao Silviu Butti na večeru u Oriolo Romano. Tamo, uz svjetlo svijeća, počastio ju je punjenim valjušcima od ribe, filetiranim bakalarom i kriglom piva, u kojoj je rastopio tablete rohipnola. Pred kraj večeri, studentica se jedva držala na nogama i frfljala je besmislice. Murder ju je na rukama odnio u auto i, uz izliku da ide promatrati svitanje na jezero Brancciano, ovezao ju je u šumu kod Sutrija. Tamo su Zvijeri Abadanove već podigle žrtvenik od sedrenih blokova. Onako polusvjesnu, djevojku su skinuli i položili na žrtvenik.
Suverio je zazvao Nečastivog, kokoši odrubio glavu i krvlju poprskao studentičino golo tijelo, a onda su se svi izredali na njoj. Zatim su iskopali raku i djevojku živu zakopali.
Obred je bio obavljen i sljedba se otisnula na svoje putovanje  mračnim predjelima Zla. (...) Rekla im je da si je sam prokopala put na površinu kad se probudila pod zemljom.
Suverio ju je primio kao službenu svećenicu sekte. Nakon nekoliko tjedana, ona i Murder su se zaručili.
"Da, istina, imali ste svoju orgiju", od nelagode se zasmijuljila Silvietta. "Stoput ste mi pričali o tome."
"Da, ali nisi bila djevica. Pa dakle, tehnički gledano, obred nije uspio..." oglasio se Zombi.
"Ali kako ste mogli pomisliti da sam djevica. Prvi put sam se..."
Suverio se umiješa: " Svejedno, to je bio sotonistički obred."
Iz kritike: Novi Ammanitijev roman "Nek zabava počne" od sveg srca preporučujem, a napose onoj skupini knjigoljubaca koja cijeni dobar crni humor i koji ne očekuju logičan razvoj događaja, onaj kad "po špranci" svi dobiju svoj dio kolača, prema zasluzi. Ako možete shvatiti zašto je najveća literarna pljuska nečijem moralu, ne - uništiti ga, analizirati ili presuditi mu u knjizi pošteno, nego mu umjesto toga dopustiti da još bude i nagrađen za nepoštenje; onda je ovaj roman onaj pravi poklon, koji bi vas trebao svakako čekati, zamotan pod borom.
http://www.zyzzyva.org/wp-content/uploads/2013/07/9780802121110.jpg
Gaetan Soucy, Djevojčica koja je previše voljela šibice
Komentari na forumu:
- Djevojčicu sa šibicama(Andersenovu) sam čitala k'o klinka i tada me priča šokirala jer nije bilo happy enda. A Djevojčica koja je previše voljela šibice me šokirala nekoliko puta u toku čitanja, tako da se i par godina nakon čitanja sjećam toga.  Radnju sam čak i zaboravila, ali taj šok ne.
- Dakle, kao što su neki komentirali na chatu - knjiga je totalno spaljena, odmah na početku se primijeti malo čudan stil pisanja, pa mi je prvi šok taj da dva klinca ostanu bez tate kojeg treba pokopati, pa se kroz priču brzo skuži da je tata zlostavljač, pa onda jedan od braće uopće nije muško, pa krene knjiga u ženskom rodu... a to je samo početak! Gdje je još ona šupa s lijesom nutra, Pravednu kaznu da ne spominjem, pa trudnoća...  Moram priznati da mi je vrhunac zadnji opis u knjizi (ili galimatijasu?), gdje na kraju piše datum... pa skužiš da se sve to događa SADA, a ne tisućuosamsto i neke.
- Mene radnja jako podsjeća na Trinaestu priču. Dekadentna aristokracija, otac koji ne funkcionira zbog majčine smrti, incest, blizanke, požar. Skupilo se istih motiva . Znam da je 13. ptiča napisana kasnije... Možda tema incesta i nije tako originalna, samo ispričana iz ove perspektive izgleda gnjusnije. Nisam sigurna što zapravo nije u redu s glavnom junakinjom. Je li luda, zaostala ili nešto treće?
- Ako sam dobro skužila, cijela obitelj ima epilepsiju? Uglavnom, glavna junakinja nije toliko neinteligentna, koliko je zaostala zbog izostanka komunikacije s "vanjskim" svijetom... Da ne pričamo o njenoj sestri koja je od svoje četvrte godine u još goroj izolaciji - smještena u nekoj šupi s tijelom svoje majke, svezana za lanac... ta je valjda potpuno pošandrcala.
- Priča je ispričana retrospektivno iz usta Alice koja je uvjerena da je muško i započinje smrću/samoubojstvom oca kojeg treba sahraniti. A. odlazi u grad ne bi li pronašla lijes i tamo izaziva opću sablazan. Inspektor rudnika joj želi pomoći, ali ona nesocijalizirana i luda samo mašta o njemu kao vitezu. Vrati se kući i piše nekakav valjda zapisnik u kojemu se otkriva njezina stravična životna priča. Kronološki ispričano, vlasnik rudnika ima ženu, sina i blizanke. U vrlo ranoj dobi jedna od djevojčica igrala se šibicama i zapalila nešto zbog čega je izgorjela žena. Ludi otac postavi ostatke svoje žene u mali podrum, a za zid istog veže kćer koja je prouzročila požar. Naziva to pravednom kaznom pa je A. proziva tim imenom. Pravedna Kazna odrasta u okovima i ne zna govoriti, a A. vjeruje kako njoj duguju dar govora. Djeca su odgojno zapuštena, a meni se čini i retardirana. Otac ih fizički zlostavlja, tjera ih da njega kažnjavaju, brat siluje sestru pa se tek pred kraj ispostavi da je trudna. Brat inače rukuje puškom kad otac odlazi u grad. Nakon njegove smrti se napije. Dolazi im upravitelj rudnika koji se sviđa A. i želi je odvesti, međutim brat ga ubije. Pojavljuje se i prosjak koji je povremeno navraćao k njima. Pokuša ih okrasti i silovati A. A sve se odvija na nekad sjajnom imanju u obitelji bogataša u ne tako davnoj prošlosti. Na kraju se ispostavi da ona zapravo ništa ne piše već samo niže slova l. Završava Aliceinim porodom. It is fucking disturbing!!! Tješim se stalno, to je samo fikcija.
- Nisam ni ja očekivala ovako mračnu priču. Jezik pripovjedačice mi je neobičan ne samo zbog arhaizama i neobične konstrukcije rečenica, ne znam, u nekim trenucima sam se pitala koji se vrag tu stvarno događa. Sve je nekako pomaknuto i iščašeno. Kako razlikuje npr. kurve i svete djevice, a moralne vrijednosti, hm . Sad sam opet svašta nadrobila bez reda i smisla. Svaka čast autoru, trebalo je smisliti tak poremećenu priču.
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Zrinka Horvat

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Srijeda, 18/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 829 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević