'Bošnjaci, ako žele opstati, moraju ići skupa s Hrvatima'

 
 
Čitavo stado na polju ugiba od šuge i svraba jednog krmka!
(Narodna poslovica)
 
Na Veliki petak, na Križnom putu u Stocu, gradu na Bregavi okupilo se više o 2500 vjernika, koji su u molitvama od križa do kraža nosili svoj križ i molili se Razapetom Isusu da im pomogne u njihovim mukama. Većina njih su se molili za nekog svoga, koji je u nevolji, ili je napustio ovu dolinu suza, da ih Isus pribavi k sebi kao i onoga koji je visio na križu pokraj Njegai i molio da ga se sjeti u Kraljevstvu nebeskom. Netko je u noći s Velikog Petka na Veliku subotu razbio 12 od 14 betonskih postilja u koje se stavlja križ. Ako uzmemo u obzir materijalnu štetu, koja je velika, ali ona druga šteta je neizmjerna, jer je uzrokovana mržnjom naspram hrvatskog naroda i katoličke vjere. Kome je to smetalo na golom brdu gdje raste drača, kupine i kuke? Vjerojatno nema osobe u Stocu, a niti u BiH, Hrvatskoj koji ne bi mogli upriti prstom u počinitelje ovog vandalizma, čak bismo rekli i zločina.
http://www.mostarlife.com/assets/images/02_Crna/520x290/stolac_krizni.jpg
Policija je u traganju za razbijačima, jer je riječ o većoj skupini, koja se je jako pripremio na rušenje postolja, jer su im trebale teške mace i čekići da razbiju onako debelu cimentnu podlogu. Dakle, rijeć je o većem broju zlobnika. te stog neće biti teško pronaći počinitelje, ma gdje god oni otišli. Naime, nije tajna ako za zanju dvije osobe, a ovdje je bilo desetak bandita, pa će s vremenom jedan od njih izletiti iz tajnosti i iznijeti imena rušitelja križnih postolja. S duge strane, počinitelji su poznati njihovim roditeljima, užoj obitelji i najvjerojatinije i - muftiji, pa će i ste strane procuriti imena počinitelja i razloge koji su ih na to ponukali. Vjerujem da počinitelji ovog vandalizma nisu ni svijesni, da križ nije samo kršćansko obilježje, jer križ je izumljen za mučnu smrt mnogo prije nego je Isus bio razapet na križu. U povijesti su poznata 42 križa: od lationskog križa (crux eapitata) do  križa četeri evanđelja. U ovoj se gupi nalazi i kukasti križ (svastika), kao i mnoštvo drugih križeva: grčki, ruski, jeruzalemski, egipatski i drugi, ali nema - hrvatskog križa! Ali, Hrvati imaju Bleiburg, Križni put - kolonu smrti.
 
Očito je bila nakana počinitelja ovog gnjusnog čina provocirati hrvatske kršćane, kako bi došlo do sukoba, za kojeg su oni već pripravni. Ljudi su se sabraili i preporučili Uskrsnom Kristu, da istjera sotonu iz Stoca, iz BiH i RH, jer zloduh je uhvatio maha, podržavanje islamskog terorizam, koji su već davno ubacili sjeme mržnje među narod, koji je na tim prostorima živo stoljećima u dobrom susjedstvu (komšiluku), a sada se gledaju kroz puščane cijeci ili ''pozdravljaju'' sa nožem u džepu koji svakog časa može biti zabijen u nečija leđa ili prsa.
 
Kako riješiti ovaj problem?
 
Jednostavno! Muslimanska (bošnjačka) zajednica u Stocu, čiji su sinovi srušili postolja, trebaju se dogovoriti i opraviti, vratiti u prvobitno stanje, svih 12 postolja, te na toma mjestu pozvati vjerske predstavnike iz grada i narod, da se zajednički pomole Bogu i Alahu, da se više nikad takav čin ne ponovi, ne samo u Stocu, nego nigdje u Bosni i Hercegovini. To bi bio civilizirani pothvat i temelj za dobrosusjedske (komšijske) odnose u gradu i u državi. To je demokracija na djelu.
 
Roditelji znaju čiji su to sinovi i kćeri koji su razbili temelje križa, pa kad su imali toliko hrabrosti, snage i mržnje, da to učine, neka sada pokažu dobru volju i poprave nanašenu štetu. Roditelji su odgovorni za svoju djecu, te ako oni ovaj vandalizam prešute, ili mu daju podršku, onda su oni svoju djecu uputili na stranputicu i eventualno na drugi zločin, i poslali ih u sigurnu smrt, samo je pitanje vremena. Dapače, ovaj vandalizam učvrstio je hrvatsku i katoličku zajednicu još jače i odlučnije, pa bi se u sljedećim sličnim pokušajima moglo nekoga koštati glave. Onda će roditelji shvatiti, da nisu svoju djecu uputili na pravi put, put ljudske snošljivosti, križni put na kojemu svaki čovjek nosi svoj križ, pa bio jedan od onih 42 križa, ili si izdelja svoj vlastiti, pod kojim će jednog dana posrnuti, pasti pod teretom i umrijeti.
 
Hrvati ne mrze bosanskohercegovačke muslimane, ili Bošnjake, nego osuđuju zločin koji se u njihovo ime čini i baca blato na sveukupno pučanstvo, od kojih većina nema ništa zajedničkog s bilo kakvim zločinom ili terorom. Političarima  i medijima je u interesu da izazivaju nerede, jer jedni i dugi od toga žive. Političari - pale i gase, pa se tako javno ističu kao slobodoljubivi predstavnici građana , i tako  stiču povjerenje naroda; mediji pak žive od ovakvih senzacija, jer slike i riče zločina na naslovnim stranicamna prodaju tisak i reklame. Mali ekrani, radio postaje i portali bukte ubojstvima, prostitucijom i kriminalom, kao da se u državi drugo ništa i ne zbiva.
http://www.jabuka.tv/wp-content/uploads/2015/04/stolac_postaje_2-375x195.jpg
U budističkoj tradiciji, problemi su prihvaćeni kao važan čimbenik u životu. Tibećani ustvari mole za njih.''Daj mi da ja dobijem potrebnu teškoće i muke na ovom putu tako da moje srce bude u istinu uzbuđeno i moja čežnja za oslobođenje i univerzalnu skladnost bude dosljedno ispunjena.'' Dakle, problem nije uvijek problem, nego ljudi od problema prave nesnošljive poteškoće. Ljudi koji shvate da su problemi sastavni dio života, lakše će podnositi poteškoće koje će ih ojačati za život i dati im izdržljivost u životu. Prije nego se odlučite na svađu ili osvetu, pokušajte sa protivničke strane shvatiti njihov problem, jer samo tako se čovjek može osloboditi od nepotrebnog stresa i zločina. Ne čini drugom zlo, jer Besmrtni bogovi su doduše spori ali sigurni osvetnici roda ljudskog.
 
Ovo se ne smije zaboraviti
 
Bošnjački počasni vod u Savskoj: 'Ovdje smo da branitelji, naša braća, mogu otići sa svojim obiteljima proslaviti Uskrs!' Istu su stvar pripadnici ovog voda učinili i za Božić. ''Danas smo došli izraziti solidarnost našoj braći. Nismo se u Domovinskom ratu dijelili, pa se ne možemo dijeliti ni sada - rekao je Fahrudin Jašarević, 70-postotni ratni vojni invalid, iz počasnog voda Bošnjka Republike Hrvtske.. Poginulo ih je 1187 i to je nešto što se ne zaboravlja. Jer, mi Bošnjaci i Hrvati dijelimo jednu povijesnu muku, a to je dokazano ne samo kroz Domovinski rat, nego i kroz prijašnje ratove i stradanja. Kako bi bilo jasnije, citirat ću riječi muftije Džemaludina Čauševića, koji je još 1938. kazao: ''Bošnjaci, ako žele opstati, moraju ići skupa s Hrvatima''. I to je, smatram, čista istina, kazao je Jašarević koji sebe rađe naziva 'muslimanskim Hrvatom', nego li Bošnjakom.'' (dnevno.hr)
 
Dolazi nam 10. travnja, pa u prigodnom sjećanje 74. obljetnice uspostave Nezavisne države Hrvatske, treba se prisjetiti da su pod vodstvom Poglavnika dr. Ante Pavelića, kao i po učenju Oca Domovine Ante Starčevića, muslimani i katolici bili smatrani kao jedan narod - hrvatski naroda, sa dvije vjerske opredijeljenosti. Ta ideologija bila je najveća opasnost srbo-komunistima i jugo-četnicima, stoga je Tito, da bi udovolji Srbima, podijelio Hrvatsku u dvije ''republike'' i jednu ''pokrajinu'', - Vojvodinu, koju je dao Srbiji na ''čuvanje'', Milošević je pola BiH naslonio na Srbiju, a Boka osta Crnoj Gori u amanet.
 
Nije čudo što se sada u BiH pojavljuju incidenti između Bošnjaka i Hrvata, jer su Bošnjaci na skučenom prostoru, a ne mogu od Srba oduzeti onu Daytonsku polovicu BiH, pa se sukobe sa Hrvatima u mjestima gdje je izmješano pučanstvo, ali malo-malo odoše u Hrvatsku, kao hrvatski građani. Nešto će se ipak promjeniti u BiH kad se u RH promijene vlast. Hrvaticama i Hrvatima katoličke i muslimanske vjeroispovijesti, koji se osjećaju pripadnicima hrvatskog naroda, želimo sretan Deseti Travanj, blagoslovljenu i berićetnu ovu godinu! Budimo uvijek - Za dom spremni!
   

Rudi Tomić