Amerikanci su hrvatskome narodu oduzeli temeljna ljudska prava i vjerske slobode

Najslikovitije, najrječitije i zasigurno najistinskije o Bosni i Hercegovini govori njezina prošlost, jednako ona dalja i bliža. Stoga pisati o toj zemlji je nemoguće ako se ne piše i o njezinoj prošlosti, koja je zapravo i uzrok sadašnjosti, ali i njezina tragična konstanta. Zapravo Bosna i Hercegovina kao da živi u prošlosti i za prošlost. Trajno se vrti u tom stanju, i jedan bosanski pisac „Dijak“ reče za Bosnu i Hercegovinu: „ne ide, ne ide, pa stane“. I ne samo da stane, već stoji stoljećima u mjestu, ili u svojoj prošlosti u koju su je okupatori, u prvom redu Turci, zabetonirali u prošlost, i čini se zauvijek joj oduzeli i sadašnjost i budućnost. Ti okupatori oteli su Bosnu i Hercegovinu prije svega njezinom najstarijem, i tada i jedinom, hrvatskom narodu, oteli su je Europi, oteli su je od same sebe.

Malo je povijesnih okupatora koji su tako brutalno, tako rušilački, talibansko-jedanaestorujanski, uništili porobljeno područje i narod kao što je to učinio Otomanski imperij s Bosnom i Hercegovinom. Od tada pa do danas, a tako će zasigurno biti i dalje, Bosnu i Hercegovinu više uređuju tuđinci, osvajači, protektori, visoki predstavnici, nego li danas postojeći njezini narodi. I stoga izgleda tako kako izgleda, po volji jednog ili dva njezina naroda i moćnika datog vremena, ima je i nema, postoji i ne postoji, živi i umire.

Svijet, a time i Bosna i Hercegovina, u budućnosti, izgrađen u sadašnjosti politikom i moći jedne jedine svjetske supersile, i imperija današnjice, bit će zasigurno nesiguran i nemiran pun kriznih žarišta koji mu ne će dati živjeti u miru i sigurnosti. Jer gradnja slike i uređenja svjetske zajednice, odnosno Bosne i Hercegovine kao svijeta u malom kako je neki žele zvati, samo silom nametanom od Amerike kao vojne i gospodarske sile, svakako da ne jamči budućnost svijeta, te dakako i Bosne i Hercegovine, u pravednosti, jednakosti te potpunoj suverenosti i nezavisnosti. Ta slika stoga ne će izgledati po volji naroda koji će biti na njoj ucrtani, ona će biti samo i jedino po volji njenog današnjeg tvorca, u ovom slučaju Amerike. Na toj budućoj slici svijeta, i Bosne i Hercegovine, narodi će biti poredani jedan pored, i jedan protiv drugog protiv svoje volje, nacionalne boje bit će „amaterski“ upasane u taj mozaik svijeta, i Bosne i Hercegovine, te će izgledati kičav i međusobno bodljikav toliko da će biti glavnim razlogom sukoba, nemira i međusobnih ubijanja.

Naime, u sklopu toga svjetskog budućeg mozaika bit će i bosanskohercegovačke razlike, ugurane američkom vojnom moći u neki, nazovi, državnički okvir, ispunjen trima narodima i dva entiteta. Sama ta činjenica kako Amerikanci grade buduću Bosnu i Hercegovinu s dva entiteta, i ako u njoj žive tri naroda, jasno pokazuje kako su jednom narodu, hrvatskom, jednoj vjeri, katoličkoj, oteta temeljna ljudska prava i vjerske slobode. Odnosno, to je pokazatelj da se taj jedan bosanskohercegovački narod, a naravno da je tu riječ o hrvatskom, želi staviti u poslušničko ropski položaj drugima, oduzimajući mu ono pravo koje su dali drugima dva bosanskohercegovačka naroda, Srbima i Muslimanima, kroz entitete u Bosni i Hercegovini. Zar onda budućnost svijeta, i Bosne i Hercegovine, Amerika ne gradi na dosad u ljudskoj povijesti nezabilježenoj nepravdi. Jednom narodu, hrvatskom, se oduzimaju temeljna ljudska prava i vjerske slobode, a drugima ne samo da ih priznaju nego im ih i jamče kroz stvorene entitete i zajednice. Takav način gradnje budućnosti svijeta, u kojem je i Bosna i Hercegovina, ne jamči mir čovječanstvu ni Bosni i Hercegovini.

No, da je ta američka gradnja buduće Bosne i Hercegovine sa dva entiteta, a bez jednog sa sigurnošću najstarijeg bosanskohercegovačka naroda, hrvatskog, demonstracija sile bez i malo pravde, priznao je i njihov general Jacques-Paul Klein koji je bio zaposlen u tom prljavom bosanskohercegovačkom poslu. Na Hrvatskoj televiziji, prije više od jednog desetljeća, u Dnevniku od 3. veljače 2002. general Klein reče: „...mi gradimo državu Bosnu i Hercegovinu, iako kao država nikad nije ni postojala“. Znači, ono što nije uspjela tisućljetna prošlost i svi imperiji i sva carstva koja su je okupirala i vladala njome, to nastoji Amerika koja se imperijalno stavila na čelo svijeta. Time hoće da pokaže da je veća i od Otomanskog i Austrougarskog Carstva, i brutalnija od jugoslavensko-komunističkog režima, koji su Bosnom i Hercegovinom vladali i nikada je nisu uspjela kao državu ustrojiti.

Međutim, po dosad viđenoj američkoj gradnji država, kao naprimjer svojih kako su ih izgradili, onda se već sada vidi da će potpuno nestati starosjeditelja Hrvata kao Indijanaca u Americi. Da bi se napravilo nešto novo potrebno je, po američkoj fromuli, srušiti i uništiti staro. U ovom slučaju, opet slično kao u Americi, trebalo je istrijebiti Indijance da bi na njihovo mjesto zasjeli Amerikanci, tako u Bosni i Hercegovini treba istrijebiti Hrvate i strpati ih u zamišljene rezervate kako bi se stvorila dvoentitetska kvazi država i nova nacija - Bošnjaci. Takav način gradnje država i nacija zasigurno je zločin, koji danas, a ni u budućnosti, ne bi smio proći nekažnjeno kao onaj u Americi. Sve dok zločini i zločinci prolaze nekažnjeno oni će se ponavljati i politički rađati.

Nakon što je, iako već davno, a zbog stalnog nestajanja Hrvata, američki general obznanio da Bosna i Hercegovina nikada nije postojala kao država, a da ju je onakvu kakva je bila prije građansko-konfesionalnog rata za teritorij, Izetbegović dijelio i Hercegovinu davao Hrvatskoj, onda je to dovoljno, a budući da još ima nešto Hrvata u toj zemlji, da se dadne isto pravo hrvatskom narodu kakvo je dato Srbima i Muslimanima, zajamčeno u trećem hrvatskom entitetu. Takav rasplet bosanskohercegovačkog problema zasigurno je najpravedniji, i najdemokratičniji, a time i najveći jamac mira u toj zemlji.

Izetbegovićeva dioba Bosne i Hercegovine, nudeći Hercegovinu Tuđmanu, što je sam Alija priznao Kleinu, zapravo jasno govori tko je dijelio tu zemlju. Jednako tako Kleinovo otkriće Izetbegovićeva cijepanja Bosne i Hercegovine trebalo bi biti razlogom Haaškom sudu da oslobodi sve hrvatske zatočenike u toj robijašnici koji se sumnjiče za pokušaj diobe Bosne i Hercegovine i navodno počinjene ratne zločine u obrani svoga nacionalnog i ljudskog prava i sloboda. Sada je jasno tko bi trebao odgovarati za diobu Bosne i Hercegovine. No, Izetbegovićevo priznanje Kleinu da je Hercegovinu nudio Hrvatskoj moglo bi otkriti i prave zločince u slučaju Ahmića, te muslimanske zločince u Buhinim Kućama, Križančevu Selu, Maljinama i cijeloj Lašvanskoj dolini. Odgovor, tko bi trebao odgovarati za diobu Bosne i Hercegovine, dao je zapravo američki general Klein.

Svakako da generalov govor pokazuje i potvrđuje ono što se i znalo kako Bosnu i Hercegovinu ni jedan njezin narod zapravo nije htio cjelovitu kao državu, u kojoj je jedan narod iznad drugih, i „demokraciju“ uređenu po principu jedan čovjek jedan glas. Svi su htjeli svoj dio, no nisu znali da i Amerika, zbog naftnih interesa u islamskim zemljama, hoće svoj dio u bosanskim brdima. A taj dio uzela je od Hrvata, budući da je Srbima i muslimanima dala sve kroz entitetske federacijske države, a Hrvatima oduzela sve ono što njima dala, i još konstitutivnost, jednakost, suverenost, i naravno pravo na entitet. To pak znači da se Bosna i Hercegovina gradi protiv volje jednoga, hrvatskog, naroda, diskriminaatorski i prisilno.

Bosna i Hercegovina je, znači, po želji samo njezina dva naroda, Srba i Muslimana, i umjesto trećeg hrvatskog naroda po želji i zamisli njenog tvorca, Amerike. Takva Bosna i Hercegovina postaje crna točka ne samo na karti Europe, već i cijeloga svijeta. Ona je uzrok prošlih, ali, na žalost, bit će uzrok i budućih ratova i sukoba, ne samo u njoj, već i šire. Svjetski, kakav je bio dijelom, zbog prisutnosti islamskih ratnika, i ovaj zaustavljen u Daytonu a nastavljen i dalje na bosanskohercegovačkim prostorima i u bosanskohercegovačkom društvu.

Vinko Đotlo