Get Adobe Flash player

"Ne će nama Hrvatska rampe da spušta!"

 
 
Čekaj malo, tko je tu lud, upitat će se svatko normalan. Srbija bi rado u Europsku uniju i tek su na začetku maratonskog puta do Bruxellesa, a žestoko, ma ne žestoko nego pomahnitalo, kao da tamošnja vlast ima kolektivnu upalu mozga, danomice udara u čelo jednu članicu Europske unije. U prvoj rundi podmuklog šaketanja optužili su Hrvatsku da Vrhovni sud ukidanjem presude protiv Branimira Glavaša rehabilitira NDH, u drugoj da se revizijom sudskog procesa kardinalu Alojziju Stepincu provodi fašizacija, u trećoj da su sljedeći na redu Pavelić, Hitler i Mussolini. U četvrtoj stiže kroše udarac: dok je Hitler za Nijemce simbol zla, NDH je ostvarenje hrvatskog sna, a Ante Pavelić i ustaše simbol su herojstva.
http://www.radio-mreznica.hr/multimedia/foto/naslovnica/oluja1995_nasl.jpg
U petoj rundi, procijenili su ideolozi antihrvatske histerije, vrijeme je valjda za nokdaun. Srbija, kao tražiteljica ulaznice u Europu, u pismu Bruxellesu samo što nije optužila za genocid ravnopravnu članicu kluba 28. Postčetnički premijer Aleksandar Vučić grmi kao s mitinga na Ravnoj gori: Hrvatska rehabilitira ustaštvo i NDH, Hrvatska veliča teroriste, Hrvatska vodi ogoljenu antisrpsku politiku. Krajnji je, bre, čas da hrvatske fašiste zaustavite! Srbija, dakle, uporabom najteže medijsko-političke artiljerije - u nekim drugim okolnostima ovo bi bio uvod u rat bojevnim streljivom - bombardira prvog susjeda. Susjeda koji - bez obzira na snagu velikih zemalja u bruxelleskom klubu - ima svoj ravnopravan glas. Glas koji, spoznali smo to, uostalom, i na primjeru tvrdoglave Dežele, može ne samo zagorčati nego i dugovječno blokirati članstvo bilo kojoj zemlji koja želi postati članicom EU-a. Srbijanski put do Bruxellesa, ponovimo, nedvojbeno vodi i preko Hrvatske, a opet lupaju po nama kao da smo Albanci na sjeveru Kosova.
 
Ima li tu logike? Ima. Što god mislili o Srbiji, mora se hladno priznati kako njihova združena brutalna propagandno-medijska ofenziva uglavnom postiže uspjeh, i to barem u počecima ofenzive. Njihova je moć prava alkemija: dok još nitko od olova nije napravio zlato, srbijanska vrhuška od svojih g…. svijetu uspijeva podvaliti pitu. Sjetimo se, uostalom, samo petodnevnog trgovinskog rata sa Srbijom. Milanović je tu, pod pritiskom neformalnog saveza Mađarske i Srbije, počeo glavinjati. Dao je nalog Ranku Ostojiću da zatvori granicu na Bajakovu, kako se ogroman val izbjeglica ne bi slomio samo na nejakim hrvatskim plećima. I dok su naši mediji bili uobičajeno zblešnjeni, poput Buridanova magarca, ne znajući se opredijeliti je li to glup, pravedan, ili tek nedomišljen potez, Beograd se propeo na stražnje noge: Ivica Dačić, ministar vanjskih poslova, glavni ustašolovac, i onda i sad, poručio je kako Hrvatska vodi trgovinski rat i ekonomsku agresiju, da je to ultimatum koji Srbija neće podnositi, te da su „mnoge države ratovale zbog ovakvih situacija“. Naravno, izgubili smo taj trgovinski rat dok si rekao keks. Ne samo da Sporazum između Srbije i Hrvatske ne predviđa mogućnost zatvaranja bilo kojeg graničnog prijelaza za promet, nego je zbog Milanovićeva kaprica bio zatvoren put kamionima koji prevoze robu u zapadnu Europu. A kad je lova u pitanju, tu Bruxelles ne oprašta nikome, a ponajmanje svojoj junior članici. Naš drčni premijer je, dakle, pokleknuo, ali nije to ovdje poanta.
 
Reakcija srbijanskih medija bila je unisono brutalna, zastrašujuće besramna, kao i sada. Po njihovu mišljenju, nije to bio samo trgovinski rat izazvan izbjeglicama, nego „ustaše provode rasnu diskriminaciju na granici“. I tad su pisali alarmantno pismo Bruxellesu, a vrhunac beščašća bila je naslovnica Blica na kojoj smo ugledali Frenkensteina - pola lica Milanović, pola Pavelić.
Kad je srbijanski ratni stroj zgromio Vukovar, rekli su svijetu da je to rat za mir u Hrvatskoj; kad su bombardirali Dubrovnik, rekli su da to gore gume na Stradunu; kad su konačno morali potpisati vojni poraz u „Krajini“, Hrvatima su htjeli zabraniti da slave pobjedu jer je Oluja genocidna akcija... Ali, zašto, zašto su baš sad ponovno u združenoj ofenzivi na Hrvatsku?
 
Odgovor je banalno jednostavan. Ne sviđa im se, ne nipošto im se ne sviđa, pomisao da na putu do Bruxellesa budu dugovječni taoci Hrvatske. Pristat će na diplomatska nadmudrivanja s Nijemcima, Francuzima, Nizozemcima... ali da nas Hrvati zaje….., da nama Hrvati budu sudije, daj, bre, to ne može biti.
 
I zato, nakon prvog hrvatskog poraza u bitci s poglavljima 23. i 24., Srbi žele na EU terenu dokrajčiti protivnika. I krenula je združena, inače najomiljenija igra beogradske čaršije još iz pokojne Jugoslavije: sveopći lov na ustaše, fašiste i neofašiste (čak i jednog Račana svojedobno su prekrstili u ustašu). Krajnji cilj akcije je jasan: kompromitirati, kriminalizirati, ocrniti status Hrvatske u Bruxellesu. I sve bi se to još nekako moglo iskontrirati, samo da naši saveznici, u ovoj propagandnoj oluji s istoka, već po običaju, ne izgledaju kao zbunjeno stado pasivnih promatrača...
 
Srbijanski političari i njihovi mediji, s uistinu zanemarivim iznimkama, u svakoj „kriznoj situaciji“ djeluju kao savršen stroj za ispiranje mozga, i to je lekcija koju, čini se, uvijek iznova učimo, uvijek se iznova šokiramo. Kada nešto želiš, čitav se svijet uroti da ti se želja ostvari. Coelhova je to misao koju je srbijanska vrhuška doslovce prigrlila, samo je problem što njihovi krajnji ciljevi nisu plemeniti, nego mračnjački. I kao da se ništa, baš ništa, nije promijenilo još od 1902. godine, kada je u Zagrebu, u listu „Srbobran“, Nikola Stojanović poručio kako su Hvati predstraža stranaca na Balkanu, dok se Srbi drže načela Balkan balkanskim narodima. Izgovorena je tada i ona zlokobna rečenica „Do istrage vaše ili naše“, koja naše ratoborne susjede cijelo stoljeće posebno motivira...
 

Dino Mikulandra, Slobodna Dalmacija

Nema argumenta protiv zajedničkog izbornog nastupa osim – diverzije

 
 
Pravaši ne bi trebali govoriti o „ujedinjenju“ i „jedinstvu“ u strategiji nastupa na predstojećim izvanrednim saborskim izborima jer su to totalitarni pojmovi, nego o „udruživanju“ i „zajedništvu“ koji stvaraju u odnosu na postojeći izborni sustav potrebnu sinergiju glasova pravaških birača a svakoj stranci ostavljaju njezin identitet i autonomiju.
http://www.hsp.hr/wp-content/uploads/2015/10/dalmatinski-prava%C5%A1i.jpg
Prijedlog o odustajanju pojedinih kandidata od izbora radi postizanja „jedinstva“ (kada se već zagovara „jedinstvo“, onda, logično, nedostaje još - „bratstvo“!) je nepotreban, nego su prijeko potrebni samokritičnost i realnost u ocjeni osobnog političkog rejtinga a kojem je jedan od najvjerodostojnijih pokazatelja broj dobivenih glasova na zadnjim saborskim izborima 7. studenog 2015. godine. U postupku sastavljanju izbornih lista moraju dominirati altruizam, odgovornost prema svim pravašima te pravaškoj ideologiji i tradiciji a ne samo prema sebi i svojoj stranci, etika, tolerancija i solidarnost; treba dati prednost mladima a poznati i afirmirani pravaši trebaju im dati potporu s nižih mjesta na izbornim listama! Osim toga, deset je izbornih jedinica i jedanaesta za dijasporu, pa tu ima mjesta za sve osim ako „kuća nije tijesna jer su čeljad bijesna“. A proteklih se godina i izborâ nažalost pokazalo da su pravaši u pravilu (čast iznimkama) egoisti, nesamokritični, nerealni, nesolidarni i (auto)destruktivni; te ispod svake očekivane i poželjne intelektualne, etičke i domoljubne razine. Apsurd je te i „slijepcu“ očigledna proturječnost govoriti o ljubavi za pravaštvo i Hrvatsku, a odbijati zajednički nastup na izborima! Pa jedan manje ili više predstavnik pojedine stranke na izbornoj listi ili jedno niže ili više mjesto na izbornoj listi, nikako i nipošto odnosno apsolutno ne mogu i ne smiju biti ikakav racionalan razlog za odustajanje od zajedničkog izbornog nastupa.
 
Pravaška i demokratska javnost ne mogu i ne će prihvatiti kao politički i društveno racionalan i jedan jedini argument kao opravdanje za odustajanje od udruživanja i zajedničkog nastupa na predstojećim saborskim izborima. Zašto? Jer to može biti i jest samo i jedino lažni argument kao pokušaj da se prikriju prave namjere i cilj a to su politička i izborna diverzija, sprječavanje da pravaši uđu u Hrvatski sabor te dovršenje dugogodišnjeg danas se i više nego osnovano može reći – projekta uništavanja pravaške ideologije i pokreta! 

 

Karakteristika postojećeg izbornog sustava su male izborne jedinice sa samo 12 zastupničkih mandata i za broj birača u izbornim jedinicama  visok izborni prag od 5 posto dobivenih glasova, što je apsurd za razmjerni izborni sustav jer drastično smanjuje njegovu „razmjernost“ u pretvaranju glasova birača u mandate i povećava brojku „propalih“ glasova, a čemu je zoran i valjan dokaz Njemačka u kojoj za dio izbora koji se provodi po razmjernom sustavu nije slučajno da je  izborna jedinica cijela država s blizu 62 milijuna birača i 300 zastupničkih mandata pa je tu logičan i izborni prag od 5 posto.
 
Izborni sustav s tako visokim zaprekama za osvajanje mandata kao u Hrvatskoj ima mnoge značajke većinskog izbornog sustava, pa bi mu stoga primjereniji naziv bio „razmjeroidni“ a ne razmjerni sustav te da bi to bilo potpuno jasno može se reći da je to gotovo „lažni“ razmjerni sustav! U uvjetima tog i takvog izbornog sustava za nastup pravaša na izborima s dvije izborne liste može se sa stopostotnom sigurnošću  predvidjeti da će imati sljedeće posljedice: rasipanje glasova pravaških birača, ostajanje obiju pravaških lista ispod izbornog praga od 5 posto dobivenih glasova, „propadanje“ glasova svih pravaških birača i neulazak pravaša u Hrvatski sabor! A politika i izborna strategija koje su do toga dovele mogu imati i imaju samo jedno značenje ali izraženo u dvije riječi: diverzija i izdaja, kao i bezbroj puta do sada!!!
 

Lovel Franić

"Haaški sud Tuđmana brani bolje nego Zagreb"

 
 
SRBIJANSKO VIĐENJE ODNOSA ICTY-JA PREMA HRVATIMA U BIH I HRVATSKOJ
»Odbijajući zahtjev Hrvatske da ima predstavnike u žalbenom postupku u slučaju „Prlić”, Haag je u obrazloženju amnestirao i Tuđmana i hrvatsku državu od zločina u BiH. Žalbeno vijeće Haaškog suda donijelo je ovih dana nesvakidašnju odluku koja je hrvatske dužnosnike ostavila takoreći bez riječi.
http://www.politika.rs/upload/Article/Image/2016_07/tudjman.jpg
Službeni Zagreb nedavno je podnio zahtjev sudu u Haagu da njihovi predstavnici budu postavljeni kao takozvani prijatelji suda ne bi li dokazao da nekadašnji predsjednik Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak i načelnik glavnog stožera Janko Bobetko nisu dio udruženog zločinačkog pothvata u Herceg-Bosni kako je to utvrđeno prvostupanjskom  presudom šestorici pripadnika Hrvatskog vijeća obrane iz 2013. godine. Žalbeno vijeće odbilo je taj zahtjev Hrvatske jer vrlo rijetko dozvoljava imenovanje „prijatelja suda”, ali je u obrazloženju te odluke amnestiralo i Tuđmana i hrvatsku državu mnogo bolje nego što bi to kada uspjeli „prijatelji suda”.
 
U odgovoru Zagrebu koji jedan hrvatski novinar naziva „jedinstvenim proceduralnim manevrom”, predsjednik Haaškog suda Carmel Agius navodi da su, nakon „pažljivog razmatranja”, utvrdili da „nema načina da se zaključi da su vođe Hrvatske imale namjeru počiniti zločine protiv bosanskih muslimana”. Zato bi bilo „nekorektno samo na osnovi nalaza o političkim ciljevima zaključiti da su trojica hrvatskih dužnosnika bili članovi udruženog zločinačkog pothvata”. Takvo obrazloženje još je spornije ako se ima u vidu činjenica da žalbeni postupak, u kojemu je tužilaštvo tražilo dvostruko duže kazne za šestoricu visokih dužnosnika samozvane republike Herceg-Bosne (već su osuđeni na ukupno 110 godina) još nije završen.
 
Sudac Agius otišao je i korak dalje, umirujući Zagreb riječima da spominjanje Tuđmana, Šuška i Bobetka „ni na koji način ne predstavlja zaključke o odgovornosti Hrvatske kao zemlje” podsjeća da sud ima nadležnost samo nad pojedincima  i da ne može  donositi zaključke o državnoj odgovornosti. Takvim obrazloženjem žalbeno vijeće  anuliralo je sav trud raspravnog vijeća, koje je prije tri godine zaključilo suđenje presudom na 2.600 stranica. U toj presudi je utvrđeno da u većini slučajeva zločine nad muslimanskim stanovništvom 1993. i 1994. godine nije počinilo nekoliko neposlušnih vojnika, već da su „naprotiv ti zločini bili rezultat plana članova udruženog zločinačkog pothvata koji su predvodili Tuđman, Šušak i Bobetko.
 
Glavni tužitelj u slučaju „Prlić”, Kenneth Scott odmah je poslije izricanja presude ovoj šestorci veći naglasak stavio na osudu Tuđmana i Šuška nego šestorice optuženih koji su bili stranke u postupku. Franjo Tuđman i njegov ministar obrane Gojko Šušak, kako stoji u presudi, bili su dio „udruženog zločinačkog pothvata” koji je doveo do progona, zlostavljanja, silovanja i ubijanja muslimana i Srba u Herceg-Bosni”. Scott je također rekao da je riječ o dijelu bosanskog rata koji je najmanje poznat u međunarodnoj javnosti, te da je povijesno veoma važno povezivanje Tuđmana i Šuška s tim slučajem. U zahtjevu da se kao država pojavi na sudu, Hrvatska je navela i da je raspravno vijeće prekršilo Europsku konvenciju o ljudskim pravima, imenujući tri preminule osobe kao članove udruženog zločinačkog pothvata, a da se oni ne mogu braniti.
 
„Raspravno vijeće pobrkalo je navodne političke ciljeve obnavljanja Banovine (Hrvatske) s kriminalnom namjerom da se počine zločini”, navedeno je u zahtjevu Zagreba koji se poziva na odluku o dodjeljivanju „prijatelja suda” 2001. godine u slučaju protiv predsjednika Srbije Slobodana Miloševića. Zanimljivo je, međutim, da se do sada Hrvatska nije miješala u taj postupak jer se ograđivala od sukoba u BiH, pa čak nije željela ni sudjelovati u financiranju obrane šestorice optuženih za zločine u BiH, za razliku od drugih slučajeva kada je pomagala obranu pripadnika vojske i policije koje je optužio sud. Tek s promjenom vlasti i povratkom HDZ-a na čelo države, Zagreb je stao u obranu Tuđmanovog lika i djela. Ispostavilo se, međutim, da je Haaški sud to učinio mnogo uspješnije nego bilo koji hrvatski odvjetnik.«
 

Jelena Cerovina, Politika, Beograd

Anketa

Oleg Butković veli kako ukidanje plaćanja cestarine na Krčkom mostu nije predizborni trik. Vjerujete li mu?

Ponedjeljak, 25/05/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1186 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević