Get Adobe Flash player

Nova emisija Radio Marije

 
 
U novoj godini kreće i nova emisija na Radio Mariji. Zove se Kazalište bez maske i govorit će o kazalištu koje volim, onom koje osnažuje, podiže, podučava, raduje, kazalište koje afirmira vrijednosti u koje vjerujem.  Takvo nam je kazalište protjerano iz glavne struje ali postoji na rubovima. Budući da  ti rubovi teško dolaze do javnosti pristala sam uređivati i voditi takvu  emisiju na Radio Mariji uz pomoć njihovog novinara Ljubomira Hlobika.
http://i1.wp.com/www.bitno.net/wp-content/uploads/2014/08/sanja-2007.gif?resize=350%2C250
Sanja Nikčević
 
Termin emisije Kazalište bez maske – prvi četvrtak u mjesecu od 17 do 19 h – a uvodna emisija ide od četvrtka, 7. siječnja u 17 h.
Emisija ima četiri rubrike:
1. Otkriće u povijesti ili pročitajte ponovno (Edip, Oluja, Život je san, itd.)
2. Otkriće u sadašnjosti ili pročitajte svakako (od Kalmana Mesarića, Rajmunda Kuparea, Ivana Zirduma ili Nine Škrabea)
3. Kazalište za vas ili pogledajte svakako   
4. Gost emisije ili onaj tko stvara dobre predstave
Pišem vam ovo kao informaciju, kao molbu (ako naiđete na nešto u kazalištu ili drami što vam se čini da bi bilo iz ove priče, naročito duhovne teme, bila bih vam zahvalna da mi javite) ali i kao poziv na suradnju jer bi mi bilo drago i da surađujete u emisiji ako želite.
 
Najljepši pozdravi i neka  nam blagoslov Božića donese u novoj 2016. mudrosti, radosti, mira i uspjeha koji će radovati i nas i druge ljude, te blagih trenutaka s našim obiteljima koje vraćaju snagu i susrete  koji osnažuju vjeru...
 

Prof. dr. sc. Sanja Nikčevć, redovni profesor

UAOS –Umjetnička akademija u Osijeku

Smeta mi politika Hajduka. Stalno ruše drugoga, traže krivca na drugoj strani, a trebali bi najprije pomesti ispred svog praga

 
 
Josip Skoblar je jedan od najvećih hrvatskih nogometaša u povijesti. Ide uz bok nogometnih velikana kao što su bili: Aljoša Asanović, Vladimir Beara, Zvonimir Boban, Stjepan Bobek, Zlatko Čajkovski, Franjo Glaser, Ico Hitrec, Ivan Jazbinšek, Dražan Jerković, Jurica Jerković, Stjepan Lamza, Frane Matošić, Luka Modrić, Robert Prosinečki, Ivan Rakitić, Mladen Ramljak, Blaž Slišković, Davor Šuker, Zlatko Vujović, Bernard Vukas, Slaven Zambata, Velimir Zajec, Branko Zebec, Ante Žanetić, Aleksandar Živković... Rođen je u Privlaci kod Nina 12. ožujka 1941. Kao mladi igrač Zadra nisu ga zapazili ni u Hajduku, a ni u Dinamu, i kao 18-godišnjak otišao je u OFK Beograd gdje je napravio zapaženu nogomentnu karijeru. U Beogradu je igrao do 1966. i u 162 utakmice postigao 63 gola. Tada odlazi u francuski Olympique iz Marseillea, koji ga posuđuje njemačkom Hannoveru 96 gdje u 57 utakmica postiže 30 golova. U Marseilleu je prije posudbe u 15 utakmica postigao 13 golova, a nakon povratka iz Njemačke do 1975. u 159 utakmica postigao je 138 golova. U svojoj prvoj povratničkoj godini u Marseille postigao je 44 pogotka, što je rekord francuske lige, i za to dobio Zlatnu kopačku 'France footballa'. Nakon toga vraća se u Hrvatsku, u Rijeku, gdje od 1975. do 1977. u 36 utakmica postiže 10 pogodaka. Igrao je i za jugoslavensku reprezentaciju i u 32 utakmice postigao 11 zgoditaka.
http://image.noelshack.com/fichiers/2011/20/1305914554-348523001305919419images1.jpg
Nakon nogometne karijere postaje trener od 1983. godine. Prvo trenersko mjesto bila mu je Rijeka. Nakon toga bio je trener Hajduka, Olympique Marseille, Hamburgera, Dinama, Valladolida, Nimesa, Zadra i Libanona.   
 
Uvijek je bio kritičan. Ovih dana razgovarao je za riječki Novi list i pritom to ponovio iako ga je novinar pokušao navući na drugu – protuhrvatsku sranu. Na novinarsko pitanje Talijana Orlanda Rivettija: »Izabrani ste za veleposlanika HNS-a na Europskom prvenstvu. Do sada ste bili veoma kritični prema HNS-u?«, veliki golgeter odgovara: »HNS je pružio ruku, prihvatio sam je. Godine su se nakupile, dosta je borbe ovnova na brvnu. Hrvatska je i moja reprezentacija, bez obzira na to što mi je žao što nisam bio ni predsjednik ni izbornik...« Na sljedeće novinarsko pitanje da zašto nikada nije bio za bojkot reprezentacije(!) Skoblar odgovara: »Protiv sam bilo kakva bojkota. Protiv sam onog linča u Splitu. Protiv sam Maksimira, bojkotiranja ljudi koji vode Dinamo. To ne vodi ničemu.«
 
I tada je uslijedilo ono „glavno“ pitanje: »Smekšali ste se i kada su u pitanju Šuker i Mamić?« »Jesam...«, odgovara Skoblar i nastavlja: »Prema Mamiću nikada nisam bio kritičan. Treba poštivati ono što je napravio. Najvrijednije je to što pravi rezultat. Deset titula u HNL-u. Nije moje istraživati kako dolazi do sredstava. Rijeka je to riješila na drukčiji, normalniji način, daj Bože da Hajduk to napravi. I ostali klubovi. Smeta mi politika Hajduka. Stalno ruše drugoga, traže krivca na drugoj strani, a trebali bi najprije pomesti ispred svog praga. Nemaju hrabrosti to učiniti, ne znam kada će ovakvim ponašanjem.«
 

Zrinko Horvat

Skriva li Slavko Goldstein namjerno istinu o Jasenovcu ili nije dovoljno sposoban za njezino otkrivanje?

 
 
Već jedno vrijeme u Münchenu u Njemačkoj traje suđenje Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču. U travnju je kao svjedok pozvan i Vice Vukojević, svojevremeno prvi predsjednik saborske Komisije za žrtve rata i poraća. Vukojević je uz ostalo rekao kako je unutar Komisije Slavko Goldstein preuzeo zadatak dostaviti Komisiji detaljne popise Židova stradalih tijekom Drugog svjetskog rata, ali to nikad nije učinio. Kako se imena stradalih Židova nalaze i na jasenovačkome popisu žrtava, to nedostavljanje možda ima veze s nepravilnostima u popisu. Da bi se o tome bolje promislilo, vrijedi prvo ukratko sažeti prethodno uočene nepravilnosti te dodatno pokazati i neke nove.
http://arhiv.braniteljski-portal.hr/files/wimage/edfdc9524a1ca9df7fdef2f97eb5bd33.jpeg
Ovo su momci i djevojke koji svake godine "evociraju" jasenovačke laži
 
Kao što je već pokazano u prethodnim člancima, mrežni popis žrtava Spomen-područja Jasenovac često doživljava promjene unatoč drukčijim izjavama Slavka Goldsteina. Zadnja takva promjena u vrijeme pisanja ovog članka dogodila se 30. studenoga kad su s popisa uklonjeni Cezar Kabiljo i Rudolf Marton za koje je u izdanju Hrvatskoga tjednika od 12. studenoga pokazano kako postoje podatci da su umrli u logoru Buchenwald. Osim njih, uklonjen je i Ernest Eisler, a Cvijetinu Bijeliću promijenjeni su ime oca, godina rođenja i napomena s izvorima podataka. Uz spomenute nepravilnosti, pokazano je i da je smrt nekih osoba na popisu blago rečeno krivo pretpostavljana na NepravilnostiPokazano je i da je smrt nekih osoba na popisu blago rečeno krivo pretpostavljana na temelju brzopletoga čitanja knjiga koje su navedene kao izvor podataka i pogrešnoga zaključivanja, a u zadnjemu je članku naveden i popis ljudi za koje postoje zabilješke da su 1948. otišli iz Sarajeva u Izrael, ali su ipak na popisu žrtava. Informacije za te zabilješke pripremila je dr. Esther Gitman, američka stručnjakinja židovskoga podrijetla za holokaust na području Jugoslavije.temelju brzopletoga čitanja knjiga koje su navedene kao izvor podataka i pogrešnoga zaključivanja, a u zadnjemu je članku naveden i popis ljudi za koje postoje zabilješke da su 1948. otišli iz Sarajeva u Izrael, ali su ipak na popisu žrtava. Informacije za te zabilješke pripremila je dr. Esther Gitman, američka stručnjakinja židovskoga podrijetla za holokaust na području Jugoslavije. Vrijedi spomenuti kako je ona na temelju materijala iz Hrvatskoga državnog arhiva sastavila i popisa preživjelih iz Zagreba, koji je javno dostupan u elektroničkome obliku i o kojem je moguće više pročitati na stranici http://www.jewishgen.org/databases/Holocaust/0153_Zagreb_survivors.html.
 
Zanimljivo je da i na ovomu popisu postoje osobe koje je moguće pronaći i na trenutačnoj inačice mrežnoga popisa Spomen-područja Jasenovac. Ako se gleda istodobno podudaranje imena, prezimena, godine i mjesta rođenja te imena oca, na oba se popisa nalazi sljedećih deset osoba: Marija Apfel, Slavko Bachrach, Alfred Bienenfeld, Hermina Friedmann, Milan Fuchs, Adolf Klemer, Đuro Pichler, Benjamin Schlesinger, Božo Schwarz, Bruno Weiss. Postoji i šest osoba za koje se na mrežnome popisu Spomen-područja Jasenovac kao mjesto rođenja navodi Zagreb, na popisu preživjelih iz Zagreba neko drugo mjesto rođenja, ali i dalje postoje poklapanja u imenu, prezimenu, godini rođenja i imenu oca. Nepoklapanje u mjestu rođenja prividno postoji i za navedenoga Adolfa Klemera, ali je u za njega dostupnim napomenama moguće vidjeti kako je prema drugim izvorima rođen na istome mjestu koje se spominje i u popisu preživjelih. Zbog toga, ali i zato što je prethodno već jasno pokazano kako je mrežni popis pun pogrešaka i čestih promjena što se tiče različitih podataka, možda je i to i ovdje slučaj pa vrijedi spomenuti i osobe s nepoklapanjem mjesta rođenja, ali s poklapanjem ostalih podataka: Mavro Armuth, Herman Bienenfeld, Mavro Fuchs, Izidor Fussmann, Pavao Vogel, Vilim Weinrebe. Za kraj vrijedi još spomenuti Tildu Wachs za koju nijedan popis ne navodi koliko je stara, ni ime oca, Franju Weinera za kojega također nijedan popis ne navodi godinu rođenja, ali oba navode isto ime oca te Perlu Kahan za koju popis preživjelih iz Zagreba ne navodi godinu i mjesto rođenja, ali je ime oca isto kao i Perli Kahan koja je prema mrežnome popisu Spomen-područja Jasenovac rođena u Zagrebu. Od spomenutih devetnaest osoba za njih je sedamnaest na mrežnome popisu Spomen-područja Jasenovac u napomeni
http://i56.tinypic.com/rcu2ig.jpg
Ovo je jedan od lažnih popisa lažnih jasenovačkih žrtava kojem se ne zna kraja!
 
Ove kao i prethodne nepravilnosti u popisu pronađene su u slobodno vrijeme različitih autora članaka i to ne odlaskom u arhive, ne prelistavanjem knjiga, već isključivo relativno jednostavnom obradom javno dostupnih elektroničkih podataka. Ako netko tko nije povjesničar niti je previše upućen u ovo područje uspije pronaći ove, a i druge, trenutačno neobjavljene nepravilnosti, kako to da ih nije pronašao primjerice Slavko Goldstein?spomenuto kako im je jedan od izvora podataka "Popis žrtava Drugog svjetskog rata" Saveznoga zavoda za statistiku Jugoslavije iz 1964. godine, a za njih dvanaest to je i jedini navedeni izvor podataka. Taj je popis bio naveden i kao jedan od izvora podataka za spomenute Cezara Kabilja i Rudolfa Martona, a u prethodnome je članku pokazano kako taj popis sadrži i druge očito netočne podatke, što se ovdje samo dodatno potkrjepljuje.
 
Ove kao i prethodne nepravilnosti u popisu pronađene su u slobodno vrijeme različitih autora članaka i to ne odlaskom u arhive, ne prelistavanjem knjiga, već isključivo relativno jednostavnom obradom javno dostupnih elektroničkih podataka. Ako netko tko nije povjesničar niti je previše upućen u ovo područje uspije pronaći ove, a i druge, trenutačno neobjavljene nepravilnosti, kako to da ih nije pronašao primjerice Slavko Goldstein? Budući da se njegovo mišljenje često može čuti ili pročitati kad se u medijima govori i piše o stradavanju Židova u Hrvatskoj i budući da je autor i urednik brojnih radova o logoru Jasenovac, pretpostavlja se da se radi o dobrome poznavatelju te tematike. Nameću se dva moguća odgovora na pitanje. Jedan je od tih odgovora da Slavko Goldstein zaista zna za ove nepravilnosti, ali jednostavno iz ovih ili onih razloga skriva istinu. Drugi od tih odgovora je da Slavko Goldstein zapravo i nije toliko sposoban koliko se to možda čini, što je u tom slučaju veliki problem jer bi to značilo da o stradavanju Židova u Hrvatskoj progovara i piše nedovoljno upućena osoba. Ovi su odgovori možda i ključ za razumijevanje njegove izjave da se popis žrtava ne mijenja. Koji god od odgovora bio točan, može se zaključiti da s jednim dijelom rada Slavka Goldsteina nešto nije u redu. Odmah valja naglasiti da ponuđeni odgovori ne predstavljaju nikakvo ciljano omalovažavanje cjelovitoga rada Slavka Goldsteina – oni se jednostavno nameću logičkim razmišljanjem. Što drugo iz priloženoga zaključiti? Možda je istinitost jednoga od ovih dvaju odgovora moguće dodatno potkrijepiti i ovogodišnjim izjavama Slavka Goldsteina u kojima kritizira ravnateljicu Spomen-područja Jasenovac Natašu Jovičić nakon što je izostala njezina reakcija na upozorenje dr. Stjepana Razuma o velikim nepravilnostima u mrežnoj inačici popisa jasenovačkih žrtava. Ona je ranije u jednome od izdanja Globusa izjavila kako sve podatke treba istražiti da se stane na kraj manipulacijama. Želi li ju možda Slavko Goldstein spriječiti u mogućemu otkrivanju istine ili možda nije dovoljno sposoban shvatiti kako popis zaista treba istražiti? Naravno, moguće je kako je riječ i o nečemu trećem, ali na temelju javno dostupnih informacija ovi se odgovori zasigurno nameću među prvima.
 
Jesu li ovdje i u prethodnim člancima spomenute osobe jedine za koje je moguće pokazati da se nalaze i na drugim javno dostupnim izvorima? Nisu i o tome će biti riječi vrlo vjerojatno već u sljedećemu broju Hrvatskoga tjednika. U slučaju da postoji još čitatelja koji su zainteresirani za ovu temu i imaju dodatna pitanja ili i sami žele proučavati popis, ali im je oblik dostupan na stranicama Spomen-područja Jasenovac iz nekoga razloga nepraktičan, mogu se slobodno javiti na adresu elektronične pošte Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.. Osim aktualne inačice popisa, moguće je zatražiti i mnoge prethodne tako da se zainteresirane strane bilo kojega opredjeljenja mogu uvjeriti u prirodu promjena koje se događaju na popisu. Također, ako nekoga zanima, postoji li na popisu neka osoba rođena u određenome mjestu ili njegovoj blizini ili neki drugi podatak, također se slobodno može javiti na spomenutu adresu. Vrijedi spomenuti da je i slučaj Nikole Lipka koji je bio uvršten na popis žrtava, iako je umro mnogo godina nakon rata, otkriven i istražen upravo na temelju rada osobne inicijative Tomislava Lipka. Osim zahtjeva za podatcima, rado će se primiti i bilo kakvi savjeti.
 

Nikola Banić, HKV

Anketa

Sviđa li vam se Tuđmanov spomenik Kuzme Kovačića?

Srijeda, 12/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 911 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević