Za zločine u Ahmićima je suđeno, za pokolje u Križančevu Selu i Buhinim Kućama nitko nije procesuiran

 
 
Bez obzira tko dolazio i s kojim namjerama u Bosnu i Hercegovinu, zajednicu suverenih i konstitutivnih naroda, njegov posjet otkriva nespojive razlike beha vjerskih, nacionalnih, civilizacijskih i kulturnih sastavnica. Napose te razlike se otkrivaju posjetom državnika iz matica bosansko-hercegovačkih naroda kada dolaze u posjet svatko svome. Ne samo ta činjenica da svatko izvana dolazi svome narodu, srpski predsjednik Srbima, turski predsjednik muslimanima Bošnjacima i hrvatski Hrvatima, pokazuje civilizacijski i kulturno, vjersko i nacionalno velike razlike, već i način kako svaki beha narod prima svoga.
http://www.radiovitez.ba/wp-content/uploads/2016/11/vitez-spomen-obilje%C5%BEje.jpg
Naime, kada dolazi turski predsjednik beha gradovi su oblijepljeni turskim zastavama, Erdoğanovim slikama, on se sastaje zasebno sa bošnjačkim članom tronacionalnog Predsjedništva, sa vjerskim liderom beha muslimana Bošnjaka. Kada dolazi predsjednik Srbije prvo se susreće, bilo u Banjoj Luci ili drugdje, sa svojima, predsjednikom Republike srpske, vjerskim funkcionarima, kulturnim i tako redom. Drugi beha narodi su mu, kao i turskom predsjedniku, sporedni, nepostojeći. Dakako iz takvih ciljanih posjeta svojima, i svaka materijalna pomoć Srbije i Turske je na nacionalnoj i vjerskoj bazi, usmjerena isključivo svome narodu.
 
Predsjednica Hrvatske kada dolazi svom hrvatskom narodu u Bosnu i Hercegovinu obično se sastaje zajedno sa sve tri člana beha Predsjedništva, i nema, gotovo nikakvih  zasebni sastanaka samo sa hrvatskim članom tronacionalnog, u vremenski planiranim terminima rotirajučeg, predsjednika Bosne i Hercegovine. To pokazuje o dobronamjerskom posjetu svima beha narodima, tretirajući ih jednakima, u njihovim razlikama. Ono što je najvažnije u tim posjetima hrvatske predsjednice je potvrda hrvatske politike jedinstva Bosne i Hercegovine, u njenim nacionalnim i vjerskim identitetima. Civilizacijska i ljudska vrijednota koja je kroz povijest europske narode uzdigla na razinu na kojoj su danas, a koju žive i njeguju i beha Hrvati u zemlji koju dijele sa druga dva njena naroda. No, što tu eurohrvatsku civilizaciju i kulturu u Bosni i Hercegovini uzdiže na još veču razinu, i čini je drugačijom od drugi dvaju vanjskih posjeta svojima, kakvu može samo iskazati državnik dobrih namjera, bez fige u džepu, je posjet predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović mjestima stradanja i svog naroda i muslimanskog naroda koji je počinio zločine nad Hrvatima.
 
Upravo ta civilizacijska, humanitarna, ljudska gesta hrvatske predsjednice da posjeti prije mjesto stradanja Muslimana negoli mjesto stradanja Hrvata nebesko zemaljska je razlika sudarenih civilizacija, vjera, kultura i nacija u propadajučoj Bosni i Hercegovini. Povijesno nezabilježen državnički potez. Od turskog i srbijanskog predsjednika takva civilizacijska gesta je nemoguća, neočekivana i neizvediva. Veliki je to raskorak s njihovim interesnim politikama u Bosni i Hercegovini, koje su isključivo u službi, bilo srpskog secesionizma ili turskog okupatorskog osmanizma.
 
Takvi posjeti srpski, turski i hrvatskih predsjednika svojima u Bosni i Hercegovini su potezi koji razotkrivaju sve beha razlike, ali i razlike matica država beha naroda. Otići prije u Ahmiće negoli u Križančevo Selo, Buhine Kuće, pred spomenik osmero hrvatske djece što ih na viteškom igralištu poubijali Muslimani, nikako nije slabost hrvatske predsjednice, već ljudska i državnička, europska i civilizacijska,   veličina koja nadmašuje političke i vojne snage i srpskog i turskog predsjednika koji u Bosnu i Hercegovinu dolaze isključivo svojima Srbima i svojim Muslimanima.
 
Predsjedničin naklon muslimanskim žrtvama u Ahmićima, za koje su osuđeni Hrvati, i hrvatskim žrtvama u Križančevu Selu za koje ni na koji način nisu odgovarali i suđeni muslimanski počinitelji tog strašnog zločina, morao bi biti novi temelj jedne nove, uređene, tolerantne, europske i demokratske Bosne i Hercegovine, jednako slobodne i ravnopravne svim njenim narodima. Predsjednica Hrvatske je pokazala  i srpskom i turskom predsjedniku, ali i beha liderima Srba i Bošnjaka šta je budućnost Bosne i Hercegovine, i na kakvim temeljima moguće je graditi. Temeljima koji nemaju alternativu.
 
Bez obzira na protivnike te miroljubive, pomirujuče, bezalternativne, politike koju kod svojih u Bosni i Hercegovini promiče, i primjerom pokazuje hrvatska predsjednica, politika mira, pomirenja, praštanja, priznavanja drugi u njihovim posebnostima i razlikama nema alternativu. Nije to ni najmanje poniženje predsjednice ni naroda kojeg predstavlja, dapače to je državnička veličina potrebna, ne samo beha ratno huškačkoj suvremenosti, već i svijetu u cjelini. Dijelom taj svijet je i na tim beha prostorima u svim svojim bogatstvima u razlikama, ali i u njihovim siromaštvima kakvima je zahvaćena Bosna i Hercegovina, u velikom dijelu i politikama dioba i razdora kakve u toj zemlji promiču, uz srpske i bošnjačke lidere, u velikoj mjeri srpski i turski predsjednici kada dolaze svojima.
 
Poklon hrvatske predsjednice muslimanskim žrtvama u Ahmićima niti je njen poraz, niti bošnjačka pobjeda. To je prijateljsko pomirbeni čin susjedne zemlje, kojeg je gotovo u stoposto podržao i hrvatski narod u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Potvrda je to i hrvatskog dobrosusjedskog stoljetnog kontinuiteta politike mira prema i u Bosni i Hercegovini. Poziv je to, i primjer, srpskom i bošnjačkom članu Predsjedništva da, ako uistinu žele mir zemlji i narodima koje predstavljaju, to isto učine i poklone se svim žrtvama građansko vjerskog beha sukoba, bez obzira na vjeru i naciju. Jer, to je jedini put Bosne i Hercegovine u budućnost. Budućnost koju joj ne će oblikovati ni srpski secesionizam kojeg podupire srbijanski predsjednik, ni turski osmanizam što ga u zemlju vraća sultan Erdoğan i bošnjački lideri. Budućnost koja se gradi na civilizacijskim i ljudskim, europskim i praštajučim gestama koje je pokazala hrvatska predsjednica.
 

Vinko Đotlo