Get Adobe Flash player

Stoji li Sotona iza mogućeg izbora Hillary Clinton?

 
 
Istina je da mi ne znamo ni dana ni sata. Međutim proučavajući neprijatelja možemo prosuditi slijed onoga što je ostvario, izračunati postignute pobjede i na kraju spoznati njegove granice, ili bolje rečeno njegovu točku s koje nema povratka. Jer postoji jedna takva točka.
http://s1.dmcdn.net/DKkcM/x240-yO6.jpg
Louis d'Alencour
 
Sabirući dijelove slagalice malo po malo neprijateljski plan dobiva oblik i njegove etape postaju jasne. U trenutku kada se shvati kamo smjera i prije svega, kada, se svi događaji iskazuju jasni sami od sebe. Veo se podiže na svetkovinu svetog Ivana Krstitelja. Da bismo shvatili neprijatelja moramo ga poznavati. Treba znati da velikani ovoga svijeta nisu oni za koje se vjeruje da jesu. Gotovo svi službeni moćnici su više ili manje servilni posrednici koji su više ili manje svjesni svoje uloge u službi Sotonine sinagoge.
 
Sotonina sinagoga se sastoji od velikih židovskih obitelji koje iz sjene upravljaju svijetom. Njihovi su saveznici protestanti, slobodni zidari i ostali. Čitav taj svijet se okuplja oko jedne ideje, jednog cilja, prema pravilima židovske kabale i ostvarenja obećanja Starog zavjeta uz koji su ta gospoda čvrsto vezana jednostavno zbog toga jer on najavljuje vrhovnu vlast židovskog naroda nad svijetom i to po Mesiji. Ovaj Mesija, to oni koji su inicirani, znaju, nije određeni čovjek nego židovski narod kao cjelina.
 
Iza ove prve tajne krije se druga: Da se postigne to toliko očekivano oslobođenje treba se najprije otarasiti svojih neprijatelja, uz pomoć Boga. Treba najprije unekoliko obnoviti biblijske etape Pashe – prvog oslobođenja, i prolaska kroz Crveno more – drugog konačnog oslobođenja. U židovskoj kabali ovome odgovaraju 10 sefirota i Ensof.
 
Deset sefirota su točke obveznog prolaska, otprilike, kao 10 pošasti bačenih na Egipat. Egipat  ili Babilon smo mi, zapadni svijet, kršćani ili muslimani, koji ih tlačimo oduvijek. Ali nakon 10 pošasti židovi izlaze iz Egipta, a 11-a pošast – Ensof može se podrazumijevati kao prolaz kroz Crveno more koje se zatvara nad progoniteljima. To je potpuna i konačna pobjeda. Svaka nova objava je predmet kulta s satanističkim ritualom. Posljednji u nizu je otvorenje tunela St. Gotthard. Međutim, to je samo jedan od mnogih.
 
Postoji također i pojam jubileja koji je prvotan i bitan. Jubilej je vrijeme od 50 godina i sinonim je vječnosti u njihovoj tradiciji. To znači da pobjeda postignuta u jednom danu u godini jubileje je trajna. Pravi jubileji nisu oni na koje se misli da jesu. Tu postoji uvijek ista tehnika: Koristiti događaje koji su maskirani drugim događajima. To su jubileji koji se broje na povratku u obećanu zemlju, dakle znače kraj izgnanstva i dolazak Mesije, a to je, kako znate, njihova moć nad čitavim poznatim svijetom koju će konačno svi priznati. To nije stvaranje države Izraela nego BALFUROVA DEKLARACIJA 2. studenog 1917. i ŠESTODNEVNI RAT 1967. Ali Balfurova deklaracija je maskirana jednim drugim jubilejem, a to je boljševička Oktobarska revolucija. Nju židovi koriste kao prelazne etape za privođenje kraju svojih manevara. Komunizam od samih početaka se razlikuje od svih ranijih manevara. U njemu su po prvi put svi glavni izvođači židovi. To se dogodilo u Rusiji 1917., ali i u Njemačkoj 1919. Iz ovog se može vidjeti koliku važnost ova gospoda pridaju komunizmu. To je dobro znala Djevica Marija koja je par tjedana prije Oktobarske revolucije opomenula svijet upozorivši na Rusiju. Dobro se zna što najavljuju njene riječi. Radi se o komunističkoj Rusiji, revolucionarnoj, koja se okrenula materijalizmu, i posebno opakom ateizmu.
 
U stvari Balfurova deklaracija od 2. studenog bila je zeleno svjetlo za boljševičku revoluciju koja se dogodila nekoliko dana poslije, u noći 7. na 8. studenog 1917. Jedan jubilej ima 50 godina. Ova činjenica je posebno važna za jubilej od Balfurove deklaracije koji traje od 2. studenog 1966 i završava se 2. studenog 1967. Šestodnevni rat počinje 5. lipnja 1967. i završava 10. lipnja, sa zauzećem Jeruzalema 7. lipnja. Dobro ste pročitali. 7 mjeseci nakon obljetnice – jubileja - boljševičke revolucije, u godini jubileja. Veliki Jeruzalem je konačan. Jer dvostruki jubilej ruske revolucije, s jedne strane, i rat od 6 dana s druge strane / 100 godina od jednog i 50 dana od drugogo/ stižemo do 2016.
 
Osmi lipanj za Jeruzalem i 3. studeni za Balfurovu deklaraciju.Ovdje vas molim budite koncentrirani: 8. lipnja 2016. je početak novog jubileja. Hillary Clinton je proglašava službenim kandidatom demokratske stranke. 8. studenog 2016. bit će američki izbori. Dobro ste pročitali: To je isto tako obljetnica ruske revolucije. Ali to nije sve. Rusija je u tom vremenu imala julijanski kalendar. Tek su komunisti 1918. prihvatili gregorijanski kalendar kao cijeli svijet. Odgovarajući dani za 7. i 8. studeni su 25. i 26. listopad, otuda i ime Oktobarska revolucija. Dakle 26. listopad = 8. studeni.
https://legrandreveil.files.wordpress.com/2014/09/nd-des-victoires.jpg?w=830
Hillary Clinton je rođena 26. listopada. To je nevjerojatno. Ona u sebi sjedinjuje dva datuma ruske revolucije i još dan samog jubileja. Ne treba pitati tko će biti izabran! Ali to još nije sve. Ona će biti izabrana i to, žena. Datum 8. je i rođendan jedne druge žene: Djevice Marije: 8. prosinca je dan njenog začeća, a 8. rujna je njezin rođendan. Sotona koji upravlja sve njene planove dobro zna što radi. Hillary simbolizira majku – Majku Apokalipse koja predstavlja svoje dijete; ili još točnije Anti –Majku, Anti – Ženu.
 
Hillary Clinton nije Antikrist nego žena koja ima misiju da predstavi Antikrista svijetu – simbolično svog sina. A to je židovski narod.Negdje sam pročitao da je noć 7. na 8. Sotonina noć. Tvrdim. Ali ni to nije sve. Noć od 7. na 8. predstavlja Pashu, a to je izlazak iz Egipta. Povijesno u Bibliji noć s 14-og na 15-i Nizan obično pada između ožujka i travnja. Ali još ostaje prijelaz preko Crvenog mora koji je 8 dana poslije, to je 21 Nizana. To je bilo značenje poznatog kraja svijeta 21. prosinca 2012. 21. prosinac znači 21 Nizan i to nije kraj svijeta, nego kraj našega svijeta, kraj sadašnjeg svijeta, za nas KRAJ KRŠĆANSKOG SVIJETA. Odmah će se shvatiti što čini prolaz kroz Crveno more.
 
Jedno je sigurno. Oni će proglasiti konačnu pobjedu nad svojim neprijateljima 8 dana poslije, a to je 15. prosinca 2016. što će biti odgovarajuće 21 Nizanu. Eto čemu su služili atentati u Parizu 13. studenog 2015. Služili su da navijeste pobjedu koja će se dogoditi godinu dana kasnije isti dan, zapravo sljedeću noć. To ne će više biti noć od 13. na 14., nego od 14. na 15. istog mjeseca. To navješta i Pashu koja će biti isto od 14. na 15. Kako oni vole simbole! Proglasili su neovisnost Izraela 14. na 15. svibnja 1948. s uvijek istim značenjem.
 
To je također i najava pobjede nad Jerihonom. Da bi Židovi ušli u obećanu zemlju oni najprije moraju pobijediti Jerihon kojeg štite ogromne zidine. Povijest je znana: Umjesto da se bore Židovi su zaokružili grad i u procesiji iza kovčega saveza svirajući u trube jedanput dnevno su obilazili kroz 6 dana. Sedmog dana su obišli utvrdu 7 puta i sedmog puta su obišli uz strašnu buku i uz trubljenje truba. Zidine su se srušile i židovi su pobili sve stanovnike.Zašto izabrati Trumpa kao pobijeđenog? Jer njegovo ime znači Truba. Jerihonske trube odjekivat će još sedam dana nakon njegovog poraza u noći 14. na 15. To se odlično slaže jer je Donald Trump rođen 14-og.
 
I zadnja točka. Kod Židova muška se djeca obrezuju osam dana nakon rođenja. Prolaz kroz Crveno more je istovremen s majčinskim predstavljanjem Mesije svijetu. Tog dana će ga svijet upoznati po imenu. To za nas ne će biti iznenađenje.Vratimo se u Pariz na atentate i pogledajmo vezu između drugih događaja iste vrste. Oni najavljuju njihov plan i njihove pobjede događajima koji imaju svjetski odjek i koji imaju sotonističko značenje namijenjeno njihovom bogu, Sotoni, koji se hrani krvlju ljudi uz njihove bogohulne molitve. Ljudske žrtve su vjerovatno neophodne lažnim bogovima, Sotoni, za potporu u njihovom poduhvatima. Zbog toga u zadnje dvije godine događaju se zrakoplovne nesreće. One služe kao poruke.
 
Prvu je bilo lako odgonetnuti: Boeing 777 Malaysian Airlines je nestao u noći 7. na 8. ožujka s 239 putnika. 777 je židovska godina 5777., godina jubileja koja počinje 4. listopada 2016. u tijeku koje će se dogoditi američki izbori u toku kojih će se vidjeti izbor i prolaz kroz Crveno more. Noć od 7. na 8. već joj se zna značenje. Što se tiče broja 239 on se odnosi na svjetsku molitvu Židova koju su oni imali 23. rujna 2012., a kojom su od boga molili Mesiju. Taj se datum piše 23.9=239. Boeing je najavio dolazak toliko očekivanog Mesije. Time potvrđuju da je sljedeći 8. studeni Njihov dan.
 
I ponovno atentati u Parizu
 
Onaj s Charliejem koji je omogućio veliku manifestaciju nikad viđenu u svijetu: 4 milijuna ljudi za obranu slobode tiksa koja uopće nije bila ugrožena. Bilo je 47 predsjednika vlada/!/ u Parizu tog dana. Bio je 11. siječanj, godinu dana nakon smrti Ariela Sharona na koje se odnosilo jedno proroštvo koje najavljuje Mesiju „nekoliko dana poslije njegove smrti“. Vidite kako su dosljedni i kako im je potrebno da hrane Sotonu svojim molitvama i jadnim ovcama. 11. siječanj je također i dan kada je Julije Cezar prešao Rubikon izrekavši slavnu rečenicu: Kocka je bačena. Začuđujuće je da nitko ne vidi ovu očiglednu simboliku.
 
Onda o Bataclanu od 13. studenog.Vidimo da svaki sat ima značenje. Službeno je bilo 130 mrtvih. Ako dodate 130 dana na 13. studeni 2015. dobit ćete 22. ožujak 2016.: Atentat u Bruxellesu! Vidite, ništa nije pepušteno slučaju. U tom atentatu su 32 mrtva. Slučajan broj? Ne, jer su 32 mjeseca između Boeinga 777 od 8. ožujka i američkih izbora 8. studenog. Dakle, oni znaju što rade i jasno najavljuju.
 
I za one koji još nisu shvatili ATENTAT U ORLANDU ima isti štih. 50 mrtvih upućuju na jubilej od 50 godina. Boja koja simbolizira LGBT nije nevina. Ona se odnosi na poveznicu savez Boga i Noe nakon Potopa. Bog Noi obećava da ne će više uništavati zemlju vodom i zaključuje savez s njim. Znak saveza je DUGA – francuski – arc – en – ciel – arka na nebu. U počast „žrvama“ iz Orlanda cijeli se svijet prekrio duginim bojama najavljujući nehotice, ali sigurno, novi savez Sotone i ljudi. A najbolje su sačuvali za kraj: homoseksualnost – jedan od 4 grijeha koji vapi za osvetom Božjom. To je perverzija koja se promiče najviše posljednjih godina. A to prekrivanje se događalo u danima pucnjave, tj. 13., 14., 15. lipnja. I to je najava Prolaza kroz Crveno more, uvijek između 13. i 15.!
 
Za kraj ostavljena zadnja točka da povjerujete. Božanska providnost dala nam je unaprijed na znanje. Papa Pio XII. u trenutku objave dogme o Marijinom Uznesenju 1950., u godini jubileja, svjedočio je 4 ponovna viđenja čuda sunca iz Fatime u vrtu u Vatikanu. 30., 31. listopada i 1. studenog 1950. je dan proglašenja dogme, 8 dana nakon toga je 8. studeni. Dobro ste pročitali: 8. studeni je dan na koji je ponovljena svečana objava iz Fatime i to na izričit način: prvi prijelaz u tri maha objavljen, a četvrti i zadnji 8 dana poslije prelaska kroz Crveno more. Ali da to ne bude bilo koji: 8. studeni ove, 2016. godine. Dakle, spoznali smo granicu Sotonine sinagoge. Ona bi trebala objaviti 15. studenog 2016. ili kasnije da je definitivno pobijedila one koje naziva: Egiptom, Edomom, Babilonom, sve koji su im suvišni, počevši od  kršćana. Što je ostavila za nas? To nije važno.
 
Mi znamo dvije stvari:
1. Da ima zrno pjeska u njihovoj sjajnoj organizaciji i koje se zove VLADIMIR PUTIN. On ne čini ono što se od njega očekuje. Postao je nepredvidljiv, ne može ga se kontrolirati. Nije nepredvidljiv za nas. Svi ratovi koje je izbjegao su odjek Majke Božje Fatimske: „Na kraju, Rusija će se obratiti i svijet će imati mir.“ Tu smo. Majka Božja bdije. Njihovi planovi mogu propasti u svakom trenutku.
 
2. Nebo će okončati bezakonje prije nego se proglase gospodarima svijeta. Znam i osjećam da se najavljuju silni događaji prije mjeseca listopada, jer se Gospodin ne će dati uhvatiti i nadigrati Sotoni. Ovo su zadnji skokovi koji otvaraju prostor petom konjaniku, Riječi Božjoj; Isusu Kristu.
 
Sotonina sinagoga prema Izaiji
 
Sotonina sinagoga predstavlja sve neprijatelje Boga. Oni su ujedinjeni u različite okultne zajednice da bi stvorili civilno društvo koje bi bilo suprotvno volji Božjoj stoga je i protiv Božjeg naroda: kršćana. Svi oni rade za sotonu bez obzira jesu li članovi okultnih društava toga svjesni ili nisu, to ni u čemu ne mijenja suštinu problema. Sotonina sinagoga nije sastavljena isključivo od Židova ali je očigledno da jedan dio njihove elite pripada talmudskom judaizmu, njihovim protestantskim saveznicima koji su kršćanske jude, ateistima i slobodnim zidarima visokog stupnja. Svi oni djeluju prema židovskoj kabali bilo da su židovi ili ne, i žele postići božanska obećanja sadržana u Bibliji u kojoj bog daje pobjedu židovima i njihovim saveznicima. Sve je to najavljeno u detaljima u Knjizi Izaije i ja pretpostavljam da ju oni pomno slijede.
 
On /Izaija/ jasno kaže: „Neka Gospodin bude nježan prema Jakovu, On će izabrati Izrael, Njima će napučiti zemlju, i izbjeglice će se pridružiti njima i ujedinit će se u kući Jakova.“ (Izaija, 14, 1) Napominjem da oni skreću u svoju korist smisao prorokovih riječi: to je poznata sotonistička inverzija. Ono što je opisano kao pobjeda Božjeg naroda je kršćanstvo, jer su kršćani Božji narod. Ali budući da i izokrenuti smisao sadrži iste riječi – otuda teškoće – ovdje oni shvaćaju da je pobjednik Sotonina sinagoga, a pobjeđene su sve kršćanske civilizacije.
 
I to je prorekao Izaija: „Jao! U dubokoj tajnosti, daleko od Gospodina, oni skrivaju svoje planove, i izvode svoja djela u tami; Oni nam kažu: tko nas vidi, tko nas pozna? To je izopačeni svijet.“ (Izaija, 29, 15) Tu je dakle ogromni ulog, borba između dvije civilizacije: one koje je oblikovana po Kristu i one druge oblikovane od njegovog neprijatelja.

 

Riječi Izraela Adama Shamira, židovskog disidenta su blistave: „Ideološka tisućljetna borba protiv Krista je postala najvažniji element židovstva, ona je to još uvijek. Prihvatiti Krista je najgori mogući zločin za jednog Židova i to osjeća ogromna većina te zajednice. Židovi nisu samo ne-kršćani, oni su antikršćani. Sve do naših dana, čak i kada je većina Židova prestala vršiti rituale ova antikršćanska dimenzija ostaje trajna. Stoga, na primjer, pokrštenom Židovu će biti odbijena židovska izraelska nacionalnost i to snagom zakona koji se tiče prava na povratak.“ (Odlomak iz njegove knjige Žalosna Gospa).“ Evo kako oni djeluju, slijedimo knjigu Izaije jer je to kraljevski prorok, onaj koji najavljuje Mesiju, a oni ga stalno očekuju. A posebno, jer Isaija opisuje sve što se mora dogoditi prije. Ova knjiga sadrži strukturu Apokalipse svetog Ivana s obzirom da ima dva dijela koji nose naziv „velika Apokalipsa“ i „mala Apokalipsa“. Tu se nalaze iste rečenice, isti događaji (niz nesreća, pad Babilona, regrupiranje Božjeg naroda, i sud) i isti je kraj: pobjeda Boga i njegovog naroda nakon koje slijedi novo nebo i nova zemlja. I tu također, ako se hoće shvatiti kako to djeluje i koji je njihov stvarni pogled treba se zadubiti u tekstove: oni najavljuju pomoć Boga svome narodu:
 
„Odlučena je propast pravda  će udariti.“ (Izaija 10,26)
„Moja će se srdžba okrenuti na njihovu propast. Protiv njih će Gospodar svemira vitlati bićem. Podići će svoju batinu na moru kao što je učinio u Egiptu.“ (Izaija, 10,26)
„Evo dolazi nesmiljeni dan Gospodnji, bijes i žestoka srđba, Od zemlje će načiniti pustinju da bi kaznio grješnike.“ (Izaija 13, 9 )
Što učiniti da bi zaslužio srdžbu Boga (po njihovom duhu)?
To je jednostavno, dovoljno je pročitati stihove o padu Babilona: „Onda Babilon, biser među kraljevstvima podnijet će nesreću koju je Bog poslao na Sodomu i Gomoru koje više nikada ne će biti nastanjene, ništa tamo ne će obstati dovijeka.“ (Izaija, 13, 19-20)
Sada se može shvatiti zašto Sotonina sinagoga gura kršćanske zemlje u propast seksom i homoseksualnošću u zadnjih 20 godina: jer ovaj grijeh je jedan od četiri koji vape za Božjom osvetom kakvu su podnijele Sodoma i Gomora. Otuda i ime sodomije koja potiče od istoga grada. One su razorene vatrom s neba u jednoj noći. Nema sumnje: cilj je gurnuti Babilon koji za njih označava kršćane da se opterete što strašnijim tjelesnim grijesima, posebno grijesima perverzije da izazovu srdžbu Božju i istu kaznu kao i Sodoma.
To je jasno. Otkud toliko inzistiranje na LGBT i na homoseksualnosti sve do legaliziranja homoseksualnih brakova? Zašto pribjegavaju tolikim ljudskim žrtvama ubijajući djecu u trbuhu majke abortusom? Zašto dovoditi djecu najranije dobi do bestidnosti sveprisutnošću seksa i senzualnosti u svakodnevnom životu, posebno svakovrsnim audiovizualnim sadržajima namijenjenih mladima, serijama, filmovima, video igrama, glazbenim prilozima...? Da navučemo prokletstvo Božje na svoje glave!!! Da otpremimo što više ljudi u pakao! Da se osvete čestitom i čistom kršćanstvu!
 
I to nije sve: Izrael Adam Shamir citira slučajeve Židova iz Srednjeg vijeka koji su radije ubijali svoju djecu nego da postanu kršćani: „Ubijali su djecu da bi ih spasili iz pandži demona Krista? Već bi to bilo dovoljno strašno po sebi, ali je stvarnost još gora. Zločin je nastavljen na način ritualnog klanja nakon kojeg je slijedilo pijenje krvi žrtve. Aškenazi židovi su čvrsto vjerovali da prolivena židovska krv ima magičnu vrijednost da zazove osvetu Božju na gojime /kršćane, nežidove/.“
 
Je li ova praksa stvarno napuštena? Blizu smo toga da shvatimo ritualne zločine koje Sotona treba za hranu. Bolje razumijemo zašto obaraju zrakoplove, podmeću atentate. Ali shvaćamo također zašto u određenim slučajevima „izaslanik“ dohvati Židove kao u slučaju rabina Sandlera i njegove obitelji koje je; kako kažu, ubio Mohamed Merah, ali je vjerojatnije za nas da su to smrti Hyper Casher. Kakve sve vrste smrti skrivaju ove odvratne ubojice?
 
I da završimo s ovim, dodajmo da nošenje brade za Židove je sinonim žalovanja. Ponovo citiram Izraela Adama Shamira: „Ritual žalovanja za još živom osobom je magični ritual usmjeren na ubojstvo te osobe.“ S magijom se ne smije igrati: To je najmoćnije Sotonino sredstvo. Tko je ta živa osoba koja mora umrijeti ako ne Babilon, podsjećam, kršćanski svijet? Zbog čega je brada toliko u modi? Čemu toliko inzistiranje, njena sveprisutnost u pubovima i medijima? Zašto su toliki Židovi bradati u sadašnjem vremenu: Dominique Farrugia, Ciril Hanouna, Michael Youn, Jacques Attali, Dominique Strauss – Kahn, a da ne nabrajamo ostale: Jean Reno, Gerard Jugnot...
 
I posljednji odlomak Izaije. Kazna sjevernog kraljevstva je prorečena u poglavlju 9, u kojem se kaže:„Cigle su ispale, Gradit ćemo od tesanog kamena. Sikomora se srušila. Zamijenit ćemo je cedrom.“ (Izaija, 9,9).
Jedan čitatelj je neki dan primijetio da su kod ponovne gradnje One World Trade center zamijenili sikomoru s libanonskim cedrom. Sikomora kapele sv. Pavla sagrađena 1766. u Groundzero=prizemlju čudesno je sačuvala kapelu u podnožju. Vidite, oni sve rade u stvarnosti naočigled, po svjetlu dana. Ali treba znati dekodirati njihove postupke. Vidi se da korištena simbolika odgovara nečemu stvarnom, konkretnom. Jedino ne znamo kako će se ponijeti na Dan Gospodnji: hoće li stvarno čekati srdžbu Gospodnju ili će sami izazvati vatru s neba? Ubrzo ćemo saznati. Do 15. studenog imaju vremena izvršiti ono što je važno te noći.
 
FAUSTOVSKI UGOVOR: OBJAVITI PLAN UNAPRIJED
 
Budući da smo na konkretnom planu, tu i ostanimo. Sotonina sinagoga izgleda da slijedi Faustovski ugovor koji obvezuje na objavljivanje plana unaprijed, na svoj način.
Pogledajno značajne događaje posljednjih godina:
1. Ariel Sharon: 11. sječanj 2014.
Uključili su Ariela Sharona 11. sječnja 2014. Postojalo je za tog čovjeka jedno proročanstvo slavnog rabina Yitzaka Kadurije koji je 2006. najavio Mesiju kojeg Židovi toliko očekuju nakon smrti Ariela Sharona. Najavio je i to, da će se taj Mesija zvati Yeshua – Isus. Sharonova smrt je jasan znak: Mesija dolazi. To je još i jasnije jer je istog datuma, 11. sječnja, Julije Cezar prešao Rubikon izgovarajući slavnu rečenicu: „Alea iacta est - Kocka je bačena.“ Isto je i značenje za Sotoninu sinagogu: „Kocka je bačena.“ Oni se bacaju na posao i ne mogu se više zaustaviti.
 
2. Noć od 7. na 8. ožujka 2014.: Prvi Boeing 777.
Boeing 777 Malaysian Airlines koji je nestao 7-og na 8-mi ožujak 2014. je drugi veliki znak. Nekoliko tjedana nako Sharona oni točno ističu svoje namjere: to je židovska godina 5777. koja je sva usmjerena na pojavu Mesije (777 kao 5777) jer se broj 239 putnika odnosi na svjetsku židovsku molitvu koja se održala 23. rujna 2012. (23.9= 239) molitva za dolazak Mesije. To treba potvrditi da će se Mesija utjeloviti ili će biti najavljen druge noći 7-og na 8-smi, a ne može biti nego 7-og na 8-mi studeni 2016. (na dan američkih izbora) u tijeku židovske godine 5777.
 
Među 239 putnika 153 su bili Kinezi. Ne može se zanemariti da je 153 Kristov broj. Mala provokacija koja se tiče prijelaza. Nema sumnje da je ovaj zrakoplov brižno odabran. Sve zrakoplovne nesreće nisu znakovi namjerno pripremljenih nesreća od strane Sotonine sinagoge, ali nam nam neki svojim brojkama govore biblijskim jezikom ili su nesreće vezane za posebne događaje i na tim se treba zamisliti. Treba primijetiti da su dva Boeinga 777 (drugi 17. srpnja 2014. (o njemu ćemo govoriti kasnije), Airbus A320 čine većinu nesreća. To nam dopušta da razmatramo vrijednost broj 32. To je broj mjeseci između noći 7-og na 8-mi ožujka 2014. (Boeing 777 i noći 7-og na 8-mi studeni 2016. (američki izbori).
 
3. Pad Germanwings u Francuskoj 24. ožujka najviše govori. Ustvari 144 putnika upućuju nas na apokaliptični prijelaz 12 plemena Izraela, to je 12 puta 12 što označava broj pravednih. On dakle najavljuje pobjedu pravednih, to će reći njihovih „12 plemena“.
 
4. Pad aviona na Sinaju 31. listopada 2015.
Opet se radi o Airbusu koji se srušio na dan sotonističkog praznika Halloween koji je za neke sotonistička nova godina. Dakle radi se o pravoj ritualnoj žrtvi. Ali tu se ne zaustavlja. Zrakoplov polazi sa Sinaja – to je pustinja u kojoj su Židovi proveli 40 godina prije ulaska u Obećanu zemlju. Simbolično, obećana zemlja je pred vratima Jerihona i još nisu do nje došli. 224 mrtva nas vode na dan 11. lipnja 2016., to je noć od 11-og na 12. lipnja na koji se dogodila pucnjava u Orlandu koja je također sotonistička ritualna žrtva.
 
5. 19. svibanj 2015., još jedan A320
Avion Egyptair koji povezuje Pariz s Kairom se srušio u more prije dolaska u Egipat. Ponovno Egipat, ponovno zemlja iz Starog zavjeta koja simbolizira narod koji je Židove držao u ropstvu. 56 putnika + 10 članova posade = 66 osoba. Ova dva broja 56-66 su naprosto udarna i odgovaraju trećem dijelu knjige Isaije. Nalaze se na kraju i kažu: Izaija: Postoji zrno pijeska u realizaciji plana.
 
Kako nas zadnji avion vodi k Izaiji pogledajmo sadržaj. Knjiga je podijeljena na 3 dijela, na poglavlja od 1.-39., koja se tiču proroštava protiv naroda i Izaijine apokalipse. Tu se nalaze proroštva protiv naroda, dakle Babilona: Filistejaca, Moaba, Damaska, Etiopije, Egipta i pada Babilona, itd. U drugom dijelu koji se zove Knjiga utjehe poglavlja 40.-55. najavljuju vječni savez. Poglavlja 56.-66., naš avion, su konačna: Povratak iz izgnanstva sa Siona, osveta nad narodima, sud, i obnova Jeruzalema, novo nebo i nova zemlja i konačno veliko okupljanje. Jesu li sve ispunili? Ako se ide u detalje vidjet će se svi ratovi zadnjih godina: Irak, Afganistan, Kosovo, Jemen, arapske revolucije, Libija, DAESH itd. Ali kada se analiziraju izbliza događaji izgleda da se sve ne odvija kako je predviđeno. Postoji zrno pijeska u stroju: BLAŽENA DJEVICA MARIJA.
 
To je ustvari jeka slavne rečenice koju je Marija izrekla na dan 13. srpnja 1917. u Fatimi: „Na kraju će trijumfirati moje Bezgrješno Srce. Sveti Otac će mi posvetiti Rusiju koja će se obratiti i dat će svijetu određeno vrijeme mira." Sada smo u stanju da spoznamo točnost ovog obećanja i njegovo konkretno ostvarenje. Jer je Ivan Pavao II. 25. ožujka 1984. posvetio Rusiju Bezgrješnom Srcu Marijinom. Posvećenje je bilo nepotpuno, ali ipak posvećenje. Dovoljno da se primijeni zaštita Svete Bogorodice, ali nas ono ne će osloboditi svih katastrofa koje su navještene. Međutim, moguće je, da će nas Nebo zaštititi od dijela nesreća ili im smanjiti broj.
 
1. Financijski krah 29. studenog 2008.
Neki su opominjali u to vrijeme, i ja sam bio dio njih, znali su, da se očekivao veliki financijski potres koji je ranije navješten od mnogih proroka. Izbor svetog Mihaela, vojvode nebeske vojske /29. 9/ koji je znakovit datum i za Alberta Pikea, velikog majstora slobodnog zidarstva, potrđuje se padom Dow Jonesa za 777,7 poena. Radilo se o tome da se već tada navijesti famozna godina 5777., i da se obrati pažnju na simbol broja 7. Stoga je financijski potres trebao biti mnogo važniji i s težim posljedicama nego što je predviđeno. Bilo je nepredviđenih događaja koji su ga blokirali a koji su nama nepoznati. Međutim, ishod možemo zahvaliti Blaženoj Djvevci Mariji, izostanak potpunog bankrota. I britanski BREXIT je jedan od događaja koji ima za cilj reorganizaciju Europe i cilj mu je da narode uvjeri da traže da sami održavaju svoj sustav.
 
2. JAPANSKI CUNAMI OD 11. OŽUJKA 2011.
11. ožujka nije datum koji je slučajan. Već je bio atentat u Madridu 11. ožujka 2004. Ponavljanje čina je znak sigurnosti u biblijskim tekstovima. Amen, Amen, rekao sam vam, kaže Isus da bi potvrdio istinu koji je objavio u tom času. Dakle, oni su predvidjeli da unište Japan, zemlju izlazećeg sunca, nadajući se da će je uništititi i izazvati svjetsku ekonomsku kataklizmu kakvu su imali u planu 2008. Više raznih proroka navješta razaranje Japana. Vjerojatno jedna podzemna nuklearna eksplozija iz podmornice trebala je izazvati potres najvišeg stupnja i s tim tsunami (veleval) i jedan ili više nuklearnih incidenata. Ali Sveta Djevica Marija: Opet Fatima čuva svoju djecu.
 
3. PROROŠTVO O DAMASKU
21. kolovoza 2013. čini prekretnicu u povijesti svijeta i u samoj Sotoninoj sinagogi. To je datum raskida, početak razdvajanja sotonista koji nama upravljaju. Tog dana neka u nama odjeknu Kristove proročke riječi: „Ako je jedno kraljevstvo podijeljeno ne može se održati... Ako se sotona usmjerio na samog sebe, ako je podijeljen, ne može se održati, to mu je kraj.“ (Marko, 3)
 
Rušenje Damaska je navješteno u knjigama Izaije i Ezekiela. Zbog razloga koji su nama nepoznati rušenje Damaska je trebala biti prijelazna točka za okultne elite. Od 2011. na tome uzaludno rade. A onda događaj s otrovnim plinom sarinom od 21. kolovoza 2013. bio je orkestriran kao konačni napad na Siriju s teškim oružjem da ju razori do temelja. Ili bolje rečeno, to je bila namjera Obame i Hollandea. Jedino što je Vladimir Putin, protivno svim očekivanjima, to zapriječio.Zbog nama nepoznatih razloga, da bi zaštitio Siriju, Putin je podijelio Sotonsku sinagogu. On više ne odgovara na naredbe i on  će ju /Sinagogu Sotoninu/ voditi do njezine propasti. To je razlog da shvaćamo gledajući na reakcije zapadnjaka, slijedeći njihove blokade, da uvidimo da to nije bilo simulirano. Svjedoci smo šoka koji je nastao i koji traje.
 
Osim toga G-8 se sveo na G-7. Nakon toga su zapadnjaci otvorili frontu u Ukrajini otvoreno neprijateljski prema Rusiji. Pritisnuli su Rusiju ekonomskim sankcijama i niskim cijenama nafte koja je tijekom 12 godina bila ostavljana visokom kao glavni izvor ruskog ekonomskog napretka. Bojkotirali su Olimpijske igre u Sočiju i otkrili da je Rusija konzervativna, prokršćanska i neprijateljska prema poticanju homoseksualnosti, iako je Rusija već godinama bila takva. I POSLALI SU OBAVIJEST PUTINU 17. SRPNJA 2014. OBARANJEM DRUGOG BOEINGA 777 Malaysian Airlines nad Ukrajinom. Taj zrakoplov nije bio predviđen ali je bilo potrebao osvijestiti Putina tko je. S toga je izbor bio na istoj kompaniji kao i 7.-8. ožujka, tako da oni koji naređuju budu jasno identificirani. Konačno mjesto i okolnosti incidenta daju priliku da se optuži Rusija. ALI IZNAD SVEGA IZBOR DATUMA 17. SRPNJA NA KOJI PADA OBLJETNICA UBOJSTVA NIKOLE II., RUSKOG CARA I NJEGOVE OBITELJI OD STRANE BOLJŠEVIKA, TO ĆE REĆI OD SOTONINE SINAGOGE.TO JE BIO NAČIN DA SE UPOZORI NOVOG RUSKOG CARA, PUTINA, ŠTO ĆE MU SE DOGODITI AKO NE BUDE SLUŠAO OKULTNE NAREDBODAVCE.
Međutim, VLADIMIR PUTIN, je rođen 7. listopada na dan Majke Božje od krunice i kršćanske pobjede protiv Turaka na Lepantu. On je postao oruđe Blažene Djevice Marije, da podijeli Sotonin svijet i dovede ga do propasti. Je li on toga svjestan?
 
4. PROROŠTVO O EGIPTU
Posljednji poraz još odjekuje u Sotoninoj sinagogi. To je afera s Mohamedom Mursijem. I tu je sve bilo zamišljeno i šiveno bijelim koncem i revolucija je vođena da se dovede na vlast Muslimansku braću. I oni su htjeli ispuniti Izaijino proroštvo o Egiptu koje je jasno. Evo dijela: „Potaknut ću Egipat protiv Egipta, borit će se brat protiv brata, prijatelj protiv prijatelja..., Egipat će izgubiti duh, pomrsit ću njegove nakane... Izručit ću Egipat nemilosrdnim gospodarima i jedan jako moćni kralj vladat će njima. (Izaija, 17,2-4). I tu je Morsijevo vladanje koje je za svako žaljenje stvorilo nepredviđenu reakciju i vojno preuzimanje vlasti. Preuzimanje vlasti od strane Al-Sissija nema blagoslov imperija. Obama je prijetio da će uskratiti financijsku pomoć SAD-a Egiptu. Evo još jednog nepredviđenog događaja. Zahvaljujući komu? Našoj Gospi od Fatime.
 
ZAKLJUČAK
 
Što će se dogoditi u studenom? Kako će izvesti pad Babilona i proglasiti svoju svjetsku moć? Izgleda u svakom slučaju da će se ostvariti ono što je navijestila Baba Vanga, kontroverzna proročica vjerojatno luciferka. Ona je prorekla da će 44. predsjednik SAD-a biti crn, da će se za njegovog vladanja njegova zemlja urušiti. To ostaje kao moguće do uvođenja novog predsjednika u dužnost, do 20. siječnja sljedeće godine. 14-og na 15-i studeni Obama će još uvijek biti predsjednik SAD-a.
 
44 ima vrijednost hebrejske riječi majka, ali i riječi dijete. Dakle u studenom za predsjednikovanja 44. predsjednika imat ćemo majku Hillary Clinton koja će svijetu predstaviti dijete, znajući da je Mesija, koji nije nitko drugi, prema riječima Bernarda Barucha, nego židovski narod u cjelini koji konačno stiže do svjetske moći. Na ruševinama Babilona – SAD-a, Europe, i kršćanskog Zapada.U tom slučaju Hillary i njezin sin, Sotonina sinagoga, navještaju novu eru, onu koju je navještao Izaija, a koja se općenitije naziva era Vodenjaka. O tom datumu, 20. siječnja 2017. govorit će se jednog dana. Ali ima jedno ALI... Sada znamo sve o sotonskom planu, s njega je skinuta maska. Zna se da je podijeljen i da ne uspijeva ispuniti sve, bar ne u cjelini.  Ima mnogo događaja koje je previdio. JER JE PLAN BOŽJI U OSTVARENJU.
Nevidljivo će postati vidljivo sve više i više i to nakon srpnja.
ZA NAJVEĆU SLAVU NAŠEG GOSPODINA ISUSA KRISTA KOJI JE NA VRATIMA.
 

Louis d'Alencour, https://legrandreveil.wordpress.com/ (s francuskoga prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Srbijanska regionalna jurisdikcija - hrvatska indolentnost ili veleizdaja?

 
 
Srbija je uz obilatu pomoć hrvatskih orjunaša dragovoljcima i braniteljima Domovinskog rata pripremila pakleni progon. Možete li zamisliti ovakav monstruozan scenarij: Savezna Republika Njemačka 1965. temeljem arhiva i istraga SS-a i Gestapoa protiv, primjerice, pripadnika češkog ili poljskog pokreta otpora ili savezničkih vojnika u Drugome svjetskom ratu, podiže optužnice. Pritom treba imati na umu: srpska agresija na Hrvatsku i BiH sastavni je dio jednoga općeg srpskog nacional-socijalističkog projekta i pokreta u kojemu je JNA, osim ostaloga, imala ulogu SS-a i Gestapa. Takvim optužnicama Srbija na svome teritoriju ili na teritoriju svojih simpatizera može oteti bilo kojeg hrvatskog dragovoljca ili branitelja u Domovinskog rata a posebno bivše zatočenike srbijanskih logora, i zatočiti ga te presuditi slijedom optužnica agresorske JNA. Srbija se lukavo, bizantski, pred međunarodnim institucijama brani kako nema veze sa JNA dok na drugoj strani u cijelosti preuzima integralne optužnice te iste zločinačke JNA.
http://www.paragraf.rs/dnevne-vesti/vesti-slike/19.jpg
Hrvatske vlasti, pravosudni i diplomatski sustav dijabolično su ignorirale sva upozorenja. Ignoriranje i nerad su išli toliko daleko da se nameće pitanje ima li u cijeloj priči elemenata zavjere kojom bi izjednačili krivnju za ratove devedesetih a Srbiju oslobodili njezine odgovornosti za agresiju te od agresora načinili regionalnog hegemona. U ovoj složenoj temi kronologija je vrlo bitna pa je zbog budućnosti prenosim na papir.
 
Godine 2004. Tužiteljstvo Republike Srbije preuzima optužnice vojnog tužiteljstva nekadašnje SFRJ i Jugoslavije, naslijeđene od nekadašnje za Hrvatsku agresorske JNA. Time Srbija činjenično preuzima i odgovornost za nedjela JNA tijekom devedesetih koju inače pred međunarodnom zajednicom i međunarodnim sudištem uporno niječe.
 
Prvoga siječnja 2010. Srbija je u svoj Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine unosi članke 2., 3., 5.-8., 17.-20. Predmetne novele, inače uobičajenog zakona su toliko rašomonske, dijabolične, apsurdne i pravno upitne da se čovjek zapita ima li zdravog razuma. Danas, srećom, međunarodna policijska organizacija Interpol, svjesna apsurda, odbija postupati po srbijanskim tjeralicama osnovom takvog zakona ukoliko ih ne potvrdi pravosuđe matične države. Predsjednik RH u to vrijeme, Ivo Josipović predsjednik Sabora RH je Luka Bebić, a predsjednica Vlade RH je Jadranka Kosor. Svi besramno šute o problemu iako ga dobro poznaju. Oni se bave  oduzimanjem generalskih činova Norcu, Glavašu i Zagorcu. Ministar vanjskih poslova u to doba bijaše Goran Jandroković. Dotični mladac nije učinio ništa da spriječi ovakvu notornu srbijansku agresiju. Nije čak ni povukao veleposlanika na konzultacije iz Beograda. Kamoli da je organizirao širu međunarodnu kampanju koja bi prisilila Srbiju na ukidanje spornih odredbi zakona. Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković također ima bitnijih poslova od zaštite svojih građana pod nasrtajem bezumnog agresorskog progona i ne čini ništa. Ključni, lukavi igrač u svim pravosudnim apsurdima i podvalama Hrvatskoj, glavni državni odvjetnik, Mladen Bajić (2002.-2014.) u to doba vjerojatno likuje i nestrpljivo čeka prva srbijanska uhićenja.
 
18. travnja 2010., Uz sramotnu šutnju, političku, pravosudnu i diplomatsku, gotovo bez ozbiljnih reakcija u RH prošlo je uhićenje (otmica) hrvatskog branitelja Veljka Marića na graničnom prijelazu između Bugarske i Srbije, koji je do tada nesmetano prelazio u više navrata.
 
19. travnja 2010. Srpsko državno odvjetništvo naknadno izdaje zahtjev za provedbu istrage,što dokazuje stvarne velikosrpske namjere. U trenutku uhićenja Marić nije bio na međunarodnoj tjeralici. Optužnica protiv njega biva podignuta tek u kolovozu 2010. što sugerira da je odabran nasumce  a optužnica sačinjena po potrebi, naknadno.
 
2011. Vlada RH saziva stručnu skupinu koja zaključuje da je ovakovo srpsko postupanje protivno mnogim međunarodnim i konvencijama UN. Željko Horvatić, predsjednik Akademije pravnih znanosti izjavio je kako su ovakvi postupci „narušavanje ljudskih prava“ svih građana u zemljama nad kojima je Srbija cinično i prljavo preuzela nadležnost.
 
5. siječnja 2011. na graničnom prijelazu u Orašju uhićen je Tihomir Purda i prebačen u pritvor u Zenici zbog naloga srbijanskog Tužiteljstva za ratne zločine. Njegov je iznuđen potpis u logoru uključen kao dokaz za mogući ratni zločin u Vukovaru. Slučaj je preuzet iz skupine vojnih predmeta s početka 1990-ih te je prošao prvu reviziju od kada je 2004. tužiteljstvo preuzelo predmete ratnih zločina od ondašnjega beogradskog vojnog suda.
 
3. veljače 2011. Po nalogu srbijanskog tužitelja, osnovom ugovora o suradnji s DORH ispitana je liječnica i ravnateljica vukovarske bolnice dr. Vesna Bosanac. Taj slučaj jasno  demonstrira monstruoznost srbijanskog plana i sramotno, veleizdajničko priležništvo hrvatskih orjunaških struktura u ostvarenju velikosrpskih ciljeva te izjednačavanja hrvatske žrtve i srbijanskog agresora. U javnost je procurila informacija o stotinama optužnica temeljem optužnica nekadašnje JNA.
 
Travanj 2011. U javnost su procurile informacije o postojanju Memoranduma SANU 2. Riječ je o dokumentu internog karaktera, s oznakom “čitanje bez daljeg rasturanja“. “Memorandum 2 je sačinjen sa ciljem da spasi Srbiju nakon svih balkanskih poraza i stavi je u ravnopravan položaj sa svim državama na koje je izvršila agresiju. U nekoliko poglavlja se navode osnovni pravci i ciljevi kako se Srbija treba i može spašavati u međunarodnim sudskim procesima. Također, kako umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja“. Autori se zalažu za strateški oslonac Srbije na NR Kinu i Rusiju te planiraju poticanje građanskog nezadovoljstva i nemira u susjednim državama, kako bi se oslabila mogućnost tih država da smetaju ostvarenju strateških srpskih interesa. Mnogi intelektualci prepoznaju u "Drugom Memorandumu SANU" nastavak velikosrpske politike.
 
3. rujna 2011. ugledni profesor zagrebačkog pravnog fakulteta, Davor Derenčinović objavljuje članak 'Nekoliko komentara uz Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine RS' objavljen u Zborniku Pravnog fakulteta (br. 3/2012.). U članku profesor precizno objašnjava koje postulate međunarodnog prava Srbija krši spornim člancima zakona. Hrvatska politika, diplomacija i pravosuđe i dalje đavolski šute.Mnogi domaći i inozemni stručnjaci ukazuju da je Srbija spornim točkama zakona prekršila niz međunarodnih pravnih propisa, povelja i konvencija. Pravni stručnjaci se slažu da je univerzalna jurisdikcija kao pravni postulat trebala prestati pojavom Međunarodnog kaznenog suda, zbog manipulacija i kontroverzi koje su najbolje vidljive u slučaju Veljka Marića. Apsurdnost i monstruoznost srbijanskih žandarskih proširenja pravnih ovlasti na zemlje i razdoblje u kojemu je činila međunarodnu agresiju ne može se dovoljno istaknuti. Mnoge braniteljske udruge, pravni stručnjaci i intelektualci obraćaju se hrvatskim vlastima ukazujući na opasnost i monstruoznost srbijanskog plana.
 
4. studeni 2011. Hrvatski sabor usvaja „Zakon o ništetnosti određenih pravnih akata pravosudnih tijela bivše JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije“ (NN 124/11, od 4. 11. 2011. godine). Slabašna zakonska akcija svjedoči o općem nesnalaženju hrvatskih državnih struktura. Iako je zakon ponudio vrlo slabu zaštitu hrvatskih građana protiv njega su ustali mnogi iz SDP-a, posebno Milanović te Predsjednik RH Ivo Josipović i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. Ivo Josipović čak traži ocjenu ustavnosti hrvatskog zakona od koje naknadno odustaje. Njihov plan je išao k otvaranju općeg lova na dragovoljce i branitelje. Zakonom o ništetnosti uspjelo se zaustaviti lov u Hrvatskoj. Opasnost međunarodnih rjeralica u sivoj zoni, mimo Interpola koji je odbio po njima postupati, ostala je ogromna.U to vrijeme predsjednik RH je Ivo Josipović, predsjednik Sabora je Luka Bebić, predsjednica vlade RH je Jadranka Kosor ministar vanjskih poslova je Gordan Jandroković, ministar pravosuđa je Dražen Bošnjaković a glavni državni odvjetnik i dalje Mladen Bajić. Nitko od navedenih ne poduzima ništa konkretno na međunarodnom planu kako bi spriječio srpsko pravosudno divljanje. Unatoč slabašnom učinku tijekom 2011., evidentni su barem pokušaji kako bi se Srbiji pariralo.
 
19. 12. 2012. Kako bi Srbima olakšao odabir budućih žrtava, Predrag Matić Fred slavodobitno objavljuje dugo pripremani registar hrvatskih branitelja, te mami sve sudionike DR da objave i svoje ratne puteve unutar registra. Dugo se na političkoj sceni nije dogodio kontroverzniji potez. Takav akt ne postoji nigdje na svijetu a poslužio je samo jednoj svrsi – Srbija ne može pogriješiti u odabiru budućih žrtava. Imaju ime i prezime, ime oca, godinu i mjesto rođenja, ratni period i jasnu podjelu bojnog i nebojnog sektora. Fredi objavu registra dijabolično naziva božićnim poklonom braniteljima. Mnoge udruge dragovoljaca i branitelja ukazivale su na apsurdnost i opasnost objave ovakvih podataka. Dio stručne javnosti objavu je proglašavao neodopustivom. Sve to bilo je uzalud. Hrvatske dragovoljce i branitelje nasljednici Orjune su odlučili pribiti na križ srbijanskih agresorskih optužnica i ništa ih nije moglo pokolebati u paklenom naumu. Predsjednik RH je Ivo Josipović, predsjednik Sabora RH je Boris Šprem, predsjednik vlade Zoran Milanović, ministrica vanjskih poslova je Vesna Pusić, ministar pravosuđa je Orsat Miljenić a glavni državni odvjetnik je suvereno, mefistovski i dalje Mladen Bajić. Svi zajednički podržavaju objavu registra branitelja, maze i paze srbijanske političare i ne osvrću se na sve glasnija upozorenja iz Hrvatske.
 
10. siječnja 2013. osnovan je Stožer za obranu hrvatskog Vukovara (SOHV). Ponukani divljanjem srbijanskog pravosuđa, nečinjenjem hrvatskih vlasti i najavama pravnog nasilja nad Vukovarom dragovoljci i branitelji su se organizirali u građansku akciju. Od prvog trenutka traže dijalog i široku javnu raspravu o mnogim problemima pa tako i problemu srbijanskog zakona koji hrvatske građane pretvara u zatočenike velikosrpske samovolje.
 
12. ožujka 2013. ministar pravosuđa RH Orsat Miljenić predlaže Srbiji međunarodni sporazum kojim bi riješili nelogičnosti pojedinih članaka srbijanskog zakona. Srbija hladno odbija sporazum pravdajući se  samo njima znanim ograničenjima. Niska politička razina cijele akcije jasno svjedoči kako je ista samo igrokaz kojim se hrvatskoj javnosti mažu oči.
 
7. travnja 2013. u Zagrebu SOHV je organizirao prosvjed. Jelačićev trg dupke pun. Između ostalog traži se i rješavanje problematike monstruoznog srbijanskog zakona.
 
2. rujna 2013. Milanovićeva vlada, noćnom akcijom, postavlja ploče s ćiriličnim natpisima na zgrade u Vukovaru ,unatoč višemjesečnim upozorenjima Stožera za obranu hrvatskog Vukovara (SOHV) da vlasti krše svoje nadležnosti, grubo krše čl. 8. UZoPNM. Milanović i klika odbijaju bilo kakav dijalog. Iz današnjeg rakursa prilično je jasno kako su ovakvim potezom lukavo zamaglili stvarne probleme koji proizilaze iz tadašnjih i budućih srbijanskih optužnica.
 
24. listopada 2013. SOHV organizirao javnu raspravu u prostorima Europskog doma u Zagrebu. Milanović odbio sudjelovanje iako je obećao sastanak s predstavnicima SOHV. Slučaj Veljka Marića ujedinio napore SOHV, Bedema ljubavi i europarlamentarke Marijane Petir. Predsjednik RH Ivo Josipović, predsjednik Sabora RH je Josip Leko, predsjednik vlade Zoran Milanović, ministrica vanjskih poslova je Vesna Pusić, ministar pravosuđa je Orsat Miljenić a glavni državni odvjetnik je, mefistovski i dalje Mladen Bajić. Cijela ekipa mirno promatra srbijansko pravosudno nasilje, ignorira upozorenja stručnjaka, ne pristaje na dijalog te fokus problema seli na probleme ćiriličnih ploča u Vukovaru.
 
26. lipnja 2014. Vesna Pusić i MVEP se krajnje sumnjivo oglušuju na javna i službena upozorenja da traje screening Srbije u poglavlju 23. i 24., te da je vrijeme nešto poduzeti kako bi srbijanski pokušaj regionalnog žandarmiranja suzbili. Unatoč jasnoj prigodi nisu učinili ništa, ama baš ništa, kako bi u mjerila uvrstili evidentan međunarodni pravni problem.
 
5. studeni 2014. europarlamentarka Marijana Petir budi pozornost Europske komisije za slučaj Veljka Marića, ukazujući na nedopustivo srbijansko manipuliranje međunarodnom pravnom stečevinom.
 
5. prosinca 2014. SOHV prikuplja 57 potpisa saborskih zastupnika, inicira hitnu saborsku proceduru te u predloženim zaključcima  traži:
1.) obvezati Vladu Republike Hrvatske da kroz pristupne pregovore Republike Srbije s EU-om, poduzme sve predviđene mehanizme kako bi se kroz poglavlje 23. stavilo izvan snage sporne članke  srbijanskog Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih tijela u postupku za ratne zločine...
2.) obvezati Vladu Republike Hrvatske da poduzme sve političke, pravne i diplomatske korake kako bi spriječili kršenje osnovnih ljudskih prava Veljka Marića. U inicijativi uz SOHV sudjeluju: Bedem Ljubavi, Zbor Udruga Veterana Hrvatskih Gardijskih Postrojbi, Udruga Specijalnih Jedinica Policije, HOS i mnoge druge braniteljske udruge. Međunarodnu dimenziju slučaja osigurali su  hrvatski europarlamentarci, predvođeni Marijanom Petir. Očekivano ali ipak zapanjujuće  odbijanje dijaloga o predloženoj temi doživjeli su od većine zastupnika SDP-a, zastupnika HNS-a, SDSS-a te ostalih zastupnika manjina. Predsjednik Sabora Leko, učinio je sve kako bi raspravu prolongirao što duže.
 
23. prosinca 2014. Marijana Petir uspijeva posjetiti Veljka Marića u srbijanskom zatvoru. Tako je opet podsjetila javnost na ovu frapantnu subverziju podržanu od hrvatskih priležnika srbijanskog nasilja. Unatoč jasnom razotkrivanju opasnih namjera pojedinih struktura unutar hrvatskih vlasti da naštete integritetu i suverenitetu RH, Milanovićeva vlada ne čini ništa da bi popravila učinjenu štetu. U uroti ih podržava predsjednik Ivo Josipović, predsjednik Sabora Josip Leko, ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić i ministar pravosuđa Orsat Miljenić. Glavni državni odvjetnik je Mladen Bajić kojega tijekom godine zamjenjuje bivši bliski suradnik Dinko Cvitan.
 
5. veljače 2015. saborski predsjednik Leko, pritisnut činjenicama i razotkriven ipak uvrštava u dnevni red sabora točku koju je SOHV inicirao potpisima 57 zastupnika. Većina pod ravnanjem Milanovića odbija predložene zaključke kojima bi hrvatska vlada morala poduzeti sve korake u zaustavljanju pravnog, moralnog i žrtvoslovnog srbijanskog nasilja nad suverenitetom Hrvatske. Milanović se pokriva obećanjima o reguliranju tog problema tijekom pregovaračkog procesa Srbije i EU-a, znajući da 2014., iako upozoreni, namjerno nisu učinili ništa kako bi taj problem ušao u kriterije screeninga Srbije.
 
2. lipnja 2015. ono što su proglašavali nemogućim odjednom se pokazalo mogućim. Veljko Marić je prebačen u Hrvatsku na služenje kazne. Tako se vjerojatnim dogovorom Milanovićeve ekipe sa srbijanskim prijateljima, nad Hrvatsku navukla još jedna dimna zavjesa. No, Veljko Marić ostaje u zatvoru. Hrvatska je unatoč Zakonu o ništetnosti priznala presudu srbijanskog suda a time i njihov apsurdni pravni križanac kojim postaju žandari imaginarne, nove Jugoslavije.
 
18. srpnja 2016. Srbija je otvorila poglavlje 23. i 24., u pristupnim pregovorima s EU-om. Milanović bezočno laže i optužuje sadašnju vladu za nemar pri uvrštavanju hrvatskih primjedbi u pregovarački okvir, koje on osobno zajedno s orjunašima svoje vlade nije uvrstio tijekom 2014., unatoč upozorenjima, unatoč saborskoj sjednici, unatoč slučaju Veljka Marića koji je zorno ilustrirao i budućnost hrvatsko-srpskih odnosa.
 
20. kolovoza 2016. Srbija nesmetano nastavlja progon hrvatskih državljana optužnicama JNA. Opasnom zamjenom identiteta uhićen je Zdravko Hlobik. Optužen je za sudjelovanje u akciji kojom se rušenjem mosta u Batini pokušalo spriječiti srbijansku agresiju na Hrvatsku. Srbija akciju tretira kao terorizam. Miro Kovač, sadašnji ministar vanjskih poslova kriješti za unutarnju političku uporabu. Opet nema konkretnih akcija. Predsjednica šutnjom misli kupiti mudrost. Ministar Šprlje vjerojatno ne razmišlja o problemu. Dok Srbija sipa neutemeljene optužbe o fašizaciji Hrvatske i svaku širi međunarodnim institucijama, naše diplomatske sfere čekaju da laž ponovljena tri puta postane istina. U trenutku zatvaranja poglavlja 23. i 24. srbijanskih pregovora bit će dovoljno zaprijetiti nam zatvaranjem slavina fondovskih sredstava i naši politikanti će, ako treba, potpisati i smrtne presude dragovoljcima Domovinskog rata.
 
Srbija će nesmetano nastaviti provoditi velikosrpske planove Memoranduma 1 i 2 SANU. U Hrvatskoj politici će nažalost, uvijek biti dovoljno orjunaša kojima je cilj raditi protiv hrvatske suverenosti. Hrvatska je dobrohotno odustala od 22.000 optužnica za ratne zločine, imenujući ih zločinima u ratu i primjenjujući Zakon o općem oprostu, iako je većina tih zlodjela puno bliže ratnom zločinu od nikad dokazanih insinuacija u slučaju Veljka Marića. Ostaje razotkriti koje su to lijene ili zavjereničke strukture unutar DORH-a ignorirale činjenice. Primjer mjesta u kojemu živim jako dobro oslikava problem. Tijekom dva upada do centra mjesta četnici i JNA su izvršili egzekuciju 16 civila. Napadi su odbijeni, žrtve odmah utvrđene, sve evidentirano, zna se koji nas je korpus JNA napadao. I nikada optužnice! Iako joj odredbe o univerzalnoj jurisdikciji iz KZ daju pravo suditi, primjerice, osobi srpske nacionalnosti za ratni zločin na Kosovu, Hrvatska to ne čini već postupa u skladu s ustaljenim europskim sudskim praksama, ne zlorabi univerzalitet u političke svrhe kao što to čini Srbija, ne šalje tjeralice urbi et orbi niti DORH drži u ladici tajni popis potencijalnih optuženika iz kojih onda vadi po potrebi i u svrhu ucjenjivanja ili uznemiravanja susjedne države. Hoće li razotkrivanje djelovanja hrvatskih orjunaša i veća svijest o apsurdu srbijanskog postupanja biti dovoljan poticaj za energične akcije buduće hrvatske vlade vidjet ćemo uskoro.
 
Ukoliko hrvatski dragovoljci i branitelji dožive ulazak Srbije u EU s ovakvim zakonskim odredbama, sprema im se neopisive životne more. Institutom europskog uhidbenog naloga Srbija će kao velikosrpski agresor i sljednik JNA, agresorskim optužnicama i presudama ponovno suditi žrtvama agresije. Žrtve će birati po želji, iz registra branitelja u suradnji s hrvatskim orjunašima. Oni koji su stvorili demokratsku i nezavisnu Hrvatsku u najboljem slučaju postat će zatočenici unutar državnih granica, no neće imati mira ni unutar njih.
 

Željko Maršić - Zenga

Novinar Slobodne prijeti: ili Hej Slaveni, ili Bože pravde - ili - JAMA

 
 
Ne znam, ne gledam počinje li N1 televizija  program s „Hej Slaveni“  ili s „Bože pravde“, nu kako sam iznenada doznao da je njezin  kolumnist Boris Dežulović bit će prije kako započinje sa „Sprem'te se spremte“ - za naš program, mislim „obnove i izgradnje“, mislim Jugoslavije, pod  šajkačom Srbije. To ne će ići bez rata, a i on se slaže, kako za „Balkan“ tako i šire. Uostalom i jučer je u Europi, Ukrajini, trajao; seoba naroda poseban je oblik rata protiv nje, ma što o tome mislila Angela Merkel, itd. redom slijedom.
http://images3.kurir.rs/slika-900x608/boris-dezulovic-1471551359-973235.jpg
Borisa Dežulovića odavno sam pročitao, ponešto o njegovim „kolumnama“ napisao, ustvrdio kako su one kombinacija medijske, kuge, kolere i ebole još u tiskanom Fokusu. Posebno je zanimljiva njegova „poezija“ o čemu smo također pisali. Dakle, u interesu mentalnoga i inoga zdravlja toga se kloniti. Čovjek(?) sve „ovdje“ toliko mrzi, vjerojatno i svaku travku koja „ovdje“ nikne, sigurno i onu koja još nije ni nikla, pa ga se treba kloniti, inače će vas zaraziti takvom i tolikom mržnjom da će vam se mozak jednostavno raspasti. Ne znam čini li on to još uvijek iz Beograda, kao svojedobno, ili iz Splita. Svejedno, ništa ne pomaže, kakva kanta, ni cisterna govana koja je upravo „posaugala“ septičku jamu godinama punjenu. Ništa. Naravno kako preletim srbijanske portale, pročitam ponešto zanimljivo uglavnom iz vanjske politike i o hrvatsko-srpskim odnosima.
 
Srbi poludjeli za Dežulovićem
 
Tako sam u srpskom i u srpskim okvirima medijskom smeću Kuriru (imamo i mi sličnih „preko nekoliko“) nabasao na kolumnu Borisa Dežulovića koju je on kao kolumnist N1 televizije objavio još 2015. Kakav pornić, da ne spominjem poznatije pornikuše, Srbi jučer i danas svršavaju nad kolumnom Borisa Dežulovića iz zamrzivača, pa podgrijanom. (Zar odavno  ne tvrdim kako Dežulović izaziva bolest?) Povod je, naravno, pobjeda njihove košarkaške reprezentacije nad našom, koju njihovi mediji iz bez Dežulovića tretiraju i više nego - ratnu pobjedu. Istina, prilično su se pribojavali Hrvaat, pa je slavni Moka Slavnić, kojega je u tadašnjoj reprezentaciji „izmislio“ Hrvat Mirko Novosel, a ovdje stekao i športsku slavu (Jugoplastika) bio dao i alibi za eventualni poraz: ako ga bude glavni uzročnici će biti „Srbi iz hrvatske reprezentacije“ Šibenčani Aco Petrović i Dario Šarić. Mislio sam da je Moka pametniji, a on baš onako čisto šovinistički uz zaborav kako je prvu medalju za Srbiju osvojio Hrvat, dakako, kao državljanin Srbije, zapravo politički Srbin, a naročito športski Srbin. Nije mi drago što su izgubili, nu izgubili pa što. Uostalom učinili su čudo, u kvalifikacijama tukli Talijane u Torinu. I dosta mi je tih „mitskih“ susreta Srbije i Hrvatske. Srbija je i u športskom smislu za Hrvatsku samo jedna od blizu dvjesto država: nešto, recimo, poput Zelenortskih Otoka. Za nju, kao i Srbiju, važniji su Britanski Djevičanski Otoci, a oni su britanska kolonija. Tamo ima pretinaca daleko manjih od koša u koje „zakucavaju“ i Srbi i Hrvati, i sva multikulti i multi nacionala, a vode Britanci pa se pravi rezultat nikad ne zna.
 
Vratimo se mi Dežuloviću. Kao i uvijek  najprije čepim nos, stavljam plinsku masku, navlačim sterilne kirurške rukavice i neko staro odijelo koje ću poslije čitanja i pisanja spaliti. Piše ovako Dežulović za televiziju N1 „o hrvatskom košarkaškom prokletstvu“: „Pobjegli ste šupački 1995., nikad se niste vratili“. Dakle i gore nego „zečevi“ kako je Slobodan Milošević govorio o ponašanju Srba za Oluje („bježali su k'o zečevi“) već kao „šupci“, usrani. Opisuje on, da ne bi bilo neke zabune, događaje s Europskog prvenstva u košarci u Ateni od 21. lipnja do 2. srpnja 1995., reklo bi se čisti šport a ne rat. „Malo morgen“, rekao bi i Sloba. Kratki podsjetnik: prvak Europe  postala je SRJ (Srbija i Crna Gora) nakon što su suci u finalu pokrali Litvu toliko da su njezini igrači u jednom trenutku napustili teren. Koliko je krađa bila bezočna i očita svjedoči i podatak da su pravoslavni Grci, publika, navijali za Litvu, a ne Srbiju! Hrvatska je na tom prvenstvu osvojila treće mjesto.
 
I gdje su se sada Dežuloviću otvorile rane? U činjenici što su hrvatski košarkaši nakon što su primili medalje pričekali da ih prime i Litvanci, a onda napustili postolje. Nisu pričekali da se odsvira Hej Slaveni u čast Srba (SRJ) jer je tako, navodno „naredio Josif Visarionovič Tuđman“, piše ta spodoba. Bješe to 2. srpnja 1995. Srebrenica je u okruženju, tamo se valjda već pjeva „Bože pravde“, češće „Spremte se spremte...“ Do tada su Srbi uz te pjesme u Hrvatskoj punili jame, Ovčara je davno „odrađena“. Pjevala se i ona „Bit će mesa, bit će mesa...“ pa su naši košarkaši trebali stoički podnijeti jednu od njih, poglavito kad je još i sudačka krađa bila očita. Zbog toga su oni eto „šupci“, a stiglo ih je i prokletstvo, valjda Dežulovićevo, pa više nisu osvajali medalje. Što se tiče „Josifa Visarionoviča Tuđmana“ kako ga naziva, sam je dokaz svoje bezočne laži. Da je Predsjednik Tuđman bio „Josif Visarionovič“ bio bi Dežulović odavno u društvu kolege Siniše Glavaševića, a on upravo napadajući Tuđmana živi sve bolje i bolje. Što ga više napada, što mu je tekst protuhrvatskiji lovica je veća i veća.
 
Okolo košarke pa na Oluju
 
Nego ne piše „to“ ovaj tekst radi nekakve košarke, ma dajte, on to zbog Oluje. Evo o tom malo dulji citat prema Kuriru: »Danas, dvadeset godina kasnije, znamo: Franjo Tuđman – čijom direktivom, valja se i toga sjetiti, Hrvatska televizija godinama kasnije nije prenosila nijedno finale nijednog športskog natjecanja u kojemu je igrala Srbija – morao je Sabonisu, Marčiulionisu i Kurtinaitisu dodijeliti najviše državne ordene. Da su, naime, Litvanci izgubili od te, inače sjajne hrvatske generacije - talentiranije od svake koja je naslijedila njen luzerski gen – i da je Hrvatska prošla u finale, izgubila bi od Jugoslavije dvadeset osam razlike. To nije ni svemirska ravnoteža ni prokletstvo, to je elementarna športska psihologija. Da Hrvati, naime, znaju biti veliki i dostojanstveni u pobjedi, znali bi valjda biti veliki i dostojanstveni i u porazu. A u pobjedi nisu znali biti veliki i dostojanstveni ni onoga ljeta 1995., ni ovoga 2015., kad su slavili njenu dvadesetu godišnjicu. Ima zato boga, ili pravde, čega god, nečega mora biti. Da parafraziram starog prevaranta Gorana Bregovića i onaj njegov proročanski stih o pjesmi i oluji: "tko ne sluša „Hej, Slaveni“, slušat će „Bože pravde“".«
 
Cijela ta mješavina fekalija fol o košarci samo je zbog: „A u pobjedi nisu znali biti veliki i dostojanstveni ni onog ljeta 1995., ni ovoga 2015. (valjda zbog mimohoda HV-a u Vukovarskoj? o.a.) kad su slavili njenu dvadesetu godišnjicu.“ Što se pak izrečene orjunaške, znači fašističke prijetnje kroz usta Gorana Bregovića: „tko ne sluša „Hej Slaveni“, slušat će „Bože pravde“, uzeti ju treba u obzir, jer tu je i nadalje taj san. Zadnjih mjeseci im se čini i kao java, a Dežulović desetke godina u Hrvatskoj i medijima odavde, sada u N1 TV, hrvatski obrambeni i oslobodilački rat i pobjedu, a poraz srpske nacional-socijalističke agresije drži tek predahom za novi. Draži Srbe da se sve za njim praši i pjeva onu srpsku o ratu… “i opet će ako bude sreće“. Pjevaju nam ionako, sada legalizirano, „Spremt'e se sprem'te...“, bacat će bombe (opet)… Pa dobro, bit ćemo spremni. Nego nije problem Dežulović već njegovi poslodavci, sada u N1 TV; oni očito podržavaju te bolesne i huškačke kolumne.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Utorak, 21/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1267 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević