Get Adobe Flash player

Na što je (s)pao HRT!

 
 
Zbog trenutačne slabosti bio sam cijeli dan prikovan uz TV ekran i nisam se uspijevao načuditi slabašnoj razini napoja koji razne postaje daju nesretnim gledateljima. Preskočit ću detektivske serije i južnoameričke sapunice te se sabrati na informativno politički program.
http://www.luderibe.hr/ea/wp-content/uploads/2014/03/hrt.logo_.jpgLAŽ
Deset puta u tom danu udarnu je vijest činila anketa o predstojećim izborima koja značajnu prednost daje SDP-u. Zaboravlja se da u navedenoj anketi preko 35 % ispitanika nije izreklo svoj sud ili je bilo neodlučno. Zatim se "masira" gledateljstvo time hoće li g. Beljak prihvatiti ponudu SDP-a i ući u lijevu koaliciju u zamjenu za rezervaciju 4 saborska mjesta. Bože na što je spala nekada najjača i najuglednija hrvatska stranka. Pa na rezultat izbora će više utjecati prdac leptira iznad Južnokinekog mora nego li stav HSS-ova vodstva. Stranka koja ima biračko tijelo slično HDZ-ovu na silu se gura tamo gdje ne pripada, a sve za šaku mandata. Doduše ima HSS jedan dragulj, europarlamentarku Petir koja je kompetentna, inteligentna i zastupa demokršćanske stavove. 
 
Zatim se nastavlja cipelariti HDZ,a tu se pojavljuje i viče dr. Vesna Pusić koja je podržavala oporbu (ISIL, Al Nusru?) protiv Assada, radi čega je INA napustila naftna polja vrijedna više desetaka milijardi dolara. I ona se pojavljuje na ekranu i soli nekome pamet, te se kandidira za tajnika UN-a! Tako je i Napoleon nakon što je suludo uništio svoju vojsku u Egiptu mrtav hladan ušetao u Pariz i preuzeo vlast. Đon obraz.
 
Nikada nisam bio član HDZ-a, niti glasač istoga, ali iritira me količina bezobraznosti kojom se prelako zaboravlja da je probritanska orijentacija kao i najveći dio inozemnoga duga nastala u doba Račana, kao i politika jugosfere. Zaboravlja se i Čačićeve afere, zaboravlja se kontinuitet Račan-Sanaderove vlasti u odnosu na INA-u, zaboravlja se dr. Vlahušića, zaboravlja se Milanovića i Ljubljansku banku, kako je rasla cijena izgradnje autocesta od dr. Tuđmana do danas, PLAN 21, (tri stotine tisuća) 300.000 novih radnih mjesta...
 
Zatim slijedi kuknjava o ledenim oborinama koje su oslabile urod žita, te o padu cijene poticaja. Prije 100 godina je Slavonija bila Eldorado gdje su dolazili južnjaci iz Like, Dalmacije i Hercegovine. Sve teče, pantha rei. Nije godina 1950. kada su žitarice imale siguran državni otkup jer je trebalo nahraniti državu od 20 milijuna stanovnika. Danas smilje, lavanda, maslina, višnja, kapara itd. vrijede a žito ne! Mađari sade artičoke, a zajedno s Talijanima i Srbima preduhitrili su nas u sadnji paulovnije (Paulownia), aronije i maline. Beskrajna polja kanadskoga, američkog, ruskog i ukrajinskog, argentinskog žita slobodno konkuriraju na svjetskom tržištu.
 
Država mora osigurati i stimulirati proizvodnju hrane, ali danas je seljak poduzetnik. Osigurati kvalitetu, kvantitetu, ujednačenost robe, tržište je rizik, ali rizik je i rad umjetnika, liječnika, političara, novinara - ne živimo u sustavu Dioklecijana, Titusa ili mandarinskoj Kini, u statičnom samodovoljnom sustavu koji je našao savršenu i vječnu formulu. Takvi sustavi se u dodiru s vanjskim neprijateljima raspadnu kao mjehur od sapunice, kao što se dogodilo Aztecima čije carstvo je uništilo stotinjak španjolskih pustolova.
 
Tehnika, tehnologija, znanje a ne stranke shvaćene kao proširena rodovska zajednica koja služi za ostvarivanje osobnih interesa - što je Partija u osnovi bila! Tko će danas priznati da dobar dio socijalističke industrije nije valjao, da se ljude nagomilavalo u gradovima (izuzetak pametna Slovenija!) i da naš čovjek voli kancelariju! Izbor gospodina Plenkovića na čelo najjače hrvatske stranke nije loš, radi se o kulturnom i inteligentnom čovjeku koji uživa podršku Bruxellesa, ali meni bi osobno u situaciji gdje se očekuje blaga premoć tzv. socijaldemokrata bilo draže zaigrati va banque, otvoreno na sve ili ništa. Ministar Hasanbegović uživa podršku desnog biračkoga tijela, i svaka hrvatska politika mora računati i na BiH s kojom Hrvatska čini geopolitičko jedinstvo, kao svojevrsni sijamski blizanci. Time bi i iskazali svoje simpatije prema starim europskim narodima Bošnjacima i Albancima s kojima želimo srdačne odnose, ali ne želimo odustati od legitimnih interesa Hrvata u BiH niti želimo dopustiti da sile koje su izazvale nered u arapskom svijetu sada provode neoosmanizme niti nekontrolirane migracije koje stvaraju sigurnosne ugroze,mijenjaju sastav stanovništva i dolaze u ekonomski nezgodnom trenutku. Mislim da stavovi g. Hasanbegovića nisu u svemu i moji stavovi, ali netko se treba suprotstaviti mitomaniji i lažima staljinista i jugofila koji sebi tepaju da su antifašisti.
 
Nažalost od svega ništa. Normalni odnosi sa Srbima i podrška istima na putu u EU ipak su morali biti uvjetovani nekim općecivilizacijskim stečevinama i makar simboličnim reparacijama, npr. na način da se hrvatske robe i usluge nađu privilegirane na srbijanskom tržištu, da se isplate naknade logorašima srbijanskih logora, da se riješi pitanje zaštite Hrvata u Vojvodini, granice na Dunavu, podjele zajedničke imovine (jer savezne (ex)državne tvrtke su jednostavno predstavljene kao srbijanske, npr. Jugobanka) postavljanja spomenika o. Leopoldu Bogdanu Mandiću u Herceg Novom, prijenosa ruke sv. Ivana Krstitelja na Prevlaku i sl. Bez obzira na ishod izbora slijedi dugoročna politička nestabilnost, jer unatoč oscilacijama postoje tri snage koje se ne mogu složiti.
P.S. Sada svi love politički centar, SDP pokušava vabit ostatke ostataka HSS-a, Plenković je centar, MOST je centar - znači imamo tri centra, pa kako god glasaš dobro si centrirao; centriranjem se inače bavio i samozvani doktor Ante Pavlović.
 

Teo Trostmann

I HDZ podržava partizanske laži

 
 
U koju kategoriju staviti gospođu Margaretu Mađarić, saborsku zastupnicu HDZ-a, kada se analiziraju njene izjave o veličini značenja rezultata šumskih junaka iz „Brezovice“.Margareta Mađerić, HDZ, u Brezovici kod Siska: „Nitko ne smije omalovažiti hrabrost, živote i žrtvu koju su tada podnijeli borci za stvaranje današnje slobodne demokratske Hrvatske“. Odgovor daje uredništvo Hrvatskog tjednika 30. lipnja 2016., str. 17.:  „Da HDZ ima prave domoljube na čelu, ova glupaču bi odmah izbacili iz stranke, jer neprijatelje hrvatske države proglašava braniteljima“. Bilo kakv drugi komentar je suvišan.
http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/drustvo/kako-je-30-prestrasenih-komunista-u-sumi-postalo-prvi-partizanski-odred/159865-1-cro-HR/KAKO-JE-30-PRESTRASENIH-KOMUNISTA-U-SUMI-POSTALO-PRVI-PARTIZANSKI-ODRED_article.jpg
Dokle ćemo slaviti ubojice i ništarije iz šume Brezovica?
 
Međutim, iz komentara HT-a vidimo tko nam u Hrvatskom saboru kroji sudbinu. Ali, ta osoba nije sama sebe tamo dovela već i iza toga netko  stoji, a to su oni koji su sastavljali izborne liste. Dakle, čitanjem izjave g. Mađerić, vidimo lik i djelo sastavljača izbornih lista. Rekli bi „bravo“.Kako se, na vrhu političkih zbivanja u Hrvatskoj, uvijek nađu oni koji ili ne znaju što su to hrvatski nacionalni interesi ili su baš zato postavljeni na razne funkcije gdje se donose bitne odluke o opstojnosti Hrvatske, ili sve to znaju, ali su baš takvi potrebni za realizaciju određene politike. Jasno, traže se oni koji mogu, svjesno ili iz neznanja, provoditi određeni jugokomunistički program detuđmanizacije Hrvatske.
 
Ovih dana mogli smo pročitat u dnevnom tisku, kako je hrvatsko gospodarstvo stiglo na razinu Bugarske i Rumunjske. Ako znamo da su sve države bivšeg komunističkog režima upropaštene, a Hrvatska nije iznimka već jedna od aktivniji u nazadovanju. To je dokaz da recidivi komunističkog režima ne spavaju.
 

Ivan Runje

Kratki kurs historije odnosa Partije i HSS-a

 
 
Na jednoj strani je likovanje Esdepeja i oko njega. Hura, hura, hura!, viču Peđa Grbin, Maras, Bauk, možda i von Richembergh. Na drugoj  domovinskoj, bit će bivšoj, je zaprepaštenje: HSS ide u predizbornu koaliciju sa SDP-om. Ajoj, joj, joj! Ima li tu mjesta za neko iznenađenje? Nema. Najprije postkomuniste i post-seljake povezuje zorno barem jedan element, doduše bizarni, iz biografije ličnosti: jedne velike, najveće komunističke, stvarnoga predvodnika svjetskog komunizma Josifa Visarionoviča Džugašvilija - Staljina i predsjednika ostatka ostataka HSS-a Kreše Beljaka. Oba su u mladosti na početku „karijere“ bili obijači, Staljin doduše banaka ovaj - auta.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/cc/Stalin's_Mug_Shot.jpghttp://static.hr.n1info.com/Picture/57506/jpeg/beljak.jpg
Staljinu i Beljaku zajednička je - kriminalna prošlost
 
Velika država, nacija, veliki “biznis“ u maloj caruju kokošari. Pravi komunistički baja, hazjajin, bavio se inače u mladosti pljačkama banaka, reketarenjem, ucjenama, paležima, ubojstvima, riječju: političkim i inim gangsterizmom (prema: Simon Sebag Montefiore, Mladi Staljin, Profil , Zagreb, 2010.). Dobro, to je više onako anegdotalno pa pustimo političkim marketingašima da se s time u predizbornoj kampanji bave ili ne bave, a aktualnom HSS-u, poglavito Petirki, da se s time nose. Mi ćemo kratko zaviriti u odnos SKJ i HSS-a tijekom Drugog svjetskog rata i neposredno poslije, te u odnos komunista prema selu i seljacima.
 
HSS, posebno njegovo tzv. „lijevo  krilo“ i onda, posebno nakon 1943.  i danas služi (post)komunistima kao dokaz kako su oni prvenstveno bili antifašisti, a ne ono što su ustvari bili, boljševici koji su provodili revoluciju, građanski rat, Križni put, eksproprijaciju, oduzimanje zemlje, prisilnu kolektivizaciju... Ogromna masa boraca dolazila im je iz redova seljaka, rekao bih skoro svi. Kakva „radnička klasa“, toga je tada na prostorima raspadnute Jugoslavije bilo tek u tragovima, a ponegdje ni toliko. Jadni, nepismeni seljaci proveli su oružjem revoluciju - sami protiv sebe, i dakako ono malo kapitalista. Ništa specifično, tako je bilo od ruske boljševičke revolucije, pa svugdje gdje se ona ili slična dogodila. HSS tijekom rata zapravo nije bio u koaliciji s KPJ, oni su, što bi rek'o Božo Petrov, bili u nekom „suradničkom odnosu“. Poslužili kratko vrijeme kao smokvin list boljševizma, a zatim odbačeni. Mnogi su likvidirani već u završnim operacijama partizanske vojske, ostali poslije, a HSS ubrzo kao stranka u cijelosti.
 
Odnos jugoslavenskih komunista prema selu bio je zločinčki. Višestruko zločinački, zločinački prema seljačkoj klasi, u Hrvatskoj još i zločinačkiji prema Hrvatima, a najtragičniji je preko odnosa prema selu i seljacima, demografski zločinački. E taj se zločin, eksterminacija s produženim trajanjem ne može baš odmah vidjeti, trebalo mu je ovoliko godina, pola i više stoljeća kako bi se pokazao kao vjerojatno teško izlječiva, a možda i neizlječiva bolest.
 
Preskočit ću pola stoljeća kojega su „pojeli skakavci“ i eto me u dvijetisućitoj. Preskočio sam i obnovu HSS-a koncem devedesetih i stigao do Zlatka Tomčića koalicionaša, suradničara s Račanom (i Budišom). Seljaci su tu, a i liberali u suradništvu s post-Kompartijom. Bože kakvoga li neprirodnoga političkoga braka, reći ću: pederskoga, pa što koštalo da koštalo. Usudim se to reći zbog rezultata: Ne samo da brak nije rodio „plodovima“ već je sve krenulo u krivo i sve krivo ode. Mislim gospodarstvo, a selo naročito. Podsjećam: što je bio glavni cilj boljševičkog globalizma (oni su to zvali „internacionalizmom“) - eksterminacija; istrjebljenje seljaka.
 
Cilj novoga, aktualnoga je potpuno isti. Politika udružena s tehnologijom to apsolutno potvrđuje. Puno je zamršeniji, ali su mu na raspolaganju učinkovitije metode. Zašto je taj seljak, svugdje u svijetu, od Afrike do Gradišta meta? Odgovor je jednostavan - ma koliko se totalitarizam trsio, dok seljak na svojoj njivi ima što jesti - on je SLOBODAN; bio pismen, nepismen ili obrazovan. Grad je potpuno druga priča, tisućljećima. U njemu žive neslobodni ljudi. S njima možeš kao vladar što te volja. Za tobom će... Ne kao ovce, već kao robovi. Bandić to zna - samo im daj jesti. Recimo dadeš im „besplatni koncert“, ma i Mile Kekina (konferansije Rene Bitorajac) i eto njih. Ruke u zrak, haj haj! Ruke u zrak! Rim tamo negdje u propasti. I sad bi idioti zabranili pogled u prošlost, pogled u povijest. Svatko onaj tko vam tvrdi kako se „ne smijete vraćati u prošlost“ neprijatelj vam je. Fundamentalni. Idemo stoga pogledati u budućnost. Dobro je što se HSS usuradničio sa SDP-om, tako mu se kraj, jednoj od potpuno bespotrebnih stranaka u Hrvatskoj približio. Kao i prije dokrajčit će ga Partija. Uništila je HSLS, penzionerske su partije ionako beznačajne i na redu je HNS. Šteta što je Most u zadnji čas izbjegao koaliciju. Sljedeći na redu je - ne biste vjerovali - SDP. O tomu malo kasnije.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Ponedjeljak, 20/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1104 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević