Islamizacija Europe po uzoru na islamizaciju BiH

 
 
Dvije tisuće i petnaesta polako odlazi u prošlost. Bit će kao i mnoge druge do sada, nekima u dugim i dragim sjećanjima, drugi će pak željeti da je što prije zaborave, i da im se nikad ne  ponovi. Neki će, pak, željeti čak i da joj ime što prije zaborave. Europskim prostorima i društvima, a dio te cjeline je, na svu sreću još uvijek barem u malim kockicama Bosna i Hercegovina, prošla je dubokim oranjima, bujicama i valovima, koje će biti teško poravnati, umiriti i smiriti. Zapravo, nikada sve te duboke brazde ne će biti poravnate, pozubljene, budući da su uveliko izmijenile sliku Starog kontinenta, i Bosne i Hercegovine.
http://www.turkishweekly.net/photos/news/c_Si1okdFqoK9Z0pYjSjSY2MZspe1nTn.jpg
Vjerojatno kao ni jedna do sada 2015-a je ubila identitet Europe i Bosne i Hercegovine, te nametnula im nesigurnu i nemirnu budućnost. I to ne neku daleku, već možda još onu sutrašnju, pa čak i sadašnjost, što potvrđuju islamski teroristi diljem Europe i Bosne i Hercegovine, i strah u koji su utjerali u narode tih prostora. Nametnut im je život u strahu, na koji se Zapadni svijet pomalo privikava i prihvaća ga kao stil života. Europa i Bosna i Hercegovina su  pretvorene u neki svoj Bliski istok nesigurnosti, straha, terora i rata. Potvrdili su to, strahom i nesigurnosti i dočeki Nove 2016-e godine na trgovima i otvorenim prostorima europskih i bosanskohercegovačkih gradova. Kao nikad dosad, zbog terorističkih islamskih akcija koje tresu gradove Europe i Bosne i Hercegovine u kojima su desetci ubijenih nevinih i nedužnih ljudi, žena i djece, 2016. je dočekana u neviđenom strahu Europljana. Taj nametnuti strah nije mogao umanjiti ni velik broj naoružanih policajaca i vojnika, koji su dočeke osiguravali, i time pokušali vratiti stari mir i sigurnost svojim narodima.
 
Svi su se veselili u strahu, da tu pored nekog od njih ne aktivira islamski terorist u ime Velikog Alaha razorni eksploziv, kojem što veći broj žrtava „nevjernika“ osigurava više djevica na onom drugom svijetu u kojeg vjeruje. Za takva slavlja u strahu može se reći niti su slavlja niti dočeki. Islamski teroristi su Europi i Bosni i Hercegovini nametnuli ne samo islam kao jedinu vjeru, već i kulturu i civilizaciju te vjere, koju ognjem i mačem, terorom i zločinom, šire diljem svijeta. Kršćanski Zapadni svijet islamski teroristi su u 2015. stjerali u suvremene katakombe i arene kakve već desetljećima gledamo u muslimanskim zemljama u kojima nestaje kršćanstva i kršćana u najbolnijim mukama i najtežim poniženjima. Dvije tisuće i petnaestu, koju Europa i Europljani, kao i nemuslimani u Bosni i Hercegovini, žele da se nikad više ne ponovi ni u kom segmentu društvenog i političkog života, obilježio je brutalni islamski terorizam, smaknuća, progona i nestajanja kršćana kako u muslimanskim zemljama, gotovo, tako jednako i u „kršćanskim“. Planski je izmijenjena vjerska slika Europe  i Bosne i Hercegovine i na tim prostorima je gotovo zabranjena svaka obrana kulturnog i vjerskog identiteta kršćanima, kako bi neometano i slobodno se širio islam.
 
Nasuprot vjerskog islamskog terorizma 2015. obilježava humanost i neviđena ljudska dobrodošlica Europljana, ista ona kakvom su Hrvati u Bosni i Hercegovini, u Lašvanskoj dolini, dočekali i primili muslimanske prognanike ispred velikosrpske agresije, iskazana islamskim emigrantima. No, kao što su Muslimani zlorabili i udarili nož u leđa Hrvatima Lašvanske doline, kao znak zahvale za ljudski prijam, prihvat potrebitima, tako danas i muslimanski emigranti zlorabe europsku dobrodošlicu na način terorističkih akcija, paljenja deka po skloništima i željezničkim stanicama, seksualnim zlostavljanjima i silovanjima i ubijanjima Europljanki po europskim gradovima.
 
Na putu do odredišta islamski emigranti demonstriraju, kada osjete da su brojčano veliki, kao što su to i Muslimani u Lašvanskoj dolini iskoristili kada su nadmašili broj Hrvata, gotovo istu brutalnost prema onima koji ih dočekuju kao i prema kršćanima u svojim zemljama. Pred nasilničko-terorističkim islamskim isilizmom kapitulirao je europski kršćanski humanizam. Gotovo kopija onog što se dogodilo i događa, u Bosni i Hercegovini između hrvatske dobrodošlice Muslimanima koji su izbjegli ispred velikočetničke agresije i kasnije bošnjačke agresije na te svoje spasitelje. Na razini Europe sudarile su se dvije ideologije, nasilnički islamski vjerski terorizam i europski humanizam u okvirima merkelizma. Dvije ideologije koje su obilježile 2015-u islamski isilizam i euronjemački merkelizam, pokazale su se sunčanim godinama udaljenima jedne od druge. Pokazale su dva ni u čemu spojiva, nigdje i ni po čemu bliza svijeta, islamski terorizam i kršćanski humanizam. Nespojivost ta dva suvremena svijeta razlog je tragične budućnosti Europe, iste one kakvu je doživjela i Bosna i Hercegovina koja je postala centar islamskih terorista. Da se islamski terorizam zaustavio u Bosni i Hercegovini međunarodnom zabranom dolaska džihad ratnika, zabranom islamskih radikalnih entiteta, zabranom saudijskoarabijskog financiranja gradnje džamija u kojima se okupljaju džihad ratnici i koje su centar promiđbe terorističkog islama, zabranom povratka osmanizma i svega onog brutalnog što je taj okupator ostavio u zemlji, danas bi zasigurno bila daleko sigurnija i mirnija i Europa.
http://images2.naharnet.com/images/158825/w460.jpg?1429102135
Nemoguće je, naime, iz onog što se zbiva na europskom tlu i onom bosanskohercegovačkom, čije terene emigrantska bujica u Europi i vehabijski entiteti u Bosni i Hercegovini, iznad te provalije između islamskog terorizma i kršćanskog humanizma, graditi bilo kakav most. Bar danas, a vjerovati je da će doći bolja vremena. Zastrašujuće, ali u ovom vremenu ulaska u 2016-u godinu jedino što može, ta dva svijeta održati svaki u svom vjerskom i kulturnom identitetu, je gradnja zida između njih. Jedino zid jamči opstanak jednog pored drugog, kako ne bi u brutalnosti islamskog  vjerskog  terorizma, što je označio 2015-u kako u islamskom tako i u Zapadnom svijetu, nestala oba. Onakav zid kakav je desetljećima dok se nisu stekli uvjeti rušenja dijelio zapadnu demokraciju od istočne diktature, koja je nestala kada se srušio zid koji ih dijelio i čuvao jednu pokraj druge. Svijet nije nestao sa zidom, ali bi mogao nestati bez zida. Nestalo je samo jedne opasne zločinačke komunističke ideologije, jednako brutalne i opasne kakav je i današnji islamski vjerski terorizam, isilizam. I stoga je potreban Europi danas opet jedan zid, koji će ovaj put dijeliti europski humanizam od islamskog terorizma. Neki europski državnici su na tom putu. Nije li s tom namjerom svijet podijelio i Bosnu i Hercegovinu, zemlju iz koje su poćimali veliki svjetski ratovi.
 
Ne bi trebalo svijet čuditi stoga ako bi 2016. godina bila godina gradnje eurospkih zidova, što je za budućnost čovječanstva u cjelini daleko bolje i sigurnije od 2015. koja je bila godina gradnje provalija između islamskog vjerskog terorizma i europskog humanizma. Jedino zid spašava obadvije i vjere, kršćanstvo i islam, i civilizacije, i kulture i svjetove u njihovim različitostima. Bez zida mogla bi nestati oba svijeta, svijet kršćanstva i svijet islama. Islamski teroristi ne prezaju ni od ćega, i nije teško zamisliti kakvo bi bilo vrijeme kada bi im u ruke došlo oružje za masovno ubijanje. Kao što je desetljećima strah čuvao svjetski mir, tako bi i zid mogao oćuvati svijet u njegovim posebnostima i razlikama. Zar i daytonskim zidom ne pokušavaju očuvati  Bosnu i Hercegovinu. No, neuspjeh daytonskog zida je u tome što zemlju sa tri konstitutivna i suverena naroda dijeli na dva dijela, umjesto na tri. A takva nepravedna podijela zemlje je isilovska politika protiv Zapada i vrijednosti zapadnog svijeta, kojem od svog postanka pripada i Bosna i Hercegovina.
 

Vinko Đotlo