Get Adobe Flash player

Festival se održava u Zagrebu od 3. do 5. i 9. do 11. lipnja 2016. u Dvorani sv. Franje, sv. Duh

 
 
U organizaciji Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca u Zagrebu od 3. do 5. i 9. do 11. lipnja 2016. u Dvorani sv. Franje na Svetom Duhu održava se Drugi Festival kršćanskog kazališta. Selektor programa je dr. sc. Sanja Nikčević. Prošle je godine pokrenut Festival kršćanskog kazališta na kojem je sudjelovalo sedam odličnih predstava, a festival ide i ove godine s time da je program još zanimljiviji! Ne samo da su odreda kvalitetne predstave nego do/pokazuju da se o duhovnim temama može govoriti na kazališno zanimljiv i moderan način. Ovo su predstave u kojima ćete uživati i koje će vas dotaknuti a na koje smijete doći zajedno sa svojom djecom, bračnim drugovima, roditeljima, prijateljima, a možda je najbolje da povedete i neprijatelje!  
http://zborkolbe.org/wp-content/uploads/2016/01/fkk2016.jpg
Kad smo složili program shvatili smo da on odražava dvije dominantne teme o kojima se inače puno govorilo u javnosti: milosrđe i posvećeni život. Vidjeli smo da imamo 10 predstava iz osam gradova što znači da je doslovno prisutna cijela Hrvatska (Dubrovnik, Hvar, Zagreb, Osijek, Križevci, Visoko - Zagorje, Lovran, Split). Sve su te predstave nastale na rubu „velikog“ kazališta ali su i raznolike i različite i u formi (od monodrama do velikih ansambl predstava) i u trajanju (od 5 minuta do dva sata) i u vrsti kazališnog izraza (od lutke i plesa, od dramskog teksta do igre). Sve su predstave nastale iz potrebe onih koji su ih stvarali iako je fascinantna raznolikost samih stvaratelja kako dobna (od najmlađih osnovnoškolaca iz petog razreda Visokom, preko studnetata i zrelih ljudi pa do umirovljenika s Hvara), tako i profesionalna. Na festival smo pozvali amatere (od osnovnoškolaca, studenata ili redovnice), ali i profesionalce: od netom završenih studenata (Antonija Šašo), mladih ali vrlo afirmiranih glumaca (Robert Kurbaša), te zrelih stvaratelja (Senka Baruška) pa i pravih glumačkih veterana (Dubravko Sidor).  
 
Dramsko, maštovito i potresno o posvećenom životu Festival otvara jedna od najpoznatijih hrvatskih predstava koja već 47 godina priča priču o sv. Lovrincu mučeniku na čakavici u izvedbi Hvarskog pučkog kazališta i režiji Marina Carića koji je to postavio kao brucoš u želji da pokaže da kazalište ne mora biti hladno i „elitističko“ nego da dobro kazalište može biti i pučko (dakle svima razumljivo) i kvalitetno i snažno i duhovno. Takva je predstava Prikazanje sv. Lovrinca mučenika koju srećom Hvarani održavaju na životu, putuju po svijetu i pokazuju je od Amerike do Pariza i natrag! Maštovito rješenje Marina Carića da nam priču o mučenicima, odigraju bijeli (kršćani) i crni (Rimljani) fratri razumiju u cijelom svijetu. Iako je tekst napisan u srednjem vijeku ova izvedba svakog potrese i kazališno i duhovno. Iako pripadaju amaterskom kazalištu, Hvarani su s tom predstavom stvorili pravi fenomen. U ansamblu do dvadesetak glumaca (uključujući i djecu) promijenilo se nekoliko generacija tako da je samo Milan Lakoš (voditelj grupe) jedini koji od početka nastupa u svim predstavama ali u raznim ulogama! Iznimno nam je drago da će ta predstava na stubama crkve Sv. Ante otvarajući festival proslaviti 250 izvedbu! 
 
Uz Hvarane velika ansambl predstava, pravi spektakl, je i mjuzikl  Život za život u izvedbi Ansambla Kolbe o životu poljskog sveca koji je dobrovoljno dao svoj život u koncentracionom logoru da bi izbavio drugog. Predstava je postavljena prvi put 2012., postala hit novog smjera mjuzikla u Hrvatskoj a sada će imati obnovu i premijeru u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu čime festival prvi puta izlazi i u druge prostore. Tu su i predstave o hrvatskim svetim ljudima, čak dvije o Ozani Kotorskoj i to potpuno različite. Dominikanka s. Barbara Bagudić kreirala je monodramu o svom vlastitom životnom uzoru, a petnaestak mladih iz osnovne škole Visoko (u Zagorju) napravili su pod vodstvom Tibora Martana, pedagoga, o Ozani jednu zanimljivu glumačku igru (bez scenografije i rekvizita). Dok sestra Bagudić potresno govori o nutrini Ozane pokazujući snagu njezina uzora i vodstva, djeca po prvi puta jasno pokazuju zašto se Ozana zazidala. Iako je to naša blaženica, o njoj se ne zna puno (npr. da je bila jedna od velikih ekumenista, da je iako zazidana 52 godine u maloj sobici savjetovala ljude na visokim položajima, da je spasila Kotor od Turaka...). Zato su predstave o životu svetaca važne, a naročito one koje pokazuju da je svetost živa i danas, kao što je slučaj s župnikom Stjepanom Kranjčićem iz Križevaca koji je umro na glasu svetosti. Udruga Stjepan kranjčić organiazira brojna događanja u spomen na svog župnika, a producirali su i monodramu o njegovom životu koju je napisao Stjepan Tomaš a izvodi Dubravko Siodor. 
 
Moderno i kreativno o milosrđu
 
U krugu o milosrđu su vrlo zanimljive predstave modernog izraza jer će nam Senka Baruška, umjetnica suvremenog plesa iz Lovrana, otplesati Oče naš, temeljnu kršćansku molitvu, i pokazati kao se može i pokretom suvremenog plesa blagosloviti. Predstava je nastala 2010. iz autoričina uvjerenja da je suvremeni ples izrazito duhovna umjetnost. Lutke će nam ispričati priču o Adamu i Evi u predstavi Prvi grijeh koja je nastala kao diplomski ispit glumice i lutkarice Antonije Šašo na Umjetničkoj akademiji u Osijeku a u kojoj je na začuđujući a izuzetno jednostavan način riješen najveći problem scenskog prikazivanja priče o raju: pojava Boga. Antonija Šašo je s mladima iz župe Tijela Kristova u Zagrebu napravila i zanimljivu lutkarsku ilustraciju pjesme You rase me up/Dižeš me uz pomoć ruku u bijelim rukavicama koja je dio prave mode na youtoubeu i jedna od boljih verzija!
http://www.svetijosip.com/images/com_droppics/65/full/IMG2294.jpg
Mladi s bogoslovnog fakulteta (grupa Prosopon) na scenu su postavili odličan roman Đure Zrakića Svi me vole samo tata ne koji potresno govori o ranama iz djetinjstva. Sve su to priče o milosrđu i ljubavi Božjoj koja jedina može izliječiti rane, a festival zatvara monodrama Ispit savjesti Robert Kurbaša progovara o savjesti uz pomoć Ujevićeve proze, govoreći o našem odnosu prema svijetu i Bogu te izborima koje čovjek mora odlučiti u životu.
 
O novopokrenutom festivalu
 
„Kršćansko kazalište“ iz naslova festivala ne znače samo predstave o Kristu, svecima i svećenicima, nego to znače predstave nastale iz kršćanskog svjetonazora. Radi se afirmativnom kazalištu, koje, bez obzira na tragične ili sretne krajeve prikazanih priča, potvrđuje svijet kao dio Božjeg plana i smisao čovjekova mjesta u njemu. Takve predstave publici pokazuju kako se nositi s životnim problemima i iskušenjima, one mu pomažu da život prihvati i shvati, da život živi. Nakon njih se osjeća uzvišen, ojačano.
 
Upravo je to bila funkcija europskog kazališta od samih počeka u antici preko srednjeg vijeka pa do nekih drugih epoha a sve do polovine 20. stoljeća. Tada je u Europi zavladao sekularistički svjetonazor koji je istjerao Boga iz javnosti, zamijenivši ga ljudskim razumom, a kritika društva proglašena jedinom vrijednom funkcijom umjetnosti. Kritika društva je uvijek bila važna u umjetnosti, ali je novi svjetonazor nametnuo i stav da je svaki pozitivan govor o svijetu ili svako pozitivno spominjanje Boga – nazadno, štetno i ispod razine prave umjetnosti. To nas je dovelo do današnje krize umjetnosti: kritika u umjetnosti koja je trebala poboljšati društvo postala je kritzerstvo koje umrtvljuje društvo slikama fatalističke crne stvarnosti, ideja razvoja svijesti i slobode pojedinca se pretvorila u rušenje svih vrijednosti (naročito vjere, domoljublja, ljubavi i prijateljstva) kao i institucija (naročito obitelji i crkve). Takvo je stanje u kazalištima glavne struje (ono koje dobiva novac i medijsku pažnju) pa je zato, u cijeloj Europi, publika iz njega pobjegla.  
 
Srećom, postoji kazalište koje govori ono što je većina ljudi u europskom društvu zadržalo kao vrijednosti i kao svjetonazor. Ono se nalazi na rubovima, rubovima profesionalnog ali i amaterskog kazališta bez puno medijskog i novčanog odjeka ali uz potporu publike. Upravo zato, prošle je godine pokrenut Festival kršćanskog kazališta da bi te predstave dobile svoj prostor i vidljivost te osnažile i publiku i umjetnike da imaju pravo na svoj svjetonazor u kazalištu. Naravno da svjetonazor ili poruka pisca/predstave sama po sebi ne osigurava kazališnu kvalitetu. Upravo zato je bilo vrlo važno odabrati za festival kvalitetna kazališna ostvarenja. Budući da je izbor napravljen iz većeg broja predstava, da se i u Europi počinje nešto mijenjati (kazališta glavne struje usude se postaviti predstave duhovnog nadahnuća jer je Paul Claudel ponovno kazališni hit!), očito je kršćanski svjetonazor živ u ljudima, kako u publici tako i u stvarateljima. Zato ima pravo na svoj kazališni prostor, a 2. Festival kršćanskog kazališta mu ga otvara na najbolji mogući način. 
 

Sanja Nikčević

Pravaško-ekološka akcija HSP AS i Kluba mladih starčevićanaca

 
 
Ususret međunarodnom danu prirode članovi Kluba mladih starčevićanaca Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević (HSP AS) Zadarske županije tijekom mjeseca svibnja organizirali su ekološku akciju prikupljanja baterija i pritom sakupili pozamašnu količinu tog istrošenog i opasnog otpada. Prvotno zacrtani cilj spomenute ekološke akcije bio je sakupiti simboličnu količinu od 365 primjeraka jer je po(r)uka akcije kako svaki dan u godini valja misliti na zaštitu prirode i okoliša. Međutim, svakodnevnim pristizanjem sve veće količine spomenutog istrošenog i opasnog otpada nadmašena su sva očekivanja ove ekološke akcije i prikupljeno je gotovo 1000 primjeraka baterija. Tim činom su predstavnici Kluba mladih starčevićanaca nakon niza ekoloških akcija još jednom pokazali svoje veliko pravaško srce i brigu za okoliš, te kroz spomenutu akciju prikupljanja se nanovo iskazali kao ekološko osviješteni pravaši.
Što se tiče tog prikupljenog materijala, većina dotičnih otpadnih baterija se klasificira kao “Opasni otpad“ - olovne baterije, nikal-kadmij baterije, baterije sa živom, te odvojeno skupljeni elektroliti iz baterija i akumulatora, budući da sadrže tvari kao što su kadmij, olovo, nikal, cink, bakar, mangan, živa i litij. Spomenute tvari sadržane u starim baterijama veoma su opasne i štetne za okoliš. Stoga ih treba odvajati od “običnog“ komunalnog otpada i odlagati u posebne spremnike u reciklažnim dvorištima ili spremnicima predviđenim za tu vrstu opasnog otpada. Neke se baterije isplati reciklirati. Zašto odbaciti vrijednu sirovinu ako je možemo ponovno upotrijebiti? No, recikliranje baterija isplativo je samo ukoliko u pogone za recikliranje dođu baterije sortirane po kemijskom sastavu. Glavna prednost recikliranja baterija jest smanjenje primarne proizvodnje materijala i energenata, te emisije žive, olova i kadmija u prirodu.
 
Mnogi ekološko-svjesni proizvođači baterija i akomulatora također  proizvode ambalažu, odnosno pakiranje vlastitih proizvoda koja su također pogodna za recikliranje! Zašto ne biste reciklirali i pakiranje (ambalažu) baterija?! Savjesno postupanje sa otpadom naša je obaveza. U ekološkoj akciji prikupljanja opasnog otpada sudjelovali su predstavnici Kluba mladih starčevićanaca, a akciju je potpomognula i donedavna pročelnica Upravnog odjela za otoke i zaštitu okoliša Grada Zadra, prof. Andreja Baraba, inače dopredsjednica G.O. HSP AS Zadar, koja je u trenutku trajanja spomenute akcije postala novom načelnicom Sektora za otoke pri Ministarstvu regionalnog razvoja i EU fondova.
 

Marin Buovac, prof.

Suvremeni historiografski i filološki izazovi Panonskoga instituta

 
 
Hrvatska matica iseljenika organizirala je 18. svibnja u Zagrebu kolokvij nazvan Suvremeni historiografski i filološki izazovi Panonskog instituta u Gradišću. Namjera organizatora bila je propitivanje recentne kulturne prakse južnog Gradišća 21. stoljeća, uz predstavljanje novih knjiga u izdanju PAIN-a, ukupno 700 stranica, i to Povijesti Hrvatske i hrvatskog naroda dr. sc. Dragutina Pavličevića, Gradišćanskohrvatskih panonskih tema (2) dr. sc. Roberta Hajszana te novoga broja Panonskog ljetopisa, uz brošuru Sanctus Martinus. O predstavljanim izdanjima su, uz autore dr. sc. Dragutina Pavličevića i nakladnika dr. sc. Roberta Hajszana, govorili zamjenik ravnatelja Matice Željko Rupić; recenzenti prof. dr. sc. Željko Holjevac i prof. dr. sc Sanja Vulić te dr. sc. Tomislav Jelić. Moderatorica skupa bila je voditeljica Odjela za nakladništvo HMI i dugogodišnja urednica Hrvatskog iseljeničkog zbornika Vesna Kukavica.
http://media05.regionaut.meinbezirk.at/2016/02/29/10112453_web.jpg?1456772313
Robert Hajszan
 
Predstavljanju su, uz književnika Dragu Šaravanju, publicista Nacu Zelića, povjesničara Ivana Čizmića, ravnatelja Instituta Pilar Vladu Šakića i druge uzvanike, nazočili saborski zastupnik i predsjednik saborskog odbora za Hrvate izvan Hrvatske dr. Božo Ljubić, saborski zastupnik i član saborskog Odbora za Hrvate izvan RH te predsjednik UO HMI Ivo Jelušić, kao i izaslanik predstojnika Državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonka MIlasa Milan Bošnjak i dr. sc. Jasmina Kovačević Čavlović iz Državnog ureda za Hrvate izvan RH. Podsjetimo, potkraj 1993., u svom rodnom mjestu Pinkovcu/Güttenbachu u južnom Gradišću u Austriji povjesničar i filolog dr. sc. Robert P. Hajszan osnovao je Panonski institut . Cilj mu je bio jačanja kulturne i nakladničke djelatnosti Hrvata, a rezultati djelovanja mogu se pratiti i doslovno - listanjem dvadesetak svezaka Panonskog ljetopisa. Svesci ljetopisa s višejezičnim prilozima suradnika s ovoga multikulturnog i multietničkog prostora opsežu preko deset tisuća stranica. Tijekom zadnja dva desetljeća , pridružene su im, naravno dvojezične, književne i povijesne monografije i brošure.
 
PAIN-ova hrvatsko-njemačka Povijesti Hrvatske i hrvatskog naroda dr. sc. Dragutina Pavličevića sažetak je njegove značajne knjige Povijest Hrvatske. I ova, iako manja obimom, donosi pregled povijesti Hrvata i hrvatske države od najstarijeg spomena hrvatskog imena i doseljenja Hrvata na Jadran, i važni je izvor podataka o događajima, zbivanjima, procesima, ličnostima u 14-stoljetnoj povijesti ne samo Hrvatske, nego i hrvatskog prostora.
Građa izabranih radova Roberta P. Hajszana, objavljenih u "Gradišćanskohrvatskim panonskim temama", obuhvaća 27 studija, feljtona i refleksija što ih je od godine 1979. do danas objavljivao u recentnoj srednjoeuropskoj periodici u više zemalja. Autor se tijekom proteklih desetljeća dokazao pouzdanim poznavateljem gradišćanskohrvatske povijesti, jezika i cjelokupne kulture i bez sumnje kao pisac i sveučilišni predavač. Na prošlogodišnjem kolokviju u Hrvatskoj matici iseljenika, organiziranom povodom promocije Hajszanove knjige Gradišćanskohrvatske panonske teme (1) - izašle u nakladi HMI 2014., uručeno mu je Matičino priznanje za 35 godina uspješnog publicističkog, prosvjetnog i kulturnog rada te utemeljenje Panonskog instituta u Pinkovcu u saveznoj austrijskoj pokrajini Gradišće.
 
Panonski institut Pinkovac izdao je, zahvaljujući obilnom pristiglom materijalu, i dodatak svojemu tradicionalnom Ljetopisu posvećen svetomu Martinu. U njemu su sabrani članci o svecu u kojima se različiti autori bave poviješću i značenjem sveca tijekom vremena. Ove godine slavi se 1700. godišnjica rođenja zaštitnika Gradišća i Biskupije Željezno te će se njemu u čast u rodnom Sambotelu, a i šire, organizirati brojne i raznovrsne priredbe i izložbe. Kolokvij je zahvaljujući znalcima, povjesničarima Pavličeviću i Holjevcu, lingvistici Vulić, geografu Jeliću i neumornom uredniku Hajszanu, uz mnoštvo podijeljenih i darovanih vrijednih knjiga, uspio okupljenima približiti niz zanimljivosti iz aktualnog kulturnog života južnog Gradišća. U Matici se potvrđuje dobar običaj, koji se njeguje već dosta dugo, predstavljanja trojezičnog pinkovačkog godišnjaka i inih publikacija hrvatskoj javnosti, a bit će, po svemu sudeći, tako i nadalje.
 

Diana Šimurina-Šoufek

Anketa

Podržavate li štrajk u školama?

Utorak, 22/10/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1170 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević