Get Adobe Flash player

Sprema se novi val selidbe naroda

 
 
Možda me pamćenje još služi, a ako je tako sjećam se kako je nekako u ovo doba anno domini 2015., tj. lani, Ranko Ostojić, „ministar MUF-a“, što rek'o Ilija Jandrić na nekoj televiziji, tada i de iure i de facto, rekao isto što i „tehnički mufovac“ Vlaho Orepić danas 2. rujna 2016. Nemajte brige, kakve izbjeglice, ne će oni ni dolaziti ni prolaziti. „Govoreći na tu temu Orepić je rekao kako je situacija stabilna i da trenutačno nema nikakvih naznaka oko bilo kakvog novoga mogućeg izbjegličkog vala koji bi krenuo prema granicama Hrvatske“.  (V.L., 2. 9. 2016.)  
http://i.ndtvimg.com/i/2015-09/croatia-migrants_650x400_51442489951.jpg
Za Rankovog ministriranja, pojednostavljeno, počeli su pristizati već prekosutra nakon njegove izjave, a dok je on to govorio već su ih bili puni autobusi na jugu Srbije. Malo su promijenili „rutu“ nakon što je Mađarska žicom zagradila granicu, pa ih Ostojić dočekivao sa „Selam Alejkum! „My name is Ranko“. I ne samo da su došli već je preko Hrvatske prošao ogromni val seobe naroda, njega oko pola milijuna duša. Pozvala ih Merkelica, preporučio Soros i njegovi i eno ih sad uglavnom tamo.
 
Njemačka je uzdrmana daleko više nego što si to tamošnji političari žele priznati. Britanija je u međuvremenu utekla iz Europe. Mađarska, Slovačka, Češka i Poljska, bogme i Austrija za novo primanje ogromnog broja izbjeglica ne žele ni čuti, u Mađarskoj će to pitanje uskoro na referendum... U Francuskoj je izvanredno stanje... Angela Merkel sada, predizborno, zbori kako joj je ubuduće na pameti samo povratak i opet povratak onih koji nemaju pravo na ostanak. Kad člančić ugleda svjetlo interneta možda će biti poznati rezultati izbora za pokrajinsku skupštinu u pokrajini Meckelnburg-Vorpommern. Jedna anketa (1. rujna) pokazuje kako će na njima SPD dobiti oko 28 posto, potpuno nova ustvari antiizbjeglička stranka, pojednostavljeno rečeno, AfD 23 posto, a CDU svega 20. Druge ankete, rađene koji dan ranije, uglavnom drže CDU i AfD na 22 posto. Ostalo će dijeliti „zeleni“ i „lijevi“(Linke), te mrvice liberali (FDP). Doista najkraće, eto posljedica prisilne seobe naroda, a da se mi barem ovdje ne lažemo, rata protiv Europe, nastalih nakon izjave ondašnjeg „mufovca“ Ostojića.
 
Imao je sreću, imali smo sreću jer je Merkelica bila široke ruke i držala granice otvorene, pa nitko od izbjegličke sirotinje(?) nije želio ostati u Hrvatskoj. „Tehnikalac“„mufovac“ Orepić , poglavito mi, odnosno Hrvatska u potpuno je drugačijoj situaciji. Grčka je puna izbjeglica, situacija na granici s Turskom je pod naponom izbjegličkog naroda, „sultan“ u Siriji stvara nove izbjeglice (Kurde, prvi koji su se iskreno i stvarno suprotstavili ISIL-u) pored nekoliko milijuna koji su već u Turskoj. Neukidanje viza za turske državljane bit će znak za njihov pokret, a prijeti Njemačkoj iz zbog odluke, priznanja, Bundestaga o turskom genocidu nad Armencima za Prvog svjetskog rata. U slučaju ukidanja viza mnoštvo turskih državljana, Kurda, kojih je u Turskoj možda i dvadeset i pet milijuna i tko zna koliko Turaka pritisnutih „sultanovom“ represijom potencijalne su „legalne“ izbjeglice.
 
Mađarska ima žicu, Slovenija ima žicu, Austrija će zatvoriti granice, vjerojatno i Njemačka… Uostalom na terenu u Tovarniku već se popriličan broj, neznano koliko, izbjeglica pokušava prebaciti u Hrvatsku, pa i na hrvatskoj granici već ima naznaka za početak novog vala selidbe naroda. Ima li pritom itko, od političara naravno, posebno onih koji se natječu u kampanji, ikakvoga pojma koliko će ih sada ovdje željeti ostati i koliko će ih se moći silom vratiti nazad, koliko je Soros i njegovi predvidio da ih mora, naglasak na „mora“, ostati u Hrvatskoj u ovoj fazi rata. Europa bi navodno morala riješiti taj „problem“, no ništa od toga, morat će ga, po svemu rješavati svaka država za sebe, bilo mala ili velika, a hoće li tada doći do nekog međudržavnog zajedništva - vidjet ćemo. Je li Hrvatska za to barem pripravna, ako već nije i ne smije biti spremna?
 

Mato Dretvić Filakov

Pada teza o udruženom zločinačkom pothvatu hrvatske šestorke?

 
 
U jeku nove, zapaljive retorike na relaciji predsjednik SDP-a i bivši hrvatski premijer Zoran Milanović i srbijanski premijer Aleksandar Vučić, malo tko je posebno zamijetio vrlo značajnu Milanovićevu izjavu o vjerojatnom rušenju optužnice o udruženom zločinačkom pothvatu u predmetu protiv hrvatske šestorke u Haagu, Jadranka Prlića, Milivoja Petkovića, Slobodana Praljka, Valentina Čorića, Brune Stojića i Berislava Pušića.
http://fenix-magazin.de/wp-content/uploads/2013/05/DenHaag-sestorka.jpg
„Tamo pokušavaju političkim optužnicama nešto što je propalo u Haagu”, kazao je Milanović, aludirajući na optužnice koje se podižu u BiH protiv nekadašnjih pripadnika HVO-a, a uz klasifikaciju “udruženi zločinački pothvat”. „Ja se nadam da će ova šestorica naših generala i zapovjednika iz BiH koji su sada u Haagu, iskreno nisam optimist, ali neke stvari govore da bi mogla otpasti ta optužnica vezana uz zločinački pothvat prema BiH, što je za Hrvatsku jako važno. Naravno, ljudska sudbina je ljudska sudbina i oni bi mogli završiti u zatvoru, hrvatsko ime će biti sačuvano, a oni će bojim se dobiti neku kaznu”, kazao je Milanović tijekom nedavnog susreta sa hrvatskim braniteljima, a koji je zbog tajnog snimanja, izazvao veliku buru i nove tenzije ne samo u odnosima sa Srbijom nego i posebno sa BiH.
 
Podsjetimo da je predmet protiv nekadašnjeg najvišeg političkog i vojnog vrha Hrvata u BiH, nakon prvostupanjske presude haškog suda, kojom su isti osuđeni na ukupno 111 godina zatvora, sada u žalbenom postupku. No, ukoliko se sruši teza tužitelja o udruženom zločinačkom pothvatu, a informacije i riječi bivšeg hrvatskog premijera Milanovića pokažu točnim, za hrvatsku šestorku sve opcije su moguće – i da budu osuđeni na manje zatvorske kazne i da budu oslobođeni i da idu kući s već izdržanom kaznom.
 
Za podsjetiti je da je ovo, nakon predmeta Vojislav Šešelj, drugo najdugotrajnije suđenje na Međunarodnom sudu za ratne zločine za zemlje bivše Jugoslavije u Haagu. Nakon izručenja šestorke 2006. godine i početka postupka, obrane su sve činile da u postupku i u žalbi dokažu da se radilo o sukobu dviju zaraćenih strana te da  nije postojao ‘udruženi zločinački pothvat’, a ono što je posebno za naglasiti da je u isto uvjeren predsjedavajući haškog suda Jean-Claude Antonetti koji je na prvostupanjsku presudu dao izdvojeno mišljenje.
 
Naime, iz timova obrane jasni su da se ne mogu negirati počinjeni zločini na sve tri strane u sukobu, međutim, naglašavaju da presuda treba biti temeljena na činjenicama i utvrđenoj kaznenoj odgovornosti, a posebno za svaki zločin treba utvrditi individualnu odgovornost i subjektivan čin – to znači namjeru na počinjenje zločina ili njegovo prikrivanje. Da bi si olakšao posao, tužitelj je pribjegao obliku kaznene odgovornosti udruženog zločinačkog pothvata u kojem nije nužno dokazivanje odgovornosti na strani zapovjednika za svaki pojedini zločin.
 
Što ‘hrvatska šestorka’ znači za Hrvatsku?
 
Rušenje teze o udruženom zločinačkom pothvatu za susjednu Hrvatsku trebalo bi biti veliko olakšanje, a što je priznao i njen bivši premijer. Upravo je Hrvatska nakon prvostupanjske presude tražila status ‘prijatelja suda’ kojim se željela aktivno uključiti u žalbeni postupak, jer pojedine odrednice presude spominju i najveće hrvatske dužnosnike – bivšeg predsjednika Franju Tuđmana, bivšeg ministra obrane Gojka Šuška i bivšeg načelnika Glavnog stožera HV-a generala Janka Bobetka i to kao sudionici udruženog zločinačkog pothvata u svrhu etničkog čišćenja dijelova BiH. Međutim, Haag je to odbio navodeći da se ‘zaključci o kaznenoj odgovornosti u određenom predmetu pred Sudom odnose samo na optužene u tom predmetu’ te da ‘Tuđman, Šušak i Bobetko nisu optuženi u ovom predmetu’ kao i da ‘spominjanje imena Tuđmana, Šuška i Bobetka u presudi ni na koji način ne predstavlja zaključke o odgovornosti Hrvatske kao zemlje’. Sami i ovakav odgovor Hrvatskoj daje naslutiti i drukčiju drugostupanjsku presudu.
 
U dobrovoljnom pritvoru
 
Ukoliko bude srušen ‘udruženi zločinački pothvat’, Prlić, Petković, Praljak, Ćorić, Stojić i Pušić vrlo lako bi od sljedeće godine mogli biti slobodni ljudi i to zbog čak 13 godina provedenih u pritvoru. Po prvostupanjskoj presudi, Berislav Pušić bi već sada trebao biti slobodan čovjek, no on to nije jer bi puštanjem na slobodu značilo i priznanje krivnje, odnosno, ovakve prvostupanjske presude.
 
Ukoliko uzmemo u obzir visinu kazne nepravomoćnih presuda i mogućnosti da osuđenici nakon dvije trećine odslužene kazne mogu zatražiti prijevremeno puštanje na slobodu, mogli bi zaključiti da je i Ćorić također na slobodi, Praljak i Petković da će biti oslobođeni za nešto manje od četiri, a Prlić za oko šest i pol godina. Ali, ništa od navedenog, jer su sva šestorica uložila žalbe na prvostupanjsku presudu, pa čak i po cijenu još nekoliko godina provedenih u haškom zatvoru.
 
111 godina zatvora
 
Hrvatska šestorka u Haagu je osuđena na ukupno 111 godina zatvora, između ostalog, i po najgoroj kvalifikaciji ‘udruženi zločinački pothvat’ uz izdvojeno mišljenje predsjedavajućeg sudca Jean-Claude Antonettija, što nije zanemarivo. Jadranko Prlić (53) je dobio 25 godina zatvora. Bruno Stojić (58) je osuđen na 20 godina zatvora. Slobodan Praljak (68) je dobio 20 godina zatvora. Milivoj Petković (63) je dobio 20 godina zatvora. Valentin Ćorić (56) je dobio 16 godina zatvora. Berislav Pušić (60) je dobio 10 godina zatvora.
 

I. Marić, Dnevni list, Mostar

U spomen četiristo pedesete obljetnice Sigetske bitke

 
 
Silna horda i najezda Sigetskom se kraju valja…
Na barjaku mjesec, zvijezda, znak su kojeg cara, kralja?
Europa zašto strepi, svetost križa koga vrijeđa?
Kakav li duh hordu krijepi, kakva li joj vjera pređa?
Sultanova vojska to je, velikoga Sulejmana!
Sto tisuća čete broje, ponos, cvijeće Otomana.
Svijeta pol' u carskojvlasti, želja cara - tvrde riječi:
Slavni Beč će šaptom pasti, ali Siget želju priječi.
Oj ti dušo prokletnice, Sulejmane, star si! Dosta!
Pohlepa te prignu nice, žića pustog dan, dva, osta.
Više imaš, više tražiš, u grob legneš praznih ruku,
Još ti mrava prkos draži, bijedne kosti u sanduku.
http://www.radio-mreznica.hr/multimedia/imagecache/tekst-fotografija/foto/blog/ubi%C4%87_zrinski_siget_bitka2.jpg
Ljetna noćca nad Sigetom razastrla halju crnu,
Smrti grozne eto s četom - Osmanlije k tvrđi grnu.
Za oblake mjesec bjegnu, zvona cvile, bit će rata;
De, pogledaj, čovjek stegnu k hrabrom srcu mač od zlata.
Domoljublje okom sijeva – zrcali se u njem slika
Onih, kojim’ pjesma pjeva da su sjeme pravednika.
Od mladosti ratnik velik, Ferdinandu oslon, nada,
Ruka, sablja, živi čelik, kog udari taj i pada.
Mnogu bitku s Turcim’ bio, mnogi lovor vijenac prim’o,
S poniznošću srasto cio, u Raspelu utjeh im’o.
Ban, Nikola, hrabrog roda, slavne Šubić - Zrinske klice,
Spomen ubav svog naroda, sinak majke Hrvatice
 
Bodri momke odabrane – dv’je tisuće petsto broji,
Hrvatskoga hrašća, grane, ‘Madžarona’ jedva koji.
Desnica mu mača diže, ruknu bane zvonkim glasom,
Na Raspelo gle prisiže neumrle duše spasom:
‘‘Ja, ban Niko, Zrinske krvi, moćnom Bogu obećajem:
Na braniku stojim prvi, na dar kralju život dajem.
Bitku neću napustiti nit Turčinu grad predati,
Hajd’mo braćo bojak biti, štit nam sveci, Božja Mati.
Zakun’mo se stijegu, Kr’stu, makar da nas ima šaka,
Uz  borbenost, volju čvrstu, čuvat ćemo čast predaka.’’
‘‘U boj za Dom!’’ - Spremni umrit - Odjeknu po zidinama.
Društvo Bogu prisegnulo, zakletva im svetost sama.
 
‘‘U boj, za dom!’’ srce plamti… ‘‘U boj, za dom!’’ nosi jeka…
‘‘U boj, za dom!’’ nek se pamti Siget-bitka u vijek vijeka.
Hati njište, krvca lije, sablja zveči, leti koplje,
Ori jauk Turadije, zemlju prekri mrtvih, snoplje.
Ah taj Siget, šaka praha! Hura! Naprijed Osmanlije!
Car Sulejman ne zna straha kad se bitka za vlast bije.
Sokol ptići, ne sustajte, što je Siget za Turčina?
Spalite ga, osvajajte, kolji, davi, kaurina…
Al’ prkose kamen zidi, al’ prkose Hrvatine
Postojani kano hridi, smjeli divi Domovine.
Tri’est dana, tri’est zora, odoljev’o Siget stari,
U hrvatskog duši stvora upisani spomenari
 
Na bitku kad vjernost sudi, kad prokletstvo snagu gubi,
Kad hrvatski smjeli ljudi ko i djedi domoljubi
Predati se sili ne će nit će milost tursku molit;
Riječi zarad hrabro mrije’ će, krvlju toplom Siget polit.
Tri’es’t dana Turci bijesne, sikću, pište ljute zmije,
Vražja mržnja licem bljesne na sinove Kroacije:
‘‘Pamtit ćete pasji sini Sulejmana preslavnoga,
Klanjat mu se ko i ini, oj tako nam Alah–Boga.’’
Tisuć’ kugla k tvrđi stiže – topova, gle, tristo puca,
Niko Šubić krstaš diže, bilo djeda jače kuca.
Ak’ pogine, jednom gine, poštenjem će obraz sjati,
Sinci njeg’ve Domovine hrabrost će mu veličati.
 
Sto tisuća naspram šake, Bože, spasi jato malo,
Hrvatine, sve junake, srce što no obećalo
Da do smrti zadnjeg trena uz Dom, uz rod, hrabro stoji,
Da ostaje Hrvat vjeran crven bijeloj plavoj boji.
Pod čadorom tri’es’t noći Sulejmana duša boli,
Zar Turčina silnoj moći jedan Šubić da odoli?
Nije l’ care sveto sjeme, otomanske loze svita?
Zar je zalud krv i pleme slavnog djeda Bajazita?
Tri’es’t dana ljutog bijesa, prokletstvu se prkos smije.
Ode care put nebesa – k drevnom Beču stig’o nije.
Još mu savjest u čas smrti smjehom vražjim mira krati:
- Ti ne uspje Siget strti - slava kaznu donijela ti!
 
Ko da čarke mrtvog cara šalju banu kobni znamen –
Vatra topa grad razara, zastenjao temelj kamen.
Bolno ječi Siget stari, žalobno se zvono glasa:
-  Bane Niko, roda diko, bitka kraju - nema spasa.
Sin za sinom gine, pada, ruka jošte sablju steže,
Dokle tinja zadnja nada zakletva ga Bogu veže.
I ban Šubić pade s njima, zjape, bole, ljute rane.
Urlik vrisnu međ Turcima: ‘‘Mrije Šubić, Sulejmane!
Lav do zadnjeg grizo daha, al’ ko janje, gle, izdiše,
Blagoslov nam od Alaha - kaurina nema više.’’
Vrli Šubić k Nebu glednu, pokajanje Bog mu prima:
-  Bože, uzmi dušu bijednu, srce dajem Hrvatima.
 
Sokolović Mehmed paša handžar trže, s konja skoči;
‘‘Alah! Alah, srećo naša, varaju l’ nas zdrave oči?’’
Siječe banu rusu glavu, e, da ne bi oživio,
Pa izusti ko u slavu: ‘‘Dok si bio, baš si bio!
Za kukavca sablja nije nit se vijenci šuši daju.
Da se za rod hrabro mrije tek hrvatski sinci znaju.
Sto glava moj handžar sjek’o, tvoja tovar blaga vrijedna!
Car Sulejman davno rek’o - Glava Zrinjskog ko nijedna.
Tri’es’t tisuć’ naših ljudi smače tvoja četa mala,
Da j’ Turaka takvih ćudi, Europa bi šaptom pala.’’
Mrli Šubić i Sulejman, car zbog vlasti, ban zbog časti,
Na Sigetu bilo tako, istina se ne da krasti.
 
Zemlja tutnji, Turčin grnu istim putem kojim stig’o,
Mađar, Hrvat, A’strijanac - križ i barjak k Nebu digo.
Minu era Sulejmana, Beč veliča Zrinskog stvora,
Spasila ga hrabrost bana turske sablje i pomora.
Bitka prošla, život krenu u budućnost ko i prije,
Hrvat ljubi uspomenu - velikane Kroacije.
Siget, Blajburg il’ Vukovar, volja Božja - priča ista:
Od stoljeća sedmog do sad, plemenitost roda blista.
Čuj: Japanac, Niku bana hvalospjevom harnim kiti!
Stručkom cvijeta Šubićevog zakiti se bratei ti.
Zrinko, Zrinka, darak mio - neka mladost ime nosi,
Što nam bane ostavio, unuk nek se tim ponosi.
 
''U boj, spremni!'' rode, grmi, kad zlikovac na Dom kreće,
Do slobode puti strmi, bez nje Hrvat nemasreće.
Slava banu čestitome, vođi koji riječ ne gazi,
Vjeran kralju, Bogu svome, dok po žića iš’o stazi.
Stoljeća su četir i po otkad Zrinjskog blješti zvjezda
I razgoni smrče oblak hrvatskoga iznad gnijezda.
Sjaj o zvijedo, draga, mila, svjetlom ovi grudu svetu,
Nek zapjeva naša vila uz čet’risto pedesetu!
K srcu neka ruka hrli, domoljublju otpre vrata,
Um i duša nek prigrli dičnu povijest u Hrvata.
Pa kad zjena oka gasne, tješit će te zadnja mis’o:
Sin si bio Zemlje krasne, ko i Zrinjski za nju dis’o.
 

Marija Dubravac, Brisbane

Anketa

Oleg Butković veli kako ukidanje plaćanja cestarine na Krčkom mostu nije predizborni trik. Vjerujete li mu?

Ponedjeljak, 25/05/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1336 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević