Get Adobe Flash player

              Četvrt vijeka od okupacije

 
 
                Otima se uspomeni,
                Živoj rani – grudi leda
                Što probada, ali ne da
                Da se srce zaledeni.
                Četvrt vijeka otad ima,
                Od nesreće heroj-grada.
                On još tu je! Nada svima!
                Traje. Jača. Rob nikada!
 
                Čuvaju ga, grade, vole
                Sinovi mu, sestre, braća.
                Za Vukovar Boga mole:
 
                Da ne bude nikad više
                Plijen tuđinca. Žrtva zlobe!
                Da sam svoju povijest piše! 
 

Malkica Dugeč, studeni 2015.

Ne zaboravimo užase Francuske revolucije, Pariške komune, Bartolomejske noći, 1848...

 
 
Pariz je oduvijek bio grad umjetnosti, kulture, lijepog života ali i visoke politike i nemira, te nezadovoljnih siromašnih masa i bolesno pohlepnih elita. Užasi Francuske revolucije, Pariške komune, Bartolomejske noći, 1848... bili su često i ogledalo općih tijekova europske povijesti. Teroristički akt predstavljao je i topnički napad Nijemaca u ožujku 1918. kada je prekrasna crkva St. Gervaisa pogođena, ubijeno je 88 ljudi, ranjeno šezdesetak. Francuska je zemlja na raskrižju sjeverne, južne i zapadne Europe, dotiče se samog središta našeg kontinenta i njena golema strateška, ekonomska i politička važnost je neupitna. 
http://web3.protv.ro/assets/incont/2015/01/09/image_galleries/49371/atac-terorist-la-paris-cei-doi-presupusi-autori-erau-pe-lista-neagra-a-sua-reuniune-de-urgenta-a-ministrilor.jpg
U prošlosti kolonijalna sila mudrošću Charlesa de Gaullea sačuvala je dobre odnose sa svojim bivšim satelitima, isplivala iz vrlo prljavog rata koji se vodio protiv nje u Alžiru i primila milijune doseljenika iz Afrike i Azije, prvenstveno u velikim gradovima. Napad ekstremista zauvijek će promijeniti politiku Europe i stanje duhova u njoj. Nastranu to što je u Hrvatskoj poginulo 22.000 ljudi, a u BiH 105.000 u ratu koji se mogao zaustaviti iste godine 1991. da je bilo dobre volje i složnosti Zapadnih sila, na stranu milijuni poginuli u unutarnjim revolucijama i (ili) imperijalističkim intervencijama velesila; ne zaboravimo da milijuni umiru i od gladi, nastranu politika Zapada, pa i Françoisa Hollanda koja je sve samo ne principijelna i mudra (izuzetak čini Vladimir Putin, koji iako nije pozitivac pokazuje crtu racionalnosti i konstruktivnosti).
 
Treba priznati da je ISIL djelo naših zapadnih liberalnih krugova, koji su isto tako manipulirali i s mudžahedinima, Sadamom Huseinom i talibanima, naš Frankenstein. Koja je svrha ovog događaja? Prvenstveno pogoršati položaj milijunskih masa muslimana u velikim gradovima (koji su ranjivi "meki trbuh Europe"), policijska država puno košta a slabo je efikasna, osipaju se prihodi od turizma i uslužnih djelatnosti, smanjuje se promet i prodaja. Većina francuskih crnaca nisu muslimani, ali ksenofobija ne bira žrtve. Promislite sada na teškoće 99 posto normalnih useljenika (od kojih su dio Arapi kršćani), teškoće vezane uz obrtnika, trgovca, školsko dijete, mladića koji traži posao...
 
Anders Behring Breivik u Norveškoj nije izazvao dramatične promjene jer je počinitelj domaći "dečko". Ovdje se nameće pitanje i europske demografske politike, useljeničke politike (npr. Španjolci, Portugalci i Talijani su u drugoj generaciji pofrancuženi), getoiziranja useljenika, loših škola, nedodirljivih elita, moralnog i ekonomskog rasula liberalizma. Sada je Europa na svom Rubikonu (povijesnom raskrižju), kakvu politiku voditi prema sve samosvjesnijoj Rusiji, kakvu prema američkoj hegemoniji,kakvu prema rastućim divovima Indiji i Kini, muslimanskom svijetu koji demografski, strateški i resursima moćan glavinja u diktaturama i krvoprolićima?      
http://imagini.teotrandafir.com/2015/11/ATAC-TERORIST-FRANTA-PARIS-819x452.jpg
Napustiti treba liberalne dogme koje dovode izbjeglice preko pašnjaka, šuma i potoka, često bez valjanih kvalifikacija i dokumenata. Rješenje je u dobronamjernom pristupu trećem svijetu, gdje umjesto imperijalističkih pohoda i neoliberalne pljačke treba pomoći konstituiranje poštenih elita i izgradnju modernih država, inače će te zone nestabilnosti na našemu pragu djelovati poput epidemije. Ne znam koliko se uopće ekonomije Zapada (osim Njemačke i Skandinavije) zasnivaju na prozvodnji i imaju realno pokriće tečaja valute. Ako će "desne" stranke (kojima predviđam pobjedu u Francuskoj) zasnivati svoj uspon na pomaganju obitelji, obrtnika, seljaka, znanosti i proizvodnje, na solidarnosti tada ova tragedija ne će imati katastrofalne posledice; međutim ako se politika bude zasnivala na nemoralu pohlepi, mržnji, sebičnosti (obrana nacionalnih interesa nije sebičnost naravno) to je vrlo eksplozivna situacija i iznutra i izvana - jer Europa ne treba Hitlera - ona vapi za De Gaulleom!
 
Određene situacije ne možemo birati, ali možemo birati naše reakcije na njih! Uostalom dosadašnja Vlada osim slabog razumijevanja vanjske politike (Pusić, Sirija i INA), našla se nespremna u izbjegličkoj krizi te u odnosu sa susjedima koji imaju legitimno pravo odabrati svoj odgovor i nametnuti svoja rješenja unutar vlastite "kuće". Europa je prelijepa, zahvaljujem Bogu na čudu njene slobode i ujedinjenosti (iako sam glasovao protiv ulaska u EU, još smatram da smo loše to ispregovarali), zahvaljujem Bogu na miru koji imamo, na nestanku komunizma i fašizma. Antipatija koju osjećam prema dijelu birokracije EU-a i prema lažnom liberalizmu može se riješiti, tomu demokracija i služi da se loši treneri smijene. A dobro stablo ćemo prepoznati po dobrim plodovima.  
 

Teo Trostmann

Hrvate je zahvatio fenomen narodne zaluđenosti

 
 
Rezultati saborskih izbora u Hrvatskoj moraju zabrinuti svakoga imalo pametnoga i normalnoga Hrvata. A da nitko niti ne pomisli da „ronimo suze“ nad činjenicom što Domoljubna koalicija nije ostvarila priželjkivanu pobjedu, naglašavamo odmah da nas prije svega do sablažnjivosti zabrinjava i žalosti činjenica što je koalicija lažnog imena Hrvatska raste, uprkos svim zlima koje je tijekom svoje četverogodišnje vladavine nanijela hrvatskom narodu, dobila toliki broj glasova, adekvatno tome i toliki broj zastupničkih mandata.
http://direktno.hr/images/cache/700x350/crop/images%7Ccms-image-000027543.jpg
Jer, čak ako bismo, kako to s vremenom često biva, i privremeno smetnuli s uma sve one nedostatke i promašaje učinjene prije svega u vezi s teško narušenim standardom velikog broja građana, a s kolateralnom posljedicom napuštanja zemlje tolikog broja uglavnom visokoškolovanih mladih ljudi, nedokučivim ostaje odgovor na pitanje kako su hrvatski birači mogli prijeći preko besramnog ponašanja Zorana Milanovića za vrijeme predizborne kampanje, koje je nerijetko bilo na granici arogantne debilnosti i pogubne mahnitosti. Sjetimo se samo onog, svakom imalo razboritom Hrvatu uočljivo usiljenog, rugalačkog i podcjenjivačkog izvikivanja svima nam najsvetije sintagme Hrvatska, Hrvatska, pa one, opet svakom imalo normalnom Hrvatu jasne pljuske u obliku s javne pozornice svima nam upućene fige, pa do – da dalje ne nabrajamo - one uzdignute čvrsto stisnute komunističke pesnice, od koje se svakom domoljubnom Hrvatu još i danas ledi krv u žilama.
 
Za činjenicu da je i poslije takvih pljuvački po većini hrvatskog naroda koalicija s takvim čelnikom dobila toliki broj glasova mi nemamo drugog opravdanja, osim dva moguća fenomena – a to su fenomen narodne zaluđenosti i fenomen narodnog samouništenja! Na fenomen narodne zaluđenosti podsjeća nas svojedobna izjava poznatog srpskog profesora obavještajstva Stevana Dedijera, koji je na Hrvatskoj televiziji još 31. 5. 1995. godine izjavio da „ima vremêna u kojima bi se cijele narode moglo označiti zaluđenima“. Kao primjer za to on je naveo nekadašnje Nijemce i svoje suvremene sunarodnjake Srbe, aludirajući kod prvih na izbor Hitlera, a kod drugih na podršku Miloševiću. Već iz tih primjera svakome je jasno što je mislio pod narodnom zaluđenošću, dok nam je fenomen samouništenja više poznat iz životinjskog svijeta (primjerice nama neshvatljivo nasukavanje morskih kitova na pličak i tome slično) pa ni jedan ni drugi od tih fenomena ovdje ne moramo pobliže  objašnjavati.
http://mojtv.hr/thumb.ashx?path=/images/641152bc-325d-431d-a74b-4ed5f7af44d5.jpg&w=491&h=250
Stevan Dedijer
 
Ali zato želimo dodatno objasniti činjenicu da ovim osvrtom ne „oplakujemo“ relativan neuspjeh Domoljubne koalicije, što dodatno potkrjepljujemo pitanjima na koja, na žalost, nikada ne ćemo dobiti odgovor:
Zašto oni hrvatski birači koji se nisu mogli/htjeli identificirati s idejama Domoljubne koalicije nisu
a) u još većoj mjeri poklonili svoje povjerenje grupaciji MOST, kad su već u njoj naslutili neku nadu,
b) dali više glasova opciji takozvanih zelenih, koji su u novije vrijeme inače prisutni u mnogim demokratskim zemljama
c) nagradili s više mandata dokazano hrabre i altruistički požrtvovne mlade ljude Živog zida, itd., sve pitanje do pitanja, zašto, zašto?
Zar samo zato da se opciji lažnog imena Hrvatska raste, kojoj je pravi rast Hrvatske očito bila zadnja briga, ne oduzme mogućnost daljnjeg samouništenja Hrvatske?
 
I kao što narod kaže da je svako zlo za neko dobro, ovi parlamentarni izbori iznjedrili su i neke pozitivne spoznaje. Tako će valjda od sada „do dna potrošenom“ Ivi Josipoviću konačno postati jasno, ne samo da je „njegovo vrijeme“ prošlo, nego da ga ni po onome koje je imao, nikada i nitko po dobru spomenuti ne će. Spoznaja tim tragičnija što se je kod ovih izbora „u igru“ htio vratiti umjetnim i usiljenim domoljubljem (poput onog također neprirodnog i slabo „naučenog“ koje je Milanoviću pred ove izbore u mozak ubrizgao američki mag Braun) zanemarujući pritom s jedne strane da se nešto takvoga ili ima ili nema, tj. da se neke stvari jednostavno ne daju naučiti, kao i s druge strane, da pojedinci mogu zaboraviti, ali narod - nikada! A kako to pamćenje Josipovića kod Hrvata izgleda, najbolje ilustrira podatak da je on od ne tako davnih preko milijun „svojih“ birača sada spao na nekih dvije do tri tisuće. Porazno da poraznije ne može biti! Malu utjehu Josipović vjerojatno će pokušati potražiti u činjenici da ih ima još koji su tako „prošli“, ali je bitna i velika razlika u tome, tko se je s kakvog konja srozao. Jer, njegovi (odjednom) istomišljenici, a sada sugubitnici, kao npr. Kosorica, Linić, Čačić i dr. nisu ni izdaleka niti imali značenje kakvo je imao on, a koje očito nije koristio na dobrobit hrvatskog naroda.  
 
Naravno, sada predstoje pregovori o sastavljanju nove hrvatske vlade. Daleko od bilo kakvih „navijačkih“ primisli, logično i jedino zdravorazumski, pa i suštinski prirodno, bilo bi da ju sastave oni, koji su bili protiv ove dosadašnje. Na žalost, sveštosmou vezi s tim čuliuovih samonekolikodanaposlijeizbora, neslutinadobro. Očito je da se grupacija MOST našla pred zadatkom, za koji se ne samo nije pripremila, nego se, s obzirom na sastav i razlike između tih 19 pojedinaca koji su dobili mandat, nije niti mogla pripremiti, pa se sada rade kombinacije, u kojima kao da odlučujuća uloga sve više prelazi u ruke nacionalnih manjina, što bi na kraju moglo imati za posljedicu da provjereni antihrvat Pupovac odluči o sastavu nove hrvatske vlade, a što bi samo potvrdilo naše bojazni iznijete već i u samom naslovu ovoga osvrta.
 

Rudi Tomić

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Četvrtak, 18/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 969 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević