Get Adobe Flash player

Prodajom Badela 1862 sakrio bi se trag novca koji vodi do političara

 
 
Postoji opasnost da Badel 1862. preuzme Ivica Todorić odnosno Meteor grupa; time bi bilo spriječeno ispitivanje kriminalnih djela i štetnih poslovnih odluka dosadašnjih uprava tvrtke, kao i ispitivanje tragova novca koji su iz nje odlazili prema vodećim ljudima hrvatskih vlada.
http://www.badel1862.hr/Resources/Media/JAPoglas-pljoske-210x273-2.JPG
Posljednji radni dan, prije odlaska na godišnji odmor, tehnički premijer vlade u ostavci, Tihomir Orešković iskoristio je za posjet zagrebačkoj tvrtki Badel 1862. Obišao je proizvodni pogon za punjenje pića na Žitnjaku, a obilazak je završio odlaskom u upravnu zgradu u Vlaškoj ulici gdje je na kraju razgovarao s predsjednikom Uprave Ivom Markotićem, s kojim nije bio previše zadovoljan. Mnogi poznavatelji prilika, događaja i afera koje prate ovu tvrtku protumačili su ovaj premijerov posjet kao najavu prodaje Badela 1862, prema modelu prodaje Končara, kako bi se malo popunio državni proračun i eventualno inkasirala neka provizija dok ova tehnička vlada koliko-toliko upravlja državom.
 
Nezadovoljstvo prezentiranim stanjem i rezultatima
 
Premijer Orešković obišao je Badel 1862 u pratnji ministra gospodarstva Tomislava Panenića, njegovog pomoćnika Borisa Ajdukovića i predstavnika DUUDI-ja. Na Žitnjaku ih je dočekala članica Uprave Ljerka Krpina, koja je goste upoznala s proizvodnim pogonima i spektrom proizvoda koji je u posljednje vrijeme reduciran zbog rasprodaje Badelovih brendova za što je odgovoran predsjednik Uprave Ivo Markotić.
 
Za vrijeme obilaska tehnički premijer na odlasku interesirao se kako je moguće da ovaj nekadašnji jugoslavenski i hrvatski gigant posluje samo sa 40 posto kapaciteta s obzirom na njegov status i renome na tržištu vina i jakih alkoholnih pića. Uprava Badela mu nije mogla ponuditi zadovoljavajuća objašnjenja, s obzirom da se u tvrtki provodi program financijskog uništavanja i iscrpljivanja tvrtke kako bi se što je moguće više oborila cijena za potencijalnog kupca. Ovakva strategija je poznata u hrvatskoj gospodarskoj praksi, a jamac da bi cijena mogla biti povoljna je i trogodišnja predstečajna nagodba u kojoj se tvrtka neopravdano nalazi zbog nesposobne uprave koju toleriraju hrvatske vlade.
 
Problemi se gomilaju već sedam godina
 
Problemi s Badelom 1862 počinju još 2009. godine kada je država zbog neplaćene trošarine u iznosu oko 60 milijuna kuna blokirala tvrtku na dva mjeseca. Trošarina nije plaćena zbog toga što Badel nije uspio naplatiti svoju isporučenu robu od kupaca, ali država nije imala razumijevanja za to, jer je već tada odlučeno u HDZ-ovoj vladi pod predsjedanjem premijerke Jadranke Kosor da se Badel 1862 obezvrijedi; da država uđe u vlasništvo i da se nakon toga tvrtka „pokloni“ pretendentu.
 
U vlasništvu Badela1862 tada su bile: tvornica jakih alkoholnih pića na Žitnjaku, površine 50.000 m2; tvornica sokova EUROBEV; Kalničke vode, punionica vode; Vinarija Križevci; Vinarija Daruvar; Vinarija Nespeš; podrum Zelina; podrum Začretje te Vinarija Benkovac u sklopu koje je i destilerija za proizvodnju voćnih destilata, te vinogradi Korlat i Miranje.
 
Krajem 2009. dotadašnji predsjednik Uprave Anto Perković, pod pritiskom države, daje ostavku, a na njegovo mjesto imenovana je Zvjezdana Blažić, koja na toj funkciji ostaje do kraja 2011. Tadašnja vlasnička struktura je bila takva da je 74 posto dionica pripadalo zaposlenicima, umirovljenicama, kooperantima i malim dioničarima, a 25 posto dionica pripadalo je fondovima, bivšim vlasnicima, državi i ostalim dioničarima. Temeljni kapital Badela1862 te godine bio je 225 milijuna kuna, koji je bio podijeljen na 750.000 dionica nominalne vrijednosti 300 kuna po dionici.
 
Na Skupštini Društva održanoj 25. listopada 2010. Uprava Društva dobiva suglasnost za vođenje pregovora s Republikom Hrvatskom o pretvaranju potraživanja u vlasništvo. Nakon toga se donosi odluka da se plaćanje duga (60 milijuna kuna) prolongira do lipnja 2011., čime se, obračunom kamata na predmetni dug, vlasnički udio države povećava s početnih 30 na 75 posto, te nominalna vrijednost dionice s 300 pada na 100 kuna po dionici.
 
Mali dioničari udruge „Badel badelovcima“ osporavaju ulazak države u vlasništvo podizanjem tužbe, a Visoki trgovački sud 10. travnja 2013. u pravomoćnoj presudi presuđuje da su odluke o restrukturiranju Društva, opozivu i izboru Nadzornog odbora, donošene na Glavnoj skupštini Badel 1862 d.d. ništetne, ali ni do danas ta presuda nije primijenjena ni provedena!
 
Tadašnja Uprava na čelu s predsjednicom Zvjezdanom Blažić donosi još jednu štetnu odluku za Društvo i prodaje tvornicu vode – Kalničke vode. Kalničke vode prodaju se Atlantic Grupi u vlasništvu Emila Tedeschija za oko osam milijuna kuna, odnosno Atlantic Grupa dobiva 1,5 milijuna dionica nominalne vrijednosti 100 kuna po dionici za samo 5,6 kuna po dionici! Zbog toga mali dioničari podižu tužbu kojom osporavaju cijenu dionice, a kao rezultat je donošenje HANFA-ine presude kojom se nalaže kupcu Atlantic Grupi da dioničarima isplati dodatnih 89 kuna po dionici. Koliko nam je poznato, Uprava do danas nije zatražila od Atlantic Grupe da se Badelu 1862 isplati razlika koja je isplaćena ostalim dioničarima po presudi.
 
Iz pozitivnog poslovanja u stečaj
 
I nakon ulaska države u vlasništvo i prodaje Kalničkih voda, Badel 1862 i dalje nije u mogućnosti redovno servisirati sve svoje obveze prema državi i dobavljačima. Stoga u travnju 2012., po zahtjevu tadašnjeg generalnog direktora Srđana Oreba, Badel 1862 ulazi u program predstečajne nagodbe, a za predstečajnog upravitelja je imenovan Zdravko Kuzmić. U svibnju te HNS na čelo Uprave postavlja Ivu Markotića, poznatog po aferama iz Slavonske i Centar banke i po veoma bliskom odnosu s tadašnjim ministrom gospodarstva Ivanom Vrdoljakom. Pod nejasnim obrazloženjem postupka utvrđivanja proboja pravne osobnosti, krajem srpnja 2013. prekinut je postupak predstečajne nagodbe, u kojem je Badel 1862 i danas, i to na zahtjev Ministarstva financija – Porezne uprave. No, bez obzira na prekid predstečajne nagodbe Badel 1862 i dalje posluje sukladno zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.
 
Rješenje HANFE iz 2010. imalo je za posljedicu eliminaciju malih dioničara, čime je omogućeno donošenje štetnih odluka za razvoj Badela 1862 i malog dioničarstva. Isto tako Visoki trgovački sud je 10. travnja 2013. u pravomoćnoj presudi presudio da su odluke o restrukturiranju Društva, opozivu i izboru Nadzornog odbora donesene na Glavnoj skupštini Badela 25. listopada 2010. ništetne. Po toj osnovi mali dioničari očekuju presudu da je Vlada RH protuzakonito ušla u vlasničku strukturu Badela. U međuvremenu je Ustavni sud donio dva rješenja kojima se pokreće spor o suglasnosti s Ustavnim sudom RH.
 
Markotić stigao da proda tvrtku
 
Po dolasku u Badel 1862 Markotić javno izjavljuje da će ostati najduže godinu dana, a da mu je glavni zadatak restrukturiranje i prodaja firme. Za poslove restrukturiranja zadužuje se međunarodna consulting kuća AT Kearney, koju je Vrdoljakovo Ministarstvo gospodarstva ujedno angažiralo i za ostale tvrtke u vlasništvu države. Ista firma je i danas angažirana u Badelu 1862 za razne usluge, ali pod drugim imenom. Navodno se radi o velikim novčanim transakcijama za obavljene usluge.
 
Markotić, u želji da pod svaku cijenu proda Badel 1862 prije promjene vlasti Nexus fondu, kojemu je nedostajalo 10 milijuna eura za kupnju, je dogovarao zaduženje Badela kod HBOR-a za taj iznos te ustupanje tog novca Nexus fondu kako bi imao potrebni iznos za kupnju firme za koju se tada tražilo 20 milijuna eura. Nexus bi, dakle, Badel kupio njegovim novcem! To je izazvalo negodovanje Ivekovićevog Novog sindikata, koji je uputio otvoreno pismo predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović u kojem je zatražena zaštita firme od takvog načina prodaje. Budući da je pismo objavljeno i u medijima spriječena je prodaja tvrtke. Za sve pravne aktivnosti oko pronalaska strateškog partnera i restrukturiranje firme angažiran je Odvjetnički ured Igora Svilara, za što se isplaćuju izdašne naknade u milijunskim iznosima.
 
Markotićevo kadroviranje, menadžerski ugovori, nova vozila
 
Ubrzo po dolasku u tvrtku Markotić dovodi 20-ak ljudi, uglavnom uhljeba, iz Centar banke, mimo natječaja i savjetovanja s Radničkim vijećem. Postavlja ih na funkcije kontrole postojećih poslovnih procesa. Tako se zapošljava voditeljica ureda Uprave, nećakinja bivšeg ministra Ivana Vrdoljaka; tu su sinovi od prijatelja, sinovi djevojaka, kumovi i osobni prijatelji…
 
Većinu podobnih novozaposlenih osoba postavio je na direktorske i rukovodeće pozicije za koje nisu imali odgovarajuće iskustvo, i to bez ikakve provjere sposobnosti i stručnosti. A u isto vrijeme postojeći rukovodeći kadar u tvrtki je morao proći stručnu provjeru znanja i sposobnosti koju je provodila tvrtka Creativa.
 
Kako bi zaštitio uhljebe koje je zaposlio na visokim pozicijama, jer je pretpostavljao da će biti smijenjen, daje im je nove menadžerske ugovore, koje su retroaktivno potpisali 5. 2. 2016. s datumom važenja od 1. 1. 2016. Markotićevi menadžeri dobili su po dva ugovora: jedan je ugovor o radu, s pripadajućim koeficijentom obračuna plaće i zaštite po Zakonu o radu i Kolektivnom ugovoru, a drugi je ugovor s definiranim uvjetima i otpremninama (6 plaća), te klauzulom da ako budu smijenjeni s pozicije direktora ostaje im pozicija definirana prvim ugovorom. Za sve te direktore i rukovoditelje u siječnju 2016. nabavljeno je 12 automobila (Passat, Opel Insignie i Astre) kroz varijantu najma. S obzirom da je firma u predstečajnoj nagodbi, nabavka se nije mogla realizirati kroz leasing. U najboljim vremenima Badel 1862 je imamo pet službena automobila, dok ih danas ukupno ima oko 20.
 
Krajem 2015. Markotić je imenovan za novog predsjednika KK Cibone, a na svoju dotadašnju funkciju predsjednika Akademskog atletskog kluba Mladost imenuje svoju prvu suradnicu u Badelu, Ljerku Krpinu. Ujedno Badel 1862 postaje sponzor KK Cibone, što je za firmu u predstečajnoj nagodbi nezamislivo i u koliziji je sa zakonom.
 
Redukcija poslovanja i priprema za prodaju
 
U razdoblju formiranja Oreškovićeve vlade donesena je odluka o zatvaranju punionice sokova EUROBEV (31. 12. 2015.), a licenca za punjenje svjetskog brenda Pepsija ustupljena je Radenskoj. U veljači ove godine Badel 1862 prodaje svoje bezalkoholne marke: Voćka, Inke i Nare. Za vrijeme predstečajne nagodbe Badel 1862 je trošio novac na razne marketinške aktivnosti, sponzorstva, konzalting usluge…
 
Zbog svih ovih malverzacija u upravljanju Badelom 1862 Markotić je morao trpjeti vrlo neugodna pitanja premijera Oreškovića, kojemu nije mogao objasniti zbog čeka Badel ostvaruje tako loše poslovne rezultate. Isto takvu neugodnost Markotić je proživljavao na Glavnoj skupštini u lipnju ove godine kad su ga dioničari ispitivali o zaduženosti tvtke, cijene za koje je prodao bezalkoholne brendove i o hipotekarnoj opterećenosti Badelovih nekretnina. Zbog svojih loših poslovnih odluka i rezultata, Uprava, Markotić i Nadzorni odbor u protekla dva mandata nisu na Glavnoj skupštini dobili razrješnice.
 
Očito je da je Markotić postavljen na čelo Badela 1862 da bi obezvrijedio tvrtku do maksimuma kako bi se što jeftinije prodala poznatom kupcu. Trenutno je najizgledniji kupac Meteor grupa iz Đakova u vlasništvu Ante Raspudića. Iza Raspudića, odnosno Meteor grupe, postoje pouzdaje informacije, stoji Ivica Todorić, za kojeg se ovaj igrokaz i uništavanje Badela i provodi. Kako bi se dobio privid transparentnosti, za Badel se natječe i slovački STN bez realnih šansi za uspjeh.
 
Postoji realna opasnost da Badel 1862 preuzme Ivica Todorić odnosno Meteor grupa; time bi bilo onemogućeno ispitivanje kriminalnih djela i štetnih poslovnih odluka koje su dosadašnje uprave nanijele tvrtki, a ujedno bi se onemogućilo ispitivanje tragova novca koji su iz Badela 1862 odlazili prema ministrima i predsjednicima i potpredsjednicima hrvatskih vlada. Opće je poznato da porezne službe nemaju pristupa Agrokorovim odnosno Todorićevim tvrtkama. Isto tako, s obzirom da se i Todorić nalazi u poslovima s vinima, preuzimanje Badela značilo bi za njega kontrolu i ovog segmenta tržišta.
 
Udruga malih dioničara „Badel badelovcima“, pošteno i stručno osoblje iz tvrtke te sindikati, prvenstveno Novi sindikat, neće pustiti daljnje uništavanje i prodaju u bescjenje ove tvrtke, već se ovom naumu najodlučnije suprotstaviti. Budući da je Badel 1862 kompanija s velikim potencijalom, neophodno je postaviti poštenu i stručnu upravu koja bi radila u interesu radnika i opstojnosti tvrtke, što  tvrtka s tradicijom od 154 godine svakako zaslužuje.
 

Darko Petričić, http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/uto-prodajom-badela-1862-sakrio-bi-se-trag-novca-koji-vodi-politicara-948657

Znaju li uopće hrvatske vlasti da im uoči samih izbora dolaze patrijarh Bartolomej i čelnici Srpske pravoslavne crkve

 
 
Kakva je ovo država ovdje, i je li to (još) uopće ikakva država? Barem sa zrnom suvereniteta, bilo čega tomu nalik; recimo nekom njegovu „izotopu“?  Ili je raspad suvereniteta ovdje potpun pa ga više nikakav instrument ne može registrirati. Kazaljka mu na tom „mjernom području“ stoji nepomična. Na nuli. Emitira tišinu. Nema takvoga „Geigerova brojača“ pa da mu pipke pružim kroz prozor i egzaktno izmjerim ovu tvrdnju. Zato se moram poslužiti usporedbom dva slučaja: jednoga pretpostavljenoga i drugoga koji se upravo odvija pred vašim očima.
http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/svijet/video-skandalozno-i-za-svaku-osudu-mitropolit-porfirije-iz-sveg-glasa-pjeva-cetnicku-pjesmu-o-cetnickom-vojvodi-momcilu-dujicu-video/142309-1-cro-HR/VIDEO-SKANDALOZNO-I-ZA-SVAKU-OSUDU-Mitropolit-Porfirije-IZ-SVEG-GLASA-pjeva-CETNICKU-pjesmu-o-CETNICKOM-vojvodi-Momcilu-Dujicu-VIDEO.jpg
Prvi slučaj. Jučer je Hrvatski fokus objavio, pozivajući se na dobro upućene izvore, kako će za tjedan dana papa Franjo, na poziv predsjednika HBK zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića posjetiti Srijemsku biskupiju te služiti svetu misu u Hrtkovcima. Predviđen je i njegov posjet franjevačkom samostanu Sv. Ivana Krstitelja u Zemunu gdje će se susresti s beogradskim nadbiskupom. U Beogradu će se usporedno održavati znanstveni skup o stradanjima Hrvata u Vukovaru i Bošnjaka-muslimana u Srebrenici tijekom srpske agresije devedesetih. Očekuje se nazočnost povjesničara novije povijesti iz Sarajeva, Prištine i Zagreba i nekih zapadnih zemalja, pa i domaćih. Sudionici iz Hrvatske bi pritomna mjestu masakra zastupnika HSS-a 20. lipnja 1928., u tadašnjoj beogradskoj skupštini, zapalili svijeće.
 
Izostavimo ono što bi se u ovom slučaju sigurno dogodilo, a to je žurna potraga za autorom vijesti i urednikom HF-a od strane „jakih snaga  policije“ i ekipe hitne pomoći. Ubrzo bi krenule put Beograda i isprike sa sva tri zagrebačka brda - Pantovčaka, Griča i Kaptola i jednog rimskog. Kad bi se ipak to dogodilo, makar i u SF priči, kakve bi reakcije bile u Srbiji? Neka ih svaki čitatelj sâm zamisli da se dodatno ne izlažemo jer bi nas moglo zbilja odvesti. Najkraće, oštrili bi se glogovi kolci usmjereni prema Hrvatskoj, vlasti i Katoličkoj Crkvi, Vatikanu… I sve tako i slično i još gore.
 
Drugi slučaj, onaj stvarni. Autograf Karla Drage Pilsela, tog nasljednika Viktora Novaka i Ive Josipovića, dakle onaj internetski prostor kojega je ministrica kulture Andrea Zlatar Violić bespravno, da ne napišem lopovski financirala, zbilja je javio tako nešto, ustvari isto, samo s druge strane. Devetog i desetog rujna 2016., dakle u vrijeme ovdašnje izborne šutnje i vlasti koja funkcionira na aparatima, ovdje stiže carigradski patrijarh Bartolomej, a po informacijama koje „provejavaju“ virtualnim prostorom, na poziv SPC-a, patrijarha Ireneja i episkopa g. Jovana Ćulibrka iz Pakraca, (po) mjesno nadležnog za Jasenovac. Ovako, kako ne bi bilo zabune Autograf počinje ovu vijest: „Ova će vijest bez ikakve sumnje pozicionirati Srpsku pravoslavnu crkvu na mirotvornoj karti svijeta te onemogućiti revizioniste koji ili divljački umanjuju broj žrtava najvećeg koncentracijskog logora tzv. Nezavisne Države Hrvatske rugajući se time i žrtvama i Bogu ili propagandistički manipulirajući i uveličavajući broj istih, također ih obezvređujući.“
 
Nema dakle zabune: cilj ovoga posjeta Carigradskog patrijarha i njegovih domaćina u Hrvatskoj, SPC-a, srpske državne crkve i njenih ovdašnjih biskupija, patrijarha Ireneja, metropolita Porfirja, episkopa g. Jovana i drugih, isti je onaj stari i fundamentalno politički: prebrojavanje jasenovačkih žrtava. Potpuno je pritom nevažno hoće li se koristiti i matematička operacija oduzimanja od onih „zbrojenih“ od preko milijun ili će se još dodavati, zbrajati. Prema obavijesti na stranicama SPC-a „Patrijarh vaseljenski i carigradski g. Bartolomej u Zagrebu će оtvoriti Naučnu konferenciju која će se pod nazivom „Novomučenici: Poliperspektiva II“ (pr. a: radi se o tzv. „jasenovačkim novomučenicima“) održati u pravoslavnoj gimnaziji  „Katarina Katakuzina Branković“. U njenom radu sudjelovat će  „najeminentniji stručnjaci za problem stradanja u XX. vijeku“ (SPC), Efraim Zuroff,  Ruta Vaganaite iz Litve, autor bestselera „Naši ljudi“ protojerej Aleksandar Maizirin iz Rusije, stručnjaci iz Poljske, Rusije, Republike srpske, Rumunjske, Hrvatske, Izraela i Srbije. Organizator ovoga skupa je episkop Jovan, suorganizatori Muzej genocida iz Beograda (šifra Milan Bulajić) i Efraim Zuroff. Osim Zagreba, Jasenovca i Pakraca postoji mogućnost da Patrijarh prijeđe Savu i posjeti Gradinu. Naravno bit će tu, usput valjda, i pokoja misa, a najvažnija je ona u novoutemeljenom, dvijetisućite, manastiru Sv. Jovana u Jasenovcu.
 
U dostupnim informacijama ni slovca o hrvatskim vlastima, znaju li one za ove događaje, jesu li s njima suglasne, jesu li suglasne s tzv. „timingom“, naime kako i kada SPC uvremenjuje događaje, jesu li i kako u njih uključene, hoće li možda Predsjednica RH primiti carigradskog patrijarha Bartolomeja, a bio bi u normalnim okolnostima red, osim ako ju on možda ne želi vidjeti… Uostalom je li SPC uopće pitao, pa i obavijestio ovdašnje vlasti o predviđenim događajima, ako zbog ničega onda zbog osiguranja pravoslavnih eminencija iz različitih državnih crkava uključujući „prvoga među jednakima“ inače turskoga državljanina. Ni prvi ni zadnji puta, a o tome smo ovdje pisali više puta. Jednom su svećenici SPC-a isplovljavali na Pag iz - Karlobaga(!), drugi puta je po Hrvatskoj hodio, osim ostalih, jedan od najopakijih ratnih huškača mitropolit  Amfilohije i sl., a sve bez reakcije ovoga ovdje od vlasti. Ako ipak možda jeste zašto nas naša vlast nije s tim upoznala? Zašto?
 
Događaj je sada uvremenjen, precizno upakiran u točno određeno vrijeme („timing“) em u višemjesečne napade srpskih čelnika (Nikolić, Vučić, Dačić, Vulin, srpski mediji…) na Hrvatsku, zajedno s SPC-om na kardinala Stepinca i mnoge druge, em u izbornu šutnju koja se jednako odnosi na sve sudionike izbora, uključujući i srpsku nacionalnu manjinu. Još i taj hrvatski „špijun“ uhićen u Srbiji kao još jedno srpsko oružje u virtualnom ratu kojega vodi zadnjih mjeseci. Ne vidim dostatno razloga da se ovi događaji nisu mogli planirati prije ili malo odgoditi, nakon što se ovdje formira kakva takva Vlada. Molitve, mise, možda ne, ali „naučna konferencija“ svakako da. Ali o tome  se trebalo brinuti, kao i prije, ono što se ovdje još naziva - „vlašću“.
 

Mato Dretvić Filakov

Barbarstvo na europski i masonstvo na američko-engleski način

 
 
»Ispod krinke diktature proletarijata skrivala se diktatura nad proletarijatom«
 
Najgorim barbarima u povijesti obično smatramo Vandale, ali bit barbarizma je u tome da svi narodi svijeta imaju svoje barbare, pa i one koji nekoga ili nešto mogu okarakterizirati barbarskim ili pak ne. Slijede citati triju autora koji nam barem donekle mogu objasniti i baciti svjetlo na ovaj sveopći ljudski i civilizacijski, planetarni mrak.
http://www.balkaninside.com/wp-content/uploads/2013/08/Serbian-Free-Masons.jpg
„Osvajanje [konkvistadora] je, osim masakra kojih je bilo u izobilju, donijelo i katastrofalno povećanje smrtnosti, kako u Meksiku tako i u Peruu. […] Umjesto kulturne razmjene dogodila se razmjena mikroba i virusa. U zamjenu za tuberkulozu Zapad je dobio sifilis koji je naposljetku trgovačkim putovima stigao sve do Kine. Poguban je bio i alkohol. Tijekom šest do osam tisuća godina prirodna je selekcija na Starom kontinentu eliminirala organizme neotporne na alkohol. To, naravno, nije bio slučaj s nesretnim populacijama Sjeverne Amerike. Još jedan razlog masovne smrtnosti je, naravno, ropstvo. Starosjedilačko stanovništvo bilo je do krajnjih granica eksploatirano kako bi se iz rudnika izvuklo zlato i srebro da se u Španjolsku mogu slati krcati galijuni. […]
 
André Gide je za svog putovanja u Kongo zabilježio da crnci gotovo kao robovi rade na izgradnji pruge koja je Kongo povezala s oceanom. To kolonizatorsko, krajnje brutalno barbarstvo u Francuskoj će se nastaviti očitovati i usred 20. stoljeća, kako svjedoči masakr u Setifu koji se dogodio posljednjeg dana rata, 8. svibnja 1945. godine, kao i brojni zločini i pljačke počinjeni za rata u Alžiru. […]
 
Nužno je naglasiti ambivalentnost, kompleksnost onog što je barbarstvo, što je civilizacija, naravno ne kako bismo opravdali barbarska djela, već kako bismo bolje shvatili i tako izbjegli da nas zaslijepe. […] Povijesna društva […] ustrojila su se tako da su progresivno uklanjala malena, arhaična društva koja su im prethodila. No, upravo sa svjetskim poletom zapadne civilizacije genocidno se uništavaju arhaično čovječanstvo i narodi bez država. Urođenička populacija potpuno je uništena u Tasmaniji. U Australiji su preostali još samo ostaci ostataka. U Južnoj Americi na jugu Čilea posve su istrijebljeni Alakaufi, nomadski pomorski narod koji je dočekivao moreplovce koji su pristizali u 17. i 18. stoljeću. U Sjevernoj Americi populacije Indijanaca pretrpjele su strašna poniženja – sporazumi koje su potpisali s političkim vlastima nikad nisu poštovani – zgurani su u geta rezervata. […] Staljin je Drugi svjetski rat prozvao 'velikim domoljubnim ratom'. Treću Internacionalu progutao je nacionalizam sovjetskoga carstva. U neku ruku, sve su internacionale zanemarile stvarnost domovina i nacija. Bile su uvjerene kako su nacije tek ideološke iluzije, a nacionalna država tek instrument dominantnog stališa. […] Marksizam je, međutim, bio slijep, a sami revolucionari koji su bili uvjereni kako su Sovjetskim Savezom sve počistili i ne znajući pripremili su teren za siloviti povratak nacionalizma, i to ne samo ruskog već i armenskog, uzbekistanskog, litvanskog. Bili su uvjereni kako su religiju sasjekli u korijenu, no ona se osnažena vratila. Bili su uvjereni da su kapitalizmu zauvijek stali na kraj tako što su uklonili buržoaziju [građanstvo], a dogodio im se kapitalizam gori od onog što je vladao u carističkome razdoblju. […] Internacionale se, dakle, nisu mogle pretvoriti u planetarnu svijest, što svjedoči o slabosti duha građanskog prava u svjetskim okvirima. […]
 
Pojam domovine nam kazuje da trebamo voljeti tu majčinsku zemlju iz koje potječemo i očinski autoritet države, ako je pravedan. […] [Gotovo bi starozavjetno mogli konstatirati: ako je postojao ijedan pravedan, trebalo bi poštedjeti Zemlju.] Ovo razdoblje mondijalizacije sa sobom donosi velike opasnosti. Kao i uvijek, civilizacija i barbarstvo stoje rame uz rame, jedno uz drugo. Svjedoci smo ponovne pojave etničkih, vjerskih i nacionalnih trvenja u velikom broju država i regija. […] U posljednjim desetljećima 20. stoljeća počela se pomaljati jedna ideja koja pak ima znatno starije podrijetlo: ideja o svemirskome brodu, Zemlji, lađi kojom plovi čovječanstvo. Tu lađu danas pokreću četiri motora: znanost, tehnologija, ekonomija i profit, a ti motori nisu pod nadzorom. […] Trenutni tehnološko-ekonomski razvoj za sobom povlači uništavanje biosfere koje pak za sobom povlači dovođenje u opasnost ljudske civilizacije. Drugim riječima, taj svemirski brod plovi prema katastrofama, a da ga pritom nitko ne može nadzirati. […]
 
Prije svega, moram reći kako nije postojala ideja totalitarizma, ne na način kako je postojala ideja kapitalizma (Marx), ideja demokracije (Montesquieu, Tocqueville) ili ideja diktature. Totalitarizam se pojavio izvan svih predviđanja. On je plod historijskog procesa, posljedica strahovite pogreške koja je bila Prvi svjetski rat. Taj rat je bio puštanje ubojita barbarstva s uzice, kao i samoubilački čin za Europu. […] Ispod krinke diktature proletarijata skrivala se diktatura nad proletarijatom. Godine 1921. mornari u utvrdi Kronstadt podižu ustanak. Traže primjenu istinski narodnog, socijalističkog i demokratskog programa. Zapovjednik Crvene armije, Trocki, nemilosrdno ih je izmasakrirao. […]
 
Država je tek instrument u rukama partije koja nadzire sve. […] Kao što se teokratski sustav temelji na faraonu-bogu koji sve zna i može, tako totalitarizam počiva na sustavu u kojem rukovoditelji sve znaju te raspolažu lucidnom i istinskom spoznajom. […] Mussolini je prvo bio socijalist. […] Parlamentarizam se održao sve do 1925., no nakon što su fašisti pogubili Mattottija, fascistissimes zakoni organiziraju diktaturu koja se temelji na jednoj jedinoj partiji. […] Talijanski fašizam je nacionalfašizam, baš kao što je i nacizam nacionalsocijalizam. […] Hitler, koji je Austrijanac, priključio se bavarskoj vojsci tijekom Prvog svjetskog rata. Godine 1925. priklanja se malenoj stranci, Deutsche Nationalsozialistische Arbeiter Partei (DNSAP), njemačkoj radničkoj nacionalsocijalističkoj stranci. […] On ustaje protiv činjenice da su Njemačkoj bile uskraćene kolonije u Africi, kao i drugdje. […]
 
Tadašnjoj komunističkoj partiji glavni je neprijatelj socijaldemokracija. Komunisti zamišljaju da će im, dođe li Hitler na vlast, njegova nesposobnost da razriješi socijalne i ekonomske probleme omogućiti da preuzmu vlast. U takvim je uvjetima, i u legalnim okvirima, maršal Hindenburg Hitlera proglasio kancelarom Reicha 30. siječnja 1933. Veoma brzo izdaje naredbu o raspuštanju komunističke i socijalističke stranke, a 1933. stvoren je Gestapo. Donesena je odluka o podizanju koncentracijskih logora za protivnike i u lipnju 1933., kratko nakon njegova preuzimanja vlasti, nacistička stranka proglašena je jedinom strankom. [Prvi izbori u komunističkoj Jugoslaviji također su imali za svrhu izdizanje jedne i jedine stranke; kasnije će u tzv. demokratskoj RH unutarstranački izbori ponuditi samo jednog kandidata za čelnika stranke, a neki moderni stranačko-uosobljeni Louis XIV. vjerojatno bi izjavio: „Država, to su dvije stranke, a jedan stari interes“. Socijalizam u relativnoj sličnosti i stravičnom neuspjehu čak i nominalnog komunizma zamišljen je kao menadžerski inženjering tzv. „crvenih menadžera“ u svrhu što dugoročnije pljačke države ma kako god se ona zvala i bila pod nekom zastavom i okriljem nekog grba.] […]
 
Nacizam je katastrofalan proizvod europskog barbarstva, a potekao je iz najobrazovanije europske nacije. Veliki pjesnici poput Goethea, veliki glazbenici poput Beethovena, demokratske tradicije koje su postojale davno prije Prvog svjetskog rata nisu, dakle, bili dovoljni da obuzdaju barbarstvo. […] staljinizam, fašizam i nacizam, premda se rađaju iz civilizacije, iz njezinih najuzvišenijih tečevina, ipak se pojavljuju isključivo u determiniranim povijesnim uvjetima. U svojoj osnovi, oni su posljedice Prvog svjetskog rata. […] Bez Prvog svjetskog rata ne bi bilo ni komunizma, ni nacizma, ni fašizma. Bez krize 1929. godine ne bi bilo ni političkog uspjeha nacizma, 1933. Hitlera su na vlast doveli rat i ekonomska kriza. Nacizam je zakašnjeli proizvod Prvog svjetskog rata kao što je komunizam njegov trenutni proizvod. Zajedno će biti pokretači Drugog svjetskog rata. […] Nacisti su svoje karte otvorili još s Mein Kampfom, a bratska ideologija komunizma, eksplicitno iskazana u evanđelju Manifest komunističke partije što ga je napisao Marx, veoma dugo je skrivala zločine sovjetskog totalitarizma. Milijuni ljudi bili su uvjereni kako su Sovjeti slobodni i sretni. […]
 
Bilo bi prejednostavno kada bi se barbarstvo nalazilo isključivo unutar ideja. […] Za jednog posjeta Haifi u Izraelu susreo sam znatnu koloniju njemačkih židova koji su emigrirali. Mnogi su, kako sam čuo, plakali kad su doznali za njemački poraz kod Staljingrada. […] Inzistiramo li previše isključivo na Auschwitzu, postoji opasnost da podmuklo minimaliziramo gulag, te da prešutimo ostala barbarstva. […] Kad su Saveznici stigli u Dachauu, ispred sebe su ugledali gomile leševa. To je ostavilo dojam kako se užas nacizma sveo na gomile leševa. U stvarnosti je to samo značilo kako se stroj za zatiranje i ubijanje netom zaustavio. Krematoriji više nisu radili, leševi su se gomilali. A užas, međutim, nije toliko vezan uz gomilanje leševa, koliko uz savršeno funkcioniranje tog stroja smrti. Koliko god rječita i užasna bila, slika nam ipak ne bi trebala skrivati stvarnost. Ona je tek dio onog što se događa. Genocid nad židovima doima nam se užasnijim od masovnih pogubljenja u gulazima o kojima ne svjedoče nikakve fotografije i koji su dugo zataškavani. […] Dakle, budimo podozrivi prema mentalnom barbarstvu koje, kako bi hotimice ili nesvjesno minimaliziralo zločine staljinizma, Hitlerov režim pretvara u vrhovni i apsolutni užas. […] Prepoznavanje je nužno kako bismo prevladali europsko barbarstvo.
 
Mnogo sam govorio o Auschwitzu i gulazima, no ne treba zaboraviti Hirošimu. […] U svijesti predsjednika Trumana, ali i u svijesti brojnih Amerikanaca, Japanci su bili tek štakori, ljudska podvrsta, inferiorna bića. Osim toga, u ovom slučaju pred sobom imamo činjenicu koja u sebi sadrži sastojak sazdan od dodatnog barbarstva: nevjerojatan napredak znanosti koja je stavljena u službu projekta tehnološko-znanstvenog uklanjanja jednog dijela čovječanstva. Ponavljam: najgore je uvijek moguće. […] Ništa nije ireverzibilno [nepovratidbeno] i humanistički demokratski uvjeti neprestano se moraju obnavljati, u suprotnom degeneriraju.“ (Edgar Morin, Europska kultura i europsko barbarstvo, AGM, Zagreb, 2006, str. 25-27, 48-51, 55, 59, 61-68, 71, 74, 78-82).
 
„Oživljena antička politička misao pretvorit će se u Engleskoj u političku praksu koja ima perspektivu, dok će istovremeno talijanska renesansa propasti najviše zbog izostanka kvalitativnih političkih promjena unutar i između gradova-država. […] Pogrješno bi bilo smatrati da su [masonske] lože bile demokratske u modernom smislu te riječi. Prvo, one nisu mogle, a da na neki način ne oslikavaju društveni poredak i hijerarhiju u okviru kojeg su nastajale i širile se. […] U zemlji svog nastanka [Velikoj Britaniji] masonerija je sve više postajala neka vrsta obveznog kursa moralnog usavršavanja budućih vladara. […]
 
Masoni su u drugoj polovici XIX. vijeka osnovali dvije najznačajnije okultne organizacije na otoku [Velikoj Britaniji]: Rozenkrojcersko društvo Engleske (Societas Rosicruciana in Anglia) i Zlatnu zoru (Golden Dawn). […] 'Ivanovska' masonerija bila je manje zaražena mistifikacijom društva i društvenih zbivanja koju je okultizam nužno nosio sa sobom. […] Prema povjesničaru Jamesu Billingtonu ovoga je, izgleda, bila svjesna već i Katarina Velika (vladala 1762.-1796.), kada je tolerirala englesko slobodno zidarstvo u sklopu svojih planova o približavanju Rusije europskom prosvjetiteljstvu. Istovremeno, oštro (ali bezuspješno) se suprotstavljala 'škotskom', jer je u njemu vidjela onu vrstu misticizma koji je izvirao iz, po njoj zaostalog, pravoslavlja. Tako je ''kasniji okršaj 'zapadnjaka' i 'slavenofila' već nagovješten razlikom perspektive u slobodnom zidarstvu nižih i viših redova''. […]
 
I nastanak Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca je, pored konstituiranja SAD-a, dobar primjer za sudjelovanje slobodnog zidarstva u stvaranju nacionalne države. Može se, naime, reći da je zajednička država Južnih Slavena dijelom i masonska tvorevina, jer je, pored Srpske kraljevske vlade, drugi ključni čimbenik u njenom stvaranju bio Jugoslavenski odbor koji su pretežno činili masoni. Bitno je, međutim, istaći da to tijelo nije provodilo neke tajanstvene zamisli 'europske' masonerije, već vrlo određene planove hrvatskih masona, s kojima su bili upoznati i srpski slobodni zidari. Tijekom Prvog svjetskog rata članovi Jugoslavenskog odbora su, koristeći svoje masonske veze, vodili pravu (i dosta uspješnu), diplomatsku ofenzivu na međunarodnom planu za priznavanje buduće jugoslavenske države. […]
 
Naime, u vrijeme ujedinjenja masonerije na prostorima Kraljevine SHS, hrvatska je radila po 'ivanovskoj', a srpska po 'škotskoj' konstituciji. Zbog toga su srpski masoni prihvatili da se Velika loža 'Jugoslavija' ustanovi (1919. godine), po trostupanjskom načelu, ali su zadržali svoj Vrhovni savjet koji je upravljao radom loža visokih stupnjeva. Problem je, međutim, bio u tome što je dobar dio članova Velike lože iz Srbije bio istovremeno i u Vrhovnom savjetu. Tako je […] dvojnost u rukovođenju masonerijom bila osnova za sumnjičavost dijela hrvatskih masona koji nisu imali pristupa u rad loža i organa srpske masonerije visokih stupnjeva. […]
 
Kao organizacija koja je svoju izuzetnost gradila na okupljanju postojeće društvene elite u jednoj zemlji, masonerija, u krajnjoj liniji, nije ni mogla dovoditi u pitanje ni društveni pokret ni društveni poredak koji je tu elitu stvarao. […] Na antimasonskim izložbama organiziranim u mnogim gradovima okupirane Europe, namjerno izvrnutim prikazivanjem karaktera slobodnozidarske organizacije, njene simbolike i rituala, masoneriji se pripisivalo sve ono što je zapravo činio nacizam: zastrašivanja, ritualna ubojstva, subverzivna djelatnost protiv vlastite države i naroda, zavjera protiv čovječanstva i težnja ka planetarnoj dominaciji koja bi se ostvarivala u nekom totalitarnom obliku. […]
 
Ne zaboravimo da je masonerija, čak i kada je bila pokret (u XVII. vijeku), bila to unutar određenog kulturnog procesa, dok je u društvenom, a posebno političkom pogledu, uvijek bila (i ostala) dio vladajućeg poretka, neovisno od toga o kojem poretku je riječ i bez obzira na to da li ju je isti poredak priznavao i prihvaćao.“ (Žolt Lazar, Nastanak masonerije, Uticaj kulturnih i političkih činilaca na pojavu modernog slobodnog zidarstva, Mediterran Publishing, Novi Sad, 2009, str. 29, 74-75, 82-83, 89, 92-93, 96). „Živimo u zemlji slobode i tolerancije, gdje se jednakost smatra apsolutnom vrijednošću. Neprestano nam se uvjetuje da zaboravimo razlike u ime višega cilja međusobne sloge. Govori nam se da prigrlimo jednakost ideja, a ne samo jednakost osoba. […]
 
Na početku svoga drugog mandata predsjednik Roosevelt započeo je Vrhovni sud ispunjati masonima. U razdoblju između 1937. i 1944. Roosevelt je imenovao devet sudaca, od kojih su šestorica bili masoni, dok su preostala trojica također bila pobornici masonskoga svjetonazora. U razdoblju između 1945. i 1953. Rooseveltov je nasljednik, predsjednik Harry S. Truman, još jedan mason 33. stupnja, imenovao četiri suca, sve redom masone. […] Počevši od imenovanjâ predsjednika Roosevelta godine 1941. pa sve do prvih godina mandata predsjednika Nixona (1971.) slobodni su zidari dominirali Vrhovnim sudom. […] Sudac [Robert H.] Jackson je čak priznao kako su on i ostali koji su dijelili Rooseveltovo poimanje Ustava uspjeli u svojim naporima oblikovanja demokracije u Americi imenovanjem 'naprednih' sudaca. […]
 
U našem se društvu uvelike špekulira o nadolasku Novoga svjetskog poretka. Taj se Novi svjetski poredak obično poistovjećuje sa sljedeća dva kretanja – jednome k jedinstvenoj svjetskoj vladi, a drugome k jedinstvenoj svjetskoj religiji. Neki vjeruju kako slobodno zidarstvo, svojim vjerskim poukama i snažnim utjecajem na sva tri vida vlasti (izvršnu, zakonodavnu i sudsku) predstavlja sredstvo ostvarenja Novoga svjetskog poretka.“ (John Salza, Masonstvo bez maske, Bivši mason razotkriva tajne slobodnoga zidarstva, Verbum, Split, 2015, str. 46-47, 170-171, 180).
 
Gotovo da nije problem u nominalnom smislu Novog svjetskog poretka kao takvog, već u tome što su „stari poredak“ ili više njih preteče i pretakači u neki novi poredak koji kriminal, Zemljocid i stihijska masovna ubojstva može fokusirati u neku nepoznatu nam nedodirljivu nadklasnu domenu prema kojoj je „vladavina naroda“ besmislica i smicalica planetarnih razmjera.
 

Priredio: Đivo Bašić

Anketa

A. Plenković je u tajnosti dozvolio MOL-u da u Mađarskoj i Slovačkoj prerađuje hrvatsku naftu. Je li to izdaja nacionalnih interesa?

Četvrtak, 28/05/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1229 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević