Get Adobe Flash player

Prikrivanje i laži oko ubojstva traju 30 godina - sve do danas

 
 
Po ulasku u sudnicu Mustač je pitao Perkovića je li jeo. Branitelj Wagner pitao ga je kako je. Perković je odgovorio da mu je najednom šećer bio nizak. U sudnici je nazočan liječnik i devetero sudskih policajaca - Sutužitelji su zatražili kaznu doživotnog zatvora za Josipa Perkovića i Zdravka Mustača - "Prikrivanje i laži oko ubojstva traju 30 godina - sve do danas" - rekli su odvjetnici Gizele Đureković Meissner i Pavlovići; U Hrvatskoj nikad nije provedena lustracija - stoji u završnoj riječi odvjetnika gospođe Đureković.
http://images3.kurir.rs/slika-724x489/zdravko-mustac-foto-printscreen-youtube-1407839421-549833.jpg
Zdravko Mustač
 
U Münchenu je poslijepodne nastavljeno suđenje iznošenjem završnih riječi sutužitelja i obrane. Po ulasku u sudnicu Mustač je pitao Perkovića je li jeo? Branitelj Wagner pitao ga je kako je. Perković je odgovorio da mu je najednom šećer bio nizak. U sudnici je nazočan liječnik i devetero sudskih policajaca. Prvi je govorio Markus Meissner, odvjetnik Gizele Đureković. 
 
"Predmet postupka je likvidacija protivnika jugorežima. Ubojstvo počinjeno na današnji dan prije 33 godine je političko, Đureković je bio vodeća osoba protukomunističke emigracije", kažu sutužitelji u svojoj završnoj riječi napisanoj na više od 30 stranica. Nisu pobrojali, navodili i ocjenjivali dokaze, što je učinilo njemačko državno odvjetništvo. 
 
Odvjetnici Meissner i Pavlovići govorili su o djelovanju Stjepana Đurekovića u emigraciji, o Udbinoj dezinformacijskoj kampanji i okolnostima likvidacije. Odvjetnici su rekli sucima kako se kampanja laži o Đurekoviću vodi od 1982. do danas - prikazuju ga u medijima kao gospodarskog kriminalca i prikrivaju političke motive ubojstva, lažu o njegovoj ulozi u borbi protiv tadašnjeg komunističkog režima, sakrivaju nalogodavce, ili pokušavaju prebaciti odgovornost na saveznu Udbu, kako bi oslobodili odgovornosti SDS Hrvatske.
 
Đurekovića prvi put proglašavaju ustašom i kriminalcem nakon zastupničkog pitanja u Saboru SR Hrvatske 1982. godine. Pavle Gaži medijima tada daje Đurekovića, kojeg napadaju kao krivca za nestašice i krađe milijuna u krizom potresenoj Jugoslaviji. Sam Zdravko Mustač reći će u travnju prije ubojstva, kako su kaznene prijave protiv Đurekovića slabo potkovane dokazima. Mustač nalaže ocrnjivanje emigranta Franji Vugrincu iz SDS-a Zagreb. Istodobno, kažu odvjetnici Gizele Đureković, u INA-i se događao kriminal velikih razmjera s kojeg su skretali pozornost na Đurekovića. 
 
Spomenuli su Lugano, Zug, Vaduz i druga mjesta koja su bila poslovni centri provjerenih partijskih biznismena. Vanja Špiljak nadzirao je razgranatu ININU mrežu, tvrde sutužitelji, provodio je tajnu gospodarsku aktivnost partijskog vrha, tako je Đureković smetao cijelome vrhu, ne samo Miki Špiljku. 
 
Sutužitelji su govorili o dezinformacijskoj kampanji protiv Đurekovića, o Udbinim akcijama Brk i Pismo, o glasinama da je ubijen, proširenima dva tjedna uoči ubojstva. Vijest u Jugoslaviji objavljena je 2 dana poslije ubojstva, a Tanjug je zločin pokušao pripisati obračunu među emigrantima. U akciji Kvadrat Zdravko Mustač pokušava prikriti ubojstvo, navode sutužitelji. 
 
Tvrde kako Perković, svjestan političkih promjena uništava arhiv SDS-a SRH, a Mustač naređuje uništavanje dijelova arhiva saveznog SDS-a. Sutužitelji kažu kako usprkos djelovanju saborske Komisije za utvrđivanje žrtava rata i poraća, lustracija u Hrvatskoj nikad nije provedena. Zbog pomirbe koju suočen s opasnošću od rata provodi predsjednik Tuđman, u službama djeluje gotovo neokrnjena stara SDS-ova struktura, piše HRT.
 
Meissner i Pavlovići govorili su o odbačenoj prijavi protiv Perkovića 90-tih, o izjavi Pavla Gažija 1995. da je Đureković ubijen zbog prikrivanja pljački u INI, a da je sve, prema toj priči, naredio Stane Dolanc kako bi zaštitio Špiljkova i druge sinove uhljebljene u INI. Prema toj konstrukciji ubojstvo su odobrili Planinc, Špiljak i Nikola Ljubičić, a izveli Giška, Arkan i skupina iz beogradskog podzemlja po nalogu crnogorske Udbe. Prema tim dobro organiziranim dezinformacijama, Gaži i hrvatska služba pravili su se kako ništa nisu znali o ubojstvu, tvrde sutužitelji. 
 
Govorili su o tzv. Lex Perković i pokušaju promjene Ustava, pa o pokušaju Državnog odvjetništva RH, kako bi se spriječilo suđenje. Istodobno Perkovića i Mustača pokazuju u medijima kao borce za hrvatsku neovisnost. Svim naporima da suđenja ne bude, rekao je odvjetnik Meissner, usprotivila se Gizela Đureković. 
 
Sutužitelji tvrde kako državni kriminal u INA-i nije bio glavni motiv ubojstva. Primarni je motiv po njima objavljivanje članaka i knjiga u emigraciji, objava analize Kako Jugoslavija pljačka Hrvatsku. Đureković je ispisao politički program slobodne hrvatske države, kaže Meissner, tekstove Kako urediti buduću hrvatsku državu i Put do slobode, suradjivao je s kosovskim emigrantima važnima za pobunu protiv Jugoslavije, želio je ujediniti emigraciju i voditi Hrvatsko narodno vijeće. S tim su usporediva postignućaBrune Bušića, likvidiranog u Parizu 16. 10. 1978., kažu sutužitelji.
 
"Nije postojala strašna Udba u Beogradu, a dobra Udba u Zagrebu koja je progonila samo teroriste", rekao je odvjetnik Gizele Đureković Markus Meissner. Nije KOS JNA izveo likvidaciju, nisu Perkovićeva izvješća išla na ruku Hrvatima, kako je rekao hrvatskoj vojnoj policiji koja ga je ispitivala 1994. Postojala je Udba, čvrsto ustrojena civilna tajna služba i politička policija Jugoslavije, SDS je imao jedna pravila, rekli su sutužitelji, iste metode na svim razinama, naveli su sucima operativne akcije Tiper i Arguskao primjer.
 
Bez odobrenja saveznog sekretara nije smjela biti ni jedna akcija u inozemstvu, a republički sekretar SUP-a odobravao je akcije od posebnog interesa za republiku. Ništa nisu činili bez odobrenja političkog vrha, stoji u dokumentima. Savez komunista usmjeravao je akcije službe. Predsjednica savezne vlade (SIV) bila je Milka Planinc, predsjednik CK SKJ Mitja Ribičič, a predsjednik predsjedništva od svibnja 1983. bio je Mika Špiljak. 
 
Političke naredbodavce ubojstva treba tražiti u političkom i partijskom vrhu, kažu sutužitelji. Odobrenje je morao zatražiti Stane Dolanc. U Hrvatskoj predsjednik Predsjedništva bio je Milutin Baltić, predsjednik SKH Josip Vrhovec. Predsjednik vlade SRH bio je Ante Marković. Poslije ubojstva Đurekovića dolazi do smirivanja afere INA, rekli su sutužitelji. Opisali su način pripremanja Udbine akcije u inozemstvu. Tragovi Đurekovićeva ubojstva, rekao je Meissner, vode do saveznog i SDS-ova Hrvatske, Slovenije, BiH i Crne Gore. Naveo je tragove operativnih akcija Brk, Jela, Pevec, rekao je kako dezinformacijska kampanja organiziranog prikrivanja zločina traje već 30 godina. 
 
Potpisi Mustača i Perkovića su na odluci o zavođenju operativne obrade Đurekovića, rekao je Meissner, oni su sudjelovali u odluci, pripremi, organizaciji i izvođenju ubojstva, rekao je. Za Mustača kaže kako je Stani Dolancu iznio procjenu da će se Đureković razvijati ekstremno, Mustač kažu sudjeluje u dezinformacijama o likvidaciji, a u postupku Pratesu Mustač je 2006. videovezom sucima rekao: Imao sam potpuni nadzor nad službom.
 
Sutužitelji tvrde kako je pokušaj obrane da ubojstvo prikaže kao neželjenu posljedicu Arkanove otmice, pokušaj da Perković i Mustač budu oslobođeni zbog zastare koja u Njemačkoj može nastupiti poslije pokušaja otmice s neplaniranom posljedicom (smrti). Sutužitelji tvrde, Perković i Mustač aktivno su sudjelovali u likvidaciji i prikrivanju zločina, naredbodavaca, organizatora i počinitelja, kazu sutužitelji. Odvjetnici Gizele Đureković priključili su se saveznom državnom odvjetniku Njemačke - zatražili su doživotni zatvor za Perkovića i Mustača, procjenjujući kako su ne samo pomagali, nego su sudjelovanju u teškom ubojstvu Stjepana Đurekovića, u Wolfratshausenu kraj Münchena, na današnji dan prije 33 godine.(js/hrt)
 

http://direktno.hr/en/2014/direkt/56103/Završne-riječi-Prikrivanje-i-laži-oko-ubojstva-traju-30-godina---sve-do-danas.htm

Istina o "proslavi" ustanka naroda Like u Srbu 27. 7. 2016.

 
 
Dragi hrvatski narode!!!
Budući da ste na svim nacionalnim televizijama, uključujući i Hrvatsku televiziju, mogli vidjeti izvještaje sa „proslave“ ustanka naroda Like iz Srba, dužne smo vam kao „izravne“ sudionice navedene proslave, reći istinu o svemu što se tamo događalo. Pretužno je bilo gledati naše novinare koji su izvještavali izravno s proslave, pretužno je kako ti mladi ljudi ne razumiju meritum stvari i kako su sve podredili istini koju su kreirali akteri tog skupa. Ono što se tamo moglo vidjeti gore je od najgore noćne more, a još je bolnije shvatiti kako je šaka krvoločnih Jugoslavena toliko moćna, da može okupirati medijski prostor jedne slobodne i neovisne zemlje.
http://hrvatskonebo.com/wp-content/uploads/2016/07/srb-75-obljetnica-antifasistickog-ustanka-uz-prosvjedni-skup-a-hsp-d23e2201bc84bd404e418679bd30b40c_view_article_new-735x430.jpg
Na svim prilaznim cestama prema Srbu policijske ophodnje, interventna policija, pod punom ratnom spremom, kao da očekuju pripadnike ISIL-a ili neku naoružanu silu koja će osvojiti Hrvatsku.
Zaustavljeno je svako vozilo, autobus, policajci su imali zadaću zapriječiti ulazak svima koji misle drukčije od onih koji slave ustanak. Zamislite samo moć organizatora ustanka koji mogu mobilizirati tolike policijske snage. Dolazimo na punkt, na prvim sjedalima sjede naše žene starije životne dobi, (preuredile smo ih izgledaju kao prave partizanke), sakrile smo zastave, Policajac pogleda, vidi naše „Partizanke“, uljudno pita idemo li na prosvjed ili na proslavu, naše partizanke odgovaraju na proslavu, prošle smo.
 
Dolazimo u središte Srba, dva sata prije početka proslave. Ulazimo u kafić znakovitog imena „World caffe“, pijemo kavu i promatramo. Razgovaramo na tečnoj ijekavici, promijenile smo svoja imena, Snežana, Radmila, Biljana, Slađana… Odjednom metež, dolazi Milorad Pupovac, narod razdragano skače, ljube mu ruke, nama se naklonio i mi njemu.
 
Uputile smo se prema spomeniku, umiješale smo se među okupljene, slavljenike slušamo razgovore. Bijesni su na „onu paščad“ koju je milicija uspela da spreči da uđe u Srb. Redari nam dijele propagandne letke, uzimamo ih i zahvaljujemo. Na razglasu puštaju glazbu, Đorđe Balašević, Idoli... Donose vijence, sve lente su ispisane na ćirilici, na svakom vijencu zvijezda petokraka, bacaju ih po podu, gaze preko njih, slikaju se sa partizanskim kapama.
 
Počinje program, djeca koja su došla iz osnovne škole Bogota, recitiraju pesme, recital počinje:
AKO TE NETKO PITA ZA PARTIJU I TITA
– TI MU RECI – DA SMO MI BUDUĆI TITOVI BORCI
- MOJ ĆE TATA DA PRONAĐE JOŠ BOLJI TOP
SA KOJIM ĆE DA UDARA PO NEPRIJATELJU
- MOJ ĆE TATA SEKIRICOM DA UDARA
PO KRVNIKOVOJ GLAVI.
(Možda je ove recitacije izabrala Hrvatska pravobraniteljica za djecu, jer nismo vidjeli da je reagirala na ovakvu zloupotrebu djece?!)
Nakon toga ženski zbor peva PADAJ SILO I NEPRAVDO, potom pesmu za Španske borce i pesmu na ruskom jeziku. Iza njih dolazi mlada Ličanka u narodnoj nošnji i pjeva groktalicu Ličkim ustanicima.
Polažu vence, došla je čak i srpska veleposlanica, dobila je lijepi aplauz.
 
Predstavljaju govornike, prvi će da govori Stjepan Mesić, počeo naš Stipan onda počele i mi on govori mi pjevamo. Razvile smo Hrvatske zastave. Svi su se okrenuli prema nama, gledaju nas onim krvničkim očima, prišli bi, ali između nas i njih hrvatske zastave, kamere snimaju, a Mesić za govornicom urla, „kao što vidite još ima onih zarobljenika prošlih vremena, koji bi htjeli nas antifašiste ušutkati pjevajući ovu lijepu pjesmu „.
Nitko nam se ne približava, mašu rukama, pokazuju srednji prst, mašu sa crvenim knjižicama, žene raskolačenih krvavih očiju psuju nam majke ustaške i prijete; ne ćete više nikad doći, ali svi junaci mukom uzmaknuše a pred njima samo 13 žena sa 13 hrvatskih barjaka.
Spustile smo uz pratnju policije pjevajući, sjele u autobus i vratile se svojoj kući.
 
Hrvatska stvarnost
 
Sve ono što smo vidjele ispod ustaničkog spomenika nije tako bolno i jadno, koliko je teška spoznaja kakve to političare ima ova zemlja. Vas treba optužiti za ono što se događalo u Srbu, vi ste organizatori ovog skupa, i to zajedno i lijevi i desni!!!
Lijevo-desna kremo Hrvatska, da samo znate kako je teško bilo penjati se prema tom sotonskom spomeniku, gaziti po vlatima trave koje raste iz krvi hrvatske, noge su nam same pronalazile put, jer u nama je bio toliki strah da ne stanemo na neku hrvatsku dušu, koja pod tom raspucanom zemljom traži pukotinu, vapi za pravdom. Zemlja je podrhtavala željela je da čujemo krikove nevinih koji su kroz njezine pore mučki bjesomučno ponavljali, mrtve ste nas izdali.
Aristokracijo državna, ništa vi ne znate, vama se ova država dogodila, za vas je vrijednost samo ono što se može pretvoriti u novac. Ima li među vama samo jedan koji je jednu jedinu noć proveo s puškom u ruci na prilazu nekog našeg grada ili sela, ima li iti jedan koji je barem jedan sat bio izložen čeliku dušmana, ima li iti jedan koji vidio kako mu suborac umire pogođen samo jednim komadićem željeza, umire i izgovara zadnju riječ HRVATSKA, ma ima li ijedan koji je pretrpio samo trenutak straha, gazio kamen Velebitski, hodao čizmama rasušenim cik- cak kroz mine što su ih ovi isti što tu slave posijali po našoj zemlji?
Nema, nema niti jednog, vama se država rodila slučajno, kao neželjeno čedo.    
 
Sramite se naših mrtvih kostiju, sramite se svakog branitelja, vi ste moralne nakaze i paraziti ovog društva. Niste u stanju zabraniti ovakve derneke šake pijanih i krvoločnih jugoslavena. Još gore, stalno nam govorite o budućnosti, o tome kako trebamo zaboraviti prošlost, pa nismo mi ubijali i bacali ljude u jame, nismo mi napali tu smrdljivu Jugoslaviju nego ona nas, pa da trebamo zaboraviti. Zar smo ginuli da nas ovako ponižavaju kosturi nepostojeće države. Kako uopće imate obraza govoriti o izborima i slaganju lista na kojima bi mi trebali zaokruživati vaša imena. Nemate trunke dostojanstva, niste dostojni ovog naroda. Gadljivi ste jednako kao i one nakaze ispod spomenika.
Zabranili ste prosvjed protiv USTANKA, zabranili Hrvatu da slobodno gazi po svojoj zemlji, a ako ste tako hrabri zabranite proslavu ustanka!
Vi ste skrabanti, kmetovi, sluge tajkunolopovi, izdajice, vi ste ništa, vi ste jednostavno prazan skup.
Niste nas smjeli ovako povrijediti, učinili ste to iz vaše oholosti i bahatosti, a moguće i iz neznanja. Država, kao i zemlja nikad nije dobivala svoju hranu s visova nego uvijek iz dolina, iz mnoštva, iz prosječne društvene visine, a ne s vrhova društva.
 
A vi ste presjekli venski put s narodom, a to uvijek znači samo jedno..., kraj u mukama. Ne morate vi nas žive gledati, ali svaka je sudbina dramatična i tragična ako se ide do njenog dna.
Ono što ne ćete moći izbjeći biti će susret s Hrvatskim gralovima, s generacijama Hrvata koji su davali svoje živote samo za ime Hrvatsko, s onima koji su se davali za samo metar hrvatske zemlje, s onim ljudinama što dali su vam u ruke svetu zemlju, predali vam je čistu i nevinu, bila je samo uprljana znojem i krvlju. Njima će te morati gledati u oči hrvatske, pred njima ćete ničice padati, za svakog od vas taj dan dolazi.
Ali vi ne vjerujete, nema dva svijeta, nitko ga nije vidio. Blago onima što vjeruju, jer niti jedan od vas sigurno nije mogao osjetiti, dodirnuti, oćutiti ljubav, ali i sad kad čitate ove redove već vjerujete da ona postoji.
Dan dolazi, za svakog od vas, samo ćete proći ovom zemljom, iza vas će ostati vaše kuće, stanovi, vile, vikendice , jahte, brodovi, žderanja, pijanke, vaše kurve koje ste plaćali našim novcima, to će biti vaš trag.
 
Vi ste Hrvatska sramota, svi redom, da nije tako netko bi jednom izašao iz neke stranke i pokajao se pred narodom i pred Bogom.
Iza nas će ostati sjeme, to plodno sjeme, koje je posijao Hrvatski branitelj OTAC DOMOVINE, iz njega će nicati novi gralovi Hrvatski, sol zemlje ove, oni koji će biti jači od nas, i oni će vas prelomiti, biti ćete samo vidljivu u stihu Matoša, znate ono o HULJAMA. A mi ćemo se boriti, pa makar zastavom i pjesmom, jer mi vas se ne bojimo, mi smo se vas odrekle, nama niste potrebni, pa ako treba živjeti ćemo po poruci koju je na Zemuničkoj gradini ispisao jedan vojnik slavne Zadarske 112. brigade: Jesti ću zemlju, piti ću kiše, jednom branitelju i ne treba više.
 

Članice Udruge "Žene u Domovinskom ratu-Zadar"

Našu tvrdnju potvrdila je načelnica Općine Gračac Nataša Turbić

 
 
Autohtona – Hrvatska stranka prava od uručivanja rješenja o zabrani javnog okupljanja pod nazivom „Predavanje o Domovinskom ratu“ u Donjem Srbu tvrdila da nije zakonito. Da je ovo nezakonito rješenje  šaljemo Vam izjavu načelnice Općine Gračac Nataše Turbić:
– MUP je tražio ovlasti iz djelokruga Komunalnog redarstva, ali mi smo im dali obrazloženje da spomenik i prostor oko njega nije u vlasništvu Općine Gračac pa tamo mi ni nemamo ovlasti. To je u vlasništvu Republike Hrvatske,kazala nam je Turbić.
http://sudovi.pravosudje.hr/pszg/img/Image/tri_strane.jpg
Autohtona – Hrvatska stranka prava podnijela je u roku od tri dana od dana dostave rješenja tužbu nadležnom Upravnom sudu. U srijedu 20. srpnja 2016. godine otišli smo na Upravni sud u Zagrebu da dobijemo urudžbeni broj predmeta i da uputimo zahtjev za žurnim postupkom.
U urudžbenim prostorijama Upravnog suda u Zagrebu na stolu smo zatekli našu tužbu koja se prosljeđuje Upravnom sudu u Split? Umjesto da se u hitnom postupku odlučuje o našoj tužbi kako propisuje Zakon ona se pokušava prebacivanjem u drugi grad zadržati i odugovlačiti radi interesa Srpskog narodnog vijeća i Milorada Pupovca.
 
Urudžbeni broj predmeta je: USL – 2300 /16
Članak 14. Zakona o javnom okupljanju govori:
Ministar unutrašnjih poslova može rješenjem zabraniti održavanje mirnog okupljanje i javnog prosvjeda. Rješenje o zabrani može donijeti najkasnije 24 sata prije prijavljenog i javnog prosvjeda.
Postavlja se pitanje? Zašto je ministar unutrašnji poslova Vlaho Orepić prvo dozvolio naše javno okupljanje, a nakon devet dana njenog održavanja zabranio? Milorad Pupovac vršio je strahoviti pritisak na ministra unutrašnjih poslova Vlaho Orepića koji je prekršio Zakon i donio nezakonito rješenje.
Upravni sud u skladu sa zakonom ne može donjeti niti jedno drugo rješenje već presuditi u korist Autohtone – Hrvatske stranke prava i rješenje proglasiti ništetnim..
Ovim putem pozivamo Upravni sud u Splitu da odmah i po žurnom postupku riješi ovu nezakonito rješenje.
Autohtona – Hrvatska stranka prava nakon pozitivnog rješenja vraća se u Donji Srb i nastavlja do 1. kolovoza održavati svoja predavanja o Domovinskom ratu.
 

Dražen Keleminec, predsjednik Autohtone – Hrvatske stranke prava

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Utorak, 28/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1325 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević