Get Adobe Flash player

Branitelji uputili pismo Upravnom vijeću HINA-e, žale se na cenzuru

 
 
Neugodno smo iznenađeni time što Hina kao javni medijski servis, kojeg financiraju svi porezni obveznici, a što smo i mi, nije objavila našu reakciju na izjavu Zorana Milanovića da braniteljski šator smrdi po svim osnovama, navode iz Zbora udruge veterana - Zbor udruge veterana hrvatskih gardijskih postrojbi i Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata uputio je otvoreno pismo predsjedniku Upravnog vijeću HINA-e Josipu Weberu po pitanju neobjavljivanja njihova priopćenja, izvjestio je Dražimir Jukić, predsjednik ZUV HGP-a. Pismo upućeno predsjedniku Upravnog vijeća HINA-e prenosimo u cijelosti;
http://www.hrvatskiglas-berlin.com/wp-content/uploads/cenzura.jpg
"Poštovani,
26. listopada 2015. na službenu e-adresu (Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.) uputili smo priopćenje za medije u kojem smo reagirali na izjavu predsjednika Vlade Zorana Milanovića na TV Jabuka (20.listopada) u kojoj je, među ostalim kazao da:  "braniteljski šator u Savskoj 66 smrdi po svim osnovama". Neugodno smo iznenađeni time što Hina kao javni medijski servis, kojeg financiraju svi porezni obveznici, a što smo i mi, nije objavila našu reakciju. Ne samo da to smatramo neprofesionalnim postupkom mimo svih standarda koja moraju vrijediti u javnim medijskim servisima kojima je osnivač Republika Hrvatska, a za svoj rad odgovaraju najvišem zakonodavnom tijelu Hrvatskom saboru, već i mogućim kršenjem zakona. 
 
Naime, Zakon o Hini, preciznije zakonska odredba u članku 5., nedvosmisleno govori da Hina djeluje po načelima neovisnoga, nepristranog i profesionalnoga novinsko-agencijskog izvještavanja te da ne smije biti izložena  bilo kakvim utjecajima koji bi mogli ugroziti točnost, objektivnost ili vjerodostojnost njezinih informacija. Odnosno, da Hina ne smije, faktički ili pravno, doći pod vlasničku ili drugu interesnu kontrolu neke ideološke, političke ili ekonomske skupine.
 
Mi, predstavnici braniteljskih udruga i branitelji koji smo stvarali demokratsku državu, u kojoj je utemeljen vaš i naš javni medijski servis Hina, smatramo i zalažemo se za neovisno i nepristrano novinarstvo te se nadamo i vjerujemo kako je neobjavljivanje našeg priopćenja bio sporadičan propust", navodi se u pismu.(www.direktno.hr)

Dokle će trajati ova sramota?

 
 
Otvoreno pismo „Hrvatskoj riječi“ (uredništvo i naklada), Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, DSHV-u, HNV-u, svim udrugama u Srijemu, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i Hrvatskoj matici iseljenika, a povodom članka „Trodnevni praznik knjige“ u „Hrvatskoj riječi“ br. 655. od 30. listopada 2015. godine. (poslano 31. listopada 2015. u 9.30 h)
http://www.hrvatskarijec.rs/datoteke/images/Vesti/Kultura%20-%20BPK%20knjiga%20zigmanov.jpg
U broju 655. informativno-političkog tjednika svih Hrvata u Republici Srbiji koji se zove „Hrvatska riječ“ pod krupnim crvenim naslovom „Trodnevni praznik knjige“ čitamo na tri stranice glorifikaciju manifestacije Dani Balinta Vujkova koja se održava u Subotici. Ovo jest izuzetna manifestacija tog tipa ali svojim lokalno bunjevačkim karakterom treba da je samo jedna u nizu sličnih koje bi trebalo organizirati diljem Republike Srbije, a na kojima bi trebalo istaknuti književni, i svaki drugi rad svih Hrvata koji žive u Republici Srbiji. Više od dvije godine pišem „otvorena pisma“ u kojima ističem da koncentracija svih krovnih institucija Hrvata u Republici Srbiji u Subotici, pri čemu smo došli do nonsensa da pojedinci čine te institucije, uz koncentraciju infrastrukture, moći i novca, marginalizira, obesmišljava i uništava cjelokupan hrvatski nacion u političkom, kulturnom i svakom drugom smislu u Republici Srbiji. Nitko ništa ne demantuje ali kao da pišem gluhima, slijepima i ludima!
http://mhti.hu/includes/images/media/admin-pre-zavod-008-1389704624.jpghttp://www.subotica.info/sites/default/files/styles/clanak-thumb/public/content/standard/2011/10/24/47119/o39012_30.jpg?itok=kprpKsaH
Iz navedenog članka saznajemo da je nagrada za životno dijelo na području književnosti Balint Vujkov Dida, koju dodjeljuje Hrvatska čitaonica (čitaj Tomislav Žigmanov), a „za očuvanje i popularizaciju bunjevačkog narodnog stvaralaštva“ pripala Naci Zeliću, „koji živi u Zagrebu, a podrijetlom je iz Subotice“. Sve čestitke gospodinu Naci Zeliću!
 
Nagrada Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (čitaj Tomislava Žigmanova) Emerik Pavić za najbolju knjigu u 2014. pripala je zborniku radova Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu „u sunakladi Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, FF pressa i ZKVH“ (čitaj Tomislava Žigmanova i njegovih osobnih veza na Sveučilištu u Zagrebu, čije ljude i studente on plaća našim novcem). O potpuno zamagljenim kriterijima da li je nagrada Emerik Pavić nagrada za književno stvaralaštvo ili nešto sasvim drugo i u potpunom neznanju koje su knjige bile u opusu za tu nagradu, već sam pisao, a ni sada to nije razjašnjeno.
http://www.glas-koncila.hr/photos_portal/velika/1364477522-31-100.jpg
Prvi put je dodeljena i trijenalna nagrada ZKVH (čitaj Tomislav Žigmanov) za najbolju knjigu proze u razdoblju 2012. do 2014. godine Nevenu Ušumoviću, „književniku i ravnatelju gradske knjižnice u Umagu, podrijetlom iz Subotice“, za zbirku priča Rajske ptice. Koji su tu kriteriji i koje su tu knjige bile u opusu za nagradu takođe ne znamo. Znamo samo da je Neven Ušumović odrastao u Subotici kao i Nace Zelić!
 
Nagrade su uručene na Multimedijalnoj večeri u Velikoj viječnici Gradske kuće u Subotici posle čega je usledio koncert Akademskog zbora Concordia discors sa već pomenutog fakulteta iz Zagreba. Ovaj zbor je na svijetskoj razini i predstavlja pravu svijetlu tačku u tovečernjem sivilu subotičke provincijalne književničke magle i nameštaljki. No, rame uz rame ovom zboru nastupili su, niko drugi, nego baš mladi gajdaši (ništa tamburica i tako neki slični instrumenti) iz Muzičke škole u Subotici, među kojima je najbolji gajdaš, šta mislite ko? Pa, sin Tomislava Žigmanova!
http://www.edvu.org/spip/local/cache-vignettes/L353xH265/anel_3jpg-555528-255aa.jpg
Članak se osvrće i na „predstavljanje knjiške produkcije Hrvata u Vojvodini za period 2014.-2015“ održano dan ranije u Hrvatskoj čitaonici, o čemu sam pisao kao jedan od prisutnih diskutanata. Da je to bilo sve samo ne predstavljannje knjiške produkcije Hrvata u Vojvodini potvrđuje i ovaj članak „Trodnevni praznik knjige“, jer i poslije njega ne znamo koje su knjige u pitanju, osim da su to „43 naslova“! Citat: Na osnovu 43 nova naslova možemo konstatirati da je ovo bilo plodno razdoblje po pitanju nakladničke djelatnosti. Područje beletristike je i dalje najplodnije i broji 22 nove publikacije, poezija dominira s 9 novih knjiga, dok drama ostaje bez ijednog naslova. Kratkopričaši (?!) broje 5, a romanopisci 3 naslova, dok je suštinski riječ o samo jednom novonapisanom romanu. I sve u tom stilu, uz slajdove koji nisu prikazali ni jednu knjigu ponaosob niti rekli bilo što o bilo kojem autoru 43 naslova!
http://www.glas-koncila.hr/photos_portal/velika/1364477336-31-100.jpg
O znanstvenom skupu nisam kompetentan da pišem ali na slici se vidi da je i na njemu bilo nazočno svega desetak učesnika iz tri države (!!!), Srbije, Hrvatske i Mađarske, te samo par slušalaca. Ako riječ „praznik“ dolazi od „prazno“, a dolazi, onda je naslov članka izvanredan uz iznimku nekoliko pravih ugođaja (dječji zbor „Isidior Bajić“ iz Novog Sada i zbor Consordia discors iz Zagreba, odnosno ono što nema veze sa Suboticom i delima subotičkih meštara). Na kraju opet biser bahatosti, nemarnosti, bezobrazluka i zamajavanja hrvatskog naroda (a i drugih) od strane moćnika iz Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (čitaj Tomislava Žigmanova), ovaj put i uz „asistenciju“ Pokrajinskog tajništva za kulturu i javno informisanje.
http://keyframe.nava.hu/service/gallery/keyframe/2014/05/21/m1-65022/m1-65022-06280700.jpg
Naime, na internetu i „Vodiču“ za 60. međunarodni sajm knjiga u Beogradu objavljeno je da će u petak u 30:10. u Sali „Branko Ćopić“ sa početkom u 16:00 h ove dve institucije predstaviti zbornik „Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu“. Ova informacija je stajala i na samom panou ispred sale „Branko Ćopić“, što sve pokazuje da se odavno znalo koja će knjiga u Subotici biti proglašena za „najbolju knjigu“. Ali to je samo školjka, biser je da je nas nekoliko u to vreme sedelo u navedenoj sali punih 45 minuta, a da se u njoj nije nitko pojavio! Doživeli smo četrdesetipetminutni „praznik“ „najbolje“ hrvatske knjige na najznačajnijem sajmu knjiga u ovoj državi! Kakav odnos da očekujemo prema „lošijim“ knjigama narodu kojeg i one interesiraju?!
 
Pitajući na svim informativnim punktovima Sajma šta se zbilo sa Bunjevcima u vremenskom i prostornom kontekstu nisu ništa znali, jer ih nitko nije o bilo čemu obavjestio!!! Dokle ovo može da ide i dokle ovo može da traje?! Takav odnos prema knjiškom stvaralaštvu Hrvata u Vojvodini (Srbiji), i uopće našoj kulturi ovdje, je nedopustiv i morala bi reagirati i naša matica.
 

Branimir Miroslav Cakić (adresa poznata redakciji)

Ambijentalna instalacija Nevena Tudića

 
 
"Ono opće na umjetničkom djelu: da je proizvedeno u svijesti i da su ga izradile ljudske ruke, jest moment pojma koji egzistira kao pojam,
a koji umjetničko djelo opovrgava."  
G. W. F. Hegel, Fenomenologija duha / Religija umjetnosti,
a) Apstraktno umjetničko djelo;
Naprijed, Zagreb, 1987., str. 455.
 
Ambijentalna instalacija Nevena Tudića sadrži kao središnji vizualno simbolički element vlastoručno sazdanu skulptutu u formi izumrle pretpovijesne životinje, mamuta. Od prepoznatljive predodžbe o mamutu i njegovu mogućem značenju (ne recimo niti slučajno "po sebi" ili "za sebe"). 
Za umjetnika i / ili za recipijenta u kompleksnom konceptualnom sustavu hegelovski impostirane filozofije (od znanosti logike do fenomenologije duha valja nam se "na drugi pogled" oprezno odmaknuti putem metodične "docta ignorantia", nekog pretpostavljenog postfilozofijskog ili transfilozofijskog znanja neznanja, ukoliko je to izvodljivo "onkraj" jezika, estetike, filozofije umjetnosti? "Ovo nije mamut" (parafraziramo li R. Magrittea i M. Foucaulta). Kakvi se sve perceptivni, uže, i mentalni, umni procesi događaju pri analizi /sintezi te relativno složene instalacije – u različitim ambijentima (recimo, Podruma u Splitu ili pak šibenske Pekare ili, moguće, u nekoj od zgrada riječke Ex – Tvornice "Rikard Benčić"), galerijskim / negalerijskim? To je pitanje (ne odgovor) koje Umjetnik postavlja u formi artefakta. Topos, okoliš, ambijent, svjetlonosne niti, na njima kapi kondenzirane vode, ne tek "mamut" od stiropora, ma koliko to iskonsko stvorenje, poput motiva životinje, prirode, otuđenja ideje u drugobitku, pa i samog Hegela, bilo po sebi začudno. Ta koja li je relacija između izokrenutog "mrtvog mamuta", "smrti umjetnosti" i Hegelove smrti? Što početi s negacijom negacije kod te "drevne" životinje od stiropora? Kakvog li pitanja / zadatka!
Suočeni s prividnim fakticitetom danog, ali kao za 180 stupnjeva izokrenutog "ne – mamuta" – koji akcent postavlja ne na normalni, uobičajeni položaj nego upravo na konceptualni čin obrata, poziva na povratak, temelj, iskon, na beskonačnu, dakle, "u stvari" neprikazivu, sublimnu (Lyotard) dijalektiku relacija pojmova o progresu – regresu, o dijalektici prosvjetiteljstva (Adorno / Horkheimer) kao ponoru, padu u bezdan nezadrživog progresa koji vodi "nužno" u nezadrživi regres, u negaciju sama sebe kao konačnog, cilja, "ne-nadilazive" točke omega – bez alfe... Suočeni s tom okolnošću posutom nitima / kapima kondenzirane svjetlosti kao koprenom svijesti, "scintile", spoznajne iskre, bivamo, postajemo (werden!) svjesni da ta ambijentalna instalacija u biti postavlja mentalni obrat od skulpture u beskonačnost – uzvišenost misaonog, konceptualnog procesa sinteze u ambijentu duha, gdje se Ex-Podrum ili Ex-Pekara ili Ex-Tvornica probražavaju u carstvo ideja, arhetipova, duhovnih a ne paleontologijskih nalaza. Predmet percepcije/ recepcije nije "mamut" nego hegelovski stav da je realno ono primljeno, taj "okret u mišljenju", ne tek u prostoru / instalaciji.
Tudićeva umjetnička "nemoguća misija" jest vizualnim sredstvima i postupcima elaborirati odnosno pokrenuti eminentno filozofijski "predmet" recipijentove pozornosti. Tom je mamutu pravo ime Hegel. Negacija negacije. Veličina prostora instalacije metafora je inkarnirane beskonačnosti, uzvišenosti tog spoznajnog zadatka.
 

Branko Cerovac

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Četvrtak, 18/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2292 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević