Get Adobe Flash player

Gospodin Žigmanov najviše bi volio da Hrtkovci  ne postoje

 
 
Otvoreno pismo Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, „Hrvatskoj riječi“ (uredništvo i naklada), Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, HNV-u, svim udrugama u Srijemu, „Hrvatskim novinama“, „Zovu Srijema“ i Hrvatskoj matici iseljenika, a povodom objavljivanja popisa knjiga za nagradu „Emerik Pavić“ za 2015. godinu.
http://www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/11/9.HRTKOVCI_price_o_staroj_kuci_i_o_mladosti.jpg
Točno prije deset dana uputio sam Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvataotvoreno pismo u vezi popisa knjiga za nagradu „Emerik Pavić“ za 2015. godinu u kojem sam naveo da na njemu nema moje dvije knjige: "Hrtkovci, priče o onom što je nekad bilo"i "Hrtkovci, priče o staroj kući i o mladosti", koje su tiskane u 2015.godini. Za noja kažu da zarije svoju glavu u pijesak i misli da ga niko ne vidi, a ako se nekom obratite nije samo glupo da ne odgovori, odnosno nikako ne odreagira, već je to i nekulturno. Posebno je to nekulturno ako glavu u pijesak zarivaju djelatnici jednog zavoda za kulturu.
 
Kada sam bio u „Hrvatskoj čitaonici“ u Subotici na prezentaciji knjiškog izdavaštva Hrvata u Vojvodini za 2014. godinu promoterka svih kulturnih događaja Hrvata u Republici Srbiji gospođa Katarina Čeliković me je pitala „vidno iznenađena“: „Gdje su vaše knjige!?“ Ja pišem knjige, a gospođa Čeliković je plaćena da piše o tim knjigama (makar i najgore) i pitanje je bilo upućeno od noja koji gura glavu u pijesak. „Neviđenje“ i „zaboravljanje“ mojih knjiga je već simptomatično za Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, odnosno Tomislava Žigmanova, a onda ni njegova djelatnica ne smije da ih vidi, kao ni itko drugi u dobro plaćenom tavankutsko-subotičkom obiteljskom „kulturnom“ krugu.
 
U 2014. godini je sa mojim knjigama učinjena ista stvar i tek na moju drugu intervenciju u „Hrvatskoj riječi“ je izašla isprika. Ja dobro znam da bi gospodin Žigmanov najviše volio da Hrtkovci  ne postoje, da ja ne postojim, a posebno da ne postoje moje knjige o Hrtkovcima. No, to mora biti osobna stvar g. Žigmanova i one se ne mogu "previdjeti" u instituciji koja se zove Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, pa molim još jednom da se ovaj propust ispravi.
Srdačan pozdrav.
 

Branimir Miroslav Cakić

Novi predsjednik SKD Prosvjeta napao etnobiznismena

 
 
Siniša Ljubojević, zamjenik župana Karlovačke županije iz redova srpske nacionalne manjine, oglasio se nakon preuzimanja Srpskog kulturnog društva 'Prosvjeta'. Iako ga nije prozvao, poslao je poruku Miloradu Pupovcu s kojim se, podsjetimo, nedavno razišao u SDSS-u nakon čega se kandidirao kao nezavisni kandidat za Hrvatski sabor.
http://www.ljubojevic-milakovic.com/wp-content/uploads/2015/10/sinisa-ljubojevic1.jpg
Siniša Ljubojević
 
»Na Glavnoj skupštini, 21. maja, izabran sam za predsjednika Srpskog kulturnog društva "Prosvjeta". Zahvaljujem se svim članovima koji su mi dali podršku u kandidaturi i izboru. Ovu odgovornu i važnu funkciju prihvatio sam sa ponosom zbog predanosti Društvu i ljubavi prema srpskoj kulturi i stvaralaštvu. Rad u SKD "Prosvjeta" započeo sam prije 11 godina osnivajući pododbor u Ogulinu. Svih 11 godina aktivni sam član folklorne sekcije, a posljednih 10 godina bio sam član Glavnog odbora. Upoznat sam sa prednostima i nedostacima Društva, a uložit ću maksimalan trud i iskustvo da SKD "Prosvjeta" bude nositelj kulturnog i obrazovnog života Srba u Hrvatskoj.
 
Mnogo je novih ideja i mogućnosti koje mogu doprinositi očuvanju srpskog identiteta, obogaćujući kulturni život sredine u kojoj živimo. SKD "Prosvjeta" mora više brinuti za uvjete obrazovanja na srpskom jeziku i pismu, kvalitetnije podupirati rad u pododborima, razvijati izdavaštvo na koristan način, čuvati svu tradiciju i običaje naroda i sve svoje aktivnosti provoditi u cilju razvoja Društva i srpske zajednice. Nažalost, u "Prosvjetu" su odnedavno uključeni i neki koji krovnu organizaciju srpske kulture koriste za svoje lične političke promocije i interese. Kao predsjednik Društva neću dozvoliti da bilo koja politička opcija ili pojedinac zloupotrebljava ime Društva u političke svrhe ili da ispolitiziraju "Prosvjetu". Kao njezin dugogodišnji član branit ću "Prosvjetu" od onih koji je žele prisvojiti kao privatno vlasništvo i uspostavljati političku kontrolu Društva. "Prosvjeta" je osnovana od naroda i narodu pripada, a ne pojedincu. Ime i djelo "Prosvjete" ne smije biti predmet politikanstva, već treba biti ponos i dika srpskog roda u Hrvatskoj. Nadam se da će svi oni koji imaju, za Društvo loše namjere, na vrijeme odustati i okrenuti se zajedništvu i stvaranju bolje budućnosti "Prosvjete" i srpske zajednice.«(www.direktno.hr)

Lustracija zločinca iz akademske zajednice

 
 
„Kako ćemo ukloniti ime Tita kao dokumentarno dokazivog najvećeg zločinca svih povijesnih vremena na hrvatskome prostoru, kad taj velezločinac uživa status počasnog člana u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti - HAZU ex JAZU u Zagrebu. Ovim se postavlja ovoreno pitanje je li HAZU istinski ili nominalno najviša hrvatska institucija, a zapravo je i dalje JAZU s izvjes(t)nim hipotekama nanesenim Hrvatima, kojih se hrvatski narod ne će nikada osloboditi ...”
(Dragan Hazler)
 
http://www.hazud.ch/wp-content/uploads/2015/05/josip-broz-tito-of-communist-yugoslavia.jpg
Zločinac, a počasni član HAZU-a!
 
Pismo HNES-u
HRVATSKO NACIONALNO ETIČKO SUDIŠTE
prof. dr. sc. ZVONIMIR ŠEPAROVIĆ, predsjednik
Poštovani,
U kontekstu rasprave ETIČKA OSUDA J. B. TITA I JUGOKOMUNISTA, što će se održati na  tribini (25. svibnja 2016.) – uz potporu Kraljevske Akademije - Zagreb i HAZ Kralj Tomislav – HAZUD predlaže HNES-u pobuditi sljedeći
 
ZAHTJEV
 
Hrvatska (ex-Jugoslavenska) akademija znanosti i umjetnosti treba bezodvlačno brisati JOSIPA BROZA TITA  iz počasnog članstva.
 
OBRAZLOŽBA
 
0. Na  listi počasnih  članova HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI, abecedno treći od 42 nazočnih, stoji: Josip BROZ Tito (Kumrovec, 7. svibnja 1892. – Ljubljana, 4. svibnja 1980.) predsjednik države, političar, metalski radnik, partijski vođa.
 
1. JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI (JAZU)  prva je republička Akademija, koja je primila J. B. Tita za svoga počasnog člana. Bilo je to 28. prosinca 1947. godine na svečanoj sednici, kojoj je nazočila onodobna državno-partijska i znanstveno-kulturna elita.
1.1. Dr. Andrija Štampar (1888.-1958.), predsjednik JAZU-a, pritom je istaknuo posebne Brozove zasluge. Naime: “Maršal Tito je misao našega hrvatskog političkog i kulturnog oslobođenja doveo do pune pobjede u punom smislu idealnog južnoslavenskog pojma. [...] Maršal Tito djelujući u okviru Lenjinskog i Staljinskog pokreta pokazao nam je, s čitavim nizom svojih suradnika šta znači praktična primjena načela o Lenjinskom samoopredjeljenju naroda kada se to načelo primjenjuje doslovno socijalistički.”
1.2. Zatim se nazočnim obratio laureat Josip Broz Tito. On je u svom govoru istakao: kako je u prošlosti Akademija bila “jako ograničena, a skoro se uopće nije bavila jednom od najvažnijih znanosti – naukom o društvenom razvitku. [...] Tek danas sa padom starog društvenog poretka, pali su i okovi ustanova nauke, kao što su i akademije znanosti i umjetnosti. Tek u novom, socijalističkom društvu, nauka dobija neograničene mogućnosti…”.
 
2. Ako išta drugo, onda upravo spomenute inauguralne Brozove ”zasluge” – koje je sâm autorizirao, kao amblematične nacionalno-političko integracijske (Prije će Sava poteći uzvodno, nego što će Hrvati imati svoju samostalnu državu!) i socijalističko-modernizacijske poruke(Ne drž' te se zakona ko pojani plota!) – dramatično obilježavaju završnu etapu nacionalno-političke i društvene integracije  Hrvatske.
 
3. S obzirom na to, kao „majka svih zahtjeva o i oko Broza”, njegova akademska detronizacija predstavljala bi simbolički iskorak glede zanstvene lustracije. Naime, ”nama je potrebna primarno znanstvena lustracija na načinkako je provedena npr. u Njemačkoj” (Stjepan Šterc).
 
4. Štoviše, bio bi to i simbolički čin autolustracije našega nacionalnog panteona koji bi, naspram posvjedočenih masonsko-boljševičkih (v. niže tablicu), konačno, djelovao po crti znanstvenih kriterija.
 
5. Naime, uz nepropitani Strossmayerov jugoklerikalizam i akademsku paradigmu ”I poslije Tita –Tito”, licemjeno je opetovano svjedočiti: kako je HAZU „najveća je konstanta, najveći simbol isavjest nacije”  (Zvonko Kusić). 
 
6. Iako je svojedobna HAZUD-ova pobuda kucala na zatvorena vrata (v. moto), HNES-ov zahtjev ima dodatnu šansu prihvaćanja. Upravo, među utemeljiteljima i članovima etičkoga sudišta ugledna su akademska imena (Dubravko Jelčić, Slobodan Novak, Josip Pečarić i Zvonimir Šeparović), koja uz  HNES-ov vjetar u leđa mogu zanjihati grane  ”zrinjevačkih platana”.
 
7. Poticanjem spomenuta ZAHTJEVA, naposljetku, ojačao bi poljuljani HNES-ov kredibilitet. Naspram SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODA, istinski kredibilitet nije više moguće ostvari(va)ti uz geslo SMRT KOMUNIZMU – SLOBODA NARODU. Naime, obilježena okvirima koruptivno-klijentelisitičke partitokracije (”Mi ili Oni!”), gotovo je riječ o prešutnoj ”igri bez granica”.
 
8. Zbog svega toga, onkraj izgledne kumrovačko-mimarijanske (anti)antifašističke estradizacije i folklorizacije, duboko smo zaufani u HNES-ov ZAHTJEV nacionalnoj Akademiji glede bezodvlačna „brisanja Josipa Broza Tita iz njezina počasnog članstva“. Bila bi to središnja (udarna) medijska vijest.
 
STOP PARTITOKRACIJI – SLOBODA HRVATSKOJ NACIJI!
 
SVJEDOK
(J)HAZU IDENTITET
IVO
SUPEK
(1981.)
IMMER WIEDER – JAZU (1945.): "...predana je u ruke jugomasonima sa starim šefom Štamparom i kojemu će članovi Partije s Krležom samo sekundirati".
MIKO
TRIPALO
(1960-ih)
PARTIJSKO-(S)UDBONOSNI KRITERIJI – JAZU (1960-ih):
"...predsjednik JAZU došao mi je s molbom da odobrim popis novih akademika i da zatražim mišljenje drugova iz Savske (sjedište Udbe za Hrvatsku)".
HODIMIR
SIROTKOVIĆ
(1971.)
IMMER WIEDER PANSLAVISMUS – JAZU (1971.):
Na Drugom zasjedanju ZAVNOH-a: „udareni su temelji velike slavenske zajednice od VladIvostoka do Jadranskog mora”
DUŠAN BILANDŽIĆ
(1990.)
SALDO SC. KOMUNIZMA – (J)HAZU (1990.): "…preko noći su obezvrijeđeni milijuni pseudoznanstvenih radova, koji su postali pravo smeće".
JAKOV SIROTKOVIĆ
(1996.)
IMMER WIEDER SANU/TALAC – (J)HAZU (1996.): "...još nemamo posve zaokruženi I cjelovit, povijesni i politički, a ne samo ekonomski odgovor na srbijanski Memorandum" (1986.).
DALIBOR BROZOVIĆ
(1999.)
IMMER WIEDER BALKAN – (J)HAZU (1999.): "Ne bi bilo loše kada bismo radi potpunosti svoje prirode i bitka obnovili svijest da smo ipak dio (južno)slavenskog svijeta".
 
IVAN
JURIĆ
(2003.)
 
IMMER BALKAN-RASSISMUS – (J)HAZU  (2005.): ekipa na čelu s Pavlom Rudanom, „koji je (potom) izabran za akademika“,  manipulirajući  s geno-uzorcima,   potvrdila je „dotadašnju teoriju o etnogenezi  Slavena” i,  s tim u svezi, Hrvatima „balkanski  identitet“. 
 

hrv. akad. DRAGAN HAZLER, predsjednik HAZUD-a

hrv. akad. IVAN BIONDIĆ, predsjednik ZV Kraljevske Akademije–Zagreb

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Četvrtak, 21/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1456 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević