Get Adobe Flash player

Velesila koja je odlučila srušiti Gadafijevu vladavinu u Libiji, trebala je računati i s posljedicama

 
 
Mađarski predsjednik vlade, Viktor Orbán, okupio je mađarske veleposlanice i savjetovao ih kako da po svijetu brane mađarske stavove glede najezde izbjeglica odnosno migranata s istoka.
Živimo u licemjernom svijetu, a u licemjerju smo u stogodišnjem zaostatku. Francuski ministar vanjskih poslova je kritizirao mađarsku ogradu dok u međuvremeu i sami dižu ograde. Oni se ne srame zbog toga. Ako jedna velesila odluči srušiti Gadafijevu vladavinu u Libiji, treba računati i s posljedicama, time da će Afrikanci krenuti put obala Europe. Amerika se pripremila za tu situaciju, s obzirom da je priopćila kako ne će prihvatiti imigrante, a ne će to činiti niti Australija i Izrael, svatko ima političku odluku i stav, jedino ih Europa nema. Nema europskoga plana.
http://erdely.ma/ujkepek/2012/03/nagy/1348676.jpg
Sadašnje europske ideje ne rješavaju situaciju nego samo njezine posljedice: to je sustav kvota kojim se pokušavaju riješiti posljedice toga da Europa nije sposobna zaštititi svoje granice. Mađarsko stajalište nije usmjereno protiv kvota, ne isključujem da će doći vrijeme da se o tome može razgovarati na fer način, no problem je u tempiranju. Prvo treba govoriti o prvom problemu, naime da možemo zaštititi svoje granice. Nijemci ne bi trebali trošiti novac za skrb o izbjeglicama, nego za države koje primaju izbjeglice.
 
Ima li država pravo izraziti da ne želi naglo promijeniti vlastiti etnički sastav – i to se pitanje treba postaviti, želimo doći i do te rasprave. Imamo svoj stav u tom pitanju, to je suvereno stajalište prema kojem svaki narod i država imaju pravo sami odlučiti o vlastitom razvoju. Stoga ne možemo iznositi mišljenje recimo o tomu smatra li Francuska prihvatljivim suživot s 8-10 postotnom muslimanskom zajednicom, i Nijemci donose takve odluke i te odluke ne smijemo kvalificirati. Povijesne prilike Mađarske su takve da živimo zajedno s nekoliko stotina tisuća Roma, to je zadanost o kojoj su neki ranije donijeli odluku. Drugi međutim nemaju pravo uplitati se u pitanje želi li Mađarska promijeniti sadašnje stanje ili ne želi. Na kraju rasprave, taj ćemo stav morati vrlo jasno zastupati.
 
U političkom smislu ne ćemo zauzeti antiislamistički stav, islam smatramo intelektualnom građevinom, ali mi ne živimo u tim civilizacijama, nego u kršćanskoj civilizaciji. Turska je naš prijatelj čak i ako govorimo kako ne želimo mnogoljudnu islamsku zajednicu u zemlji, a pronalazimo zajednički jezik i sa zaljevskim državama i Iranom. Nema nikakvih problema s muslimanskom zajednicom koja živi u Mađarskoj, s onima koji su u zemlju ušli poštujući pravila, pokrenuli poslove. Trgovac kebaba i mesar Arapin koji prodaje janjetinu stvorili su ozbiljnu egzistenciju koju poštujemo. Ali ne želimo da se omjeri drastično izmijene i nitko nema pravo nametati nam nešto drugo.
 
Država koja nema granice ili ih ne može zaštititi, zapravo i nije država. EU je ispravno odlučio kada je međusobne granice učinio nebitnima, ali unatoč tomu granice ipak postoje među državama, samo ih se u smislu schengenskog sporazuma ne kontrolira. Naša situacija se razlikuje utoliko da mi imamo i vanjsku granicu za čiju zaštitu smo se obvezali. Koja se država priključi schengenskom sporazumu, mora se obvezati na zaštitu vanjskih granica, to je obveza. Grčka bi u toj mjeri trebala čuvati granicu da izbjeglice uopće niti ne stignu do Mađarske i pitanje je zašto naš saveznik to ne čini, a to potkopava povjerenje u zakone EU-a. Ako bi Mađarska željela provesti schengenski sporazum i da se granicu može prelaziti samo na službenim graničnim prijelazima, to ne bi mogla ostvariti. Stoga gradimo ogradu, bolje rečeno sustav s bodljikavim žicama i običnom ogradom. Elementarni interes svakoga, i Austrijanaca i Nijemaca je da mi ne postanemo Grčka, da uspješno provodimo kontrolu granice. Što se s ljudske strane može, to i treba učiniti, stoga plaćamo naše policijske snage.
 
Ipak je riječ o milijunima ljudi na cesti koji dolaze iz ratnih zona, koji su prošli više tisuća kilometara, stoga treba raščistiti pitanje moralne odgovornosti. U politici nije bitna namjera nego rezultat, postoji odgovornost za rezultat. Onaj tko želi sustav kvota, neovisno o namjeri čini strašnu stvar, izbjeglice će iz toga naime iščitati da mogu ulaziti slobodno i da će ih se negdje već smjestiti, a to će protumačiti kao poziv. Stoga je važno osvijestiti: „nemojte dolaziti!“, ja to tražim od onih koji bi preko Mađarske htjeli ući u Europu. Mi Mađari ne možemo preuzeti odgovornost ako vas proguta more, ne riskirajte živote svoje djece. Izbjeglice više ne trče za svoje živote, ne žele izbjeglički status nego status izbjeglice u Njemačkoj, oni sebi žele njemački život. To nema nikakve veze s izbjeglicama koji bježe kako bi spasili goli život. To nije problem, no iz tog razloga mi ih ne možemo smatrati izbjeglicama nego imigrantima. Stoga moja poruka izbjeglicama-migrantima: ako si uspio pobjeći, spasio si život, radije ostani u Turskoj, a ako želiš imigrirati, postoje pravila za to, možeš podnijeti zahtjev i na mađarskom veleposlanstvu i mi ćemo po istom postupiti i odlučiti.
 
Hoćemo li na noge izbjeglica staviti detektor za praćenje i odlučivati umjesto njih gdje da se nastane? Ima li čovjeka koji je o tomu dublje razmislio? Mišljenja sam kako je Mađarska postala crna ovca, dok svi ostali žele ići za Njemačkom koja predvodi stado. Ne smijemo držati lekcije, trebamo biti prijateljski raspoloženi i fleksibilni, ali ne smijemo popustiti ni pedalj od svojih argumenata. Ilegalni prelazak granice nije prekršaj, a krijumčarenje ljudi je teško kazneno djelo – od 15. rujna su to nova pravila. Kako bi se svi pripremili za to, u Srbiji dijelimo letke i vodimo kampanju kako bismo svima dali do znanja da ne dolazi. Želimo to jasno dati do znanja i krijumčarima ljudi.
 

Viktor Orbán, www. hvg.hu (Mađarska)

Kako je srpski špijun »špijunirao« Vesnu Pusić

 
 
Pusićkina kandidatura za ugledno mjesto glavne tajnice UN-a bolesno ambiciozna je pretenzija čelnice jedne minorne stranke koja je davno kompromitirala svoje časne epitete 'hrvatska' i 'narodna' a podrška biračkog tijela, dakle naroda', svela se na smiješnih manje od dva posto-ispod praga potrebnog za njenu participaciju u Parlamentu!? Dobro je lucidni Anto Kovačević izjavio u Saboru, rujan 2001.: „(ta) žena nije stvorena za mudraca nego za madraca“; zbog takve izjave danas bi se vjerojatno i pošteni 'madrac' osjećao povrijeđenim!? Protunarodno, protuhrvatsko, političko djelovanje današnje 'gospođe ministarke' vanjskih i europskih poslova seže u našu nedavnu prošlost, pa ćemo navesti samo neke činjenice iz doba stvaranja hrvatske države odnosno iz vremena Domovinskog rata: Ovo što slijedi dostupno je svakom građaninu Hrvatske koji se Hrvatom imalo i osjeća. Naime, 'Maxportal' je prenio vjerodostojni transkript srbijanskog špijuna u Zagrebu kodnog imena 'Jordan' odnosno njegov 'izveštaj' centrali u Beogradu pod naslovom: „Kako sam špijunirao Vesnu Pusić (Erasmus Gildu), što mi je sve otkrila?“
http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/media/images/vesna-361/122580-1-cro-HR/vesna-361_slika.jpg
Naime, u Zagrebu je od 20. do 22. studenog 1993. u muzeju Mimara održan Okrugli stol 'Srbi i Hrvati' u organizaciji 'Erasmus Gilde'. Na Okruglom stolu bio je 41 sudionik  iz Srbije i Hrvatske:  Vesna Pusić, (njezin pape) Eugen Pusić, Ozren Žunec, Latinka Perović, Miko Tripalo, Slavko Goldstein, Živko Juzbašić, Ljubomir Madžar, Nebojša Popov, Jovan Nikolić, Drago Roksandić, Andrej Mitrović, Viktor Ivančić, Luka Vincetić, Milorad Pupovac, Aleksandar Nenadović, Vida Ognjenović, Filip David, Darko Hudelist, Živko Kustić, Vladan A. Vasilijević, Nebojša Popov, Ljubinka Trgovčević, Dalibor Brozović. Slobodan Reljić, Ševko Omerbašić.
 
Cjelokupni sadržaj razgovora objavljen je u posebnom broju časopisa ERASMUS. Jedan od zaključaka Okruglog stola 'Srbi i Hrvati' bio je da se ovakvi razgovori nastave kao stalni građanski dijalog u koji bi se, kroz niz susreta, uključio veći broj pojedinaca iz Hrvatske i Srbije. Svrha razgovora je “artikuliranje civilne inicijative koja bi doprinijela uspostavljanju i stabilizaciji građanskog mira”. Nakon povratka iz Zagreba, beogradski sudionici su se sastali i započeli dogovor o nastavku građanskog dijaloga sastankom u Beogradu. Udrugu Erasmus Gilde utemeljili su a tko bi drugi do li Židovi, Slavko i sinčić mu Ivo Goldstein te 'naša' Vesna i Zoran Pusić. Okrugli stol organiziran je u vrijeme kad je značajan dio Hrvatske bio okupiran po srbijanskom agresoru, a zanimljivo je, kako je naknadno  svjedočio Ivo Goldstein-junior, da je među hrvatskim sudionicima tog okruglog stola bio prihvaćen prešutni dogovor, “da se ne postavlja pitanje granica i pitanje odgovornosti za rat”. 
 
Na tom Okruglom stolu prvi je put u javnu uporabu uvedena kategorija o 'građansko-etničkom ratu na prostoru bivše Jugoslavije', a upravo je ta Udruga odigrala središnju ulogu u kriminalizaciji Domovinskog rata i pokušaju razgradnje hrvatske nacionalne države. Dva mjeseca prije Okruglog stola 'Hrvati i Srbi', 20. rujna 1993. objavljeno je 'pismo šestorice' u kojem su Ivo Banac, Krsto Cviić, Slavko Goldstein, Vesna Pusić, Vlado Gotovac i Ozren Žunec tražili ostavku predsjednika Tuđmana. Pismo je objavljeno uoči Drugog općeg sabora HDZ-a kao poziv na rušenje legalno i legitimno izabranog predsjednika države Hrvatske; dakle, državni udar, veleizdaja nego što drugo!
http://www.hkv.hr/images/stories/Slike05/Slavonija_4/30_Ustaska_zmija_Josipovic_6x.jpg
Dodamo li tome čvrsti stav Vesne Pusić o Hrvatskoj kao agresoru na BiH, njeno podilaženje i slugansku ispriku 'naprednim četnicima' (Vučiću i Tomi-Grobaru) u Beogradu onda je sasvim opravdano što joj je Etički sud u Zagrebu dodijelio 'laskavu' titulu veleizdajnice državnih interesa kojoj jednaka nenarodna vlada daje podršku u ostvarenju bolesne ambicije-glavne tajnice UN-a! O njenim moralnim kvalifikacijama dovoljno je navesti kako je u ratu silovanim Vukovarkama preporučila stati na čelo gay-pride kolone u Splitu, 2013. godine, u znak solidarnosti; uistinu odvratno, FUJ! Evo njene izjave u cijelosti:
 
Vesna Pusić odgovorila je na navode iz pisma Udruge 'Žene u Domovinskom ratu', a čije su članice zamjerile ministrici što ih nije primila na sastanak kako bi joj iznijele problem ratnog zločina nad ženama Vukovara, u vrijeme okupacije 1991. godine, dok istovremeno podupire prava gay populacije. „Nije mi poznato da žele sa mnom razgovarati. Kažu da su poslale zahtjev za sastanak u siječnju, u to vrijeme je glavna tema bio referendum o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, ali njihov zahtjev nije došao do mene. Međutim, očekivala bih da one, kao žrtve nasilja, imaju solidarnost sa svim drugim žrtvama ili potencijalnim žrtvama nasilja te očekujem da budu u prvim redovima na Split Prideu“ – kazala je za t-portal ministrica Pusić. „Hrvatska država duguje svima da kazneno goni Vesnu Pusić. Ja se ne zalažem za esktremne kazne - ne zalažem se ni za neke osobito stroge kazne.
 
ALI ONA MORA ODGOVARATI. Ona nije uglađena osoba. Ona  samo tako površinski izgleda. Ona nosi u sebi, na žalost, nasljeđe tvrdokornih 'balkanskih hajduka' (Grge Anđelinovića, op. a.) koji  su tragična posljedica jezive turske okupacije Bosne i Srbije te hrvatskih krajeva pola milenija. Takvima nije mjesto u MLADOJ HRVATSKOJ DEMOKRACIJI“ (dr. Dalma Kalogjera-Sackellares, SAD), sic!, a još manje u UN-u, dodao bih! Bolesno ambiciozna kandidatura Pusićke(tine) politički je bezobrazluk bez presedana ali i još jedan u nizu dokaza koliko se aktualna vlast odnarodila dajući podršku osobi rigidno orjunaškog pedigrea!
 

Damir Kalafatić

Napadnut sam od neojugoslavenskih i nekomunističkih krugova u Rijeci

 
 
Prema medijskim izvješćima (Hina i Novi list) u Rijeci je  26. kolovoza održana konferencija za medije, na kojoj se, između ostalog,  govorilo i o fizičkom napadu na mene, koji se dogodio tijekom prosvjeda protiv intendanta HNK Olivera Frljića. Predsjednik riječkih dragovoljaca Mile Biondić, kako su prenijeli mediji, istaknuo je da se radilo o „planiranom napadu na umirovljenog diplomata i novinara Antuna Babića“. Hinino izvješće prenijeli su i neki poznati portali. Na žalost u tim izvješćima prenesena je i navodna izjava PU primorsko-goranske „kako se dogodio samo manji incident u kojem su sudjelovala dvojica sudionika prosvjeda, te da je utvrđeno kako je riječ o nesporazumu među njima, te da nitko od njih nije podnio prekršajne prijave policiji“.
http://glasbrotnja.net/wp-content/uploads/2014/07/antun-babi%C4%87-600x428.jpg
Ovdje kategorično odbacijem da je bila riječ o bilo kakvom nesporazumu s moje strane. Bio sam žestoko napadnut s leđa i iznenada. Udarac po ruci u kojoj sam držao fotoaparat bio je izuzetno jak, pa sam tijekom cijele večeri i noći osjećao bol. Napadač se nije s tim zadovoljio nego je, kako su registrirali drugi fotoreporteri, nastavio s pokušajima da me dodatno udari, urlajući da sam ja provokator. Daleko više od boli koju je izazvao iznenadni fizički napad, boljela me duša što sam takav divljački napad doživio u samostalnoj i demokratskoj hrvatskoj državi nedaleko Gradske vjećnice grada čiji vlastodršci ne propuste niti jednu priliku istaknuti kako se radi o posebno tolerantnom i multikulturalnom gradu, u kojem nema diskriminacije prema bilo kome. 
 
Prije povratka u Hrvatsku 1990. godine živio sam više od dvadeset godina u Melbourneu (Australija) koji je vjerojatno najmultikulturalniji grad u svijetu, s preko dvjesto etničkih skupina. Kroz to vrijeme bio sam suorganizator i jedan od govornika na brojnim velikim prosvjedima hrvatskih iseljenika, ispred parlamenta države Victorije, protiv komunističke Jugoslavije. Ne samo da me nitko nikada nije napao u tom gradu, nego je policija uvijek bila nazočna u funkciji zaštite svih prosvjednika, što, na žalost, nije bio slučaj u Rijeci na prosvjedu 23. kolovoza 2015. godine.
 
Nakon što je jedan simpatičan policajac, koji je bio u blizini događaja, nakon napada na mene uzeo moje podatke (ne znam što je kasnije bilo s napadačem), rekao sam mu u velikoj ljutnji da ću podnijeti kaznenu prijavu. U utorak ujutro 25. kolovoza nazvao me je policajac (ime za sada nije potrebno objavljivati) koji je od mene uzeo izjavu i rekao mi sljedeće: Gospodine Babić, šef mi je rekao da Vas nazovem i kažem da možete podnijeti kaznenu prijavu protiv napadača. Odgovorio sam kako imam previše vrlo velikih obiteljskih problema i da se ne želim natezati na sudovima. Bilo bi mi to ispod svakog dostojanstva. Međutim,  izražavam veliko žaljenje što PU Primorsko-goranska nije sama podnijela kaznenu prijavu, kao što to policija u Hrvatskoj čini kad je netko napadnut iz projugoslavenskih, prokomunističkih ili tzv. liberalnih skupina u Hrvatskoj.
 
Sve što ovom prigodom tražim je da PU Primorsko-goranska objavi ime i prezime osobe koja me je smišljeno i planirano fizički napala. Ako je istina da se radilo o nesporazumu s njegove strane, držim kako je to moguće ispraviti samo na taj način da se ta osoba, čije podatke policija ima, meni javno, pod punim imenom i prezimenom, ispriča. Ako to učini, ja ću ju otvorena srca prihvatiti i zaboraviti da se taj napad na mene dogodio.
 
Za one koji postavljaju pitanje jesam li novinar i član Hrvatskog novinarskog društva imam sljedeći odgovor. U Australiji sam preko petnaest godina bio glavni urednik hrvatskih novina Hrvatska istina i Hrvatska sloboda. Kroz cijelo to vrijeme bio sam i član Australskoga udruženja novinara. Osim što pišem političke komentare i izvješća za portale u Hrvatskoj, u zadnje dvije godine redovno pišem izvješća i za hrvatske tjedne novine u Australiji (Sydneyu) BokaCroPress. Potrebno je naglasiti da u Hrvatskoj, kao i drugim državama svijeta, nisu svi novinari članovi novinarskog udruženja, osim možda u Sjevernoj Koreji i na Kubi. Držim kako bi bilo vrlo opasno svako razmišljanje da bilo tko ima pravo fizički napadati fotoreportera ili novinara koji radi svoj posao, a koji nije član nekoga novinarskog udruženja te da policija u tom slučaju nije dužna podnijeti kaznenu prijavu protiv napadača.
 

Mr. sc. Antun Babić

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Utorak, 16/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 859 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević