Get Adobe Flash player
Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

Plakati nad Uljanikom je isto kao kada je Neron zapalio Rim, pa optužio...

Jugostatistika demantira srpske laži

Jugostatistika demantira srpske laži

Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu izgubila 597.323 osobe, od čega...

Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

Broj Srba po popisu stanovništva iz 1948. veći za gotovo 700 tisuća...

Etnobiznismen koji mrzi!

Etnobiznismen koji mrzi!

Kada će srpsku manjinu predstavljati oni koji ne mrze...

Diplomatska laž Mate Granića

Diplomatska laž Mate Granića

Sad mi je jasno kako se krivotvori...

  • Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

    Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

    utorak, 14. svibnja 2019. 09:38
  • Jugostatistika demantira srpske laži

    Jugostatistika demantira srpske laži

    utorak, 14. svibnja 2019. 18:07
  • Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

    Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

    utorak, 14. svibnja 2019. 17:54
  • Etnobiznismen koji mrzi!

    Etnobiznismen koji mrzi!

    utorak, 14. svibnja 2019. 17:41
  • Diplomatska laž Mate Granića

    Diplomatska laž Mate Granića

    četvrtak, 16. svibnja 2019. 08:38

NEOOSMANIZAM - Primi našu djecu u janjičarske redove!

 
 
Dvadeset i pet godina nazočnosti međunarodne zajednice, jednako onog političkog i vojnog dijela, u Bosni i Hercegovini je uspjelo  jedino povećati nepravdu, još gušće posijati mržnju, izgraditi stotine i stotine novih zidova i džamija, i na svaku izgrađenu džamiju opustošiti na razne načine crkvu, te zaustavljeni vatreni međunacionalni i međuvjerski rat pretvoriti u slobodnu bošnjačku medijsku agresiju na beha prošlost, sadašnjost a time i na budućnost.
https://akos.ba/wp-content/uploads/2017/03/jajce-mekteb.jpg
Zastrašujuća je radikalna bošnjačka agresija na istinu beha prošlosti  pod turskom okupacijom. Iz temelja mijenjaju i krivotvore tu tragičnu petstogodišnju porobljenost domicilno autohtonog hrvatsko katoličkog naroda, koji je stotinama tisuća žrtava, i raznim drugim poniženjima i stradanjima uspio ostati u svom nacionalnom i vjerskom identitetu. Nigdje u svijetu toliko snažnog iskrivljavanja istine prošlosti zemlje koju zovu domovinom, kao što to čine Bošnjaci u Bosni i Hercegovini. Zar je moguće da su se toliko stavili u obranu turskog zločina genocida i konfesiocida u Bosni i Hercegovini, i u isto vrijeme govoriti o nekoj svojoj autohtonosti na tom europskom teritoriju. Takva politika uljepšavanja prošlosti najkrvavijeg beha okupatora, te u isto vrijeme i  govor o obrani zemlje uistinu isključuje jedno drugo.
 
Ne može se veličati turskog okupatora i voliti Bosnu i Hercegovinu. Svako veličanje, uljepšavanje i branjenje osmanlijske okupacije Bosne i Hercegovine, a naravno time i strašnih zločina što su ih okupatori  počinili na tim prostorima i nad okupiranom narodu, samo je svrstavanje sa okupatorom i zazivanje da se ponovno vrati, sa svim strahotama koje je počinio. Bošnjačka politika uljepšavanja turskih zločina, napose onog dijela prisilne islamizacije, još više opravdava i postojanje Republike srpske i ponovno oživljavanje i uspostavljanje Hrvatske Republike Herceg-Bosna. Ono što je u bošnjačkoj veleizdaji Bosne i Hercegovine Turcima i znak opasne agresije na beha kršćane je činjenica što oni, Bošnjaci, priznaju osmanlijski zločin, ali ga ne nazivaju pravim imenom, već mu daju ime kakvo im se pošalje iz Turske. Ponavlja se ono isto što se desetljeća događalo sa istinom turskog genocida na Armencima, nije se smjelo nazvati pravim imenom. Isto tako Bošnjaci se ponašaju u Bosni i Hercegovini i brane turski genocid i konfesiocid nad kršćanima nazvati imenom kakvo jest, genocid i konfesiocid.
 
Na jednom bošnjačkom portalu, koji je vlasništvo jednog od 50 najutjecajnijih muslimana u svijetu, koji turskim zločinima u Bosni i Hercegovini pjeva pjesme i hvalospjeve, i koji nastoji nastaviti tamo gdje su Osmanlije zaustavljene, pozivajući ih na povratak, između ostalog piše za turski konfesiocid prisilne islamizacije: „Tijekom osvajanja Bosne 1463. godine, kada su Bošnjaci kod Jajca sa sudjelovanjem od 30.000 ljudi prihvatili Islam, Fatih Sultan Mehmed je bio vrlo zadovoljan i pitao da li ima bilo kakvih želja. Bošnjaci su tražili:
1. Otvori nam mektebe kako bi naučili našu vjeru;
2. Želimo da zadržimo naš narodni poredak kao što je Beg, Aga i narod, te da sami upravljamo našim područjem;
3. Primi našu djecu u Janičarske redove".
 
Eto samopriznanja da su današnji Bošnjaci muslimani uistinu poturice gore od Turčina, janjičari i vojnici suvremene Turske u Bosni i Hercegovini. No, još uvijek ne smiju javno priznati da su islam prihvatili pod prisilom, da su im Turci djecu silom otimali iz majčinih ruku, trpali ih u sepete i na konjima odvodili u janjičare. Kako to crno i tragično vrijeme nazvati osim genocida i konfesiocida, zločina koji ne zastarijeva. No u ovoj bošnjačkoj laži krivotvorenja i nepriznavanja prave istine osmanlijske prisilne islamizacije, vidljiv je i razlog njihove sadašnje  agresija na grad Jajce, crkve u tom gradu i hrvatsko katoličku djecu. Pokušavaju zločinom laži i danas prevesti 30.000 Hrvata katolika, u prvom redu djece sa kojima manipuliraju, na islam kako bi zadovoljili sultan Erdoganu u Istanbulu. Pitanje je samo dana kada će, ne samo trideset tisuća, već svi jajački katolici prihvatiti  islam, i zamoliti sultan Erdogana da im izgradi mektebe kako bi naučili svoju, valjda katoličku vjeru, koja je stoljeća prije turskog prisilnog islamiziranja bila i živjela u Bosni i Hercegovini. Eto odgovora zašto muslimani Bošnjaci nasilno upadaju u crkvu Svete Marije u Jajcu. Malo im je mekteba izgradio sultan Erdogan i babo Alija u tom gradu u kojem je, u ono vrijeme cijeli taj kršćanski narod prihvatio islam, vjeru okupatora, kao gladan kruha, i porobljen slobodu.
 
Zasigurno očekuju, milom ili silom, a udarili su na kršćansku djecu toga kraja, da će i sada svi katolici pod dankom u krvi suvremenih Osmanlija, prihvatiti  "dobrovoljno" islam kao i njihovi pradjedovi, i gdje onda toliki da uče vjeru, već opet treba crkve pretvarati u džamije. Pišu okupatori jajačkih crkava pisma sultanu Erdoganu da uzme kršćansku djecu u janjičare, jer ovdje nema mjesta u obučnim centrima askera, a i askeri i kršćani ne mogu biti zajedno, sve dok pojanjičarena djeca ne nauče vjeru Sultan Erdoganovu i Babinu Alijinu. Vojnici Osmanlija ostali su u Bosni i Hercegovini  u brutalnostima agresije na katoličku prošlost u vrijeme turskog zuluma, i na djecu kršćansku od kojih ponovo nastoje izgraditi krščanofobiste janjičare, i gotovo da nadmašuju i same turske genocidiste i konfesiocidiste toga, strašnog ali nažalost, od svijeta još uvijek nekažnjenog, otomanskog vremena u Europi.
 
Relativizirati istinu prošlosti znači rad na njenom povratku. Krivotvoreći stradalničku prošlost kršćana katolika u Bosni i Hercegovini  pod turskom okupacijom, koja se pokazala najbrutalnijom okupacijom u ljudskoj povijesti, nesvjesno Bošnjaci lažu i o svom identitetu, o svom korijenu na tim prostorima. Bošnjaštvo vezano bilo kakvom svezom sa turskim osvajačem i zločincem, nije bošnjaštvo već turcizam. Ne  može se u isto vrijeme biti i Bošnjak i Turčin, jer jedno drugo na beha područjima isključuje. Stoga, po svemu sudeći, no najviše po bošnjačkom veličanju turskog zuluma i danka u krvi, i današnji Bošnjaci nemaju nikakve poveznice sa Bosnom i Hercegovinom, osim možda one što su „slobodno“ prihvatili islam, i što im se Sultan Mehmed tako snažno obeselio.
 
Bošnjačka veleizdajnička nostalgija za turskim zloglasnim periodom okupacije Bosne i Hercegovine, neoborivi je dokaz kako svaki beha narod ima svoju maticu izvan daytonskih beha prostora, zbog čega se i jest vodio tako brutalan vjerski sukob za teritorij. Stoga je bošnjačko negiranje turskog zločina genocida i konfesiocida nad porobljenim katolicima  poziv na zločin. Takav odnos prema, prvom takvom u svijetu počinjenom zločinu, zapravo je bošnjačko prihvaćanje istog. Po toj lažnoj bošnjačkoj definiciji prisilnog islamiziranja porobljenih kršćana od strane Osmanlija, onda su i Hrvati katolici spaljenog sela Miletići u muslimanskoj agresiji, poubijani zbog toga što nisu htjeli dobrovoljno prihvatiti islam. Oni nisu bili kao jajački katolici pa odmah objeručke svi prešli na islam, i prije negoli su i čuli za tu, na tim prostorima do tad apsolutno nepoznatu, vjeru, zbog čega su molili sultana Aliju i Halida Genjca da im naprave mektebe na temeljima crkava i da im djecu odvedu u Tursku u janjičare, koje su kasnije slali da ubijaju i roditelje i sve druge kršćane po beha vilajetu.
 
O takvoj beha prošlosti ne pišu Bošnjaci, jer pisanje te istine otkrilo bi da su i oni kao poturice, gore od Turčina, sudjelovanjem u tim zločinima pisali i suispisali  tako krvavu beha prošlost kršćana u porobljenoj Bosni i Hercegovini. To iskustvo zločina koristili su nad Hrvatima katolicima u Miletićima, Bugojnu, Travniku, Fojnici, Zenici, Kaknju, Gučoj Gori, Križančevu Čelu, Buhinim Kućama i cijeloj Lašvanskoj dolini. U spaljenoj Lašvanskoj dolini protjeranih i poubijanih, silovanih i u konclogoru u Gluhoj Bukovici zatvorenih Hrvata katolika planer tih zločina Alija Izetbegović planirao je Travnik opet napraviti vezirskim gradom i glavnim gradom turske 81. pokrajine. Pred očima svjetskog protektora Bošnjaci su sve bliže cilja da od Travnika opet naprave vezirski grad.
 

Vinko Đotlo

Zbornik radova s međunarodnoga znanstveno-stručnoga skupa u povodu 100. obljetnice Franjevačke klasične gimnazije s pravom javnosti na Širokom Brijegu

 
 
Ovih je dana iz tiska izišla knjiga »Zbornik radova s međunarodnoga znanstveno-stručnoga skupa u povodu 100. obljetnice Franjevačke klasične gimnazije s pravom javnosti na Širokom Brijegu«. Glavni joj je urednik fra Ivan Ševo. Kao nakladnici navedeni su Hercegovačka franjevačka provincija, FRAM-ZIRAL, Županija Zapadnohercegovačka, Grad Široki Brijeg i Gimnazija fra Dominika Mandića. Znanstveno-stručni skup, s kojega su doneseni radovi, održan je u franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu 2. listopada 2018.
https://www.hrvati.ch/wp-content/uploads/2019/05/zbornik_franjevacka_gimnazija-1.jpg
U svoje vrijeme Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu bila je jedna od najpoznatijih gimnazija u Prvoj Jugoslaviji. Pred početak Drugoga svjetskoga rata imala je oko 400 đaka. Od 20 profesora njih 15 je imalo doktorate u svojoj struci. Jugokomunisti su je »ubili« 7. veljače 1945., a ista kob pogodila je i većinu njezinih profesora kao i mnogo đaka. Izgorjelo je tada u njoj, između ostaloga, oko 70.000 knjiga, a ono što je čudom preostalo zapaljeno je 1947. Jugokomunističke vlasti su je nakon svega oduzele franjevcima i 50-ih godina ponovno počele sa školstvom u gimnazijskoj zgradi.

Zbornik na 413 stranica osvjetljuje slavne dane Franjevačke klasične gimnazije na Širokom Brijegu i svojevrsni je spomenik njezinim profesorima i đacima. On ujedno poziva učiniti sve da se Širokom Brijegu vrati barem djelić te negdašnje slave. A nabaviti ga se najlakše može kod FRAM-ZIRALA.
 

Ivana Karačić

Crkva Svete Marije u Jajcu je Notre-Dame beha Hrvata katolika

 
 
Koliko su Bošnjaci neprijateljski usmjereni protiv Hrvata najbolje kazuju mete koje izabiru i svom žestinom udaraju na njih. Sve od onog Alijinog usklika u Bugojnu da crkvena „zvona zvone za hajvan“ Muslimani, a zatim Bošnjaci, biraju najranjivije i najsvetije hrvatske mete, djecu i  crkve. U  bošnjačkom nizu agresija  na hrvatski identitet je crkva Svete Marije u Jajcu.
https://jajce-online.com/wp-content/uploads/2018/11/Goticka_crkva.jpg
Zbog povijesnog značenja Jajca, grada hrvatskih kraljeva, Tomaševića, Kotromanića, i crkve Svete Marije u kojoj su krunjeni za kraljeve bosansko hrvatskog kraljevstva, muslimani Bošnjaci, kojima je "Turska mati", na osmanlijski su se način usmjerili na taj grad da u njemu izbrišu svaki ostali i preživjeli znak hrvatstva i katoličanstva. Nakon što su dobro izmanipulirali s hrvatskom djecom, i usmjerili ih same protiv sebe, svojih roditelja i svog nacionalnog i vjerskog identiteta, pobjednički su jurnuli na crkvu Svete Marije u Jajcu.
 
Po brutalnostima agresije izravnavaju se sa genocidno konfesiocidnim Osmanlijama. Onako isto brutalno kao i njihova "mati Turska" kada je zločinom genocida i konfesiocida pokorila hrvatski kraljevski grad Jajce, i njegovu crkvu Svete Marije pretvorili u džamiju, što je i slučaj sa devedeset i pet posto svih katoličkih crkava u tada, dijelom i sada, okupiranoj Bosni i Hercegovini, današnji Bošnjaci, bolesni nostalgičari za Turskom i turskim vremenom, upali su u jajačku crkvu "Svete Sofije". Nekažnjeni povijesni turski zločini genocida i konfesiocida, počinjeni nad svim okupiranim narodima i njihovim vjerskim kršćanskim bogomoljama, napose brutalan u Bosni i Hercegovini, vjetar je u leđa beha muslimanima za nastavak tih istih zločina koje nije dovršila njihova  „mati Turska“.
 
Crkva Svete Marije koju su Turci pretvorili u džamiju u XVI. stoljeću, a koju su katolici  progonom turskih zlikovaca opet vratili u crkvu, meta je suvremenih beha isilovaca, jednako iz mržnje prema svemu katoličkom, i mržnje prema njenoj povijesnoj ulogi krunidbe hrvatskih kraljeva. Nastojeći da je opet pretvore u džamiju pokušavaju izbrisati i hrvatsko kraljevski identitet Bosne i Hercegovine. Nije im dovoljno samo to što ne priznaju kraljevsko hrvatsku prošlost Bosne i Hercegovine, već agresiraju na svaki očuvani trag tog slavnog hrvatskog i katoličkog beha perioda, iz trinaeststoljetne hrvatske povijesti u toj zemlji.
 
Muslimanska agresija na crkve u Bosni i Hercegovini slika je isilovaca koji su srušili, i ruše, sve kršćanske bogomolje i simbole po osvojenim gradovima Bliskog istoka. Tu u toj kolijevci kršćanstva isilovci su iščupali svaki korijen, i poubijali sve kršćane koji su, kao i u Bosni i Hercegovini  tijekom krvožednog turskog danka u krvi, poubijani ili nasilno islamizirani. Po muslimanskom nasilnom upadu u crkvu, danas, na šutnju Svjetske zajednice, u Jajcu a sutra u svim drugim beha gradovima, vidi se da su to ostaci turski, i najslikovitiji spomenici osmanlijskog tragično rušilačko, konfesiocidno genocidnog okupacijskog vremena Bosne i Hercegovine. Po nasilničkom ponašanju prepoznaju se kao najvjerniji otomanski vojnici, koji nikada nisu prežalili to vrijeme, i prihvatili Bosnu i Hercegovinu  u njenim razlikama kao svoju domovinu.
 
I umjesto da se Bošnjaci ispričaju i osude turski zločin genocida i konfesiocida, te sve džamije izgrađene na temeljima crkava vrate onima koji su ih gradili i čije su, katolicima, oni čine isti zločin kao što su ga počinili Turci. A bez bošnjačkog distanciranja od Turske i njene krvave prošlosti u Bosni i Hercegovini, i osude turskih zločina u vrijeme okupacije zemlje, ne da nema pomirbe među beha kršćanima i muslimanima, već nema ni Bosne i Hercegovine, bez obzira koliko se Bošnjaci oslanjali, bilo na islamski terorizam, kojeg gotovo nikad ne osuđuju, ili na Sultan Erdogana. U Jajcu Bošnjaci vode vrlo prljav, no u isto vrijeme i jednako tako brutalan rat protiv Hrvata katolika. Počeli su sa manipuliranjem hrvatske djece, i uspjeli od neki njih učiniti askerima, ratnicima protiv samih sebe, protiv svojih roditelja i protiv svoje budućnosti. Bošnjačko manipuliranje sa hrvatskom djecom, kojima su plaćali da izađu na ulice i protestiraju protiv svojih škola, a time i protiv svojih roditelja koji su se borili za tu jednakost i ravnopravnost Hrvata sa druga dva beha naroda, ima u sebi elemenata janjičarenja djece iz turskog vremena.
 
Uspjevši u tome crnom naumu, denacionaliziranja i dekristijaniziranja hrvatsko katoličke djece, djecu koju se odmetne od škole najlakše je navesti na sve negativnosti pa čak i na terorizam, što potvrđuju i primjeri u muslimanskom svijetu gdje djecu koriste kao ratno oružje, Bošnjaci na čelu svog imama u Jajcu upadaju u crkvu Svete Marije. Priznaju Bošnjaci da je to bila crkva, ali ne priznaju da je to i danas. I to ih prikazuje još većim i brutalnijim okupatorima i od samih Turaka. Jer priznati da je to bila crkva, a sada je ne dati njenim graditeljima i vjernicima, bošnjačka je demonstracija moći, i vladavine nad okupiranim hrvatskim narodom. Pokazatelj je to i nepravde svjetske zajednice koja svojom šutnjom sudjeluje u nasilničkom pretvaranju crkava u džamije po Bosni i Hercegovini. Dakle oni priznaju turski zločin rušenja crkava u Bosni i Hercegovini i gradnje džamija na njihovim temeljima.
 
Crkva Svete Marije u Jajcu, je Notre Dam beha Hrvata katolika. I nije slučajno sinkroniziran muslimanski upad u crkvu Svete Marije u Jajcu, i paljenje Notre Dam u Parizu od strane „nepoznatih" palitelja. Bošnjački hod turskim putem konfesiocida glavna je barijera pomirbe zaraćenih nacionalni i vjerski beha strana. Bosna i Hercegovina je nemoguća u bilo kakvoj kombinaciji na turskim ostavštinama, napose ne na ostavštini genocida i konfesiocida. Kršćani u Bosni i Hercegovini  to znaju i protiv toga se bore, i borit će se, no tu strašnu tursku prošlost, i bošnjačku sadašnjost koja joj je nastavak, mora priznati i osuditi  i Svjetska zajednica, kao jamac mira, slobode, jednakosti, ravnopravnosti, i ne ponavljanja bilo kojeg genocida i konfesiocida u toj zemlji. I nigdje u svijetu.
 
I stoga, kako god se svijet zgraža i osuđuje paljenje Notre Dame u Parizu, tako isto bi trebao osuditi i bošnjačku okupaciju crkve Svete Marije u Jajcu. Bošnjačka nasilnička okupacija crkve hrvatskih kraljeva u Jajcu pokazatelj je obespravljenosti i pokorenosti hrvatskog naroda u toj tronacionalnoj i trokonfesionalnoj zajednici. Budući da takav agresorski potez Bošnjaci ne mogu nikada povući u Republici Srpskoj, onda je to dovoljan razlog stvaranja hrvatskog  entiteta, kao jedinog  jamca jednakosti i ravnopravnosti, mira i sigurnosti, Hrvata u svom nacionalnom i vjerskom identitetu.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Zašto birači HDZ-a, članovi i simpatizeri, ne će u nedjelju dati svoj glas Plenkovićevom HDZ-u?

Četvrtak, 23/05/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1059 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević