Get Adobe Flash player

Pantovčak: U pravu su B.a.B.e, Documenta, Mlade antifašistice i Radnička fronta

 
 
Kad bi... Ako niste znali, u Hrvatskoj je 2017. uspješno provedena još jedna reforma: reforma zdravstva. Bila je to druga reforma potaknuta i provedena „odozdo“. Na čelo ekspertne skupine za provedbu reforme imenovan je mladi i karizmatični dr. B. Hausić, koji je oko sebe okupio tim s tri kiropraktičara, dva fizioterapeuta i jednom vrsnom stručnjakinjom za tropske bolesti. Ekspertna je skupina zatim izradu reformskih dokumenata povjerila onima koji najbolje poznaju pacijente i njihove stvarne potrebe: djelatnicima primarne znanstvene zaštite, medicinskim sestrama i nekolicini ponajboljih liječnika opće prakse (a zbog inovativnih pristupa liječenju uključeno je i nekoliko homeopata).
http://ocdn.eu/images/pulscms/YWU7MDMsMzE0LDAsMCwxOzAzLDFkNiwwLDAsMTswYywxZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNiwxLDAsNiww/b1853da3eb90bdeea7cd6251054a431c.jpeg
Dr. Hausić je u pravu!
 
Nakon godinu dana napornog rada, dr. Hausić je iznio osnovne novine koje donosi reforma: kao prvo, svi će medicinski postupci u Hrvatskoj od sada biti opisani u tzv. „Tablicama s ishodima liječenja“. U njih su djelatnici domova zdravlja unijeli svoja najbolja iskustva o tome koji lijekovi redovito dovode do izlječenja pojedinih bolesti i upravo će oni od sada biti propisani u svim terapijama. U opisima ishoda liječenja smjeli su se koristiti samo točno propisani glagoli, na skali od „izliječiti“ do „ubiti“, a konkretan ishod liječenja za svakoga pacijenta bit će određen njegovom policom osiguranja. Kao drugo, da bi se pacijenti rasteretili od stresa, u čekaonicama domova zdravlja uvest će se program obvezne tjelovježbe prije svih pregleda i terapija. Iskustva mnogih zemalja pokazala su da takvi programi doprinose prevenciji kardiovaskularnih bolesti, a kako bi se djelatnici primarne zdravstvene zaštite što bolje upoznali s pravilnim načinima izvođenja tjelovježbe, članovi Hausićeva tima organizirat će brojne radionice po cijeloj Hrvatskoj. U tu su svrhu osigurana i znatna sredstva Fonda Europske unije za samopomoć i utabličivanje.
 
Dokumenti Hausićeva tima izazvali su žučnu raspravu u Saboru. Saborski je Odbor za zdravlje dao načelnu podršku reformi, ali je i istaknuo da su neki problemi zdravstvenoga sustava njome ostali neriješeni ili nedotaknuti, pa je predložio i da se u Ekspertnu radnu skupinu uključe i dekani medicinskih fakulteta i po jedan kardiolog, internist i neurokirurg.
 
Saborski zastupnik HRAST-a, Lavoslav Ilović, ustvrdio je da je reforma jedan sotonistički projekt koji mora pod svaku cijenu biti zaustavljen, jer će obvezna tjelovježba u čekaonicama dovesti do većeg broja spontanih pobačaja, a „tablice s ishodima liječenja“ spominju i kontracepcijske pilule. Ugledni sveučilišni profesor, Slavomir P. Nijemak, u javnoj je raspravi oštro osudio reformu rekavši da ona nije uistinu hrvatska, jer u „tablicama s ishodima liječenja“ nisu dovoljno zastupljene iskonske hrvatske bolesti: depresija, alkoholizam i PTSP.
 
Na to je na Jelačićevu trgu u Zagrebu organiziran masovni skup podrške Reformi. Na poziv inicijative „Zdravlje za 21. stoljeće“ okupilo se sto tisuća građana, a podržale su ga i B.a.B.e, Documenta, Mlade antifašistice i Radnička fronta. Svoju je podršku prosvjedu dala i Udruga poslodavaca, ističući kako će obvezna tjelovježba u čekaonicama pridonijeti većoj fizičkoj izdržljivosti radne snage. Prosvjednici su nosili transparente s natpisima „Političari, dalje prste od naših pilula“, „Zdravlje liječnicima, a ne vračevima“ i „Hausića za ministra zdravstva (pardon, zdravlja)“. Nakon toga, reforma je jednostavno morala ići dalje točno onako kako je to zamislio dr. Hausić...
 

Ranko Matasović

Orepićevi policajci love izbjegle Hrvate iz Bosne i Hercegovine

 
 
Banovina je prepuna jadnih Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Ne samo zato što su ih prognali Srbi ili Muslimani, kasniji „Bošnjaci“, nego što ih i dandanas bjesomučno progoni Hrvatska policija. Puno je takih nemilih scena. Primjerice, u Petrinji Hrvatska policija, kojoj je sada na čelu mostovac Vlaho Orepić, kuca ljudima na vrata. Posebice po dojavama „susjeda“, ali i „komšija“. Prije svega policija progoni ljude po kućama u kojima netko radi u Njemačkoj. Dakle, u Hrvatskoj ponovno progone Hrvate gastarbeitere kao i u vrijeme bivše države.
http://static.emedjimurje.info/uploads/20130115/87881_2.jpg
Je li Hrvatski .... sabor zakazao?
 
Policija iznenada pokuca na vrata domaćina i pita ga za junačko zdravlje. Tijekom racija provjeravaju jesu li izbjegli ljudi iz BiH doista prijavljeni kao stanovnici Petrinje. „Netko je prijavio da mi je sin otišao na rad u Njemačku, a on se sprema na sezonski rad na more i srećom bio je doma. Inače bi mu bili oduzeli osobnu iskaznicu da ga nisu našli doma“, govori jedan Hrvat iz BiH u Petrinji, bojeći se reći svoje ime i prezime. Drugi Hrvat iz BiH, vozač kamiona za tvrtku u Petrinji, ima prebivalište u Petrinji a kako ga nije bilo doma, policajci su pitali njegove ukućane je li prijavio boravište u Njemačkoj. Nikomu nije bilo jasno kako i gdje će prijaviti boravište u Njemačkoj jer on stalno vozi a spava u kabini. Po cijeloj Europi. Zato nije naodmet pogledati kakva je situacija spokretanjem postupka za Ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o prebivalištu i boravištu građana.
 
Zakon o prebivalištu i boravištu građana treba ukinuti i ukloniti
 
NN
Ulica
Zagreb
Tel.
e-mail adresa
Zagreb, 13. studenog 2010.
 
USTAVNI SUD
REPUBLIKE HRVATSKE
Varšavska 3
10000 ZAGREB
 
Na temelju članka 38. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 49/2002. – pročišćeni tekst) podnosim
 
P R I J E D L O G
 
za pokretanje postupka za Ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o prebivalištu i boravištu građana – u cjelini, te posebno odredaba članaka 1, 2, 3, 12 st. 2. i to s odredbom članaka 1. st 1 čl. 14. čl. 16 i čl. 32. Ustava Republike Hrvatske. Podnositelj prijedloga ističe da su za ocjenu suglasnosti Zakona o prebivalištu i boravištu građana (NN 53/1991) s Ustavom Republike Hrvatskem, mjerodavne slijedeće odredbe Ustava Republike Hrvatske:
Članak 1.st.1
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
Članak 5. st.1.
U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.
Članak 14.
Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.
Članak 16.
Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.
Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
Članak 32.
Svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slobodno se kretati i birati boravište.
Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo u bilo koje doba napustiti teritorij države i naseliti se trajno ili privremeno u inozemstvu i bilo kada se vratiti u domovinu.
Pravo kretanja na teritoriju Republike Hrvatske, pravo ulaska u nju i izlaska iz nje može se iznimno ograničiti zakonom, ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka, ili zdravlja, prava i sloboda drugih.
 
II. Podnositelj prijedloga ukazuje da odredbama članaka 1, 2, 3 i 12. st. 2. Zakona o prebivalištu i boravištu građana zakonodavac nije vodio računa o načelima demokracije, slobode, jednakosti, pravednosti i gospodarskog sustava niti je predmetni Zakon usklađen s jednim od temeljnih određenja Republike Hrvatske kao socijalne države.
http://croatia.hr/Images/t538x320_crop-6422/Petrinja.jpg
Petrinja
 
Podnositelj prijedloga ističe da zakonodavac nije uzeo u obzir da je Republika Hrvatska demokratska država koja je 22. prosinca 1990. Odlukom Sabora Republike Hrvatske donijela odluku o proglašenju demokratskog Ustava RH a da je Sabor Republike Hrvatske od 28. lipnja 1991. u kriznoj situaciju  donio  Zakon o prebivalištu i boravištu građana.  Predmetni zakon je Sabor Republike Hrvatske donio na sjednicama Vijeća općina 26. lipnja 1991. i Društveno-političkog vijeća 26. lipnja 1991. godine.
U tom zakonu su u bitnom preuzete odredbe Osnovnog zakon o evidenciji prebivališta i boravišta građana (Službeni list SFRJ, br 8 1965.)  te Zakona SR Hrvatske iz 1974.
 
U Osnovnom zakonu o evidenciji prebivališta i boravišta građana u članku 4 stoji: „Prebivalište je mjesto u kome se građanin nastanio s namjerom  da u njemu stalno živi. Boravište je mjesto u kome građanin privremeno boravi“
 
U Zakonu o prebivalištu i boravištu građana (NN 54/1974) istu odredbu nalazimo u čl. 2. „Prebivalište je mjesto u kojem se građanin nastanio s namjerom da u njemu stalno živi. Boravište je mjesto u kojem građanin privremeno boravi”.
 
U Zakonu o prebivalištu i boravištu građana (NN 53/91) također su preuzete odredbe iz jugoslavenskog zakona iz 1965.  i zakona SR Hrvatske iz 1974. godine.
 
U članku 1. stoji: „Svaki hrvatski državljanin koji se nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, a može imati i boravište“.
U članku 2. se definira pojam prebivališta: „Prebivalište je mjesto u kojem se građanin naselio s namjerom da u njemu stalno živi i u kojem ima osigurano stalno stanovanje. U smislu ovoga zakona smatra se da građanin ima osigurano stalno stanovanje ako ima useljiv stan po osnovi vlasništva, ugovora o najmu, podnajmu, ili drugoj valjanoj pravnoj osnovi“.
U članku 17. stavku 2. i 3. Zakona o prebivalištu i boravištu građana SR Hrvatske ( NN 54/1974) određuje se: „Općinski organ može pokrenuti postupak radi utvrđivanja istinitosti podataka navedenih u prijavi prebivališta ili boravišta kad posumnja da je podnosila zahtjeva dao neistinite podatke.
 
Ako općinski organ utvrdi da  prijava prebivališta odnosno boravišta  sadrži neistinite podatke, donijet će rješenje o poništavanju prijave prebivališta odnosno boravišta. (Zakon o prebivalištu i boravištu građana, čl. 17. stavak 2. i 3.“ NN br. 54/1974)
 
U članku 13. Zakona o prebivalištu i boravištu građana Republike Hrvatske nalazimo iste odredbe s tim što su općinski organi preimenovani u nadležno tijelo. „Nadležno tijelo odbit će rješenjem prijavu prebivališta ako podnositelj prijave u propisanom roku ne podnese dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 2. ovoga zakona.
Nadležno tijelo može odbiti prijavu prebivališta ako na traženje toga tijela podnositelj prijave ne podnese dokaze i o svome zaposlenju ili drugom izvoru prihoda. Nadležno tijelo će po službenoj dužnosti donijeti rješenje o brisanju iz evidencije o prebivalištu ako utvrdi da je podnositelj prijave dao netočne i neistinite podatke“.
http://velkaton.ba/wp-content/uploads/2015/11/pariz-racije-642x336.jpg
U dva navrata je Vlada Saboru dostavila na usvajanje novog Zakona o prebivalištu i boravištu građana s neznatnim izmjenama preuzetih zakona. Organi su preimenovali u nadležno tijelo i policiju a kazne u dinarima u kazne u kunama. Zbog žestokog protivljenja javnosti i znatnog broja zastupnika u Hrvatskom saboru neslavno je propao  Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu građana (siječanj, 2010.). Taj prijedlog bio je uglavnom istovjetan istoimenom prijedlogu zakona iz 2005. godine koji je također nije bio usvojen.
 
Iako je rasprava u Hrvatskom saboru  bila zakazana iznenada uvečer, u četvrtak 19. 2. 2010., neki od zastupnika iz različitih stranaka ipak su uspjeli pročitati prijedlog zakona i uočiti da je Zakon nedorečen, neprovediv i da ne će riješiti stare nepravde nego će naprotiv rezultirati novim većim nepravdamai  zbrkom.
„Svaki zakon, svake izmjene i dopune nekog zakona, ako rješava stare nepravde novim nepravdama nije u svojoj supstanci dobar.
 
Odredbe iz članka 1, 2, 13. st. 1. 2. važećeg Zakona o prebivalištu i boravištu građana  su sporne jer su suprotnosti s odredbama članka 32. stavaka 2. i 3. Ustava RH koji jamči slobodu kretanja, pa tako i odlaska u inozemstvo. Upitno je koliko je navedena odredba u skladu i sa načelom slobodnog kretanja ljudi, kao jednim od osnovnih postulata Europske unije, kojega i sami moramo ugraditi u svoje zakonodavstvo.
 
Važeći Zakon o prebivalištu i boravištu građana usklađen je sa sustavom policijske, jednopartijske države.
U članku 32. st. 1 ne nalazimo termin prebivalište nego samo boravište. Termin prebivališta je Ustavu u  tom članku nepoznat a ni velika većina ljudi ne razlikuje prebivalište i boravište ali razumije razlike između stalnog, privremenog ili povremenog boravišta i već svatko očekuje da ima pravo slobodno se kretati i birati boravište i da mu se to pravo, kao što stoji u čl. 32. stavku 3. Ustava, tek iznimno može ograničiti.
 
Odredbe važećeg Zakona o prebivalištu i boravištu građana nisu dakle  u skladu s člankom 3. Ustava a njihova provedba, kako se to može svakodnevno vidjeti u bilo kojoj policijskoj upravi, uzrokuju građanima mnoga nepotrebna hodanja, gubljenje vremena i nepotrebne troškove. 
Nejasno je naime  koje dokumente osoba/podnositelj prijave prebivališta treba priložiti a kojima se može dokazati namjera stalnog prebivanja u određenom mjestu. Neprihvaljivo je i neustavno da se podzakonskim aktima ili diskrecionom ocjenom službenika ocjenjuje vrsta i valjanost takvih dokumenata. Primjerice, nejasno je na koji način će nezaposlena osoba bez radne knjižice i bez vlasništva nad nekretninama dokazati namjeru stalnog življenja u određenom mjestu. Ako građanin pokrene proceduru prijave prebivališta (što znači da je možda tek došao u državu i da ne posjeduje osobnu iskaznicu RH, što dalje znači da još nije mogao biti uključen u društvo), koje dokumente građanin može priložiti kako bi dokazao da u tom mjestu namjerava prebivati?!
 
Ustavni sud je u svojoj Odluci NN br. 11/00 ukinuo odredbe Zakona o prebivalištu i boravištu građana u kojima se tražio svojevrsni dokaz prebivanja, tj. dokaz o osiguranom stalnom stanovanju i zaposlenju pa bi se u tom smislu traženje drugih dokumenata ili uvjeta moglo protumačiti na sličan način. U nastavku je izvadak Odluke Ustavnog suda:
Dakle, i prebivalište iz članka 2. stavka 1. i boravište iz članka 5. Zakona o prebivalištu i boravištu građana, treba smatrati boravištem u smislu odredbe članka 32. stavka 1. Ustava.
 
1. Glede odredbe članka 2. stavka 1., prema kojoj se prebivalištem definira mjesto u kojem građanin, između ostalog, ima osigurano stalno stanovanje, Sud ocjenjuje da je takvim određenjem povrijeđena odredba članka 32. stavka 1. Ustava, koja govori o pravu slobodnog kretanja i biranja boravišta pa i odredba stavka 3. istog članka Ustava koja omogućuje propisivanje ograničenja prava kretanja, ali samo ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka ili zdravlja, prava i sloboda drugih.
Naime, iz osporavane odredbe proizlazi da građanin koji u nekom mjestu nema osigurano stalno stanovanje, ne može u tom mjestu prijaviti prebivalište, dakle ne može slobodno birati svoje prebivalište, što dalje znači da se ne može slobodno kretati.
Točno je da se ustavno pravo kretanja može ograničiti ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka ili zdravlja, prava i sloboda drugih, kako je to određeno u članku 32. stavku 2. Ustava.
Međutim, ne može se zaključiti da bi činjenica neosiguranog stalnog stanovanja u mjestu u kojem građanin želi prijaviti prebivalište mogla ugroziti pravni poredak, zdravlje, prava i slobode drugih, barem ne u toj mjeri da bi se građaninu u takvoj situaciji trebala uskratiti prijava prebivališta, odnosno da bi uskrata takve prijave predstavljala zaštitu navedenih dobara od građanina koji u mjestu u kojem želi prijaviti prebivalište nema osigurano stalno stanovanje.
Prema tome, Sud ne nalazi ustavnu osnovu za ograničavanje biranja prebivališta na način da se to uvjetuje osiguranim stalnim stanovanjem, bez obzira što je notorno da građanin u mjestu u kojem želi stalno živjeti mora negdje i stanovati.
Dakle, Sud smatra da se predmetno ustavno pravo ne može ograničiti na način da se odbije prijava prebivališta građaninu koji u odnosnom mjestu nema osigurano stalno stanovanje jer bi se u suprotnom ugrozio pravni poredak ili zdravlje ili, pak, prava i slobode drugih, niti za ograničavanje prava na slobodno kretanje i biranje boravišta građana, kao u dijelu osporene“ (Odluka Ustavnog suda Broj: U-I-496/1998. od 19. siječnja 2000.).
http://fenix-magazin.de/wp-content/uploads/2013/12/Zakon-o-prebivali%C5%A1tu.jpg
MUP međutim ni nakon te odluke Ustavnog suda ne odobrava prijavu prebivališta  osobi koja nema vlastitog stana ili kuće ili nekoga tko je vlasnik stana ili kuće u mjestu gdje netko doista dolazi stalno boraviti.
 
Mnogi prisiljeni prijaviti prebivalište  daleko od mjesta gdje stvarno žive jer ih najmoprimac ili vlasnik stana u kojem žive ne želi prijaviti. A brojne izbjeglice koje su boravile ili se prijavile kod rodbine u gradovima, vlasnici kuća ili stanova ne mogu odjaviti jer Ured i za upravu traže da se osoba dođe osobno prijaviti ili osobno odjaviti.
 
Važeći Zakon o prebivalištu i boravištu građana svojim odredbama uvelike šteti gospodarstvu jer koči pokretljivost radne snage i uzrokuje velike gubitke vremena prisiljavajući npr. radnike jednog poduzeća koje šalje ljude na rad u drugi grad da izgube dva dana za odjavu i prijavu privremenog boravišta.
 
Time što u Hrvatskoj građanin istovremeno može imati i prebivalište i boravište i što je teško utvrditi gdje netko ima prebivalište a gdje boravište, omogućavaju se brojne zloporabe radi izbjegavanja poreza ili pak radi ostvarivanja određenih prava.
 
III. U skladu s iznesenim razvidno je da je Zakon o prebivalištu i boravištu građana (NN 53/1991) neustavan te da taj zakon predstavlja kršenje odredbi čl. 1. st. 1, čl. 5, čl. 14, čl. 16. i čl 32 Ustava Republike Hrvatske.
 
IV. Na temelju svega navednog predlaže se da Ustavni sud pokrene postupak radi ocjene suglasnosti Zakona o prebivalištu i boravištu građana (NN, 53/1991) te da nakon provedenog ustavnog postupka utvrdi nesuglasnost Zakona o prebivalištu i boravištu građana (NN 53/1991) te da ga ukine i ukloni iz pravnog poretka Republike Hrvatske kako bi se onemogućilo daljnje kršenje Ustavom određenih ljudskih prava i sloboda.
 
                                                               POTPIS TUŽITELJA
                                                               _____________
 

Zrinko Horvat

Od razbijača do obijača

 
 
Kao što mnogo toga od povijesti svoje ne znamo i ne imamo, tako je i s poviješću HSS-a. Jednako je i s obnovljenim HSS-om koncem osamdesetih. Kaže jedna priča: famozna „Udba“, tada SDB/SDS je znala kako je raspad Jugoslavije izvjestan, uostalom i planiran, slično kao i njen nastanak pa se pripremala za višestranačke izbore. I što sad? Posebna panika ju je hvatala pri mogućnosti obnove, registracije HSS-a. Tvrdim, sasvim nepotrebno, no to je za drugu, opsežniju analizu, koju vjerojatno nikada nitko ne će napisati, osobito ako se usvoji „Jokić kukurikulum“. I što sad? Registrira li se HSS, pobijedit će, govorila im je jedna od njihovih analiza. Kako ga spriječiti? Spasonosno rješenje je bilo - ubaciti u njega razbijača. Pa su u HSS ubacili Čička, kaže jedna priča, prvo kao prvog podpredsjednika, a jedno vrijeme je plivao i kao predsjednik. A gdje taj „koordinira“, naročito predsjednikuje, rastjerivanje je izgledno. I bi tako. Nasanjka se i Tuđman pa ga metne u koaliciju što mu donese samo štetu. Čičak ne uđe u Sabor SRH (tada još) „rasturio“ ga – Dudek! Ni tada, niti poslije.
http://www.nspm.rs/images/stories/hronika7/ivan%20zvonimir%20cicak.jpghttps://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/thumb/9/9e/Ztomcic.jpg/150px-Ztomcic.jpghttp://www.alo.rs/resources/images/0000/000/102/Kradljivac%20Provalnik%20Lopov%20Profimedia%20(2)_400x0.jpg
HSS od 1990. do 2016. - Ivan Zvonimir Čičak, Zlatko Tomčić i Krešo Beljak
 
Skratit ćemo, jerbo je ovo „kratki kurs“; onda na čelo HSS dođe i Zlatko Tomčić. Za njegova predsjednikovanja i HSS-u i Hrvatskom saboru glavni su sljedeći rezultati: promjena Ustava RH, „šetnja“ Dan državnosti iz svibnja na Škrabalovo u lipnju, ukidanje Župnijskog doma Hrvatskoga državnog sabora, te preimenovanje istoga u Hrvatski sabor. I, uništavanje sela i poljoprivrede pod HSS-ovim ministarstvom. Jednostavno račanizacija i detuđmanizacija Hrvatske. Ne biste vjerovali što je Hrvatskoj od toga Tomčićeva HSS-a ostalo, dao Račan zauzvrat: Tijelovo kao državni praznik. Bože mi oprosti, barem nešto, ne toliko za vjeru koliko za domaći turizam.
 
Poslije je HSS samo tonuo da bi konačno od (političkog) razbijača stigao do običnog obijača (auta) na čelu stranke. Od tada taj prosipa „bisere“, evo zadnjega. Dotični aktualni čelnik HSS-a Beljak kaže: „Ljudi jako dobro znaju tko je predao upravljačka prava, a to je napravio Ivo Sanader. Ljudi su to htjeli očito jer su to honorirali na izborima“, rekao je Beljak (u Otvorenom HTV-a), te „Hitler je transparentnim obećanjem o istrjebljenju židova dobio izbore“ (izvor J.L., 27. 5. 2016.). Postoji li politički čelnik neznalica i idiot koji bi hrvatske glasače iz 2015. usporedio s Hitlerovim „pronacistima“ s početka tridesetih. Ima, predsjednik HSS-a Beljak, čija je stranka također bila na „pobjedničkoj strani“. Usput potpuna je neznalica i jeftini „konstrutor“ jer Hitlerovo „obećanje“ o kojemu on govori nije bilo najvažnije za dobitak izbora - puno je drugih stvari bilo u igri, naročito u pozadini. Uostalom Hitler nije samom činjenicom relativne izborne pobjede osvojio vlast, konačno ju je učvrstio nekom vrstom državnog udara. Belj(a)ka bi dakle njegov koalicijski partner SDP trebao poslati na večernji „kukurikulum“ - da povijest i politiku upozna barem koliko i brave auta.
 
Vrijeme je, a odavno je i prošlo, da se obnovljeni HSS ugasi. Nit sela, nit, seljaka, a tada ne bi neki obijač mogao ni doći na čelo te stranke. Ili da se pokuša pretvoriti u suvremenu neokonzervativnu, ne samo svjetonazorski, već i recimo antigmo stranku na čelu s Marijanom Petir. Jedino bi ga još ona mogla spasiti.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Petak, 22/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1193 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević