Get Adobe Flash player

Da je Plenković bio frajer, trebao je prije izbora na izborne liste staviti Ninu Obuljen i Martinu Dalić...

 
 
Prave desnice u HDZ-u nema od kada je Sanader bagerom prešao preko nje i ovo što danas imamo su ostaci ostataka. Indijanci u rezervatima. Nastavi li Hrvatska ovim putem, desničare će mrežama loviti po gradu i pokazivati ih turistima kao atrakciju - Znate, da je Plenković bio frajer, pa da je na izborne liste za parlamentarne izbore stavio Ninu Obuljen i Martinu Dalić, a da je izbacio s lista Hasanbegovića i Gorana Marića, pa da se prošetao zemljom i narodu pojasnio takvu listu, pa tako dobio izbore, onda danas ne bismo imali pravo jednu riječ prigovoriti, ali ovako, osjećam se izigranim, kaže mi ovih dana vidno ogorčen jedan od lidera desne opcije u HDZ-u.
https://static.obavjestajac.hr/Images/News/2016-03/81e0cf9099016652GetImage.jpg
Nakon Martine Dalić u Vladi, Plenković će nam i Mariju Nemčić vratiti na Prisavlje!
 
I uistinu, Hasanbegović, Marić, Brkić, pa i Jelić, pravi su izborni pobjednici na terenu, no nitko od njih nije ušao u Vladu, osim što je Brkić dobio utješnu funkciju zbog naglašene posvemašnje lojalnosti. U tom smislu sve su glasnije teze s desnice kako je Plenković prevario vlastite birače jer birački impuls koji je dobio s terena nije govorio da se od njega očekuje kadroviranje koje uključuje Ninu Obuljen. Naime, žurim u istom dahu reći: Plenković je uz živih 200.000 članova HDZ-a, dva upravo ključna ministarstva, kulture i gospodarstva dao gospođama koje uopće nisu članice HDZ-a! I miljama su ideološki daleko od HDZ-a! Nina Obuljen je takav ideološki kadar da su za nju otvoreno agitirali zadnjih dana Velimir Visković, čak i bivša ministrica Andrea Zlatar Violić, ali i kompletna lijeva kulturna i politička scena!
 
Pupovac odredio sastav Vlade
 
A na vlasti je tobože desni HDZ! Pritom se na samom terenu nikada ne će zaboraviti da je nitko drugi nego Pupovac rekao da Hasanbegović mora otići pa ispada da je Plenković de facto postupio po toj naredbi. Tvrdoglavost Andreja Plenkovića čak i nakon kaznenih prijava braniteljskih udruga protiv HAVC-a i Nine Obuljen je frapantna, jer on očito ne razumije svu širinu i sve implikacije ovog skandala. On će naime sutra ovim odabirom već i tehnički imati protiv sebe ministra branitelja Medveda, koji se ne će moći oglušiti na braniteljske prigovore glede Obuljen i HAVC-a, prosvjede koje je uostalom Medved već i podržao.
 
S druge strane, Plenković je izbacivanjem Hasanbegovića iz izvršne vlasti preko noći izgubio potporu iseljeništva jer je u njima sad već bivši ministar sinonim borbe protiv svega onoga što simbolizira Nina Obuljen! Dok su iseljenici skupljali novce da se pomogne u obrani generala Praljka, ona je parafirala dokumente temeljem kojih su se njegove knjige trebale oporezivati kao neka vrsta šunda!
 
Moram priznati da sam se do zadnjeg trenutka nadao da će kod Plenkovića prevladati mudrost školovana i upijana po razglašenim svjetskim dvorovima. Lukavo, vješto, mudro, iznad svega rafinirano, bi bilo da je Hasanbegovića zamijenio Anjom Šovagović, pa čak i Jasenom Mesićem, da je Gorana Marića od početka ostavio u Vladi, a Brkiću dao neko možda ne osobito utjecajno, ali ipak mjesto u „službama“. Hasanbegovića bi tako izolirao, a sve druge politički neutralizirao, a ovako ih ujedinuje. Način na koji se odnosio prema Goranu Mariću je zastrašujući.
 
Radi se o čovjeku koji iz izbora u izbore bilježi sjajne rezultate, radi se o zastupniku koji spada u najpopularnije, pa je tako njegov file u Saboru na internetu kliknut dva milijuna puta. Napokon, radi se o doktoru ekonomskih znanosti. Njemu je višekratno obećavano ministarsko mjesto, da bi mu se pri kraju pregovora ipak zahvalilo. Ali, valjda shvativši da ga time gura u naručje Hasanbegoviću, Mariću je doslovno u noći sa utorka na srijedu, desetak sati prije saborske sjednice ponuđeno ministarsko mjesto, ali bez portfelja. Samo da se do kraja izolira Hasanbegovića!
 
Brkić je dobio utješnu nagradu, ali „ostaje u igri“, Marić je nekako uguran u Vladu i „na cesti“ je jedino ostao Hasanbegović. Premda je ovo velika igra Andreja Plenkovića, činjenica da se unatoč svemu odlučio za Ninu Obuljen sugerira da su kod njega jednim dijelom u kadrovskom odabiru proradili ideološki instinkti. I zato je sad odabirom Nine Obuljen sve stavio na kocku, a da još nije niti počeo vladati. Jer, prosvjedi branitelja se već najavljuju po društvenim mrežama, ubrzo kreće pravosudna sapunica glede kaznenih prijava protiv Nine Obuljen i HAVC-a, a u daljini se već čuje potmuli bunt ponižene HDZ-ove desnice.
 
Naime, Nina Obuljen je na ljevici ono što je Hasanbegović na desnici. Krugovi iz kojih ona dolazi su primarno lijevi, lobi koji se oko nje skupljao za vrijeme dok je bila zamjenica ministra su opet bili lijevi, kadrovi koje bi mogla gurati po HTV-u će biti loše maskirani ljevičari na čelu s Marijom Nemčić i prisavski hodnici već bruje o toj kombinaciji.
 
Uostalom, u ideološkom smislu smo sve to već prošli sa Sanaderom i točno možemo predvidjeti razvoj situacije. To je, dakle, jedna strana medalje. No, ništa od toga ne bi bilo ovako lako Plenkoviću da nasuprot ima organiziranu i brojnu stranačku desnu alternativu. U trenutku kad se odlučivalo o njegovoj sudbini, Hasanbegović je, metaforički govoreći, gotovo molećivo pogledavao prema Milijanu Brkiću, koji je bez ikakve dileme u glas sa Plenkovićem tvrdio da se nitko nije rodio kao ministar!
 
U isto to vrijeme je mudri Plenković uzeo Gorana Marića najprije u pregovarački tim, potom ga zavlačio s ministarskim mjestom, te je na taj način i njega „odrezao“ od Hasanbegovića. Hoću reći da se na drugoj strani medalje jasno zrcali da u HDZ-u ne postoji nikakva desnica, najmanje orrganizirana, da je duga mračna noć Mesića i Sanadera, na koju su se nadovezali Milanović i Josipović potpuno destruirala HDZ koji nije ni sjena svoje rane mladosti.
 
I zato se ne treba čuditi Andreju Plenkoviću. Preuzeo je stranku dok je bila na dnu, odnio ju je u Banske dvore, sjajno je ispregovarao s Mostom, smanjivši njihove apetite, uvalivši im energetski sektor koji nije vrući krumpir nego političko-gospodarska bomba s izvučenim osiguračem, ukinuo je pomoćnička mjesta ministara i uveo državne tajnike i tako odrezao bilo kakvu mogućnost da se Most „petlja“ u njihove resore.
 
Sjajno, bez daljnjega sjajno odrađen posao. A onda je kod sastavljanja lista pažljivo promotrio snagu te navodno snažne desnice i čim je Brkića dobio na svoju stranu, pola posla je bilo gotovo. Uz nešto hinjene taktičnosti prema Goranu Mariću, ostalo je bila rutina. Na kraju krajeva, Andreju Plenkoviću se nema što zamjeriti. Svi su znali njegove ideološke preferencije, svi su znali da je u HDZ ušao tek prije nekoliko godina i da u najmanju ruku nije sklon Hasanbegovićevom hrvatstvu, svi su znali da je godinama živio vani i da sve i da hoće detalje naše situacije ne poznaje. Svi su to znali u HDZ-u i dočekali su ga laudama kao spasitelja. I on to za HDZ i jest. Sad kad je samo naglas rekao ono što je mislio i davao do znanja, sad se desnica iščuđuje.
 
Prave, respektabilne desnice u HDZ-u nema, organizirane desnice nema u toj stranci od kada je Sanader bagerom prešao preko nje, i ovo što danas imamo su ostaci ostataka. Indijanci u rezervatima, to je danas desnica u HDZ-u. Nastavi li Hrvatska ovim putem, desničare će mrežama loviti po gradu i pokazivati ih turistima kao atrakciju. No, jedna stvar još uvijek me kopka.
 
Razumije li Andrej Plenković da je odabirom Nine Obuljen povratio u život hrvatsku ljevicu? Jer, kultura je njihovo strateško uporište i zato su tako vrisnuli na Hasanbegovića. Razumije li da ovako koncipirana hrvatska kultura koja i u HAVC-u i u kazalištu i u izdavaštvu, odnosno književnosti, funkcionira upravo po nalogu ljevice isključivo kao neodvojivi dio regije, da je u tom smislu de facto ponovno uskrsnuo jugoslavenski kulturni prostor, a da se unutar toga u projektima koje uglavnom financira Hrvatska sustavno vodi agitpropovska propaganda protiv iste te Hrvatske. Pogledajte filmove o Domovinskom ratu, pogledajte filmove koje sufinancira HAVC (pa usporedite koliko Srbija ulaže u koprodukcije s nama) pogledajte kazališne predstave i ne samo Frljića, pogledajte najveći dio iste te kulturne scene i vidjet ćete da se radi o poprištu političke borbe u kojoj Hrvatska i hrvatstvo služe kao boksačka vreća za napucavanje.
 
Dolaskom Hasanbegovića najprije se počelo osvješćivati o čemu se tu radi. Onda se ustanovilo da se u cijeloj priči vrti silan novac, recimo u HAVC-u nekih 470 milijuna kuna državnog novca u četiri godine, a da mi pritom nemamo jedan film o Vukovaru! Ali smo plaćali koprodukcije za neistinite dokumentarce! Pogledajte kazališne repertoare od Gavellinih večeri do Dubrovačkih ljetnih igara: ultimativno se traži regionalna suradnja. Ultimativno.
 
Pritom se i u filmovima i u predstavama, kad god se dotaknemo Domovinskog rata i onih vrijednosti koje su nastale u ovih 25 godina, sve to brutalno napada, šireći nerijetko antihrvatsku histeriju. U stvaranju takve hrvatske kulturne politike Nina Obuljen je u Sanaderovo vrijeme aktivno sudjelovala, nerijetko i kreirala tu praksu. I sad nakon Hasanbegovića, koji je stavio tu temu na dnevni red, vraćati Ninu Obuljen djeluje frapantno. Uistinu me zanima razumije li Plenković dubinu ovih relacija?
 

Tihomir Dujmović, http://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/vrijeme-apsurda/clanak/id/430787/desno-i-lijevo

Nina Obuljen je priznala svoje brojne grijehe

 
 
U društvenom smislu ove zadnje dane obilježiše nam ustrojavanje novoga saziva Hrvatskog, nekada državnog, sabora, ustrojavanje nove vlade. Medijski bubnjevi ječali su na sve strane. Preko noći je nestalo ustaša i toga nekog njihovog društva, a došlo nam europejstvo na čelu s Andrejom Plenkovićem. A dođe nam i Joža Manolić. U jeku slavlja srdačno se družio s Vladimirom Šeksom. Očito nagovještaj nekih čudnih vjetrova.
http://cdn-static.rtl-hrvatska.hr/image/josip-manolic-na-sjednici-sabora-b445c749d32d0b8422e3fe4d646a6512_view_article_new.jpg?v=33
Joža Manolić
 
Dok spomenuti Joža bijaše mlad, zapuhnu ga val revolucije, one jugokomunističke. Nosala ga ona šumama i gorama, pa i tamnicama. U jednoj od njih, tako povjesničari kažu, izvršavaše naredbu trovanja tadašnjega zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Crkva ga je već proglasila mučenikom i blaženikom, Stepinca, uskoro će i svetim, a što će biti s Jožom samo Bog zna. Ali računi će svakako morati biti sređeni, ne na način Šeksove misli da je Karamarko HDZ odveo krivi putem pa se on, kao, sada vraća na onaj pravi. Bog je nepotkupljiv, ili transparentan ako bismo to htjeli izreći pomodnim rječnikom.
 
I jedan je drugi u svojoj mladosti slijedio zov revolucije, samo drukčije od Jožine. Ovih dana papa Franjo ga proglasi svecem. José Sanchez del Rio. Meksikanac. Bio je premlad za vojsku svoje domovine, ali nije za onu Kristovu. Socijalisti 1926. - 1929. navališe protiv Katoličke Crkve i ispovijedanja vjere. Kršćani se stoga digli na oružje. Joséova dva brata odlaze u narodnu vojsku braniti svoju vjeru. On propovijeda o Kristu i tako budi duh svoga naroda. Federalci ga uhitiše dok je s puškom u ruci štitio bijeg nekog generala ostavši usput bez streljiva. Završio je život mučeničkom smrću. Njegova voljena Crkva nije ga, vidimo, na kraju zaboravila.
 
Slično je bilo i u našemu Vukovaru, iako možda nitko zbog toga ne će postati svet. Malobrojni su osjetili zov toga trenutka kada ti se sve mijenja u životu. Možeš postati velik, čak pritom izgubivši glavu, ili nastaviti životariti. Potresno je čitati dijelove slavne vukovarske epopeje. Ona zvijezda petokraka, koju je nosio, i još nosi, Joža Manolić žarila je i palila tim gradom. Pred oči nam počinju dolaziti slike iz medija tih dana. Tako su žive, a mnogo je vremena prošlo. Tko to sve od nas može i smije zaboraviti?!
 
Povezano s Vukovarom i uopće velikosrpskim napadom na Hrvatsku, bilo je i protjerivanje Hrvata iz Vojvodine. Ne, nije se tamo ratovalo, od tamo se u miru kretalo u osvajačke pohode, na tenkovima posipanim cvijećem. Oni su kretali, a Hrvati su uzimali vrećice u ruke i odlazili u nepoznato ili u hladan grob. Samo je taj izbor bio. Svjedoči o svemu i književnica Ljubica Kolarić Dumić. Nedavno je na Danima Balinta Vujkova dobila nagradu za životno djelo. No, draža bi joj bila nagrada da se Hrvati vrate u svoje Kukujevce i druga mjesta te ih opet ispune djecom i svojim dobrim duhom.
 
To su te silnice koje su nas trale zadnjih godina. Pa onda dođe Nina Obuljen Koržinek, nova ministrica kulture koja izjavi da bi voljela da je se cijeni po onome što će raditi kao ministrica. Nesvjesno je izrekla da prije neke stvari nisu bile baš sjajne i da će sada pokušati to popraviti, jer da je sve bilo u redu rekla bi da je se po tome cijeni. Možemo joj vjerovati ako hoćemo, kao i Andreju Plenkoviću. Nije sudjelovao u Domovinskom ratu, nije puno toga, ali je uporno gradio tzv. europsku karijeru. To je bio taj njegov trenutak. Je li ga sretno izabrao? Nema nam sada druge nego vidjeti što će od svega toga biti.
 
Bude li gradio i ime u hrvatskom narodu, a ne samo karijeru, moglo bi se dogoditi mnogoštošta dobroga. Nisu svi u vladi, kojoj je na čelu, uprljani raznoraznim kompromisima što čovjeka odvode daleko od istine. Znamo, pak, samo se na njoj može graditi nešto vrijedno i za sebe i za ostale oko sebe. Plenković, i svi drugi, valjda to shvaćaju ovih dana, ako nisu shvatili već prije.
 
Dvije su stvari koje nova hrvatska vlada nikako ne će smjeti izgubiti iz vida. To je odnos prema našim pobijenima u Drugom svjetskom ratu i poraću te odnos prema bojovnicima i Domovinskom ratu. Ta na prošlim smo izborima ponovno vidjeli da to puk ne zaboravlja te je svojim glasom nagradio sve one koji su govorili, ili bili, na tom putu.
 
Jamačno da otuđena međunarodna klika misli drukčije. No, oni će proći, a mi ćemo ostati. Trenutno nam priređuju fazu ISIL-a. Prije toga bila je Francuska revolucija, ali da dosta toga preskočimo i dođemo do šezdesetosmaških godina. Nastupi spolna sloboda, pa marksizam, feminizam, ekologizam, lgbt-izam. Njihovi mediji trubiše, i još trube, o svemu tomu. Clintonovica čak zaželje »katoličko proljeće« u Crkvi, kako izvijesti WikiLeaks. Ipak, sve se to može pobijediti uz Božju pomoć. Prisjetimo se bitke kod Lepanta, prisjetimo se krunice na vratu naših bojovnika. Pronađimo usput i tko je bio Andrzej Wajda, jer naši kolonijalni mediji o njemu tako šute, a tako su glasni o onome koji ismijava i nas i naš ustav.
 

Miljenko Stojić, http://www.hrsvijet.net/index.php/kolumna-miljenko-stojic/44762-miljenko-stojic-taj-trenutak

Tko je pobijedio na prošlim izborima? Plenković ili Karamarko?

 
 
Tko je, ako tako promatramo, u ime HDZ-a pobijedio  na prošlim izborima: Tomislav Karamarko ili Andrej Plenković? „Umiveni“ od desnice ruke ili „musavi“, ili „središtar“, odnosno desni centrist, ma što to značilo, a ne znači ništa, koji „kida na lijevo“? „Gad Karamarko“, kako o njemu zbori Vladimir Šeks, „najnepopularniji“ političar svih vremena, ili najpopularniji predsjednik HDZ-a još u vremenu dok se preklani ili tu negdje nije ni učlanio - Andrej Plenković? Taj nepopularni „gad“, kako bi rekao Šeks - nije on tako izravan ni blesav kao mi, no em se mi razmemo - u vrijeme svoje najveće nepopularnosti, s orkanskom medijskom burom u prsa, pobijedio je, bio na čelu stranke, na pet izbora - ovi bez njega HDZ-u su bili šesti.  
http://poskok.info/wp/wp-content/uploads/2016/05/dijagonalni1_plenkovickaramarko.jpg
Nije li to Najnepopularniji možda „zahuktao“ stroj pa se on nezaustavljivo, po inerciji kretao naprijed i u rujnu 2016., jer očito eto nije niti stao, a kamo li krenuo u „rikverc“. Malo je istina usporio, za oko osamdeset tisuća glasova koliko je HDZ (i partneri) osvojio manje na izborima 2016. nego 2015. Ali, skoro za ne vjerovati - s oko 11 posto manje glasova osvojio je Plenković više mandata, tada 59, sada 61. Kad se tomu doda kako je SDP (i partneri) osvojio 54, a 2015. 56 mandata čuđenje se samo povećava i postaje sve razvidnije kako su HDZ i Karamarka tada prevarili, da ne kažem pokrali, odnosno “'apio“ zloglasni APIS. Ne znam koji već sud, ali svakako najvažniji kazao je kako nije, no je - nije, preklanjski je snijeg. 
 
Razlika u broju glasova HDZ-a i SDP-a po izbornim jedinicama 2015. i 2016.
(broj glasova HDZ-a minus broj glasova SDP-a):
-------------------------------------------------
HDZ-SDP                                HDZ-SDP

--------------------------------------------------------------------

I.    -30.973                             I.   -15.231
II.   +1.973                              II.     +620
III. -51.016                             III. -49.378
IV. +12.728                            IV. +13.686
V.   +39.492                           V.  +35.896
VI.       -489                           VI.    + 907
VII.   -7.010                           VII.    -737
VIII.- 42.881                         VIII.-28.137
IX.  +55.251                          IX.    52.925
X.   +30.804                          X.   +35.533
XI.  +24.444                         XI.   +13.137 
-------------------------------------------------
Rezultati se odnose na koalicije HDZ-a i SDP-a navedene pod njihovim imenima radi preglednosti. Promatrano po izbornim jedinicama SDP je u svim izbornim jedinicama dobio manje glasova, većinom i desetak tisuća, dok je HDZ u jednoj osvojio više glasova 2016. nego 2015., i to u prvoj (+1.603) tradicionalno izrazito esdepeovskoj. Komu ovaj mali ali zanimljiv pomak u prvoj pripisati, Andreju Plenkoviću ili Bruni Esih, ili u većoj mjeri Plenkoviću, a u manjoj Bruni Esih, uzimajući u obzir specifičnost strukture stanovništva u ovoj izbornoj jedinici, no precizniji odgovor bi zahtijevao temeljitiju analizu. U ostalih deset je osvojio manje uz prosječno nešto manji pad od SDP-a.  
 
Budući su glasači na izborima imali i preferencijalni glas zanimljivo je kako su se opredijelili HDZ-ovi glasači, o čemu donosimo tablicu osvajača najvećeg broja takvih glasova među onima koji su ušli u Hrvatski sabor. Nismo, naravno, navodili podatke o broju glasova HDZ-ovih kandidata koji su bili prvi na listama jer to mjesto donosi prvenstvo samo po sebi pa je teško utvrditi koliko „vrijedi“ kandidat, a koliko samo prvo mjesto.
Ime i prezime
Broj pref. glasova
Milan Kujundžić
14.008,00
Miro Kovač
12.751,00
Zlatko Hasanbegović
11.898,00
Bruna Esih
10.471,00
Darko Milinović
10.107,00
Milijan Brkić
9.632,00
Stevo Culej
9.262,00
Ivan Kirin
4.588,00
ukupno
82.717,00
 
 
 
Osam preferencijalno izabranih zastupnika HDZ-a, koji se u mediji uglavnom percipiraju u desnom ekscentru, ma što i to značilo, donijeli su HDZ-u 82.000 glasova, ili oko dvanaest posto od ukupnih. Jednostavno bez njihovih glasova HDZ bi izgubio ove izbore. Dakako, i tako možemo računati i komentirati preferencijalne glasove, jer čemu bi oni inače služili. Ako bismo oduzeli glasove „doktora vrtoleta“ tamo vamo, prof. Kujundžića, svi ostali su u Hrvatski sabor, ili Vladu došli za Tomislava Karamarka. Ne ću to komentirati, neka se podatci, činjenice... komentiraju same od sebe. Uglavnom dobre i vrlo dobre rezultate postigli su i ministri u Vladi koju je Karamarko donekle sastavljao, a valjda je barem utjecao na kadrove iz HDZ-a (Kliman, Tolušić , Maletić i drugi uglavnom su dobivali po nekoliko tisuća glasova). Stari kadrovi Mesić-Sanader-Kosoričini ministri, prošli su s preferencijalnim glasovima ovako: Davor Božinović 476 glasova, Gordan Jandroković 808, Jasen Mesić 910. Uskoro ćemo moći dodati i „Plenkovićevi kadrovi“.
 
Izborne jedinice
2015
 
216
 
 
HDZ
SDP
HDZ
SDP
I.
60.697,00
91.262,00
62.310,00
77.541,00
II.
76.461,00
74.488,00
69.224,00
68.603,00
III.
50.578,00
101.594,00
43.786,00
93.164,00
IV.
67.805,00
55.077,00
60.380,00
46.694,00
V.
88.760,00
49.268,00
77.278,00
41.382,00
VI.
66.096,00
70.925,00
59.653,00
58.746,00
VII.
81.092,00
88.102,00
76.049,00
76.786,00
VIII.
37.586
 
80.467,00
35.753,00
63.890,00
IX.
116.195,00
60.944,00
102.768,00
49.843,00
X.
101.586,00
70.782,00
95.486,00
59.953,00
XI.
24.444,00
0,00
13.117,00
0,00
Ukupno
771500
 
742.909,00
690832
 
636.602,00
 
 
Naravno, u izvršnu vlast mogu se kooptirati i kadrovi s ceste; jednom kad se dobije mandat mandatarima se obično čini kako za njih nema ni ograničenja ni kraja. Primjerice, Sanader jedan i pol puta, pa Kosorica, nula cijelih pet puta, Milanović jedan puta, a sad istom cestom, tako se barem nadaje, kreće i Andrej Plenković. Put mu krče mediji, a Vladimir Šeks mu slaže obični kult ličnosti. Zanimljivo, prva sasvim sigurna žrtva, koja ne će sudjelovati u Plenkovićevoj Vladi, nije netko od tzv. „desničara“ već Ivana Maletić, stručnjakinja koja je, uz bavarski IFO institut još za Karamarka bila jedna od glavnih kreatorica gospodarskog programa HDZ-a, koji se u bitnom nije ni mijenjao za prošle izbore, a sama ga je najviše tumačila i predstavljala i za prošle kampanje. Kako netko ne bi krivo razumio, nisam ja fan Tomislava Karamarka, ta kako bih mogao biti fan nekoga tko je bio mesićevac, a imao je i većih propusta otkad je bio došao na čelo HDZ-a, no zagovornik sam činjenica, a one uvijek govore što govore - pa tako i ovdje navedene.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Što je po Vama odluka Stožera civilne zaštite da svi moramo nositi maske na ustima i nosu?

Utorak, 04/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1540 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević