Get Adobe Flash player

Udba i dalje vlada Hrvatskom!

 
 
Poznati hrvatski povjesničar prof. dr. sc. Josip Jurčević pozvan je od novinara Večernjega lista na razgovor o aktualnim temama. Razgovor je obavljen i najavljen uoči Velike Gospe. Najavljen, ali ne i objavljen. Iz očekivanoga razloga, jer je profesor govorio istinu kako Udba i dalje vlada u svim sferama hrvatske države. U nastavku pročitajte cenzurirane odgovore dr. Josipa Jurčevića: ‘Moć Udbe je najčvršća u pljački hrvatske imovine!’
http://croatia-presse.de/wp-content/uploads/2015/05/Josip-JUrcevic.jpg
Josip Jurčević
 
• Kako je Udba dočekala  stvaranje  Hrvatske države?
- Sve bitne stvari su danas potpuno razvidne, a nejasni su neki detalji. Savez komunista Hrvatske (SKH) i Udba u Hrvatskoj bili su i ostali najvjerniji čuvari Jugoslavije i njenog komunističkog režima, te najžešći protivnici samostalne hrvatske države i demokracije. Ritam otvaranja Saveza komunista Hrvatske (SKH) i Udbe u Hrvatskoj prema povijesnim procesima 1990-ih iznuđivan je ritmom velikosrbijanskih prijetnji. Bilo im je potpuno jasno da će se Miloševićev agresorski stroj – ako i kad krene – najprije i najžešće obračunati s njima, jer su oni u Hrvatskoj bili jedina organizirana i realna snaga. No, SKH i njegova Udba predugo su vjerovali u opstanak jugorežima, što je kasnije skupo plaćala obrana Hrvatske. Omekšavanje totalitarizma u Hrvatskoj je godinama kasnilo za Solidarnosti u Poljskoj te perestrojkom i glasnosti u Sovjetskom Savezu. Komunistička kliješta nisu se otvorila u Hrvatskoj čak ni padom Berlinskog zida i pogubljenjem rumunjskog diktatora i njegove supruge. Tek pod izravnom prijetnjom prelijevanja velikosrbijanske „jogurt revolucije“ u Hrvatsku i slomom zadnjeg (14.) kongresa jugopartije, u drugoj polovici siječnja 1990., SKH i njegova Udba prinuđeni su upustiiti se u igru demokracije.
 
• Je  li Tuđman preuzeo bivše udbaše kako bi ih iskoristio za stvaranje  hrvatske države ili su se oni oteli kontroli pa su zagospodarili zemljom’?
- Potpuno obrnuto. U Hrvatskoj se početkom 1990-ih, kao i desetljećima prije toga, nije moglo ništa imalo važnijeg pripremiti i dogoditi bez znanja, sudjelovanja i kontrole Udbe. Isto tako, nitko razuman nije mogao krajem 1980-ih očekivati da će išta značajnije moći napraviti bez Udbe. Tako je Udba za glavnu ulogu u svojoj igri ili predstavi demokracije odabrala Franju Tuđmana, te ga dobro opkolila sa svojim pouzdanim likovima poput Manolića, Mesića, Boljkovca itd. Tuđman je na tu igru pristao, ali je imao druge namjere. Međutim, prema nizu događaja, a naročito prema današnjem katastrofalnom sveopćem stanju u Hrvatskoj potpuno je razvidno, da je udbaška struktura zadržala kontrolu i u hrvatskoj državi, a sve bitno što je do Oluje izmicalo kontroli, potom je postupno vraćeno u udbaško korito. Uostalom, udbaške struktura u institucijama hrvatske države već je 1994. lansirala i nadalje razvijala optužnicu da je F. Tuđman čelnik udruženog zločinačkog pothvata.
 
• Kakva je uloga  bivših  udbaških struktura u  privatizaciji?
- Moć udbaške strukture je najočiglednija, najtvrđa i najveća u promjeni vlasničkih odnosa, tj. u sustavnoj pljački bivšeg društvenog vlasništva koja se pogrješno naziva privatizacijom. Taj pljačkaški model uspostavljen je još zadnjih 1980-ih godina i do sada nije bitnije izmijenjen, te je glavni ključ očuvanja moći udbaške strukture.
 
• Što s dogodilo s bivšim udbašima nakon Tuđmanove smrti?
- Udbaška, tj. (neo)komunistička moć je veoma stručno i preduboko institucijski strukturirana, što znači da se na sve načine sustavno prilagođavala novim okolnostima. To se može jasno prepoznavati i u višegeneracijskom kadroviranju u kojem komunističke moćnike i udbaše na institucijskim položajima moći nasljeđuju uglavnom njihovi biološki potomci a tek potom ideološki klonovi. Po tome je komunizam veoma sličan feudalizmu.
 
• Kako se moglo dogoditi da je Josip Perković bio najbliži suradnik Franje Tuđmana, a njegov sin Saša glavni savjetnik Stipi Mesiću i Ivi Josipoviću?
- To je samo jedan od zornih primjera klasnog feudalizma u kojem živimo.
 
• Zašto je Zoran Milanović  toliko inzistirao na Lexu Perković?
- Na više položaje moći u RH ne pripuštaju se osobe koje nisu ucjenjene, bilo osobnim ili obiteljskim imovinskim kriminalom bilo drugim kompromitirajućim podatcima. To je jedna od glavnih poluga kojom tajne službe općenito, a naročito Udba, upravljaju ljudima. U tom se području nalaze i razlozi zbog kojih su Milanović i drugi niz drugih moćnika grčevito i uporno tražili spas za Perkovića i Mustača, te ponajviše za sebe. O svemu tomu sam prije tri godine napisao konkretnu i dokumentiranu knjigu, na koju nitko od prozvanih nije prigovorio.
 
• Perković je za vrijeme komunizma prodao dušu vragu i izgubio sve moralne kriterije. Zanima me što je on bio u stanju napraviti da bi se dodvorio Tuđmanu i novim vlastima?
- Udba je bila glavni čuvar i ubilački stroj zločinačkog komunističkog režima. Taj stroj se 1990. bez ikakve zadrške i izmjene preselio u potpuno nove povijesne okolnosti, u kojima je postao ključni moderator svih važnijih događanja. Perković je od 1986. bio na čelu Udbe u Hrvatskoj, a Mustač na čelu cijele jugoslavenske Udbe. Od tada do danas svi u piramidi moći se njima dodvoravaju ili od njih strijepe. Nažalost, izvjesno je da bi se tako moglo i nastaviti kad se vrate u Hrvatsku na izdržavanje kazne, jer se za njihove dosadašnje 22-mjesečne izolacije u Njemačkoj nije znatnije dekonstruirala dubinska moć udbaške strukture. (Damir Kramarić, http://promise.hr/zabranili-intervju-dr-jurcevica-jer-je-rekao-bolnu-istinu-hrvatska-jos-robuje-udbi/); (v.h.)

To je projekt od kojeg treba strahovati!

 
 
Općenito je konstatirano da u posljednje vrijeme Arapi u BiH masovno kupuju ogromne prostore, kao svoj grunt, da namjeravaju graditi, ili već grade velike stambene komplekse, itd. Nisu rijetki građani koji zapažaju invaziju tih stranaca u BiH, posebno u najatraktivnijim njenim dijelovima. O tome se i piše u posljednje vrijeme, iz različitih uglova. Sve više ima tekstova koji afirmiraju to pojavu, zaista omasovljenu, posmatrajući je kao navodni ekonomski interes, kao razvoj turizma, privredne investicije i sl. O tome sam i ja pisao u nekoliko navrata, ali osjećam potrebu da naglasim nešto što mi se čini važnim a izmiče iz fokusa mnogima, ili svima koji afirmativno gledaju na tu pojavu.
http://pressrs.ba/sites/default/files/styles/single_article_featured_image/public/a/t/2016/08/11/esad-durakovic.jpg?itok=YQIu_kKq
Esad Duraković

Pri tome moram naglasiti, na samom početku, da se ne radi ni o kakvoj mojoj fobiji, da nemam ništa protiv Arapa kao takvih – apsolutno – već na cijeli slučaj gledam kao na jednu posebnu strategiju čiji krajnji efekti se ne vide sada, ali će se vidjeti kada bude prekasno. Vjerujem čak da se ovdje radi o nekoj vrsti projekta. Prvo, nisu ovdje u pitanju investicije u gospodarstvo, i nije riječ o turizmu. nego se strancima rasprodaju naši najbolji resursi: trajno im se prodaje bosanski grunt.
 
Na cijeli slučaj gledam kao na jednu posebnu strategiju čiji krajnji efekti se ne vide sada, ali će se vidjeti kada bude prekasno. Vjerujem čak da se ovdje radi o nekoj vrsti projekta. Drugo, kratkoročne koristi od posjeta ove vrste stranaca (nije mi poznato da postoje službene analize o tome) upravo su kratkoročne, gotovo trenutačne: one mogu prevariti u pogledu krajnjih ciljeva jer – ponavljam – nije riječ o turistima koji dođu i odu, nego o onima koji će trajno ostati na SVOJOJ ZEMLJI u BiH. To mijenja situaciju.

Treće, često slušamo/čitamo argumente onih koji podržavaju ovu omasovljenu pojavu kako Arapi kupuju nekretnine i u europskim zemljama, tako i u Srbiji i sl., te da tu ništa nije sporno, da nismo jedini gdje kupuju nekretnine... Ovakva argumentacija previđa jednu stvar koja je od posebne važnosti i o kojoj bi morali brinuti svi domoljubno orijentirani Bosanci a posebno Bošnjaci, budući da je njihov opstanak isključivo vezan za opstanak BiH.

Bit je u različitim kontekstima!

Naime, u BiH je vođen rat zato da bi se Bošnjaci kao muslimani politički osujetili, da bi se marginalizirali kao politički subjekt. Ta inercija nije zaustavljena. I danas mnogi u BiH misle/propagiraju kako je nemoguće živjeti s muslimanima, kako je Sarajevo Teheran (za njih je to najgora kvalifikacija), a neki drugi isto tako misle, ali to ne izražavaju na takav način. Dakle, u BiH imamo izgrađen, nažalost, poseban kontekst u kome nije isto masovno naseljavanje Arapa u takvoj BiH i u Londonu ili Parizu, recimo.
 
Realno je očekivati da će dodikovska politika imati dodatni, „konačan“ argument za secesionizam (imat će ga i ekstremna hadezeovska strana) jer – ne će htjeti da žive u „muslimaniji“, u zemlji čiji jedan entitet je prenapučen selefijama, paradžematima, ahmedijama, šijitima, i u kojima su – uz sve to – Arapi pokupovali čitave oblasti. Ovdje već imamo uvezene „misionare islama“ raznih vrsta, koji svojim djelovanjem problematiziraju tradicionalni bošnjački kozmpolitizam i idu naruku upravo onima koje još uvijek nosi inercija agresije do ostvarenja ciljeva koje su postavili.

Arapima se ispričavam, javno, jer nema ništa protiv njih kao takvih, ali bi i oni morali imati razumijevanja ZA KONTEKST. U krajnjem rezultatu, koji je toliko realan da sliči, zaista, na projekt, kada se naseli mnogo Arapa/muslimana – i to na najuvjerljiviji način naseljavanja, masovnom kupovinom grunta – realno je očekivati da će dodikovska politika imati dodatni, „konačan“ argument za secesionizam (imat će ga i ekstremna hadezeovska strana) jer – ne će htjeti živjeti u „muslimaniji“, u zemlji čiji jedan entitet je prenapučen selefijama, paradžematima, ahmedijama, šiitima, i u kojima su – uz sve to – Arapi pokupovali čitave oblasti. O tom trenutku budućnosti valja misliti, o budućnosti naše djece, a ne o tome koliko su ovog ljeta stranci ostavili novaca na Baščaršiji i koliko su cijenama zemljišta profitirali naši seljaci ili općinari...
 

Esad Duraković, je profesor arapske književnosti i filologije, hercegbosanski akademik, član jordanske Kraljevske akademije i dopisni član Arapske akademije znanosti u Damasku i Kairu, www.depo.ba/Blin Magazin

Bojna Čavoglave je hrvatska pjesma

 
 
Ma je li to moguće, ljudi moji!? Povikao je to pokojni Mladen Delić na utakmici u Splitu kad je u posljednjoj minuti Crnogorac Radanović zabio pobjedonosni gol Bugarima 1983. za Jugoslaviju, tj. 3:2. Evo, ovdje i sada triput vičem isti usklik za događaj u Kninu jer je nakon koncerta Marka Perkovića Thompsona uz proslavu 21. godišnjice „Oluje“ policija pozvala i sa strane mu uručila obavijest za prekršaj remećenja JRM, koji je navodno počinjen zbog pokliča u pjesmi „Bojna Čavoglave“, Za dom spremni! A ta pjesma je nastala ovako, citiram odnosno kopiram:
https://i.ytimg.com/vi/T_D3-K0kpK4/hqdefault.jpg
Published on Dec 30, 2013
Domovinski rat u Hrvatskoj obilježile su mnoge domoljubne pjesme koje su budile nacionalnu svijest i podizale borbeni moral hrvatskih vojnika. Među njima posebno mjesto zauzima "Bojna Čavoglave." Iako je nastala još tijekom jeseni na bojišnici i izvođena na lokalnim koncertima i puštana u rovovima. Prvi je put javno emitirana na staru godinu 31. prosinca 1991. na Hrvatskom radiju Split. Nedugo nakon toga nastao je i spot koji je prvi put emitiran na Otvorenoj televiziji a potom i u emisiji "Slikom na sliku" Hrvatske televizije. Pjesmu "Bojnu Čavoglave" napisao je i otpjevao je Marko Perković koji se na početku Domovinskog rata pridružio Zboru Narodne Garde. Kao potpuni anonimus rodno je selo koje se našlo na ratnoj crti razdvajanja predočio u stihove. Bila je njegova prva pjesma, nastala spontano jedne večeri na običnom kazetofonu, no netko ju je odnio u Split, počela se vrtjeti po kafićima i kao požar se raširila po cijeloj Hrvatskoj. Njezina autora često su s bojišnice vukli na javni nastup a s bine bi se u večer vraćao na bojišnicu. Na položaju u Čavoglavama bilo ih je šestorica koji su se zvali Marko, pa su njemu dali nadimak po staroj američkoj strojnici "Thompson" koju je nosio. Pjesma je nastala u vrijeme kad su hrvatske snage još nedovoljno obučene i organizirane trpjele poraze u sukobu s tehničkim nadmoćnim neprijateljem, te joj se često pripisuje zasluga da je podigla moral u kritičnom trenutku sukoba. Tijekom Domovinskog rata po svuda se slušala, pa je postala jednim od prepoznatljivih simbola hrvatskog otpora. "Bojna Čavoglave" proslavila je Marka Perkovića Thompsona u cijeloj Hrvatskoj i dijaspori, te ga vinula u hrvatske estradne vode... (Standard YouTube License)
 
Dobri moji ljudi, ne čudimo se i ne gubimo strpljenje, jer su izbori pred nama. Ali kako se ne čuditi kad smo svjedoci i ovome događaju, u Čavoglavama kad se za isti poklič, koji je bio isipsan na nekim suvenirima, a isti prodavani na godišnjicu „Oluje“ 2011., o kojem je do kraja rečeno na Prekršajnom sudu u Kninu na sljedeći način:
Sud utvrdio: Pozdrav ‘Za Dom spremni’ je stari hrvatski pozdrav
Autor: Giancarlo Kravar Petak, 04. Rujan 2015. u 13:45
Nikola Šubić Zrinski uzvikivao je "Za Dom sad u boj", a ban Jelačić "Za dom", dok bi mu vojska odgovarala sa "Spremni umrijeti".
Republika Hrvatska, U ime Republike Hrvatske, Prekršajni sud u Kninu: PRESUDA, 8. siječanj 2011. godine.
 
Prekršajni sud u Kninu odbacio je ovih dana prijavu policije zbog nošenja i prodaje suvenira s natpisom “Za dom spremni”. Riječ je naime o prijavi policije protiv obrtnika Jakova Markovića koji je 5. kolovoza 2011. godine u Čavoglavama izložio i prodavao suvenire s natpisom “Za dom spremni”.
Međutim, odlukom Prekršajnog suda u Kninu od 22. prosinca (ex Dan JNA) 2011. godine ova je prijava odbačena kao neutemeljena, U obrazloženju presude navodi se da je “pozdrav Za dom spremni” poznat kroz cijelu hrvatsku povijest još od vremena Šubića i Zrinskog, te da time ne predstavlja nikakvo tzv. ustaško obilježje kako mu se vjerojatno stavlja u teret”.
Da je riječ o povijesnim činjenicama govore i sljedeći dokazi. Godine 1566. Nikola Šubić Zrinski brani Siget od najezde daleko brojnijih Turaka. Nakon dugotrajnih borbi i opsada umjesto da se predaju, krenuli su u posljednji juriš i zadali Turcima ogromne gubitke. Nikola Šubić Zrinski uzviknuo je “Za Dom sad u boj”.
Nekih 250 do 300 godina kasnije ban Josip Jelačić koristi sličan pozdrav za motivaciju vojnika i naroda. Kada su išli u bitku, ban bi uzvikivao “Za dom”, a vojska bi odgovarala “Spremni umrijeti”.
Opera Nikola Šubić Zrinski, naime, sadrži u sebi domoljubnu pjesmu “U boj, u boj” u kojoj je i poklič: “Za dom”.
U Kninu, 22. prosinca 2011. godine.
Zapisničar: Dragica Jerković
Sudac: Katarina Peršen
Autor: Giancarlo Kravar Petak, 04. Rujan 2015. u 13:45 (Portal dnevno.hr)
 
A naš „bogomdani“ pomoćnik ministra za turizam Robert Pauletić piše na društvenoj mreži:
Thompsona u Kninu policija ispitivala i prijavila zbog stiha "Za dom spremni". Ne bih se puno izjašnjavao o tom slučaju, samo bih objavio fotodokument (od ukupno tri fotografije). Bio sam godine 2013. u Rimu na utakmici Roma-Inter. Stadion Olimpico. Na ulazu u stadion (slika 1) koči se divovski obelisk na kojem piše MUSSOLINI. Uđeš unutra na stadion, eto ti goleme ploče, i to očito nedavno renovirane (slika 2) na kojoj piše: "23. ožujka 1919. Mussolini je osnovao fašističke borbene odrede" (fašističke odrede koji su mi, usput rečeno, u Drugom svjetskom ratu u Istri strijeljali dida, Petra Pauletića). Posvuda (ali posvuda!) oko stadiona na tlu piše DUCE DUCE DUCE (također friško obnovljeno!), a eto i slike 3 koja pokazuje kako to izgleda. Sve to isto tako stoji i danas, godine 2016., usred Rima i EU. Kad dođeš na Olimpico, osjećaš se kao da si došao u 1934. godinu, samo čekaš da se odnekud pojavi Mussolinijev zet, grof Galeazzo Ciano, i pozdravi "romanamente"! Sad to pokušajte prenijeti u naše krajeve i zamislite obelisk ispred Maksimira na kojem piše PAVELIĆ, unutra ploča na kojoj stoji "3. rujna 1941. Jure Francetić osnovao je Crnu legiju", a na tlu svuda piše POGLAVNIK POGLAVNIK POGLAVNIK. Nezamislivo, je li tako? Eto, kod nas policija ispituje i prijavljuje pjevača koji u sklopu pjesme izgovori pozdrav koji čak nije ni izvorno ustaški, nego ima šire, povijesne konotacije. Pa tko tu koga, da prostite, zajebaje?!
 
Nije mi poznato tko je pomoćnik ministra u MUP-u, alpari ministru turizma, ali on ili ministar, iako je riječ o tehničkim ministrima neka su spremni za ostavku ili pak netko iz ministarstva pravosuđa koji bi „trebao osporiti prekršajno rješenje“ gospodinu Jakovu Markoviću odnosno viša sudska instancija od ove u Kninu. Sada nakon 25 godina otkada je nastala „Bojna Čavoglave“ ovako nešto učiniti tj. postupiti prema bojovniku i pjevaču Thompsonu je dno dna, a da ne kažem i gore ako bi se išlo konzekventno do kraja onda bi trebalo osporiti valjanost žrtava poginulih u HOS-u i cijelo njihovo efektivno ratovanje, a posebno onih u Vukovaru jer su nosili oznake pokliča ZDS. E moj narode! Ostavke, da smjesta ostavke oni koji su režirali čin obavijesti za Thompsona. I za svagda neka se nitko ne boji, kao ni naš Zrinski Za dom u boj, kad to treba i biti spreman umrijeti kao za bana Jelačića.
 

Nikola Bašić, Vis

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Nedjelja, 19/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1215 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević