Get Adobe Flash player
Hrvatska izumire – političari ne haju!

Hrvatska izumire – političari ne haju!

Svijet se mijenja, samo naša politika to ne...

Hrvatska shizoidna politika

Hrvatska shizoidna politika

Ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića, prijeti mu teški...

Referendum je rješenje problema

Referendum je rješenje problema

Izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim...

Pismo iz sela koje nestaje...

Pismo iz sela koje nestaje...

Aferu su zapečatili oni koji su državu prevarili na...

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Slavko Goldstein: »Logor je osnovan 1945. u jesen, u samome mjestu...

  • Hrvatska izumire – političari ne haju!

    Hrvatska izumire – političari ne haju!

    srijeda, 16. svibnja 2018. 07:04
  • Hrvatska shizoidna politika

    Hrvatska shizoidna politika

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:53
  • Referendum je rješenje problema

    Referendum je rješenje problema

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:46
  • Pismo iz sela koje nestaje...

    Pismo iz sela koje nestaje...

    srijeda, 16. svibnja 2018. 22:55
  • Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    utorak, 15. svibnja 2018. 15:27

Dokad će trajati ovakva pogubna hrvatska malodušnost i bezidejnost?!

 
 
Sagledavajući te zbrajajući svoje posljednje dojmove s odmora u zemlji zvanoj Bosna i Hercegovina ne mogu se oteti pomisli kako hrvatskom narodu od početka devedesetih godina prošlog stoljeća pa do danas nije bilo gore. Svedeni na šutljivu manjinu koja iščekuje neko čudo s visina ili po tko zna koji put – bratsku pomoć iz politički mlake i u sebe zagledane Hrvatske – a ta pomoć istina stiže samo u novcu ali ne onako iskreno, istinski i odvažno, kao što bi trebalo. A istinski bi se trebalo i moralo nastupiti prvotno diplomatski u svrhu izvlačenja Hrvatskog naroda iz neravnopravnosti i potlačenosti koja obuhvaća sve veći zamah. Počevši od negativnog ekonomskog i političkog pa idući sve do kulturnog pritiska na ionako rastresene institucije sa hrvatskim predznakom.
https://storage.bljesak.info/image/220373/1280x880/biskupska-konferencija-bih-4.jpg
Osobno sam obišao dosta mjesta dalje od primjerice neretvanskog i zapadno-hercegovačkog kraja koji su mi najpoznatiji, a posljednjih nekoliko godina učestalije putujem i od Save, ovom novom srpskom Republikom. Ono što sam vidio je malo ili ništa, a uglavnom zamjećujem ovo zadnje. Tu i tamo kroz Bosnu ugleda se uz cestu ili u brdima pokoji hrvatski povratnički pokušaj kroz obnovu kuća, a koji je nažalost u začetku osuđen na propast zbog svoj neodrživosti li dugoročne neisplativosti. Tako ljudi naposljetku odlaze sa svoje zemlje jer ne vide mogućnost održivosti u odsječenim i pustim okružjima.
 
Dakako, valja tu napomenuti i svojevrsni viši nivo kod naših ljudi – jer zamjećuju to i drugi, kako Hrvati neće bilo gdje, bilo kako i bilo šta – traže i imaju poseban viši stupanj materijalnog i životnog standarda. Stvarali su i tako navikli, a znatno to nalaže i katolički odgoj. S druge strane, moglo bi se stoga reći da imaju više prohtjeve i da su pomalo razmaženiji. Tako da i to biva nimalo zanemariv razlog za takoreći neostanak i sam odlazak sa povratničkog teritorija.
 
Iseljavanje uzima i sve veći zamah u samim hrvatskim krajevima, sela su pusta – kažu stari da tako nije bilo ni poslije Drugog svjetskog rata. Mladi životare po sve brojnijim kafićima u iščekivanju posla ili spavaju uljuljuškani u svoju samosvrhovitu nevoljkost, samosažaljenje ili u nedostatak životnog istraživačkog duha - šta već jest u pitanju. Stari pak i stariji se ionako ne mogu ili ne znaju promijeniti, prilagoditi, njima je svega dosta, zasićeni su i previše predostrožni, savjetujući svoje potomke da ''ne talasaju'', vukući duboko ukorijenjene navike iz sustava u kojem su odrastali, no njih s druge strane znatno sprječava i životno iskustvo zasnovano na životu bez televizije, akcijskih filmova i stripova.
 
Oni koji su bili u ratu i generacija nešto starija od moje su dosita umorni od svega, izranjavani (na fizički ili psihički način) i obespravljeni; osjećaju se bačenima u stranu i iskorištenima ali dobar dio njih opet bi da zatreba stali u redove borbe za vlastiti narod. …A tom hrvatskom narodu danas, u trojednoj tvorevini kojoj ime nadjenuše austrougarski vlastodršci, niječu čak i ime te zabranjuju primjerice isticanje znaka križa na u javnosti iako pod njim žive i dišu od pamtivijeka. - I što više reći?!
 
No idemo sada staviti po strani gore navedena socijalno-povijesna razabiranja o kojima bi se moglo u mjeri za jedan dobar znanstveni rad u vidu doktorata i osvrnimo se na aktualna pitanja. U onom najpopularnijem - političkom pogledu, muslimanska odnosno bošnjačka dominacija posljednjih godina postala je otvorenija, izraženija i agresivnija. Točnije, ona počinje da guši druge i drugačije a čini se da to u strankama sa bošnjačkim predznakom prepoznaju i ''na to igraju''. Dodatan povod tomu su i slabosti poput hrvatskog hedonizma, poznata malodušnost (pisali su o tome davno još od Matoša, Andrića, Krleže itd.) i nedostatak voljnosti, strateškog plana i inteligencije. Dobar primjer je podijeljeni i do glavobolje složeni (po strukturi i uređenosti ''nazovi'') grad Mostar u kojem se to ne može na prvi pogled osjetiti ali ako imalo dublje osmotrite po gradskim dijelovima, zamijetit će te neobičan pritisak i novu ekspanziju islamskog utjecaja nad kršćanskim. Veliki broj džamija koje su se podigle nakon posljednjeg rata najočitiji je primjer. I to je neprirodno, priznali su mi i sami pojedini Muslimani.
 
Tu je i velika razlika u imovinskom stanju između dvije obale grada, životnoj filozofiji, mentalitetima većinom novopečenih građana te mnogo drugoga što bi možda trebalo, a sada se ne stigne napomenut. Sve to stvara jaz i nepodnošljivost a kada se umiješa dnevna politika, stare vatre u vidu nedovršene i nedovoljno definirane povijesti… - onda se dobije smjesa koje stalno na rubu eksplozije ali nikako da eksplodira. Nešto poput nitroglicerina. I to traje i traje… ''jedući'' ljudima živce, zdravlje i ponajbolje godine života kada bi trebali ubirati plodove svoga rada, ruku ili uma, a ne biti žrtvama međunarodnih i kvazi novo-nacionalističkih (zapravo reformirano komunističkih) opita i igrica.
 
Nedvojbeno je da Hrvati polagano klize u ponor malobrojnosti i statusa nacionalne manjine – ako ne nešto i gore od toga! U isto vrijeme bh. hrvatski političari i intelektualni izbornici (ne želim da kažem elita) šute – oni su izgleda sami sebi svrha i čuvaju stečene položaje kao otupjele jedinke iz sjene. Sveučilišni profesori paze na vlastite pozicije, nesposobni su ili samo prividom okićeni ljudskom vrsnošću, nabusiti ili duhovno plitki do mjere da uživaju u sveopćem sivilu i kaosu zbog svoje iščašene, ponekad začudno podle i zavidne samodopadnosti, zapravo prosječnosti. Poznam i neke koji su i osobno davali do znanja da se s njihovim položajem i interesom studenti ne igraju ni po cijenu pogrešnog upućenog pogleda ili izgovorenog intelektualnog mišljenja. Opet, čast izuzecima i onima koji se svojim stavom, glasom i časnim porijeklom bore ali takvih, čini mi se, može se nabrojati na prste obaju ruka.
 
Istovremeno, gledajući širi politički i geostrateški obzor, u ovom dijelu skupa, takoreći slavenskih zemalja, kao da se uzdiže novi islamski udarni val, naizgled krhak i nezamjetan ali s najštetnijim djelovanjem za narode koji su položajno uz njega. Središte te svojevrsne novo-muslimanske uglavnom političko-ekspanzionističke konkviste kao da želi postati Sarajevo. Neki također kažu – Što je nekad bio Beograd danas u BiH predstavlja Sarajevo, samo do suvremenog ekstrema začinjeno vjerskim utjecajem.
 
Opet su na udaru su bh. Hrvati jer su razjedinjeni i oslabljeni ekonomskim prilikama koje im nikako ne idu na ruku. Posljednja prekrajanja i preusmjeravanja buduće dionice autoputa dalje od hrvatskih područja u Hercegovini, primjer su visoko-političkih spletki za koje, ako uspiju u svojem ostvaraju, nema protuotrova. S druge strane, ispostavlja se tako da je jedina konkretnija brana političkoj bošnjačkoj ofenzivi Republika Srpska i tu se Hrvati, a da ih nitko nije pitao, nalaze u situaciji koja ih štiti. No da li bi to mogao biti dvosjekli mač, pokazat će vrijeme. Na kraju postavlja se pomalo već poslovično pitanje - do kad će trajati ovakva pogubna hrvatska malodušnost i bezidejnost?!
 

Matej Škarica, www.Bljesak.info, rujan 2010.

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Nedjelja, 20/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1352 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević