Get Adobe Flash player
Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Hrvatska aktualna vlast ne smije više olako prelaziti preko stalnih...

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Uz zadržavanje razmjernog izbornog sustava trebamo imati 3 izborne...

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Zdravko Marić je sve znao...     Teškoće u...

Omerta na hrvatski način

Omerta na hrvatski način

Žao mi je predsjednika Vlade Plenkovića što su ga...

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

U Hrvatskoj nisu ugrožena prava nacionalnih manjina. Ugrožena su prava...

  • Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:15
  • Sve nas je manje – a birača sve više!?

    Sve nas je manje – a birača sve više!?

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:14
  • Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 11:24
  • Omerta na hrvatski način

    Omerta na hrvatski način

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:12
  • Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:08

Vehabija Semir Pašanbegović, zapovjednik Granične policije na Sarajevskoj zračnoj luci!

 
 
Obavještajni podaci slovenskih mirovnih snaga angažiranih u okviru europskih mirovnih snaga u BiH (EUFOR) pokazuju da primjerice vrlo kritična infrastruktura. Međunarodna zračna luka Sarajevo na različita radna mjesta zapošljava najmanje 15 vehabija. Po tim podacima, među njima su najvažniji Semir Pašanbegović, zapovjednik Granične policije na Sarajevskoj zračnoj luci, zatim Mirsad Hasić, granični inspektor u Zračnoj luci, Damir Grana, inspektor u Ministarstvu sigurnosti, zatim Hajrudin Ajanović, zaposlenik Granične policija u Zračnoj luci. On naime nosi bradu i skraćene hlače od službene odore, njega se cijeni vrlo radikalnim i smatra se neformalnim vođom vehabija. Jedan od te skupine je i Hajrudin Zenunović policajac na Zračnoj luci, zatim Amabile Utica, čuvar zračne luke, nosi bradu, te izvjesni Mukerem (prezime nepoznato) koji je inspektor za sigurnost na Zračnoj luci. Za njih vojni objavještajci tvrde kako često razmjenjuju CD i literaturu vjerskoga sadržaja. Glavni "distributer" promotivnog materijala je Ajanović.
https://image.isu.pub/120917214423-83fb3965b29f44efb8d42a4e41bf6557/jpg/page_1_thumb_large.jpg
Dalje se precizira da osim deset određenih osoba koje su na zračnoj luci zaposleni na različitim funkcijama ove vehabije se druže s velikim brojem osoba vehabijskog miljea. Također se precizira da su u pitanju određeni djelatnici koji rade na zaštiti zračne piste i zrakoplova, zatim putničkog screeninga prtljage, kontroli osoba, X-zraka i slično. Ti ljudi su uvijek zajedno u smjenama i uvijek imaju najvažnije dužnosti. Drugim 'niže rangiranim' zaposlenicima (koji uključuju zaposlenike drugih nacionalnosti, uključujući i umjerene muslimane), dodjeljuju se manje važne zadaće čuvara na ulazu, policijskih službenika na parkiralištu i drugih poslova koje njihove "kolege" rade. Za vrijeme službenoga obavljanja posla oni često prakticiraju i vjerske ceremonije, a to zapravo i traži Islamska zajednica. Oni, naime, svakog petka sa službenim vozilima usred radnog vremena (obično dva sata) otiđu na glavni vjerski obred (džuma namaz) u najradikalniju sarajevsku džamiju Kralja Fahda na Alipašinom polju, koju je osobno izgradi saudijski princ, a koji je simbol vehabizma.
 
Ponekad vjerske obrede obavljaju u novim džamijama u Dobrinji III, koja je u neposrednoj blizini zračne luke, navodi se u ovome izvještaju. Uz to, za obavljanje vjerskih obreda "klanjanje" koriste se i službene prostorije gdje su postavljeni tzv. posvećeni tepisi. Nije bitno kakav drugi posao je u tijeku, čak i ako je zadatak najvišeg stupnja sigurnosti, važno je samo da se pravodobno obavljaju vjerski obredi, precizira slovenski EUFOR koji nadzire sarajevsku zračnu luku. To se dogodilo u nekoliko navrata čak i kada je trebalo zaštititi velike novčane iznose od nekoliko desetaka milijuna eura. Službenici vehabije su upravo u tim trenutcima išle zajedno u džamiju.
 

Domagoj Tolić, https://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/29397-d-tolic-radikalne-vehabije-na-zracnoj-luci-sarajevo-i-u-drugim-institucijama-bih.html

Neraskidivo prijateljstvo između Erdoğana i Bakira Izetbegovića

 
 
Ništa se ne može zauvijek sakriti, i lagati, a da se jednog dana ne otkrije prava istina. Narodna izreka kaže: „zemljica se zaklinjala raju da se tajne sve saznati moraju". No nije zasluga lažova što dugo skriva istinu, više je naivnost, i zatvaranje očiju onih koji tu laž slušaju i ne reagiraju na nju. Takvo mirno promatranje slušatelja na laži kojima ih lažovi bombardiraju, znak je da i sami u njoj sudjeluju, uvijek iz neki prolazni i jevtini interesa.
http://dnevnik.ba/sites/default/files/styles/dnevnik__840x470_/public/novosti-slike/erdogan_zetra_beba.jpg?itok=DkJOSLYy
Nigdje u svijetu nema toliko laži kao u Holbrookeovoj dvoentitetskoj, tronacionalnoj i trokonfesionalnoj Bosni i Hercegovini. Na velikosrpskom i velikomuslimanskom zločinu ustrojena, i njima podijeljena, postala je tvornica laži u dioničarskom vlasništvu velikosrbina Milorada Dodika i velikomuslimana Bakira Izetbegovića. Njihove laži štiti Svjetska zajednica kao protektor, nastojeći saprati svoju povijesnu odgovornost za počinjeni zločin genocida nad hrvatskim narodom u Daytonu. Dakako i u Bosni i Hercegovini.
 
Ni jedna politička partija u nesređenoj i propadajućoj Bosni i Hercegovini  ne širi toliku laž po zemlji kao što to čini najveća muslimanska stranka SDA. U samom joj je imenu  laž, jer u četvrt stoljeća postojanja, s izuzetkom kada ju je vodio Sulejman Tihić, nije pokazala ni mrvicu demokracije. Naime cijeli vijek političkog djelovanja  skriva se iza onog „demokratska". Demokratske i građanske vrijednosti su joj posve nepoznate, budući da je to stranka u svom korijenu, zapravo, vjerska muslimanska organizacija. I poput svih vjerskih udruga SDA je vrlo radikalna islamska organizacija s elementima vjerskog fundamentalizma kakav svijet gleda u muslimanskim zemljama Bliskog istoka, i u sultan Erdoganovoj Turskoj.
 
U svoje osnivačke temelje ugradila je vjerski islamski radikalizam, čiji intenzitet se mijenjao u zavisnosti od pritiska Europe i Amerike. No, nikad se nije odrekla tih svojih učenja, niti sišla s puteva kojima ide ka  cilju, Islamska Bosna i Hercegovina. I kada bi se našao pojedinac, napose vođa koji bi je pokušao izvući iz islamskog vjerskog zagrljaja, bio bi bijela vrana među crnim, i pod pritiskom radikala odustajao u svojoj samoći i odbačenosti. Budući da je stranka trenutno u velikom procesu cijepanja i dijelenja, što nikako nije slučajno, a još manje zasluge onih koji izlaze iz nje, čelnik organizacije najavljuje zaustavljanje diobe i osipanja. A ono je moguće, vjeruje vezir Bakir, jedino „povratkom svojim izvornim vrijednostima, vrijednostima islama i bošnjačke tradicije". Izetbegović mlađi otkrio je plan i cilj očeve ideologije, vjerske radikalizacije stranke i beha Muslimana, današnjih Bošnjaka. Istina se nije mogla dalje skrivati. Izašla je na vidjelo, i sada je na Svjetskoj zajednici da reagira i zaustavi daljnju islamizaciju Bosne i Hercegovine i isiliziranje beha Bošnjaka.
 
Bošnjački Erdogan, Bakir, radi sve ono što čini turski Erdogan, radikalizacija Bošnjaka i radikalizacija Turaka. Kako bi sinkronizirali te procese i brže išli ka cilju oživljavanja krvavog zločinačko, genocidno konfesiocidnog Otomansko Carstva, vezir Bakir i sultan Erdogan sastali su se u zadnje tri godine oko 20 puta, što je rezultiralo i time da je vezir Bakir sultan Etdogana nazvao "našim vođom" a Erdoganovu pobjedu na predsjedničkim izborima označio kao „pobjedom svih muslimana na svijetu".
 
Predizborno vrijeme koje se sve više skračuje dolaskom listopadskih izbora prava je prilika za  još veću i razorniju radikalizaciju radikaliziranih i isiliziranih Bošnjaka, budući da na mnoge izjave političara u ovakvim predizbornim vremenima svijet šuti. A tu šutnju Bakir vješto koristi, ne bojeći se nikakve odgovornosti za izrečeno, pa čak i za riječi kojima Bošnjake poziva da se naoružavaju, što sluti na nastavak zaustavljenog beha rata, u kojem bi sudjelovalo i „sto milijuna Turaka“ s kojima je Erdogan zaprijetio svim onima koji dirnu u Bošnjake. Stoga, ništa ne zaustavlja Bošnjake u prijetnji ratom, i nestankom naroda koji se bude mirnim sredstvima borio za svoju slobodu i ravnopravnost u isiliziranoj, i sve više za Europu i njenu sigurnost opasnoj Bosni i Hercegovini. Ne samo da se bošnjačka djeca obučavaju za rat i ubijanje, ne samo da se bošnjački vjerski radikalisti naoružavaju pod zaštitom političkog i vjerskog čelništva Bošnjaka, nego se počima i sa izgradnjom tvornica za proizvodnju oružja, najavljuje Bakir Izetbegović.
 
Gotovo u svemu Bakirovo današnje ratnohuškačko ponašanje podsjeća, zapravo je isto, na ratnu retoriku, i prijetnju nesrbima Vojislava Šešelja devedesetih godina prošlog krvavog dvadesetog stoljeća. Preblaga, gotovo nagrađujuća osuda u Haagu ratnog zločinca Šešelja daje vjetar u leđa Izetbegoviću mlađem. Zbog toga se on ne boji da će jednog dana poput Šešelja odgovarati za ratno huškanje i prijetnju nemuslimanima ako se suprotstave njegovoj Džamahiriji na periferiji Europe.
 
Na temelju dosad izgovorenog, ispunjenog mržnjom i prijetnjom nemuslimanima u Bosni i Hercegovini, pa i šire budući da Izetbegović  prijeti i susjedima kako bi sukob koji planira proširio, te uz pomoć milijune muslimanskih emigranata i Europu zapalio, njegovo je mjesto u Haagu, zajedno sa Šešeljom. Razlika između njih i njihovih velikonacionalističkih ideologija, islama i pravoslavlja je jedino u tome što je Šešelj srpski nacionalista a Izetbegović muslimanski. A u  što se takvi govori mržnje i prijetnji ratom pretvore, te kakve posljedice iza sebe ostave, nesrbi su osjetili i krvavo izmučeni proživjeli u Šešeljovo vrijeme progona, etničkih čiščenja, silovanja i genocidom crtanja granica Velike Srbije.
 
I zato pored niza drigih zločina Međunarodni sud u Haagu je osudio Vojislava Šešelja, kao ratnog zločinca. Što i jest. Ovakvim desetogodišnjim prijetnjama ratom, i Srbima i Hrvatima, napose žestoko upućeni hrvatskom narodu koji mirnim putem pokušava ispraviti teritorijalnu nepravdu koja im je u Daytonu nametnuta, Bakir sebi vadi nepovratnu kartu u Haag, ili neki drugi Međunarodni sud za ratne zločine. Bilo bi najbolje da ga svijet dovede pred sud pravde prije negoli upotrijebi isilovce, obučene askere, oružje kojim je naouražao svoj narod i tvornicu oružja pusti u pogon.
 
Naoružavanje isilovaca, zlouporaba djece obučavajući ih za ubijanje, izazivanje rata, i gradnja tvornica za proizvodnju oružja, nije samo Bakirova predizborna kampanja, već pravilo političkog ponašanja. Bakirova politička platforma. Cilj je to očeve mu Islamske deklaracije, koje se bojao čak i komunistički režim zbog čega je Aliju i osudio na dugogodišnju zatvorsku kaznu. Aliju je s pravom osudio totalitaristički komunistički režim jer je njegova islamsko deklaracijska vjerska ideologija bila opasnija od zločinačke ideologije komunizma, a njegova sina Bakira će suditi i kazniti demokratski svijet, jer očev, njegov vjerski islamski radikalizam prijetnja je svjetskoj, napose europskoj budućnosti.
 

Vinko Đotlo

BiH 1839. godine: Kršćani i muslimani se mrze strašno među sobom;

 
 
Hrvatski književnik i putopisac Matija Mažuranić o svojim iskustvima tijekom boravka u Bosni i Hercegovini 1839. i 1840. godine napisao je djelo ‘Pogled u Bosnu, ili kratak put u onu krajinu’. Donosimo vam posebno zanimljiv dio u kojem autor opisuje društvene odnose koji vladaju između etničkih i vjerskih grupa u BiH.
http://depo.ba/media/pictures/2016/01/25/thumbs/56a5fce7-b988-4e9c-93f1-2c5e0a0a0a6d-mostar-1900-preview.jpg
“Krstjani i Turci mrze se strašno među sobom: nu neka bi i to bilo, samo da se Krstajni jedne i druge izpovedi malo bolje gledaju. Nego premda su i po krvi i po svetoj veri prava rođena bratja, ipak se mrze, kao da nikakove svojbine neima među njimi. Turci zovu svakog Krstjanina Vlahom, a Vlasi među sobom jedan zove drugoga Šokcem; a on njega Šiakom: a ipak bi mogli znati, da im neće biti sreće, ni napredka, dok god se ova sramotna imena nezametnu. U Bosni se Krstjani nesmiu zvati Bošnjaci: kad se reče Bošnjaci: onda Muhamedovci samo sebe razumiu, a Krstjani su samo raja Bošnjačka a drugčije Vlasi; Bošnjaci i Osmanlije prem da su Muhamedovci i jedan i drugi, opet se mrze strašno kao prava nebratja. – Bošnjak mrzi na Osmanliu, jerbo kaže, da neima pod nebom gadniega čoveka od Osmanlie, a Osmanlia kaže, da su Bošnjaci poturice, i da su gori od đaura, zato da jih treba davit i gaziti, nek se boje poturice, i nek znadu, tko jim zapoveda. I od tuda dolazi, da se Bošnjaci boje Osmanliah, kao i Krstjani od Bošnjakah Turakah.”
 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh), https://poskok.info/bih-1839-godine-krscani-i-muslimani-se-mrze-strasno-medu-sobom-bosnjaci-mrze-osmanlije-a-ovi-njih-zovu-poturicama/

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Subota, 26/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1213 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević