Get Adobe Flash player

Ministarstvo pijandura financira SANU 2 u Rijeci

 
 
Oliver Frljić nije nikakav umjetnik, već obični politički provokator. Za svoje političke provokacije koristi sve i sva – od tema do materijala, od goveđih polovica do kalašnjikova. Kad je glumce svojedobno oblačio u friško zaklano krvavo govedo nisu reagirali zaštitari životinja - valjda jerbo je on „ljevičar“ i jugofil - pa još „umjetnik“. Kad je pred HNK Ivana pl. Zajca iznio kalašnjikove, neznano prazne ili napunjene, nije reagirala policija. A trebala je Frljića i one s druge strane provokatorskog stola trenutačno uhititi. Koliko znam nitko nema u Hrvatskoj dozvolu za držanje, a naročito ne za (iz)nošenje kalašnjikova po ulicama. Što bi se meni dogodilo da pred HNK u Zagrebu iznesem stol, na njega postavim dva tri kalašnjikova i upriličim neku „predstavu“ - a toliko umjetničkog talenta imam čak i ja. I svaka budala. Ako ipak postoji takva budala koja ga nema ni toliko, plati scenarij onoj koja ga ima, pa „performira“. Najbolje pritom novcem iz državnog i gradskog proračuna. Nema naime takve budale koja bi takve budalaštine  plaćala vlastitim novcem.
https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSNxSjDdAQrw0YIFO8R3-2DpxVYoWi1qpyrNAC_CzBasDq8WpCvDAhttp://cdn.tf.rs/2013/12/03/Milorad-Pupovac-Aleksandar-Vucic-620x350.jpg
Zamagljivanje uzroka srpske agresije
 
Najnovije: (su)organizira Frljić kontra Oluju. Suorganizatori, sudionici su Documenta, Teršelička, bit će i Pusić i Milorad Pupovac, opet u Rijeci. Brani ga to nešto što se naziva „HND“. Kakvi napadači na Oluju, takvi obranaši uostalom još su i u sukobu interesa jer je podpredsjednica „toga“ Slavica Lukić, Pupovčeva družica, a on je pak sudionik „predstave“. Što će to „u Rijeci da bude“? Pet žena različitih nacionalnosti pričat će svoje priče iz rata, valjda o stradanjima. I budala koja je još veća neznalica od obične budale mora znati kako su ratna stradanja „žena različitih nacionalnosti“, pa i onih anacionalnih i bez nacionalnosti ista i izazivaju iste emocije, barem kod „običnih“ ljudi. Inače su osobna, pa utoliko i različita.
 
Čemu pak služe takve iste priče? Zamagljivanju onoga glavnoga što u pojedinačnim pričama i stradanjima nije isto, a to je uzrok rata, uzrok agresije, njezin nastanak, njezina ideologija, njezin tijek… To je glavni pravac djelovanja ove brstije, Documente, Teršeličke, Pusića, Pupovca i „umjetnički“ Frljića i, dakako, još mnogih novinara, kolumnista, „civilnjaka“… Nema na njemu doprinosa „kulturi mira“ već izazivanju novih sukoba, da ne napišem, jednom i rata.
 
Timing Rijeka-Srijemska Rača
 
Zatim, čemu i zašto ma i ženske priče koje će vjerojatno izazvati i suze i još kojekakve osjećaje na dan Oluje, baš na Dan sjećanja na stradanja i progon Srba - odnedavno srpski nacionalni praznik(?) spomen dan, u RS-u 1 (Republika Srbija) i RS-u 2 (Republika srpska, tamo naročito s pogledom na Srebrenicu). Čemu takav „timing“, baš takvo uvremenjivanje ova dva „performansa“, jednoga u Rijeci, drugoga u Srijemskoj Rači, tik do hrvatske granice, na „tromeđi“ Hrvatske i RS-a 1 i RS-a2? Kad im je  sadržaj, „tema“ zapravo isti, kad ju ovi iz Rijeke dijele s onima koji su bili među glavnim organizatorima i sudionicima srpske agresije na Hrvatsku, a sada nariču nad porazom, ne i nad sudbinom Srba prečana, to je tek fora, zašto ovi iz Rijeke, Frljić, Documenta, Teršelička, Pusići, Pupovac... ne odu pričati priče kod četničkog vojvode Tome i četničkog pobočnika Vučića, možda dođe i Dodik, a ne da se ovako primitivno igraju „timinga“.
http://www.rijekadanas.com/wp-content/uploads/2013/02/politika.jpg
Sama pak općesrpska „fešta“ sjećanja nema nikakve veze sa srpskom „kulturom mira“. Baš suprotno. Ona je duboko ukorijenjena u srpsku „kulturu rata“. Nego, zadnji puta kad je Milorad Pupovac  sudjelovao u jednom sjećanju predstavnici srpske državne crkve (SPC) u okviru predstave „sjećanja“ isplovili (!) su iz Karlobaga(!!!) na Pag, što su ovdašnji vlastodršci mirno i šutke promatrali. Kamo će se isploviti iz Rijeke, pitam se i je li to „linija“ pomaknuta malo sjevernije od Karlobaga. Riječka predstava se ne održava na pravom mjestu - bolje bi joj „pasirao“ recimo Vukovar. Onoj ulici (bivšoj Stjepana Radića, valjda i današnjoj) vrati se ime Puniše Račića na ćirilici, prigodno, možda, pišem „možda“ sruši i poneka zgrada, sjedne se na kolnik, pa pričam ti priču. I još Frljić ponese one kalašnjikove, ako nema što  jače, pa nekoliko puta zapuca. Kolika li bi se „kultura mira“ uokolo razlila. Tog Frljića je inače intendantom HNK Ivana pl. Zajca „blagoslovilo“ ovdašnje Ministarstvo pijandura. Možda se tko tamo rastrijeznio pa bi ga do petog kolovoza mogao razriješiti „intendature“. Inače svaka bi normala vlast ovakve predstave zabranila, jer one siju netrpeljivost i prema većini i prema manjinama, „gnoje“ društveno tlo za sve žešće i žešće sukobe. Ili bi ih barem prestala financirati novcem svih građana. Svi su na „jaslama“, i Frljić i Documenta i Teršelićka, Pusići i Pupovac..., itekako bogatim; otimaju debele novce radncima koji još rade, potrošačima koji još kupuju - i svi su „ljevičari“! Zato ih ova vlast ne će ni dirati, pa ćemo njoj pripisati „autorstvo“ ove „predstave“.  

 

Mato Dretvić Filakov

Težnja za Velikom Srbijom i dalje tinja u tvom srcu

 
 
Otvoreno pismo Miloradu Pupovcu
U nedelju 26. svibnja 2015. godine u Srbu javno si izjavio da si antifašist, a mi da smo fašisti. Mi nismo fašisti već Hrvatski domoljubi, a ti svake godine u Srbu slaviš četnički pokolj nad nedužnim Hrvatskim narodom 1941. i 1991. godine. Zar nisu upravo tvoja dva brata Vojislav i Mladen bili u četničkim postrojbama Kapetana Dragana? Povijesna istina je da su od 1941. do 1945. u Srbu i Lici bili četnici, tada 1945. godine četnici postaju komunisti, ti isti komunisti 1990. godine ponovno postaju četnici, a od 2010. godine ti isti četnici postaju antifašisti. Ma bravo Milorade? I ove godine u Srb su došli četnici iz Beograda, Apatina i Bačke Palanke. Neke od njih smo prepoznali na fotografijama, a nalaze se i na dokumentarnim filmovima iz 1991. godine gdje ratuju i ubijaju za ciljeve Velike Srbije i tzv. republike srpske krajne. Ove godine u Srb su došli četnici iz Maslenice, a bio je i zločinac Željko Bursać, oficir tzv. republike srpske krajine, a kasnije Republike srpske. Osobno se hvalio svojim vojnim putem na youtubeu gdje pozdravlja svoje vojnike (Srb: obilježavanje ustanka 2012.). Zar su to antifašisti?
http://www.maxportal.hr/wp-content/uploads/2014/07/tisucu-antifasista-slavilo-dan-ustanka-dosli-mesic-pupovac-slika-5750131-640x330.jpeg
Milorade ove godine pokušao si spriječiti naš dolazak u Srb i nisi uspio, a ovim putem ti ponovno poručujem „Ovo ti je zadnja proslava četničkog derneka u Srbu“. Zapamti ove riječi! U srcu Hrvatske ne ćeš više slaviti ubijanje nedužnog Hrvatskog naroda!
 
Da konstatno radiš protiv Hrvatske dokazuje i tvoja organizacija skupa na sam dan proslave Oluje u Rijeci. U HNK-u zajedno s Frljićem, Pusićem i Teršeličkom pokušat ćeš vrijeđati temelje  Domovinskog rata, temelje Hrvatske. Zar nisi svjestan da pališ Hrvatski narod, da svojim radnjama štetiš srpskoj manjini u Hrvatskoj? Težnja za Velikom Srbijom i dalje tinja u tvom srcu, ali nikad je ne ćeš ostvariti. Poručujem ti Milorade da se opametiš, a i razum neka ti se vrati. Ako ti smeta proslava oslobađanja dijelova Hrvatske od Miloševićeve agresije, Srbija je blizu pa tamo isisavaj milijune , a ne naše kune. Kune ti ne smetaju, a Hrvatska ti smeta. Milorade vidjet ćemo tvoje daljne poteze. Budno te pratimo!
Bog i Hrvati !
Zagreb, 31. 7. 2015.
 

Dražen Keleminec, predsjednik Autohtone – Hrvatske stranka prava

U Boričevcu nije ga zaboravio spomenuti biskup Mile Bogović

 
 
Imali su ga hodočasnici u svojoj sredini za dan obljetničke tragedije Hrvata u Boričevcu, one strašne četničke ustaničke pobune u NDH 1941. godine. Od dvije tisuće hrvatskih žitelja, dio starijih godina nije pobjegao i pobijen je od strane četnika, a dio mlađeg naraštaja je pobjegao i više se nije mogao vratiti. Tek nakon pobjede u Domovinskom ratu, pri svečanim prigodama u Boričevcu se nađu na svetim misama u ovome sada pustom zavičaju svojih pređa. Na žalost za vrijeme jugotvorevine nije bilo omogućen povratak onima koji su se željeli vratiti i vrijeme je učinilo svoje pa su se raseljeni Boričevljani nastanjivali u novim prostorima Hrvatske a i svijeta, kakva je sudbina bila zahvatila toliki hrvatski narod iz popaljenih krajeva. I ovog puta u Boričevcu je održana svata misa na dan obilježavanja one hrvatske tragedije četničkog uništenja hrvatskog Boričevca one 1941. godine.
Vice Ostojić s don Antom Bakovićem u Rimu 1972. i janjevačkim Bijelim anđelima
 
Među brojnim Boričevljanima našlo se i podosta hrvatskih hodočasnika među kojima i devedesetjednogodišnji Vinko Ostojić, koji je cijelo vrijeme bio veseo, čio i razgovijetan pripovijedajući o svome burnom životu branitelja NDH, dugogodišnjoj robiji kao i hrvatskoj emigraciji. Biti četiri godine u ustaškoj vojnici te u tri navrata ukupno četrnaest godina robije i dvadesetak godina emigracije nije obična stvar u životu jednoga Hrvata iz Međugorja. Davno su bila ona vremena kada je cijela zapadna Hercegovina ključala od sreće u svojoj NDH i kada su tisuće mladića odlazile u obranu domovine, među kojima se našao i ovaj mladi Vinko Vice Ostojić koji je tek ispunjavao svoju zrelost punoljetnosti. Ponosu nije bilo kraja. Otac i majka su mu u suzama govorili: "Sine časno je braniti svoju domovinu Hrvatsku i neka te dragi Bog čuva!". Zaista su te roditeljske želje i molitve imale svoga velikog utjecaja na ovoga mladića, kojega je Marija stalno čuvala da preživi te sve strahote u životu i da se evo nalazi pred 91. rođendan na hodočašću među ovim puno mlađim hodočasnicima za Boričevac, ovoga nedjeljnoga dana 26. srpnja, samo četiri dana prije Vinkova novog rođendana 30. srpnja.
Toga se sjetio i biskup Bogović pri svetoj misi, te nije zaboravio spomenuti da se među hodočasnicima nalazi i ovaj 91-godišnji hrvatski branitelj NDH, dugogodišnji robijaš i emigrant Vinko Vice Ostojić. Neka nam živi još dugo i sretno u s slobodnoj državi RH koju neizmjerno voli i želi joj svaki napredak i slogu među svim Hrvatima kao i svim žiteljima ove lijepe zemlje u domovini Hrvatskoj. Pri povratku nije bilo kraja razgovorima sa Vinkom, koji je potpuno mladenački pripovijedao svoje godine životne borbe za slobodu hrvatskoga naroda i Domovine Hrvatske. A posebice se rado osvrće razgovorom na svoje poznate Bijakoviće i Međugorje nakon što je njegovim stanovnikom postala Gospa Marija Majka Isusova, u što Vinko s toliko vjere vjeruje i pridržava se svega, neovisno od svojih godina, što su vidioci prenašali i prenose u Marijinim porukama. Tako on posti po dva dana u svakome tjednu s puno radosti i molitve za domovinu i narod hrvatski kao i za cijeli svijet. Ne da Vinko niti jedne riječi bilo kakve kritike na bilo kojega crkvenog dostojanstvenika sve do Svetoga Oca Pape Franje, za kojega se moli svaki dan posebno. Neka nam još dugo poživi ovaj živi hrvatski suvenir kako ga neki od milja zovu.
 

Hrvoje Hrvatin

Anketa

Sviđa li vam se Tuđmanov spomenik Kuzme Kovačića?

Ponedjeljak, 10/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1465 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević