Get Adobe Flash player

Ispovijest čovjeka - koji je branio i obranio Hrvatsku - o neviđenim maltretiranjima i podmetanjima političara i vojnih družnosnika

 
 
Hrvatski general, general bojnik Jozo Milićević uputio je 30. studenog 2015. Ministarstvu obrane i Glavnom stožeru, odnosno njihovu Odboru za zaštitu dostojanstva vojne osobe, pismo u kojem traži zaštitu dostojanstva časnika Hrvatske vojske. Pismo objavljujemo u cijelosti.
http://www.maxportal.hr/wp-content/uploads/2015/12/jozo-mili%C4%8Devi%C4%87-310x165.jpg
General bojnik Jozo Milićević
 
"Obraćam Vam se temeljem članka 12. stavak 4. zakona o službi u Oružanim snagama republike Hrvatske (NN/73/13 /75/15) poradi višegodišnjeg mi onemogućivanja profesionalnog razvoja, povrjede časti i dostojanstva (vojne osobe, ratnog zapovjednika 1. gbr. Tigrovi u operacijama “Bljesak” i “Oluja”, generala hrvatske pobjedničke vojske) provođenjem samovolje od strane čelnih ljudi MORH-a i GS OS RH, kršenjem načela jednakih mogućnosti, pravednosti, objektivnosti, transparentnosti, što je u konačnici dovelo do nanošenja štete meni osobno i ugledu obrambenog sustava RH. Temeljem naprijed navedenog, podnosim zahtjev za zašptitu i tražim postupanje u skladu sa vašim oblastima i nadležnostima, a u potpori svog zahtjeva navodim sljedeće
 
OBRAZLOŽENJE
 
Odlukom predsjedncie RH od 9. srpnja 2015. prekinut mi je mandat u Vojnom izaslanstvu (VIZ) u NR Kini i prijevremeno sam povučen s dužnosti 31. listopada 2015. godine, a sve poradi lažnih i neutemeljenih optužbi od strane Ministra obrane i Načelnika GS OS RH o mojim nemoralnim i neprofesionalnim postupcima te navodnoj suradnji s kineskim obavještajnim službama. Sukladno navedenoj Odluci (donesenoj na sramotan način i na neutemeljenim optužbama, koje potvrđuju moju tvrdnju o sustavnom profesionalnom i političkom progonu koji je od strane MORH-a i GS OS RH provodi prema meni i mojoj obitelji), provedeno je profesionalno savjetovanje. Kako bi se ostalo dosljedno u mojem sustavnom i profesionalnom degradiranju i političkom progonu tako je i pomno odabran dan i vrijeme profesionalno savjetovanja, 5. studeni u 12 sati, čime je još jedanput odaslana jasna poruka od strane interesnih i kriminalnih skupina koje upravljaju MORH-om i GS OR RH svima onima koji pošteno rade svoj posao i bore se protiv kriminala kakva ih sudbina čeka.
Iz zapisnika o profesionalnom savjetovanju i načinu njegove provedbe se vidi kako je moja smjena i prijevremeno povlačenje s mandata VIZ-a motivirano osobnim sramotnim interesima pojedinaca i interesnih kriminalnih skupina.
 
Kao dokaz tome je rješenje (Klasa: UP /I140-01/15-02/794 i ur. broj: 512M2-0101-15-10) od 30. listopada 2015. godine kojim me se raspoređuje u Kabinet MO-a na neodređeno vrijeme i ne dopušta mi mi se daljnji profesionalni razvoj što dodatno potvrđuje i ponižavajuća obavijest tajnice kabineta MO-a od 6. studenog 2015. kojom me se obavještava da ne moram dolaziti na posao jer ne postoji potreba za obavljanjem poslova  na radnom mjestu na koje sam raspoređen. 
(Bojnica prosudila i obavijestila general-bojnika da ne treba dolaziti na posao – Hrvatska je članica NATO saveza?) Iz naprijed nevedenog je razvidno kako se sustavno i planirano poduzimaju postupci i radnje da se ne samo meni nego i obrambenom sustavu RH nanese šteta te da mi se na neprimjeren, protuzakonit i neobjektivan i netranasparentan način prekine profesionalna karijera.
Upućuje me se u starosnu mirovinu iako sam:
 
• mlađi od svih generala u Glavnom stožeru OS RH
• mlađi od svih zapovjednika s generalsko/admiralskim činom izravno podređenih načelniku OS RH (HKoV, HRM, HRZ i PZO, HVU i ZzP)
• mlađi od svih generala na dužnostima vojnih izaslanika/predstavnika RH (SAD, NATO i EU)
• ratni zapovjednik 1. gbr. Tirgovi u operacijama “Bljesak” i “Oluja”,
• završio najvišu razinu vojnog školovanja u RH, u prvom naraštaju završio Ratnu školu OS RH “Ban Josip Jelačić”
• završio najvišu razinu civilno-vojnog školovanja u SAD – National Defense University, Washington D.C. – National War College (prvi i jedini hrvatski general koji je završio tu razinu školovanja te stekao zvanje magistra znanosti iz područja nacionalne sigurnosti)
• diplomirao i magistrirao na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
 
Kratka kronologija sustavnog progona, šikaniranja, zlostavljanja, vrijeđanja dostojanstva, ugleda i česti te uskraćivanja jednakih prava za napredovanje, profesionalni razvoj, nagrađivanje i pravnu zaštitu.
 
Pristupio sam postrojbama Posebnih jedinica policije u kolovozu 1990. godine u Rakitju te sudjelovao u osnivanju legendarnih Tigrova s kojima sam prošao sva ratišta u Hrvatskoj i sudjelovao u svim oslobodilačkim operacijama tijekom Domovinskog rata u RH i BiH, u skladu sa Splitskim ugovorom potpisanim između dvije države.
Za vrijeme moje službe u Tigrovima, od 1990.  do 1997. godine prošao sam sve dužnosti od Zapovjednika interventne grupe do Zapovjednika brigade.
Nakon toga sam obnašao niz visokih dužnosti u Glavnom stožeru. Ministarstvu obrane i Uredu predsjednika RH.
Završio sam sve zahtjevne razine vojnog i civilnog školovanja, Zapovijedno stožernu i Ratnu školu zu RH te pored toga diplomirao sam i magistrirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
U čin general-bojnika promaknut sam 1996. i do danas nisam promican iako ispunjavam sve propisane uvjete.
U međuvremenu sam obnašao nekoliko dužnosti višeg ustrojbenonog čina no nisam promiocan iako sam imao sve propisane uvjete.
Nije na odmet spomenuti kako je svake godine postojala mogućnost rasporeda na više i ustrojbeno mjesto i promicanje no uvijek su te dužnosti bile unaprijed raspoređene za podobne časnike i miljenike.
Tako su časnicima dodjeljivani činovi generala (brigadirima bez ratne škole raspoređenim na mjesta pukovnika) ili su generali (bez ratne škole, bez koje nisu ni mogli postati generali) promicani u više generalske činove bez obzira što nisu ispunjavali temeljne zakonske preduvjete za promicanje.
Osim dužnosti koje sam objašao u nekoliko navrata bio sam na raspolaganju tj. bez dužnosti u razgoblju od 2000. i 20100. godine.
U svibnju 2000. godine. nedugo nakon promjene vlasti smijenjen sam s dužnosti pročelnika vojnog kabineta Predsjednika RH te proveo dva mjeseca bez dužnosti.
Nisu mi priopćeni razlozi smjene nego mi je od tadašnjeg savjetnika Predsjednika za obranu generala Imre Agotića priopćeno kako sam višak u Vojnom kabinetu.
 
Godine 2005. smijenjen sam s dužnosti Glavnog inspektora obrane nakon što je razotkriveno nezakonito postupanje u postupku nabave roba i usluga u MORH-u (afera Kamioni) i postavljen sam na najnižu dužnost koju sam mogao dobiti obzirom na visinu čina, zapovjednik ratne škole “Ban Josip jelačić” na Hrvatskom vojnom učilištu. Prije rasporeda na tu dužnost tadašnji ministar obrane tražio je moje umirovljenje od predsjednika RH. Moj pomoćnik u Inspektoratu obrane, čelni ljudi iz Vojne policije i VSO-e te neki suradnici ministra obrane uništili su kompletnu dokumentaciju o tom nadzoru i konačno izvješće nikada nije sastavljeno.
 
Zbog prikrivanja stanja, uništenja dokaza i mijenjanja iskaza svi sudionici iz sustava MORH-a i GS OS RH su bili obilato nagrađeni, promaknuti u više činove i postavljeni na pozicije s kojih su mogli kontrolirati i spriječiti bilo kakav pokušaj daljeg razotkrivanja.
Dana 1. prosinca 2007. godine stupio je na snagu novi preustroj OS RH, sukladno odluci Predsjednika RH razriješen sam dotadašnje dužnosti zapovjednika Ratne škole, ali nisam dobio novu dužnost.
Nitko iz sustava MORH-a i OS RH nije me htio primiti niti mi reći razloge zbog kojih sam ostao neraspoređen.
https://encrypted-tbn1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQozePl_1gr1gsmEC2CyAkRYyO9mDoKS_L9qIJbbvfUHVxdSDPj
General Mirko Šundov, koji mi je u tom trenutku bio prvonadređeni, inzistirao je istog dana da odmah ispraznim ured i napustim prostore HVU li će mi ured biti ispražnjen i stvari isporučene na kućnu adresu.
Pomoćnik ministra obrane Mate Raboteg mi je rekao kako sam ostao bez dužnosti zbog izvješća u nadzoru u tzv. aferi Kamioni.
Unatoč mojim zahtjevima da mi se obrazloži zbog čega sam ostao neraspoređen nikada nisam dobio odgovor.
Od tada 1. prosinca 2007. do 1. travnja 2009. bio sam bez konkretne dužnosti, ureda i postavljenja.
 
U ožujku 2009. godine od strane tadašnjeg načelnika GS OS RH generala Josipa Lucića mi je ponuđeno da idem na školovanje u SAD, National War College, national Defense Univeristy, Wasinghton D.C. Upozorio me da to moram prihvatiti ili će me umiroviti. Tjedan dana priije mog polaska u SAD tadašnji ministar obrane Branko Vukelić poništio je odluku o upućivanju na školovanje, a vojni izaslanik SAD-a sa sjedištem u Zagrebu od starne MORH-a je obaviješeten da sam odustao od školovanja, točnije da ne želim ići na školovanje. Tek nakon niza intervencija ipak je donesena konačna odluka o mojem upućivanju na školovanje u SAD. Kod upućivanja na školovanje jedino ja nisam ostvario prava koja su bila propisana Pravilnikom i dostupna ostalim polaznicima (ostali polaznici su dobili sredstva za nabavu vozila, jedino je meni rečeno da zbog krize nemam pravo na to).
 
Po uspješnom završetku školovanja i povratku u RH u srpnju 2010, nisam dobio nikakvu dužnost. Tek na upit Vojnog izaslanstva SAD-a zbog čega nisam raspoređen dobio sam najnižu dužnost sukladno visini čina – Načelnik J-3 i to 1. studenog 2010. godine. Dužnosti je razriješen general Matanović i stavljen na raspolaganje, a ja sam postavljen na dužnost s koje ću, prema riječima tadašnjeg NGS naprije biti suspendiran i umirovljen. Prilikom uručenja rješenja o postavljenju na novu dužnost general Lucić mi je rekao kako će me nastojati umiroviti čim mu se ukaže prilika za to i da u tome ima potporu predsjednika Ive Josipovića. Bez obzira na upražnjeno mjesto na koja sam mogao biti raspoređen i na kojima mi je mogao biti osiguran profesionalni razvoj to nije učinjeno.
 
Po dolasku generala Lovrića na mjesto načelnika GS OS RH 2011. godine i mojeg povratka s bolovanja, zatražio sam službeni razgovor. Pred vratima kabineta sam čekao od 10 do 14 sati kad me konačno primio. Razgovor je počeo Lovrićem upozorenjem kako ga od tog trenutka mogu oslovljavati samo s gospodine generale ili gospodine Načelniče GS OS RH. Na moju primjedbu kako mi je vojna hijerarhija jako poznata, kako sam na vojnim dužnostima proveo puno više vremena od njega te da mi odnosi podređenih i nadređenih nije nepoznanica, general je odgovorio da ne želi slušati moje primjedbe. Razgovor, na kojemu je bio nazočan i general Barić, šefica kabineta brigadirka Mirjam Antolić protekao je u prilično komornoj atmosferi. General Lovrić je naglasio kako za vrijeme njegovog mandata ne ću dobiti nikakvu priliku za napredovanje, a da je glavni razlog za to što sam na drzak način odbio mnoge ponuđene dužnosti i što sam toliko vremena neraspoređen.
 
Teorija o mojoj drskosti, arogantnosti i neprofesionalnom ponašanju te odbijanju dužnosti lansirana je u vrijeme ministra Vukelićakad sam najduže vrijeme bio neraspoređen. Tijekom tog vremena sam u više navrata tražio prijam u NGS OS, ali nitko nije bio voljan primiti me.
Iako sam u pisanoj formi tražio očitovanje, od MO-a, a zahtjev je proslijeđen preko kabineta Načelnika GS-a, o svim događajima iz tog vremena nisam dobio odgovor jer je na sastanku na kojem je bio tadašnji ministar Branko Vukelić, njegov pomoćnik Željko Goršić i tajnik MORH-a Petar Barać, rečeno mi je da odgovore u pisanoj formi ne mogu dobiti jer bi kompromitirali neke dužnosnike MORH-a. Krajem svibnja 2012. nazvao me je general Drago Lovrić i rekao kako trebamo ići u Ured predsjednika. Kad sam pitao što je razlog odgovorio je idemo na kavu..
http://www.sdlsn.hr/_upload/tekstovi/MORH_logo.gif
Po dolasku u Ured predsjednika ondje je već bio ministar obrane. Predsjednik je rekao da uskoro ide preustroj Oružanih snaga i kako za mene nema mjesta u Oružanim snagama. Na moj upit kako nisam siguran da sam dobro čuo da za mene nema mjesta u OS-u, Predsjednik je dodao kako ne zavrjeđujem nikakvo mjesto. Zahvalio sam mu što nemam mjesto u OS-u koje sam stvarao u državi za koju sam se borio. Predsjednik je odgovorio da ne želi slušati moje komentare te dodao kako jedino što mi mogu ponuditi je mjesto vojnog izaslanika u Kini. Tražio sam da mi daju par dana kako bih se savjetovao s obitelji, a Predsjednik je odgovorio kako ima informaciju da su svi članovi moje obitelji punoljetni i neka se svatko brine za sebe te inzistirao da se odmah izjasnim prihvaćam li ponudu ili ne. Napominjem kako je interni natječaj za popunu mjesta za VIZ-ove već bio završio te da je časnik iz moje Uprave bio predodređen za mjesto VIZ-a u KR Kini. Isto se tako vodilo računa o vremenu priopćenja te vijesti obzirom su taj tjedan završili upisi na fakultete u Kini. Sredinom kolovoza 2012. otputovao sam u NR Kinu. Sukladno Odluci MO dužnost VIZ-a preuzeo sam 1. rujna 2012. godine, a do tog datuma sam trebao pronaći stan za obitelj i završiti postupak primopredaje u uredu u Pekingu. Krajem kolovoza ministar je sa suradnicima doputovao u službeni posjet NR Kini. Posjet je završio zadnji dan kolovoza i delegacija je 1. rujna letjela za Hrvatsku.
 
Još dok sam bio u Zagrebu pitao sam trebam li se uključiti u pripremu posjeta, ali mi je rečeno da će posjet biti gotov prije mog stupanja na dužnost te da će moj prethodnik odraditi sve što je potrebno. Kad se ministar vratio u Hrvatsku počela je medijska hajka kako sam odbio pratiti ministra tijekom boravka u Kini. Iz MORH-a mi je potvrđeno da su Ministar i Predsjednik usuglasili odluku o mojoj smjeni i žurnom povlačenju u RH, no, nakon niza intervencija odustalo se od smjene i žurnog povlačenja. Istovremeno se u medijima pojavila priča o mojim drskim i bezobzirnim zahtjevima za najam luksuznog stana. Stan za koji je poslan zahthjev za odobrenje za sklapanje ugovora o najmu bio je pronađen od mojeg prethodnika i djelatnika Veleposlanstva RH u Pekingu te je bio u skladu s Pravilnikom koji je regulirao veličinu stana. Na kraju je veleposlanik morao dati svoje očitovanje što je bio prvorazredni izuzetak. Tadašnji stan, kao i stanovi koje sam kasnije iznajmljivao, bili su daleko manji od stanova mojih prethodnika i plaćao sam znatno manju stanarinu od njih iako su se primjenjivala pravila istog Pravilnika.
 
U siječnju 2013. godine objavljen je članak u novinama koji na grub način, što je bila uobičajena praksa, iznosio niz neistina o meni te ponovno potencirao moju smjenu s dužnosti VIZ-a. Noć prije objave članka provaljeno mi je u ostavu stana u Zagrebu. Kći, koja je živjela s bakom, doživjela je šok i bila je hospitalizirana. Zvao sam ministra i tražio da mi odobri žuran povratak u RH. Ministar se nije javio, ali mi je po zamjenici poslao poruku kako mi ne dozvoljava napuštanje zemlje primateljice te da će me odmah umiroviti ako to napravim. Poslije mi je još jedanput provaljeno u stan i to točno na dan kada sam primio poziv za ponovnim svjedočenjem u slučaju “kamioni”. Oba puta je vojna policija izvijestila da radi o slučajnoj provali.
 
U srpnju 2013. godine tijekom korištenja godišnjeg odmora imao sam uobičajene brifinge i MORH-u i VSO-i i sastanak s ministrom obrane. Nikakvih primjedbi na moj rad i ponašanje nije bilo. Tijekom godišnjeg odmora čuo sam priču da su Ministar i Načelnik GS-a službeno obaviješteni od strane veleposlanstva UK i SAD-a o mojoj suradnji i prijateljskim odnosima s obavještajnom službom NR Kine te kako sam im predao neke povjerljive dokumente i informacije, kako vrijeme provodim po noćnim klubovima i kockarnicama, ne dolazim na posao i sl. S tim optužbama su od tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića tražili da me odmah umirovi. Budući se radilo o vrlo osjetljivim optužbama traženi su dokazi koji nikada nisu predočeni pa se od smjene i umirovljenja odustalo. Neslužbeno sam saznao kako je ista priča plasirana i tijekom donošenja odluke o mojoj smjeni koju je konačno potpisala predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Brigadni general Zlatko Klanac mi je potvrdio da je točno postojanje takve informacije – da sam bio predmet obrade, ali ništa od navoda nije se moglo dokazati. Također mi je rekao da su bili nezadovoljni tim izvješćem.
 
U svibnju 2014. nazvao me general Slaven Zdilar te mi rekao kako na njega ministar i Načelnik vrše pritisak da prihvati školovanje u NR Kini te da ga planiraju za VIZ i moje prijevremeno povlačenje. Tijekom godišnjeg odmora 2014. ministar obrane mi je rekao da su odustali od slanja generala Zdilara na školovanje te kako me planiraju ostaviti do kraja mandata na dužnosti VIZ-a.
 
Ono što je zasigurno povrijedilo taštinu ministra obrane je dopis koji sam mu uputio u veljači ove godine i zatražio obrazloženje. Postupak mojeg prijevremenog povlačenja s dužnosti VIZ-a u NR Kini pokrenut je a da me nitko nije obavijestio o namjeri i razlozima. Ministar obrane mi je poručio da ne želi pričati sa mnom i da me ne želi primiti na razgovor. Nitko od njegovih suradnika mi nije mogao reći razloge prijevremenog povlačenja te sam zatražio prijam kod predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, vrhovne zapovjednice OS RH. Iz MORH-a mi je potvrđeno kako je zahtjev za prijam kod Predsjednice i Vrhovne zapovjednice OS upućen 29. srpnja, ali do danas nisam dobio nikakav odgovor ni termin za razgovor. Nisam dobio ni pozivnicu  za sudjelovanje u obilježavanju 20. obljetnice VRO Oluja. Rečeno mi je da je moje ime prekriženo na popisu koji je iz Glavnog Stožera dostavljen u protokol MORH-a, što govori o sustavnim i koordiniranom obračunu s neistomišljenicima.
 
Kad sam izvijestio kako ću obavijesti kinesku stranu o razlozima moje smjene i prijevremenog povlačenja s mandata, iako to nisam bio obvezan napraviti VSOA-a je tražila od Ministarstva vanjskih i europskih poslova da mi se blokira e-mail box bez da su dostavili obrazloženja zbog čega to traže i ta je mjera ukinuta nakon 48 sati. Uz to gosp. Drča, pomoćnik ministra obrane, od veleposlanika u NR Kini je tražio da se zaključaju sve prostorije u kojima se nalazi kompjutori i fax uređaji Veleposlanstva RH u Pekingu. Pored svega naprijed navedenog ova mjera je jedna od najbrutalnijih i zasigurno je bila direktno usmjerena na stvaranje lažne slike o mojoj kriminalnoj djelatnosti kod svih djelatnika VRH-a u Pekingu, hrvatskih i kineskih državljana. Ili je možda bilo poduzeto po nacionalnoj osnovi (I veleposlanik u Pekingu i Zoran Drča su Srbi, op. ur.). Vrijedno je napomenuti kako su neki vojni izaslanici koji su trenutačno na dužnosti sukladno postojećim kriterijima za izdvajanje trebali biti umirovljeni, ali su zadržani do završetka mandata jer je uobičajena praksa da se mandat ne prekida
S poštovanjem!
Jozo Milićević, general bojnik"
 

Pavao Blažević

DUUDI popalio osam Peljeških mostova

 
 
Skraćenicu DUUDI moglo bi se ovako interpretirati: Djelatna Udruga za Upropaštavanje Državne Imovine! Evidentirani manjak u proračunu opće države u 2014. godini iznosio je 18,8 milijardi kuna ili 5,7 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), dok je dug opće države dosegnuo 279,5 milijardi kuna, odnosno 85 posto BDP-a, pokazuju podaci iz Izvješća o prekomjernom proračunskom manjku i razini duga opće države u Hrvatskoj predstavljenog u Državnom zavodu za statistiku (DZS); nema što, 'Hrvatska raste' k'o gljive poslije kiše; raste u - dugovima.

DUUDI

Djelatna Udruga za Upropaštavanje Državne Imovine

Usporedba: DUUDI-jev gubitak ipak je 'jači' od proračunskog deficita države: 'Djelatna Udruga za Upropaštavanje Državne Imovine', ili skraćeno DUUDI sasvim je 'pristojno' nadjačala manjak u državnom proračunu (18,8 mlrd.) ostvarivši sveukupni deficit u svom nesavjesnom kriminalnom poslovanju od 16.603.358.900,00 plus 'zamračenih' 3.919.242.726,00 kuna ili ukupno 20.519.600.126,00 kunića! Respektabilna ali po svemu sudeći i nikom u tehničkoj vladi i USKOK-u obvezujuća Državna revizija, evidentno je utvrdila  bezbrojne, masovne nepravilnosti u kriminalnom upravljanju državnom imovinom pod vodstvom SDP-ove perjanice, starog komunističkog kadra, ortodoksnog rusofila i Titinog štafetonosca Mladena Pejnovića. Više od 16 milijardi misteriozno je 'isparilo' (po onoj Rojsovoj matrici 'tko je jamio, jamio'?) između odluke Vlade do knjigovodstva u DUUDI-ju, od preplaćenih intelektualnih usluga, nenaplaćenih najamnina, kao i bespotrebno plaćenih (provizornih) usluga. Uglavnom, mišljenje (i nalaz) Državne revizije za 2014. godinu. potpuno je negativ(an)no, a objašnjenje je ispisano na 48 stranica i uručeno Vladi; nezainteresirana tehnička vlada Zorana Milanovića to je mišljenje(nalaz) pospremila na 'sigurno', pod prašnjavi politički tepih, dakako!
 
U tom revizijskom izvješću između ostalog stoji i ovo: „U poslovnim knjigama evidentirana je vrijednost dionica i udjela u glavnici u osam društava, umjesto u 58 društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa. Iz navedenih razloga je u poslovnim knjigama evidentirana vrijednost dionica i udjela kojima upravlja DUUDI, manja za 16.603.358.900,00 kn od vrijednosti iz Registra i obavijesti SKDD-a (Središnje Klirinško Depozitarno Društvo). Također, prema podacima iz Registra i SKDD-a, drugi državni imatelji imaju u vlasništvu dionice i udjele u glavnici 14 društava od strateškog i posebnog interesa kojima upravlja DUUDI , u vrijednosti 3.919.242.726,00 kn, što nije evidentirano(?) u poslovnim knjigama u izvanbilančnim zapisima… “(čitaj 'zamračeno'!). O slučaju ruiniranog, bivšeg 'oficirskog' kompleksa 'Kupari' Goran Marić je rekao sljedeće:
 
„SDP-ov DUUDI riješio se zapuštenih Kupara davši ih nonšalantno u koncesiju na 99 godina, i to neposredno prije parlamentarnih izbora. U zaključku Pejnovićeva DUUDI-a stoji da je izabrani ponuđač bio 'najpovoljniji', a taj 'anonimus' bio je jedan-jedini a registriran je tek tri mjeseca nakon otvaranja natječaja! Zar to ne upućuje na netransparentnost i kriminal? 'Ponuđač' nema niti jednog zaposlenog, misteriozni osnivač tvrtke je negdje u Austriji, skriven preko nekoliko austrijskih tvrtki s nula zaposlenih (poštanski pretinac!), i to od Zagreba do Austrije a u biti sve te provizorne tvrtke povezane su s jednim Rusom, koji inače već ima nekoliko tvrtki u Hrvatskoj, a one su dužne hrvatskoj državi stotine milijune kuna! Mislim da je svakom jasno o čemu se radi i zašto Kukurikavci žele zadržati vlast pod svaku cijenu…”
http://www.ilovegenerator.com/large/i-love-dudi-130910439852.png
Hoće li, i kada, renovirani 'Kupari' biti jadransko odmaralište za islužene sovjetsko-ruske NKVD-ovce u zemlji članici NATO-a? E sad, pokušajmo zbrojiti sve dosadašnje navodne pljačke, Zagorčeve neviđene dijamante, Vidoševićeve umjetnine i nekretnine, njegove lovačke trofeje, navodni 'Ćaćin' mito koji je dobio od MOL-a i Ježićevih 5 milijuna nikad viđenih eura, Mamićeve transfere kod trgovine s nogometašima, Bandićev 'Agram' i dr., sve to zajedno uistinu je mačji kašalj prema ovoj pljački kukurikavaca; ali ne stoljeća kao što je neki zovu nego pljački tisućljeća teškoj više od 20 milijardi kunića.
 
Oooj, uskočki Cvitane, javiiii se!Ne javlja se ni Cvitan ni premijer, ni slučajno, kao ni ministar financija ili onaj od pravosuđa a gubitak države pozamašan, upravo veličanstven! Obzirom da je danas imenica 'MOST' najčešće u ustima hrvatskih birača a primjerice jedan MOST, onaj Pelješki koštao bi oko 2,5 milijardi kuna, slobodno bi se moglo reći kako je drug Mladen Pejnović minirao/'popalio' osam Peljeških mostova usporedbe radi!
 

Damir Kalafatić

Komunist Leko može sazvati samo sovjet radničkih deputata

 
 
Zoran Milanović i Josip Leko misle kako Hrvatski sabor zasjeda, a kako je ovdje parlamentarna demokracija to što „zasjeda“, skup je bogova i batina. Predsjednica države, a tko je ta i što uopće radi?  Koliko mi je za znati, trenutačno postoje zastupnici kojima je mandat istekao, a plaća im teče i skupina od 151 izabranog zastupnika, kojima mandat nije počeo teći, pa su oni ustvari nitko i ništa. Nešto malo više od nas koji smo ih birali. Tek imaju priliku postati zastupnicima, ali na konstituirajućoj sjednici Hrvatskog sabora. Istina, bili su se jednom skupili, našli u Hrvatskom saboru, na poziv Predsjednice države, ali to tijelo, taj Sabor, nije nastao - nije se konstituirao. Sjednica je jednostavno propala, SDP-ova smicalica nije uspjela. Izabrani zastupnici i zamjenici izabranih zastupnika se razišli po Hrvatskoj. Hrvatskog sabora stoga jednostavno nema.
http://interesnee.net/uploads/posts/2007-09/1188907794_deputat-sluga-naroda.jpg
Nikakav prekid sjednice, koja nije zapravo ni počela, koja nije imala ni ustanovljeni dnevni red, na kojoj su neka odumrla tijela, kao recimo  Mandatno-imunitetsko povjerenstvo, tamo nešto petljalo i otimalo  pravo glasa Mirku Raškoviću, Josip Leko koji je po svemu bivši, jedinima dao govoriti drugima nije… Uglavnom predstava nedostojna demokracije, čak ni delegatske, ali zato boljševičke itekako. Uglavnom  Milanović i Leko su smislili ovakav jednostavni scenarij:
 
1. Konstituirajuća sjednica traje li traje, a predsjeda Leko.
2. Već će nekako skupiti 76 izabranih zastupnika, od toga najmanje 6   izabranih zastupnika manjina. Okupit će se oni „iz prava, iz inata, iz straha...“, iskreno će Milanović.
3. Izabrani zastupnik Leko, jedan među 151, uputit će pozive ovima, a možda i svima, te sebe  ili Prgometa izabrati za predsjednika tog tijela čime će ono doživjeti metamorfozu u Hrvatski sabor.
4. I tu smo, Predsjednica je izvan igre, možda ju i smijene, ako samo zine, Prgomet/Leko će mandat za sastav vlade dati Milanoviću. Pa nas čeka nova četverogodišnja uživancija. Dakle, sve je dobro i dugotrajno tehničko vladanje i izbor preko „krnjeg  sabora“.
 
„Tu je po meni sada uloga predsjednice potpuno iscrpljena, gotovo je, ili će saborski zastupnici formirati parlamentarnu većinu ili ne će“, rekao je u subotu Zoran Milanović. Novinar su ga pitali što će učiniti ako predsjednica nakon idućeg kruga konzultacija odluči raspisati nove izbore. „Ja ne ću učiniti ništa, kao ni Sabor, ali što ako se Sabor nakon toga odluči konstituirati i ja da sam Predsjednik Republike to mi ne bi ni palo na pamet. Zamislite da predsjednica to potpiše (novi izbori), a zastupnici iz svog temeljnog prava, iz inata, iz straha da ostanu bez mandata donesu odluku o konstituiranju Sabora? Mislim da se u tom slučaju predsjednica ne bi ugodno osjećala“, zaključio je Milanović.“
https://adriaticmedianethr.files.wordpress.com/2015/09/zoran-milanovic487-josip-leko.jpg
Realno, i prema Poslovniku o radu Hrvatskog sabora, kamo li po Ustavu, konstituirajuću sjednicu može sazvati jedino Predsjednica Republike. A novi sastanak izabranih zastupnika po svemu je i isključivo konstituirajuća sjednica, nova konstituirajuća sjednica. Nema poslovničke mogućnosti nastavka sjednice nekakvog skupa koji je završio nekonsttuiranjem. Ovo što bi sazvao Leko bilo bi nešto sasvim drugo. Možda, ne znam, kakav sovjet radničkih deputata, skupština zadrugara, udruge gljivara... Konstituirajuću sjednicu Hrvatskog sabora sigurno ne, jer bi u tom slulaju to bio parlamentarni udar, vrsta državnog udara preko Sabora. Bila bi to najklasičnija zloporaba Sabora kakvih je u povijesti svijeta bilo bezbroj. Posebno bi bilo opasno da u toj raboti (jugo termin) sudjeluju izabrani zastupnici nacionalnih manjina i tome nelegalnom i nelegitimnom skupu osiguraju presudnu brojčanu potporu. Nadam se kako u nečemu ni približno sličnom ne će sudjelovati. Ako bi se ovako što dogodilo i u pokušaju, jao si ga nama, bogme i takvom „parlamentu“. Ne ću dalje.
 

Tomislav Gradišak

Anketa

Za koga ćete glasati na izborima za Europski parlament?

Utorak, 23/04/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 549 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević