Get Adobe Flash player

Je li svijet vidio lažljivije vlade!?

 
 
O Pelješkom mostu mogli bi napisati debelu knjigu s posebnim osvrtom na protekle 3,5 godine koje su pokazale koliko aktualna vlada laže svoj narod. Naime, jedna od SDP-a popljuvana i podrugljivo ismijana strateška investicija kakva je de facto Pelješki most postala je pred parlamentarne izbore glavnim adutom kukurikavaca u predizbornoj kampanji; a 2011. za njih je to bio 'luđački poduhvat'. Opsjene, prevrtljivost i laži bile su najjače političko oružje bivšeg komunističkog sustava pa bi bilo pravo čudo da njihovi sljednici, tzv. socijal-demokrati raspolažu s nekakvim drugim, pametnijim oružjem!?
http://dubrovacki.hr/datastore/imagestore/original/1381135848ministri.jpg
Ova 'trakavica' oko mosta u mnogome podsjeća na priču kod izgradnje tunela Sv. Rok kroz Velebit. Razlika je jedino u tome što je taj tunel, započet 1993. dok je lička strana još bila po četnicima okupirana, ipak bio dovršen; naime, jedna cijev tunela probijena je 1999. godine. Ali, dolaskom 'trećojanuarske' Račanove diktature na vlast 2000. godine, taj tunel je ironično obilježen kao uzgajalište šampinjona ili kao prenoćište za ličke medvjede tijekom zimskog sna i tako je bilo sve do 2002. godine! Dana 18. svibnja 2002. Ivica Račan je euforično uskliknuo: „Spremni smo trpjeti sve moguće sankcije ako za tri godine, kao što smo najavili, ne bude gotova autocesta koja će konačno povezati Dalmaciju s ostalim dijelovima Hrvatske!“ Istini za volju treba kazati da su radovi na Pelješkom mostu tijekom Sanaderove 'diktature' nekoliko puta svečano otvarani, izvršeni su neki zemljani radovi a zabijeni su i poneki piloni. No, dolaskom SDP-kukurikavaca na vlast sve aktivnosti su prekinute, most je proglašen ekonomskom utopijom i opet je nastala jednaka sprdnja s tom investicijom u mnogome slična s onom oko ali već dovršenog tunela Sveti Rok.
 
Pljuštala su alternativna rješenja poput koridora kroz Neum, obilaznice preko takozvane Republike srpske, podmorskog tunela, trajektnog povezivanja ili čak pontonskog mosta i sl. Tako su ututanj protekle 3,5 godine godinu a onda je poput feniksa iz pepela niknuo davno projektirani Pelješki most kao najpovoljnije, najekonomičnije rješenje povezivanja Juga Hrvatske; jasno, uz super reviziju stručnjaka EU-a! I dok Vlada u predizborne svrhe naveliko kukuriče kako će Europska unija sufinancirati izgradnju Pelješkog mosta u iznosu do čak 85 posto, glasnogovornik Europske komisije Jakub Adamowicz sasvim jasno poručuje da uobičajena procedura u vezi sa sufinanciranjem mosta još nije završena; pače, procedura nije ni započeta. A evo i zašto.
 
Nadležna i odgovorna ministarstva Kukuriku-vlade (Grčić, Hajdaš-Dončić, Lalovac…?) toliko su kilava da čak ni zahtjev za financiranjem nisu podnijela pa je i veličanstvenih 85 posto sredstava fondova EU-a tek virtualna svirala na otužnoj predizbornoj vrbi? A da je to sušta istina svjedoči i odgovor EU-a na hrvatsku euforiju koji je bio veoma brz i veoma jasan: 'Očekuje se da to (zahtjev!) hrvatska vlada učini potkraj 2015. ili početkom 2016. godine. Tek kad se taj obvezni službeni zahtjev zaprimi, trebamo tijekom tri mjeseca donijeti odluku. Prema tome ono što Hrvatska vlada uzima zdravo za gotovo, preuranjeno je. Za nas je to samo i isključivo hrvatsko stajalište, želja i mišljenje, ali vrlo je jasno da iz perspektive EK-a odluka još nije donesena', poprilici je tako kazao službeni glasnogovornik Europske komisije Jakub Adamowicz.
http://www.valoresreais.com/wp-content/uploads/2012/03/compras.jpg
'Stručni komentar' s hrvatske strane stigao je veoma brzo a taj smušeni odgovor bez imalo realne logike prava je slika jednako smušenog, niš-koristi ministra: „Sama država osigurava sredstva (na časnu riječ ili daje 'grčku' mjenicu bez pokrića?, op. a.) i tek nakon isporuke, reći ću, okončanih situacija, EU refundira novac u taj isti fond (koji fond, fond za nemoćne i nesposobne?, op. a.). U trenutku raspisivanja građevinskih radova, tj. danog natječaja za izvođače projekta, svi troškovi su prihvatljivi (a vista, bianco???) i onda, prema uobičajenoj proceduri, kada dođe vrijeme, računi se šalju, oni se provjeravaju i dobivate novac natrag. Dakle, nikad ne dobivate novac unaprijed, nego ga dobivate nakon izvršenih radova“, istaknuo je kontroverzni zagorski pripizdek, ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš udati Dončić. Doslovno rečeno, Hrvatska će najprije napraviti most s novcem kojeg nema pa će tek onda podnijeti račune Europskoj uniji i dobiti taj 'utošeni' novac natrag; genijalno glupo, infantilno! Očito, jedino što se plaća unaprijed to je financijski obilata hrvatska članarina EU-u a u tom pogledu smo u izrazitoj negativi, jer smo putem članarine više dali nego što smo povukli iz fondova EU-a; a znamo gdje se unaprijed plaća; u bordelu, kupleraju!
 
Evo kakvo je trenutačno st®anje:Prema službenim i vjerodostojnim podatcima Državnoga ureda za reviziju, od ulaska u EU do 31. prosinca 2014. Hrvatska je u zajednički proračun uplatila gotovo 700 milijuna eura, a primila 722 milijuna eura. No, kada se tome doda da su 52 milijuna eura uplaćena kroz posebne uplate za Europsku investicijsku banku i Istraživački fond za ugljen i čelik, ispada da je 29,6 milijuna eura više uplaćeno, nego što je povučeno. Unatoč tome 'nema nesporazuma s Europskom komisijom o sufinanciranju Pelješkog mosta', izjavio je zadrti optimist bez pokrića, knindža Branko Grčić, potpredsjednik kukurikavaca; očito, sporazum o financiranju je virtualan, telepatski a navodno osigurana sredstva su financijska fatamorgana! Lažu i jedan i drugi, i zagorski pripizdek i vlaški knindža, prvi jer je neuk zanatu koji mu je uzalud povjeren a onom drugom, knidži, laž je u njegovim genima, jer: „Mi lažemo da bi smo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja...“
 

Damir Kalafatić

Milanović i kompanija servirali Oluju četnicima - na pladnju!

 
 
Sada je valjda svima razvidna štetnost političke predizborne igre vlasti s obilježavanjem dvadesete obljetnice Oluje - Dana pobjede, Domovinske zahvalnosti i Dana branitelja. Posebno je bila pogubna  ideja o razdvajanju njezina obilježavanja na kninski (dopodne) i zagrebački dio (popodne). Na trenutak je na to nasjela, prema Kukuriku izvorima, i Predsjednica države, no ni rješenje, sporazum: danas Zagrebu paradu, sutra u Kninu nešto narodu - nije ništa bolje. Neko vrijeme se činilo kako će biti čak tri proslave dvadesete obljetnice Oluje: službena u Kninu, narodna u Čavoglavima i vojna (Kukuriku) u Zagrebu. Božem 'prosti - na svaki od tri prsta po jedna. Onda su Marko Perković Thompson i suradnici službenoj kninskoj priključili narodnu čavoglavsku - kao dar zajedništvu, pa su ostale dvije. Sporna je, od početka, ona zagrebačka, vojna. Ad hoc, predizborna vojna parada što je izdaleka razumio svaki; baš svaki hrvatski neprijatelj, a naročito onaj koji se gradi prijateljem. 
http://s.tf.rs/2014/10/10/RCP-1985-39-17-Foto-arhiv-MC-ODBRANA-830x553.jpg
Kako će se strane, ma i natovske vojske, miješati u predizbornu kampanju? Ne mogu, kažu im „demokratski  standardi“, a „zemknuti“ se iz takvoga nečega - nema bolje prigode od ove, a i regionska je.  Naši prijatelji i „prijatelji“ vabe Srbe u Euniju i Nato, pa jedna hrvatska parada može i otpasti ako bi to Srbe veselilo. Mimohod na panj su zapovijedno stavili ministar Kotromanović i predsjednik Vlade Zoran Milanović. Jedan nema veze s Olujom, jerbo je i tada bio „elita“ pa se u Domovinski rat nije ni pačao, a olujni ratnik Kotromanović, po znanju i sposobnostima, više je nego očito ne može pripadati suvremenoj mirnodopskoj političkoj eliti. I eto parade s paradom, na koju nitko ne će doći - čak ni Slovenci. Kakvi Slovenci, predviđali smo – ni Zagrepčani. Sad su upitni i branitelji jerbo ih razni matići žmiču, ne bi im dali govoriti u Kninu, cenzurirali bi govor i sl.
 
Slovenci inače više od stoljeća rabe zračni most Beograd-Ljubaljna, pa jednom više ili manje saditi tikve sa Srbima - koga briga. O tome moraju voditi računa ovdašnji milanovići, kotromanovići, pusićke… Nema šanse! Jedni ne znaju, drugi nemaju pojma, trećima baš drago… Srbi, neki Vulini, Vučiči i razni „go četnik“ poput Tome Nikolića, osvajača i izgleda još nešto na „ča“, Antina i njihove primjedbe - potpuno su nevažni. Njihove „primjedbe“ su jedne s puškom, u čišćenju golorukih, a druge u „bežaniji“. Stoljećima je tako. Otvoriti im bokove za „kukumavčenje“ što rekli Srbi, glede Oluje mogu samo, ili budale, ili… 
 
Tko stavi Oluju četnicima, ma i „naprednjacima“ na pladanj, osobito ako je to još vlast - taj i ta mora otići. Čitam kako Zoran Milanović ne će govoriti na proslavi Oluje u Kninu. Za šumu pokraj Siska ima, a za Knin nema hrabrosti, rekli bi muda. U Zagrebu, za parade, ako je bude, ne može govoriti jerbo je za Hrvatsku vojsku zakonski nitko i ništa, a mogao bi i pasti s pozornice kao svojedobno s tenka, ili sa stolice u Japanu. Doista, tko će po scenariju u Vukovarskoj, i od koga zatražiti dopuštenje da parada krene? Možda Maras dojaše na kobili, raportira Pusićki „Parada spremna“, ova odgovori „Marš!“… i tako redom. Ako bih nastavio i rasplakao bih se. Političke predizborne igre s proslavom Oluje laboratorijski su uzorak kako se poslovi u državi ne smiju niti mogu voditi, naročito ne s vojskom i državnim svetinjama - osim ako ju ne želiš odvesti u propast.
 

Mato Dretvić Filakov

Omiš nema obilaznicu, ali zato ima privatne suncobrane na privatnoj plaži

 
 
Kolokvijalno kazano Oželanda je lovački pojam a odnosi se na danas strogo zabranjeni lov ptica pjevica kojih je sve manje u našim poljima i po našim šumama. Uz žalobni pjev probrane ptice-vabilice zatočene u kavezu 'animiralo' se slobodne ptice da naivno slete na prigodno posječeno pa nasađeno drvo načičkano drvenim štapićima namočenim u ljepilo zvano višč ili višče. Danas toga više nema ali pojam Oželande primjenjuje se metaforički u puno ozbiljnijim područjima od društvenog značaja kao što su turizam, politika, kultura…
http://i.ytimg.com/vi/E3Lhl9GCmRE/hqdefault.jpg
 
Obiteljski smještaj-zimmer frei postao je prepoznatljiv hrvatski turistički 'brend', koji nudi nemalih, oko 550.000 legalnih postelja u 125.000 kućanstava i ostvaruje trećinu godišnjeg turističkog prihoda, što je lani iznosio oko 2,1 milijardu eura. Ilegalne postelje odnosno apartmane moguće je tek od oka procijeniti premda u 'malim mistima' priobalja dobar dio pučanstva svoje domove pretvara u apartmane zimmer frei na dva mjeseca špice sezone i odlazi kod rodbine na selo ne bi li zaradio kakvu 'crkavicu' za predstojeću zimu. Naime, izuzev značajnijih turističkih odredišta ili velikih gradova velikoj većini 'malih mista' turistička sezona traje dva mjeseca pa stoga i turizam opravdano možemo nazvati uslužnom djelatnošću a nipošto industrijskom granom.
 
I ovog se ljeta dobar dio iznajmljivača toplo nada da će im kapaciteti biti bolje popunjeni, i to za pet do deset posto više, osim na nekim udaljenijim otocima; državna statistika procjenjuje da će tzv. zimmer frei i ove godine donijeti barem 100 milijuna eura višu zaradu nego lani. Turizam u Omišu počinje na cesti, tzv. Jadranskoj magis(t)rali. Omiš na ušću Cetine prelijepo je pitoreskno mjesto sraza zelene Cetine i modrog mora, okruženo surovim klisurama a sva ta prirodna ljepota je doslovno Bogom dana. Ali, Omiš je jedini veći gradić na Jadranu koji nema svoju obilaznicu pa sav kako turistički tako i teretni promet, uključivo brojne turističke autobuse, uz zaglušnu buku i smrad ispušnih cijevi, prolazi kroz samo srce grada, poznati FOŠAL - drvored stoljetnih platana; dugoročno gledano to bi trebala biti pješačka šetnica - ali tek negdje 2026. godine!? E, ako nema obilaznicu nego samo skupi tunel koji vodi, alkari bi rekli, u ništa, onda Omiš ima iznimno veliki broj turističkih smještajnih kapaciteta tako da zlobnici danas kažu kako je na području Omiša od Duća do Ruskamena više apartmana negoli turista; a njih je ipak najviše u nedalekom autokampu, 'Galeb'-ovom danas punom dragih nam eu-'partijanera'!  
 
Stoga, unatoč brojnim, doduše lihvarskim agencijama i danas svima pristupačnoj e-mreži odnosno internetu, uz cestu na ulazu u Omiš možete vidjeti poput ptica-vabilica parkirane automobile s otvorenim prtljažnikom ('gepekom') na kojem dreči napis zimmer-frei; prava turistička Oželanda! Turistička Oželanda se nastavlja na čuvenoj Omiškoj plaži. Ako se želite okupati u rano jutro dok je more čisto i bistro tu vas čekaju jedni drugi 'oželanderi' odnosno iznajmljivači ležaljki i suncobrana. Stoga se morate požuriti i zauzeti mjesto pod suncem ali svakako prije osam sati ujutro jer već tada na pješčanom žalu, dakle javnom dobru, uredno je 'postrojeno' par stotina ležaljki koje pažljivo obilazi 'opaki šerif'-koncesionar, i to s ovećim čekićem u ruci kako bi napravio rupe u pijesku za suncobran. I poput onih drvenih štapića namočenih u ljepilo za lov na ptice-pjevice, ležaljke i pokoji suncobran čekaju (naivne ili bogatije) korisnike sve tamo do iza deset sati ujutro, ako rijetki i nalete; turistička Oželanda, dakako!
http://www.hazud.hr/portal/wp-content/uploads/2014/12/Zimmer-Frei-e1418681453619.jpg
Ne dao Bog pokušati pomaknuti koju ležaljku jer to je, eto, tvoje omiljeno mjesto na javnom dobru, poput  kopca doletjet će odmah 'opaki šerif'-koncesionar s čekićem u ruci i imat' ćeš priliku čuti bogati asortiman psovki, dakako, na lijepom hrvatskom jeziku! Populizam kao vrsta političke Oželande. Umjesto da se 'rukama i nogama' bori za konačnu realizaciju, makar i alternativnu, Omiške obilaznice, omiški gradonačelnik se prihvatio političke Oželande populističkog karaktera pa je prije dvije godine javno objavio prodaju 'svog' vozila, Škode-Superb - vrijedan 280.000 kuna kako bi tim novcem izgradio dječji vrtić za šezdesetero male dječice u siromašnom selu nedaleko Omiša, u Kučićima; uistinu plemenita namjera. Međutim, ni danas ne znano je li automobil prodan i po kojoj cijeni ali od mještana Kučića pouzdano znamo kako još uvijek nije započela gradnja davno obećanog dječjeg vrtića!? Dakako, i ova najavljena gradnja nauštrb prodaje automobila spada u red praznih obećanja u smislu pridobivanja biračkih glasova za neki budući mandat; politička Oželanda!
 
Kulturološka Oželanda
 
Turistički autokamp 'Galeb' nedaleko samog centra grada Omiša otvorio je širom svoja turistička vrata za tri tisuće 'partijanera' veličanstvenog ULTRA-festivala naše uljuđene Europe, koji se odvija ponajprije unutar Magaševe školjke alias Hajdukova stadiona na Poljudu a nastavlja na sunčanom Hvaru. Taj estradno-kulturološki događaj prava je Oželanda otkačene svjetske mladeži jer je poput ptica-pjevica privukao, kažu novinarski istražitelji, preko 120.000 oduševljenih 'partijanera' iz cijelog svijeta….čak iz 120 zemalja. To je naš obol svjetskoj kulturnoj baštini, moglo bi se reći prava Oželanda svjetskih ptica-pjevica!
 
Turistički djelatnici trljaju svoje vrijedne ruke očekujući promet od fantastičnih stotinjak milijuna eura a centar Splita napustio je dobar dio stanovnika što zbog nesnošljive buke, što zbog brze zarade!? Već prvog dan privedeno je devedeset i četvero konzumenata lako-teških droga a drugi dan više od stotinu opijenih uz četiri demolirana gradska autobusa; sitnica, jer očekivalo se i znatno više. Koliki je bio promet prezervativa ili seksi-stimulansa 'afričke šljive' nije nam poznato! U svakom slučaju ako ništa drugo profitirat će barem i domaći kanta-autori sakupljajući prazne flaše ili limenke konzumiranih alkoholnih stimulansa. Ruku na srce, treba priznati kako je ovaj ULTRA-kulturološki događaj zasjenio i Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto kao i tri stotu godišnjicu Sinjske alke, koje su prema ULTRI pravi mačji kašalj, te bi ga svakako trebalo uvrstiti u UNICEF-ovu knjigu nematerijalne baštine hrvatskog, drogiranog naroda!
 

Damir Kalafatić

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Utorak, 17/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1013 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević