Nacifašistička politika muslimansko-bošnjačkog dvojca u beha Predsjedništvu

 
 
Bošnjačkim aktualnim, kao ni bivšim, političarima nije dovoljno muslimanske podjele Bosne i Hercegovine, te četvrt stoljeća  poslije rata, kojeg vode drugim sredstvima i oružjima, beha zajednicu dijele po najosjetljivijim podjelama, po djeci. A budući da su djeca, i mladi, budućnost svih naroda, a time i svijeta u cjelini, znači bošnjačko čelništvo čini sve da beha zajednicu trajno podijeli, ne za sadašnjost već za budućnost. Je li stoga uistinu muslimanski svijet društvo isključivosti, društvo netolerancije, nespremno za dijalog i suživot sa drugima i drugačijima, napose sa drugim vjerama i religijama. Na to pitanje odgovor treba dati sam taj svijet, njihove vjerske i političke vođe i lideri. Gdje je nestala ta izvikana beha snošljivost suživota u razlikama, ili je to bila samo muslimanska parola moguće, bezalternativne održivosti Bosne i Hercegovine u njenoj multinacionalnosti i multireligioznosti, poput one srpske o bratstvu i jedinstvu.
https://www.bug.ba/wp-content/uploads/2017/01/0-02-05-0381dc7d21cbcd998fdd629bf83da3daae21b7c5ed73f6dab985e20b655b553d_full.jpg
Zapravo velikomuslimanska parola multi kulti je kopija velikosrpske bratstva i jedinstva. Pokazuje se i potvrđuje da su to dvije najopasnije ideologije, jedna bila i propala velikosrpska, druga u bolnim mukama kao i velikosrpska, u procesu propadanja i nestajanja velikomuslimanska. O njihovim brutalnostima, neodrživostima i opasnostima za narode koji im ne pripadaju, koje su okupirale i u sužanjstvu držale, i drže, najrječitije govore one same riječima krvavog propadanja u kojem su za sobom odvukle, i povlače, stotinjak tisuća žrtava nesrba i nemuslimana, te milijune prognani i izbjegli. Režimske ideologije, velikosrpskog bratstva i jedinstva, te velikomuslimanskog multinacionalizma i multikonfesionalizma, europski prostor na kojima su se razvile i kojima su, jedna velikosrpska zauvijek prošla a druga velikomuslimanska zauvijek nestaje, učinile su crnom točkom na karti svijeta, a potlačene narode, nesrbe i nemuslimane, stoljeća vratili u prošlost.
 
Dok je velikomuslimanska ideologija podijelila beha zajednicu na tajnim pregovorima s velikosrbima u Beogradu, unitarističko-bošnjačka danas govori o njenoj održivosti u cjelovitosti, a paralelno sa tom parolom multi kulti koju šire i kojom obmanjuju interesni zapad i kršćanski svijet, betoniraju svaki zid dioba koje je izgradio građansko vjerski beha sukob. Na onaj tajno dogovoreni diobeni velikosrpski i velikomuslimanski agresorski na jednoj i hrvatski oslobodilački na drugoj strani. Porobljenost i obespravljenost hrvatskog naroda u oba entiteta, napose u većem u kojem su, izgleda samo na papiru bošnjački  federalni partner ogleda se, najbolnije, u bošnjačkom odnosu prema djeci poginulih u ratu. Ta strašna dioba djece žrtava rata, gdje bošnjačka imaju sve privilegije i beneficije naspram hrvatske kojima se prišivaju svakojake etikete, s vremenom će postati, a to je Bošnjacima i cilj, bosanski zid trajan kao ni jedan do sad izgrađen u povijesti građansko vjerskih ratova.
 
Bit će to zid između dva beha entiteta, hrvatskog i bošnjačkog, daleko deblji od ovog srpsko federalno daytonskog, kojeg gotovo četvrt stoljeća u kontinuitetu podebljavaju, i u visine dižu velikosrpski secesionizam i velikomuslimanski unitarizam. Borci za ta dva nacifašizma koja su obilježila kraj krvavog Dvadesetog stoljeća prenose njihove ideologije i na djecu. Njihova djeca danas su privilegirana u svim segmentima društva, jednako i manjem i većem entitetu, i postaju zaštićena klasa kojoj je osigurana budućnost bez rada, u najvećoj mjeri haračima i dankom u krvi hrvatskih poreznih obveznika, danas već odrasle djece hrvatskih branitelja.
 
Prvi od dva, ili možda i drugi, bošnjački član, na papiru tronacionalnog u praksi dvonacionalnog, beha Predsjedništva Šefik Džaferović za djecu muslimanskih šehida, boraca za islamsku BiH kaže: „Nedopustivo je da 24 godine poslije rata postoje šehidska djeca koja nemaju posao. To treba biti obaveza svih nas, da riješimo to pitanje, a možemo riješiti ukoliko se potrudimo i do kraja iscrpimo sve resurse i mogućnosti - rekao je Džaferović, u Živinicama gdje je održana Akademija u povodu Dana šehida FBiH". Iako djeca hrvatskih branitelja, kao i preživjeli branitelji i ne znaju što znači šehid, čija je to riječ i zašto se koristi na beha prostoru kojem ne pripada, ipak je se boje, jer ona ih asocira na vrijeme progona kada su mudžahedini i Muslimani uzvikivali „Alahu uekber“. Bošnjačko uvođenje, koje je sve više i prisila, turski i arapskih riječi također je debela dioba naroda u beha zajednici
 
Bošnjačka politika privilegiranja djece šehida, boraca za unitarnu islamsku Bosnu i Hercegovinu,  šerijatske vladavine, udar je na djecu hrvatskih branitelja koji su se borili za demokratsku i europsku  Bosnu i Hercegovinu, onakvu kakva je bila prije turske okupacije u vremenu hrvatskih kraljeva, zajednicu ravnopravnih i suverenih naroda, Hrvata, Muslimana i Srba. Isilovska je to agresija na hrvatsku djecu čiji su se roditelji  borili pod, za sve beha narode razumljivim  imenom, za razliku šehida, riječi koju pola beha stanovništva ne razumije, a samo mu je jasan cilj, islamska, unitarna, arapizirano turcizirana i šerijatizirana Bosna i Hercegovina. Za djecu tih šehida, među kojima su i ona mudžahedinska, Džaferović će osigurati radna mjesta i na način otpuštanja djece hrvatskih branitelja.
 
Nacifašistička politika muslimansko-bošnjačkog dvojca u beha Predsjedništvu, koja vodi k trajnoj podijeli beha zajednice na nacionalne entitete, koji bi bili povezani konfederalnim uređenjem u granicama labave beha konfederacije. Politika koja tako diskriminatorski, tako fašistički dijeli djecu, razbijač je svih beha poveznica iza kojih ostaju neprolazne provalije. Muslimani, koji su započeli razbijanje Bosne i Hercegovine  i njeno komadanje isključivo po vjerskim granicama taj posao su predali u ruke Bošnjacima, a ovi prenose kao amanet djeci šehida,i mudžahedina, onima koje obučavaju kao askere po bespućima besputne, sve više opravdano, zapravo jedino rješivo, podijeljene Bosne i Hercegovine.
 

Vinko Đotlo