Mogao je formirati vlast bez Dodika i Čovića

 
 
„Implementirati sve presude domaćih i evropskih sudova koji se odnose na Izborni zakon Bih kako bi se osigurala ustavna i institucionalna ravnopravnost konstitutivnih naroda i građana, te njihovo LEGITIMNO predstavljanje na teritoriji cijele BiH, a u skladu sa Ustavom BiH“, piše u Sporazumu koji je potpisao Izetbegović. Vrag leži u riječi „legitimno“. To je, dakle, ona riječ koju godinama ponavlja Dragan Čović. To je onaj princip kojeg zagovara HDZ BiH – legitimno predstavljanje naroda. Tu više nema mjesta ni za Željka Komšića i sve one koji žele da Bosna i Hercegovina bude građanska država. 
Slikovni rezultat za avdo avdić žurnal
Avdo Avdić
 
Članom tri svog Sporazuma sa Dodikom i Čovićem Izetbegović je ubio put BiH u NATO, dok je članom četiri najavio i skoro ubojstvo građanske Bosne i Hercegovine. Trećim članom ga je, dakle, porazio Dodik, četvrtim ga je dokrajčio Čović. U prisustvu Larsa Gunnara Wigemarka, međunarodnog inicijatora i svjedoka svake propasti probosanske politike.
 
U situaciji kada je mogao uzeti sve, Bakir Izetbegović je odlučio da uzme – ništa. Koliko god na klixu, faktoru i ostalim medijima, uglavnom sponzoriranim novcem iz federalnih javnih poduzeća koje kontroliraju kadrovi SDA, tvrdio je da je njegov „trojni pakt“ sa Čovićem i  Dodikom uspjeh, sâm pogled na tekst sporazuma potpisanog u pristustvu Larsa Gunnara Wigemarka bit će dovoljan da shvatite da je Bakir Izetbegović izdao i državu i sebe. Izdao je državu zbog  interesa Turske. Izdao je sebe zbog interesa svog „velikog predsjednika“ Reçepa Tayyipa  Erdoğana. 
 
Politika Bakira Izetbegovića može se podijeliti u dva čina. Onaj prvi odigrao se prije nego je u službeni posjet Bosni i Hercegovini došao turski predsjednik Erdoğan, a onaj drugi uslijedio je nakon što se samozvani vođa svih muslimana vratio u Tursku. „Članstvo u NATO-u ostaje crvena linija ispod koje SDA ne može ići. Ne postoji način da bez preuzimanja te obveze bude formirana nova vlast na temelju izbornih rezultata 2018. godine“, kazao je 5. srpnja 2019. godine predsjednik SDA Bakir Izetbegović. Tri dana kasnije u službeni posjet BiH doputovao je Erdoğan i sarajevski ogranak muslimanskog bratstva je opet oživio. Uslijedio je drugi čin politike Bakira Izetbegovića. „Nema članstva u NATO-u dok za to ne sazri odluka i u Republici srpskoj“,  kazao je 3. kolovoza Bakir Izetbegović. Budući u Republici srpskoj nije sazrilo, lider SDA je bio primoran da pokaže koliko je on, zapravo, zelen. Crvenu liniju ispod koje „nije htio ići“ samo je izbrisao i onda na njeno mjesto stavio svoj potpis kojim je odustao od NATO puta. Sada i službeno, u prisustvu Larsa Gunnara Wigemarka, međunarodnog inicijatora i svjedoka svake propasti probosanske politike. Članom tri svog Sporazuma sa Dodikom i Čovićem Izetbegović je ubio NATO put, dok je članom četiri najavio i skoro ubojstvo građanske Bosne i Hercegovine. Trećim članom ga je, dakle, porazio Dodik, četvrtim ga je dokrajčio Čović. „Implementirati sve presude domaćih i europskih sudova koji se odnose na Izborni zakon BiH kako bi se osigurala ustavna i institucionalna ravnopravnost konstitutivnih naroda i građana, te njihovo LEGITIMNO predstavljanje na teritoriju cijele BiH, a u skladu s Ustavom BiH“, piše u Sporazumu koji je potpisao Izetbegović. Vrag leži u riječi „legitimno“. To je, dakle, ona riječ koju godinama ponavlja Dragan Čović. To je onaj princip kojeg zagovara HDZ BiH – legitimno predstavljanje naroda. Tu više nema mjesta ni za Željka Komšića i sve one koji žele da Bosna i Hercegovina bude građanska država. 
 
Naći će Bakir Izetbegović, vjerojatno, još medijskog prostora da opravda svoj samoubojstveni čin, ali oni koji imaju imalo razuma znat će da je lider SDA postupio – nerazumno. A, evo zašto. SDA sada na državnom nivou ima predsjedavajućeg Vijeća ministara, ima šefa Predstavničkog doma, ima SDS-ove ministre koji ne blokiraju interese Bosne i Hercegovine. Kada formira vlast s Dodikom i Čovićem – Izetbegoviću će ostati dva državna ministra u Vijeću ministara kojim će rukovoditi Dodikov Zoran Tegeltija. Da je imao hrabrosti i političkog znanja, da je zastupao interese Bosne i Hercegovine, a ne Turske (u ime Rusije), Bakir Izetbegović je mogao formirati vlast bez Dodika i Čovića. Matematika kaže da postoje 22 ruke koliko je potrebno da se izglasa Vijeće ministara. Zakoni propisuju da samo Zastupnički dom odlučuje o imenovanju Vijeća ministara. 
 
U Predsjedništvu BiH postoji većina koja bi, bez Dodika, mogla izglasati novog mandatara. Proračun se ne mora ni usvojiti, jer odluke o privremenom financiranju nameću se po automatizmu. Samo Predstavnički dom bira članove CIK-a. Vijeće ministara imenuje direktore OSA-e, SIPA-e, Granične policije i još pedesetak agencija. Sigurnosni sektor bi bio izbijen iz ruku Čovića i Dodika. Izborni proces bi bio oslobođen SNSD-ovog i HDZ-ovog ropstva. Vijeće ministara bi usvajalo ANP. I sada će Izetbegovićevi „savjetnici“ pitati – a što ćemo s Domom naroda? Ništa. Zar itko normalan misli da će, i kada budu u vlasti, SNSD i HDZ glasati za zakone koji grade BiH? Zar itko vjeruje da Dodik i Čović ne će i Vijeće ministara BiH pretvoriti u Dom naroda u kojem će po nacionalnom ključu blokirati donošenje svake probosanske odluke? I još jednom – mogao je imati sve, ali on je izabrao ništa. Izabrao je državnu vlast u kojoj se ne će pitati ništa. Izabrao je interese Turske umjesto interesa BiH. 
 

Avdo Avdić, https://zurnal.info/novost/22305/izdao-nato-prodao-gradansku-bih