Get Adobe Flash player

Pobjedom u najvećem gradu u državi Assad u poziciji da se konačno obračuna s teroristima i IS-om

 
 
Alep je pred oslobođenjem. To je pobjeda sirijskoga predsjednika Bashara al Assada, njegova režima i njegovih saveznika. Time je Vladimir Vladimirovič Putin iskoristio trenutačni vakum u međunarodnoj politici i pomogao prijatelju iz Damaska. Za očekivati je da će do kraja godine Assa učvrstiti ustroj moći u Siriji.
https://southfront.org/wp-content/uploads/2015/10/AleppoCityStayMapTailormadeHolidayJordan-66831247666780_800_600.gif
Međunarodna zajednica trenutačno samo krajičkom oka prati ratne operacije sirijske vojske za oslobođenje Alepa. Sirijska vojska zajedno sa saveznicima Rusijom i Iranom već mjesecima pokušavaju osloboditi ovaj navjeći sirijski grad koji djelomice drže pobunjeničke vojske i tzv. Isil. Od prošloga tjedna krug opsade Alepa posve je zatvoren. Prvi put u četiri godine sirijskom legitimnom vodstvu je pošlo za rukom prekinuti  opksrbu pobunjeničkih četvrti. Hrane ima samo do sredine kolovoza. Na preostale opkoljene neprestano padaju bombe i čeka se konačni poraz raznih pobunjeničkih skupina. Kratke prekide u borbama osloboditelji grada koriste za slanje pomoći ispaćenim civilima putem helikoptera iz kojih bacaju pakete s dječjim pelenama, vrećicama čaja i četkicama za zube i kartama na kojima su označeni „humanitarni koridori“, kroz koje se stanovnici mogu spasiti od ratnih razaranja.
 
Prema nekim podatcima, 300.000 ljudi u istočnom dijelu Alepa je u zarobljeno ratnom vihoru. Trenutak za tu ubojitu vojnu akciju teško može biti povoljniji. Američka vanjska politika ukočila se u frustraciji. Predsjednik Barack Obama želi još samo svoj ionako neuspješni mandat na međunarodnom planu dovesti kraju bez većih turbulencija, a njegovi sunarodnjaci već su posve pod dojmom duela Donalda Trumpa i Hillary Clinton. Europu odvraćaju njezine vlastite drame – serija terorističkih napada u Francuskoj i Njemačkoj, brexit i izbjeglička kriza. Slično zbunjeno djeluju i regionalni podržavatelji pobunjenika. Saudijska Arabija već je godinu i pol dana umiješana u krvav i skupi rat protiv južnog susjeda Jemena. A Tursku nakon neuspjelog pokušaja puča  potresaju drakonske unutarnjopolitičke čistke.
 
Vlasti u Damasku i njezinim saveznicima taj metež daje skoro slobodne ruke da do kraja godine po svojoj volji urede i učvrste strukture moći u Siriji. Zauzimanjem Alepa Assad bi mogao dovršiti svoj dosadašnji rat na dvije fronte protiv relativno umjerenih pobunjenika i džihadista i zamijeniti ga jednom frontom protiv terorističkih brigada Al Nusre i Islamske države. Umjerena oporba, koja je 2011. htjela iznuditi mirnu promjenu vlasti, bila bi uništena, ženevski pregovori gotovi.
 
Potpuna kontrola Alepa Basharu al Assadu bila bi najvažnije jamstvo političkog preživljavanja, posebice u slučaju ako u SAD-u pobijedi Hillary Clinton, koja je već najavila oštar protuasadovski kurs u svojoj politici prema Siriji. Jer kraj umjerene oporbe SAD-u bi 2017. ostavio još samo jedan izbor – vojnu suradnju protiv Al Nusre i Islamske države nedavno dogovorenu u Moskvi. Ali tada Washington ne bi bio ništa više od novoga člana proasadovskog saveza. Ako u SAD-u pobijedi Donald Trump, za očekivati je daleko realističniju američku politiku prema Bliskom istoku, a time i prema Siriji i vlasti u Damasku.
 

Darko Kovačić

Presuda hrvatskim tajnim agentima potiče raspravu o prošlosti

 
 
Stranka HDZ ističe žrtve jugoslavenske tajne službe, SDP ukazuje na kontakte osuđenih i HDZ-a 1990-ih. U srijedu je minhenski Visoki zemaljski sud na kaznu doživotnog zatvora osudio bivše jugoslavenske tajne agente Josipa Perkovića i Zdravka Mustaća zbog sudjelovanja u ubojstvu emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. Sudac Manfred Dauster smatrao je da je dokazano da je Mustač krajem 1982. ili početkom 1983. od Perkovića zatražio da počne s pripremama za Đurekovićevo ubojstvo.
http://www.avaz.ba/storage/2015/09/23/thumbs/5602de24-4418-4229-b547-42160a0a0a64-zoran-milanovic-718x446.jpg
NIJE USPIO - Zoran Milanović
 
Perković je u jugoslavenskoj tajnoj službi bio  nadležan za emigrante koji su se politički angažirali. Mustač je tada bio šef jugoslavenske tajne službe u Hrvatskoj. Ubojstvom je trebalo ušutkati Đurekovića, jer je znao previše o mogućim kriminalnim aktivnostima u naftnoj kompaniji Ini, kazao je sud. Đureković je radio u Ini prije nego je pobjegao u Njemačku.
 
Žestoke reakcije u Hrvatskoj
 
On je – kao i mnogi drugi Hrvati u inozemstvu – bio i politički aktivan i proizvodio antijugoslavenski propagandni materijal. Dvojica bivših tajnih agenata najavila su da će se žaliti. Presuda je u Hrvatskoj izazvala žestoke reakcije i interpretira se različito, ovisno o političkoj pripadnosti. Njemački zahtjev za izručenjem Perkovića godine 2013., kratko prije pristupa Hrvatske EU-u, doveo je do teške unutarnjopolitičke krize. Šef socijaldemokrata (SDP) Zoran Milanović u srijedu je bio šokiran. Ne može vjerovati da su tajni agenti koji su sada osuđeni zaista bili među najužim  suradnicima osnivača konzervativnog HDZ-a, kazao je Milanović iznenađen zločinima Mustača i Perkovića. Njegovo je zaprepaštenje, međutim, gluma.  Jer uloga Mustača i Perkovića bila je dovoljno poznata. Milanović slučaj perković interpretira u svjetlu predstojećih parlamentarnih izbora koji će se održati 11. rujna. Godine 2013. njegov je stav bio drukčiji.
 
Rasprava o izručenju
 
Kao tadašnji premijer kratko prije pristupa Hrvatske EU-u još je takozvanim  Lexom Perković pokušao spriječiti izručenje visokog dužnosnika tajne službe Njemačkoj. Tvrdio je doduše da se uopće ne radi o Perkoviću, nego o tome da se o tom slučaju raspravlja u vlastitoj zemlji. Ali u srpnju 2013., tri dana prije pristupanja EU-u, parlament je donio poseban zakon koji je zabranjivao izručenje osoba zbog zločina počinjenih prije 7. kolovoza 2002. Tadašnja povjerenica za pravosuđe Viviane Reding zaprijetila je Hrvatskoj konzekvencama u slučaju da potkopa europski uhidbeni nalog. Na kraju je Milanović morao popustiti; Perković je izručen u siječnju 2014.
 
Nova stranka Most, koja je bila dio najnovije vlade, pozdravila je presudu Mustaču i Perkoviću. Svi zločini počinjeni za vrijeme totalitarnih režima u Hrvatskoj moraju se kazniti, kazali su, oni u Kraljevini Jugoslaviji između dva rata, u fašističkoj državi NDH i u komunističkoj Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata. Proces obrade prošlosti polagan je i težak, kazao je Most, ali je jedini koji će donijeti mir i pomirenje. Mladi naraštaj naći će snage za prevladavanje povijesnih pogrešaka, kaže reformska stranka tražeći aktivnije bavljenje prošlošću.
 
Politička zlouporaba prošlosti
 
Mnoge unutarnje svađe u Hrvatskoj, ali i sukobi sa susjedima, doista pokazuju koliko se povijest i dalje politički zloupotrebljava. Dok jedna strana  politiku i njezine aktere u jednom razdoblju heroizira i umanjuje značenje zločina, druga politička strana  služi se drugom političkom epohom u iste svrhe. Trijeznog, objektivnog pogleda skoro i nema jer mnogi ljudi iz bivše Jugoslavije ne priznaju niti činjenice.
 
Konzervativni HDZ, koji je osobito 1990-ih bio u tijesnoj vezi s Perkovićem, na presudu je reagirao suzdržano. Potpredsjednik stranke Milijan Brkić kazao je kako se pokazalo da nisu zaboravljeni ni zločini ni žrtve. „Presuda je simbolično priznanje onog „mračnog“ vremena u kojemu su ljude ubijali zbog ljubavi prema domovini“, aludirao je na 1970-te i 1980-te, kada je Hrvatska bila dio Jugoslavije. Njegova reakcija pokazuje da HDZ presudu tumači u smislu  da su se Đureković i ostali Hrvati koji su bili žrtve jugoslavenskog režima ideološki mogli svrstati u konzervativce. Osobito je u Njemačkoj nakon „Hrvatskog proljeća“ početkom 1970-ih živjelo mnogo emigranata iz Hrvatske koji su se iz inozemstva htjeli boriti protiv komunizma i željeli neovisnu  Hrvatsku.
 
Uloga od 1991. godine
 
Nekadašnji komunist Perković igrao je, međutim, i kasnije nakon 1991. u neovisnoj Hrvatskoj važnu ulogu. Predsjedniku Franji Tuđmanu trebali su tada saveznici iz bivšeg komunističkog sustava, osobito iz sigurnosnog aparata, i obratio se moćnom tajnom agentu Perkoviću, koji je otad bio veza između njega i starog aparata. Perković je prije toga, od 1979. dio 1986., u Hrvatskoj vodio Odjel II zadužen za „neprijateljsku emigraciju“. Pod Tuđmanom je 1990-ih opet napravio karijeru. Do zadnjeg se trenutka smatrao nedodirljivim – možda i zato što je i sa socijaldemokratima njegovao odlične kontakte.
 
Hrvatski socijaldemokrati djelomice su djeca iz obitelji bivše komunističke nomenklature. Veze i s jednom i s drugom stranom tijesne su. Perkovićev sin bio je primjerice  savjetnik bivšeg socijaldemokratskog predsjednika Ive Josipovića. Ubojstva jugoslavenske tajne službe Udbe ubrajaju se u jedno od najtamnijih poglavlja Jugoslavije; jer ona dovode u pitanje narativ koji lijeva strana do danas podržava, o relativno otvorenoj državi koja je važila kao manje represivna od ostalih država u istočnoj Europi. A zapravo je u Jugoslaviji postojala tijesna i gusta mreža tajne službe Udbe s kojom su surađivali  desetci tisuća državljana. Udba je radila pomoću prijetnji i ucjena.   
 
Nema suočavanja s poviješću
 
Slovenski istraživač Roman Leljak kaže da je svaki 15. građanin Jugoslavije  bio u službi Udbe, u Sloveniji je to bilo 54.000 osoba, u Hrvatskoj 75.000. Zadaća Udbe bila je infiltrirati organizacije jugoslavenskih građana u inozemstvu. Cilj je osobito bila nacionalistički nastrojena hrvatska dijaspora, koja je dijelom potekla iz krugova ustaša. Od 1970. do 1989. samo u Njemačkoj Udba je ubila 22 Hrvata. Kako se mlada Hrvatska definira prvenstveno time što je u „domovinskom ratu“ (1991-1995) izborila slobodu i taj rat mistificira, nije bilo dubljeg suočavanja s nasljeđem komunističkog sustava, ni s nacionalizmom 1990-ih – a prije svega ne s preklapanjem dvaju sustava i svih koji od toga profitiraju. Sudac Dauster u srijedu je kazao da Slovenija dobro surađuje sa sudovima, da su u Hrvatskoj uništeni mnogi dokumenti, a suradnju sa Srbijom, Crnom Gorom i Bosnom i Hercegovinom kritizirao je.
 

Adelheid Wölfl, Der Standard, Beč

Zlatko Mateša je bio važan član Inine partijske organizacije

 
 
Nepravomoćna presuda Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću u Hrvatskoj je aktualizirala čitav niz pitanja - od lustracije i otvaranja arhiva preko privatizacije do problematično sentimentalnog odnosa spram Jugoslavije.
http://www.dw.com/image/0,,19445692_304,00.jpg
Prema presudi Visokog zemaljskog suda u Münchenu dvojica pripadnika jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi konac života bi mogli dočekati u zatvoru. I to zbog sudjelovanja u ubojstvu Stjepana Đurekovića, disidenta i bivšeg menadžera naftne kompanije Ina, u Njemačkoj 1983. godine. Slučaj je to koji daje uvid u razmjere korupcije nekadašnje Jugoslavije, ali i beskrupuloznost tadašnjih političkih moćnika koji se nisu libili ubijati ni na teritoriju drugih država.
 
Peratović: Presuda rasvjetljuje Ininu prošlost
 
Za istraživačkog novinara Željka Peratovića, koji je detaljno pratio ovaj slučaj, najvažniji dio presude govori o tome da je zločin počinio sustav. No, dodaje, presuda je važna i za rasvjetljavanje afera vezanih za Inu u kojoj su tada radili potomci jugoslavenskih visokih dužnosnika. Peratović za Deutsche Welle podsjeća da se u vrijeme ubojstva vodila istraga o malverzacijama u toj naftnoj kompaniji. Naime, ubijeni Đureković je zbog informacija  kojima je raspolagao, objašnjava, bio opasan za Vanju Špiljka, također zaposlenog u Ini. Riječ je o sinu Mike Špiljka, kandidata za predsjednika Jugoslavije. „Vanja Špiljak je uz pomoć Miše Broza, sina Josipa Broza Tita, prikazao manjak nafte  kako bi se odobrio interventni i ilegalni uvoz koji se obavljao preko tvrtke Genex, a na čemu su ostvarivali provizije.“ O tome je, kaže, pokrenuta istraga, a počela su i uhićenja. „Kasnije je u opstrukciji istrage koju je sam pogurao sudjelovao i bivši ministar unutarnjih poslova SR Hrvatske Pavle Gaži“, kaže Peratović. Gaži je, podsjetimo, na sudu tvrdio da je hrvatsko rukovodstvo zaustavilo istragu smatrajući je napadom centralista iz Beograda na Hrvatsku.
 
Peratović napominje kako su sudionici te koruptivne afere i s njima blisko povezani ljudi i danas akteri hrvatskog političkog i gospodarskog života. „Znamo da je bivši premijer Zlatko Mateša u to vrijeme bio važan član Inine partijske organizacije. On je opet zet bivšeg premijera Franje Gregurića koji se stalno spominje kao privatizacijski maher. Iako svi na sudu tvrde da se je sudilo samo Perkoviću i Mustaču zbog ubojstva, nije se moglo to ubojstvo dogoditi bez savršenog mehanizma koji je postojao i u drugim slučajevima. To je političko ubojstvo i obrana ga nije uspjela drukčije prikazati. Čak i da ga je naredio Beograd, nije se moglo dogoditi bez dvojice osuđenih.“
 
Danas će, objašnjava Peratović, takozvani desni političari tvrditi da je riječ o presudi Komunističkoj partiji čiji je nasljednik Socijaldemokratska partija Hrvatske. „Lijevi će, poput Zorana Milanovića, biti šokirani činjenicom da su to bili ljudi od povjerenja Tuđmana, u kojeg se kune Hrvatska demokratska zajednica. Naravno, bit će političkih prepucavanja i spinova koji nisu presudni. Milanović se pravi blesav. Da je samo čitao novine, znao bi tko su ti ljudi. Uostalom, poznavao je Perkovićeva sina Sašu.“ Naš sugovornik misli da bi  presuda mogla pozitivno utjecati na otvaranje tajnih arhiva. Za vrijeme Kukuriku vlasti sutužitelji su, kaže, uspjeli doći do nekih ključnih dokumenata. „Treba inzistirati da svatko tko ima interesa ili rodbinsku povezanost s nekim tko je bio žrtva sustava može dobiti uvid u arhive kao i u Njemačkoj. Lustracija, s obzirom na protek vremena, ne bi imala smisla. Ne bi donijela velikog napretka, već bi uznemirila društvo“, zaključuje Peratović.
 
Marijan: Arhivi su uništeni
 
Povjesničar Davor Marijan iz Hrvatskog instituta za povijest za DW kaže kako presuda predstavlja početak uvida u stvarni karakter socijalističke Hrvatske i Jugoslavije. „Ovo je jedan drugačiji uvod u osamdesete godine za koje niz ljudi u Hrvatskoj, nažalost, misli da su bile divne i krasne. Ovo je korak da napokon počnemo utvrđivati istinu u čemu su Hrvati živjeli od 1945. do 1990. godine. Kako ćemo proći u tome, vrijeme će pokazati.“ Na pitanje o arhivima i njihovom otvaranju, Marijan kaže da se „tu nitko neće usrećiti“, jer je golemi dio građe uništen. „Nikad nećemo moći rekonstruirati kakve su bile te službe. Njihovi bivši djelatnici dobro su se pobrinuli za to“, misli Marijan i podsjeća da je prošle godine Sigurnosno-obavještajna agencija Hrvatskom državnom arhivu predala materijal koji je naslijedila. „To je nekih sto dužnih metara građe. Vjerujte mi, to nastane u dvije godine njihovog rada, a ne u više od pedeset. To što su predali ostaci su, neću reći trice i kučine. Rekonstrukcija se neće moći obaviti bez Beograda.“
 
Na pitanje je li danas jasnije zašto je vlada Zorana Milanovića u slučaju Perković pokušala zaobići europski uhidbeni nalog,  Marijan odgovara da bi bilo najlakše reći da su bivše strukture u SDP-u još jake. „Iako će iz SDP-a reći da je 70 tisuća komunista prešlo u HDZ i to je istina, ali među njima nije bio niti jedan jaki dužnosnik. Arhivi su ostali kod SDP-a. SDP sebi dopušta da određuje kome će dopustiti uvid u arhivu Centralnog komiteta, iako je po Ustavu SRH bio ustavna kategorija. No te su strukture jake i u drugim strankama. Stječe se dojam da se gotovo sve stranke ponašaju po obrascima Komunističke partije“, zaključuje Marijan.
 
Bavoljak: Pravog interesa nema
 
Predsjednik Udruge Goli otok „Ante Zemljar“, Darko Bavoljak, govori nam pak da pravog interesa za Udbine zločine u Hrvatskoj danas nema. Naime, njegova se organizacija intenzivno bavi obilježavanjem i rasvjetljavanjem zločina počinjenih u komunističkom logoru na Golom otoku, koji je možda najopipljiviji „spomenik“ okrutnosti bivše države i njezinih tajnih službi. „Zanimaju se ljudi koji su bili direktno zahvaćeni Golim otokom i udruge koje se bave ljudskim pravima. Najmanji interes pokazuju državne vlasti i lokalne zajednice.“ Bavoljak tako oprezno komentira da je svaka odluka suda dobra ako se zasniva na neoborivim dokazima, stručnosti i pravu na obranu. „Ova je presuda presedan i specifičan slučaj suđenja pripadnicima tajnih službi jedne države u drugoj državi. Nezahvalno ju je komentirati, jer nije pravomoćna. Voljeli bismo da je naše sudstvo odmah nakon raspada Jugoslavije, isključivo na temelju dokaza i zakona, procesuiralo ovaj i druge politički motivirane slučajeve. Ipak, nadam se da će ova presuda doprinijeti demokratizaciji Hrvatske i otvaranju svih arhiva u svrhu znanstvenog proučavanja prošlosti i stavljanja civilnog nadzora na rad tajnih službi“, izjavio je za Bavoljak za DW.
 

Siniša Bogdanić, Deutsche Welle

Anketa

Oleg Butković veli kako ukidanje plaćanja cestarine na Krčkom mostu nije predizborni trik. Vjerujete li mu?

Ponedjeljak, 25/05/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1236 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević