Get Adobe Flash player
Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Političari misle o izborima, ja kao državnica mislim o budućim...

Smišljeni napad na Predsjednicu

Smišljeni napad na Predsjednicu

Puno je nedobronamjernih koji su sudjelovali u pripremi dočeka...

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Nakon što je Vučićeva propagandna bagra otišla u Srbiju...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Umjesto pozitivne, nad Hrvatima u Srbiji, nastavljena negativna izborna...

Hrvatska naspram Srbiji danas

Hrvatska naspram Srbiji danas

Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći...

  • Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:43
  • Smišljeni napad na Predsjednicu

    Smišljeni napad na Predsjednicu

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:36
  • Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    četvrtak, 15. veljače 2018. 19:29
  • Previše glume, teatralnosti, patetike...

    Previše glume, teatralnosti, patetike...

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:32
  • Hrvatska naspram Srbiji danas

    Hrvatska naspram Srbiji danas

    srijeda, 14. veljače 2018. 12:38

Jadna je Europa kada kod turskog sultana traži rješenje hercegbosanskih problema

 
 
Nema tajne koja će zauvijek ostati tajnom i laži da će ostati laž, neotkrivene u mraku prljavih namjera i ciljeva, bez obzira na sposobnosti onih koji ih skrivaju, koji se njima služe kao sredstvima obmanjivanja i laganja onom drugom, sugovorniku, susjedu, političkom partneru ili suparniku. I onda kada njihovi skrivači pomisle da su ih zauvijek sakrili od drugi, da su trajno zakopane i ničim  moguće ih otkopati, one izađu na svjetlo dana. Tajna i laž kao oružja protiv drugog, kratkoročnog su uspjeha. Zatrpavane i skrivane laži i tajne koje su bile s ciljem rušenja i ubijanja drugog, najbolnije se obiju o glavu onima koji ih skrivaju.
https://i.pinimg.com/originals/0b/5a/3c/0b5a3cf6f7278d8c78e45a8cd0578ed2.jpg
Mnogi skrivači nekih tajni i laži ne shvaćaju snagu istine koja ih mora otkopati, bez obzira koliko duboko bile zakopane, te ništa ne uče od tog pravila koje ih uvijek pobjeđuje i istinu i tajnu razotkriva. Potvrđuju to dva neuspjela muslimanska pokušaja zatrpavanja tajni i laži, a koje su bile tragične za Bosnu i Hercegovinu i njenu sadašnjost bez budućnosti. Prvi  muslimanski pokušaj skrivanja istine, mnogim vrstama laži je srpsko-muslimanski tajni beogradski pregovori diobe Bosne i Hercegovine. Ta laž, kako nije bilo tajnih pregovora, koju su desetljeće Muslimani skrivali pred beha Hrvatma i svijetom, otkrila se kad je već Bosne i Hercegovine nestalo u njenom prijeratnom šarenilu, jer strahote koje su sva tri beha naroda, napose Hrvati, pretrpjeli njenim skrivanjem nisu dozvolile da ostane zatrpana pod blatom srpsko muslimanskih prljavih ciljeva, istrijebljenja Hrvata iz Bosne i Hercegovine.
 
I druga muslimanskim lažima skrivana istina je ona da je Alija Izetbegović Bosnu i Hercegovinu ostavio u amanet Turskoj, njenom predsjedniku koji ga na samrtnoj postelji posjetio u Sarajevu. Ta otkrivena istina toliko se širi beha podnebljem da je danas najviše s ponosom razotkriva sin Alije Izetbegovića i sâm sultan Erdoğan. Naime, ne samo da je Bakir Izetbegović potvrdio da mu je otac Alija "BiH ostavio u amanet Erdoğanu", nazvavši ga "liderom svih muslimana u svijetu", već je time svijetu poručio da se sudbina Bosne i Hercegovine kroji ne u Bosni i Hercegovini već u Turskoj. Da je turski predsjednik i predsjednik muslimanskog entiteta u Bosni i Hercegovini. Jer ako je Erdoğan lider svih muslimana u svijetu, a Bakir kaže da jest, znači on je vođa i bosanskohercegovačkih muslimana, tim više što mu je i zemlja ostavljena u amanet.
 
Bila je to javna veleizdaja Bosne i Hercegovine od strane otca i sina Izetbegovića i Bakirovo priznanje da je on samo figurativni bošnjački član tronacionalnog beha Predsjedništva, a glavnu riječ u zemlji vodi turski predsjednik Erdoğan. Priznavanjem Erdoğana liderom svih muslimana u svijetu, Bakir je svjetskim državnicima dao adresu kome trebaju ići, i s kim trebaju razgovarati o riješenju beha problema. To je Turska i njen predsjednik. Bakir je samo Erdoğanova ispostava koja nema ovlasti donošenja odluka o pitanju budućeg ustroja neustrojene Bosne i Hercegovine.
 
Potvrdilo se još jednom ono što svi beha narodi znaju, a to je nepobitna činjenica da svaki od beha naroda ima svoju maticu zemlju, Srbi u susjedstvu Bosne i Hercegovine Srbiju, Hrvati unutar Bosne i Hercegovine Europu, muslimani Bošnjaci tisuće kilometara daleko, u zemlji okupatora s kojom se identificiraju, i koju zazivaju da se vrati, u Turskoj. I reklo bi se da je to legalno pravo svakog naroda da se priključuje matici, da neke svoje politike usklađuje sa njima, da za njih športski navija, politički ih podupire, brani njihove vođe i prepuštaju im da one vode politiku svog naroda u Bosni i Hercegovini. To je povijesna istina koju su tijekom cijelog beha rata, sve do otkrivanja istine Alijinog ostavljanja Bosne i Hercegovine u amanet Turskoj, Muslimani skrivali kako bi pridobili naklonost svijeta. I nakon što su uspjeli pridobiti svijet na svoju stranu, prikazujući se najvećom žrtvom u beha građansko vjerskom sukobu iza koje navodno nitko nije stao i branio ih, Bošnjaci javno svijetu otkrivaju svoju maticu, Tursku. I ne samo otkrivaju već je poziva i zove, daje Turskoj  Bosnu i Hercegovinu i sva prava da o njoj odlučuje u njihovo ime. I ne samo u ime Bošnjaka, već je ovlašćuju da odlučuje o svim drugim beha narodima, Srbima i Hrvatima.
 
Otkrivanjem te zatrpavane istine beha problem se prenosi turskom predsjedniku Erdoğanu da ga on sa drugim beha stranama i njihovim zemljama maticama riješava. I naravno da predsjednici Srbije i Hrvatske, kao i Visoki predstavnik i Međunarodna zajednica kreću i odlaze u Tursku na razgovore sa njenim predsjednikom. Izetbegovići su dali ponumoć Erdoğanu, i on to sa velikim ponosom prihvata. Redaju se sastanci predsjednika Hrvatske i Srbije sa turskim predsjednikom i bošnjački član beha Predsjedništva Bakir Izetbegović ostaje na marginama političkog odlučivanja budućeg uređenja BiH. Bakir izvješćuje beha javnost kako ga Erdoğan uvijek zove na mobitel i prenosi sadržaje razgovora sa srpskim ili hrvatskim predsjednikom, što je bio slučaj i sada kada je u Ankari bila hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Izetbegović „sve zna“ što se razgovara, i eto ne odlučuje Turska o našoj bošnjačkoj sudbini, jer ja sam i u Beogradu kazao, „o našoj sudbini se odlučuje u Sarajevu“. Naravno onako kako to kaže Erdoğan. Ako je u Turskoj rođena Republika srpska, a jest, na čijem porođaju je bio i svijetu objavio Alija Izetbegović, zašto ne bi bila rođena i Republika muslimanska. Njeno rođenje bi trebao svijetu objaviti sin Alijin Bakir.
 
Bošnjaci muslimani su izdati i poniženi, napose onaj europeizirani dio koji se nikada nije slagao sa politikom Izetbegovićâ, koja je uvijek bila izdajnička. Dok hrvatski i srpski predsjednici razgovaraju s turskim predsjednikom na beha područjima pod bošnjačkom kontrolom vijore se turske zastave i slike Erdoğana i iranskog ajatolaha Khomeinija. Multinacionalnost i multikonfesionalnost BiH zauvijek je tim slikama protjerana i nestala. Nitko se više i ne bori za tu beha nekadašnju svjetsku vrijednost.
 
Boriti se za multi vrijednosti značilo bi i otkazivanje punomoći i amaneta datog Erdoğanu da vodi bošnjačku politiku, a to Izetbegović mlađi ne može učiniti svom starijem bratu. Više se mnogi muslimani Bošnjaci i ne vrijeđaju kada ih se ponegdje i ponekad naziva Turcima. To im danas godi, time su ponosniji više negoli sa novoizabranom, ali od svih neprihvaćenom nacijom Bošnjak. Ne traži se, stoga, više način uređenja BiH unutar predstavnika njenih naroda u institucijama zemlje. Sve beha institucije blokirane su već  mjesecima. Da bi se nešto dogovorilo čeka se mišljenje iz Turske, zbog čega nikako da se predstavnici naroda sastanu i počnu raditi, u dijalogu tražiti puteve koji vode zajedničkom cilju. Cilju koji nikako da definiraju i označe kroz rasprave, tolerancije i međusobno priznavanje i uvažavanje.
 
Polako ali sigurno to uviđaju i vanjski  čimbenici u Bosni i Hercegovini, potpisnici i supotpisnici daytonskog nepravednog mira. Nametnuti mir u Daytonu bio je zamišljen kao temelj izgradnje trajnog i pravednog mira u zemlji, kojeg su bili dužni izgraditi njeni narodi. Daytonisti su se u tom svom naumu pokazali velikim nepoznavateljima beha prijeratne, ratne, jednako tako i poratne beha stvarnosti. Nisu htjeli da priznaju da svaki beha narod ima svoju maticu zemlju, da je svakom od njih Bosna i Hercegovina  domovina onoliko koliko Muslimanima to dozvoli Turska, Srbima Srbija i Hrvatima koliko to dozvoli Europa, budući da je jedino taj beha narod danas u Europi i Europljani.
 
Nekadašnja multinacionalizirana danas je interesno globalizirana Bosna i Hercegovina, zemlja u kojoj se sudaraju Orijent, Bizant i Europa. Nažalost poražena Europa, Europa koja mora ići u Ankaru, turskom predsjedniku i sa njim tražiti rješenje beha problema. On odlučuje hoće li se u zemlji izmijeniti izborni zakon po kojem bi svaki narod birao svog zastupnika, a nikako da drugi biraju u njegovo ime. Iz Turske se šalju zapovijedi beha muslimanima šta moraju prihvatiti ili odbiti, iz Srbije Srbima, iz Europe Hrvatima. To je slika današnje BiH i razlog zamršenosti problema kojeg mogu odriješiti predsjednici Turske, Srbije i Hrvatske, na najmanje bolan način stvaranja i međusobnog priznavanja triju beha entiteta, Orijenta, Bizanta i Europe. 
 

Vinko Đotlo

Bošnjaci nastavljaju s praksom preglasavanja Hrvata

 
 
Predsjedateljica Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Borjana Krišto dostavila je Ustavnom sudu BiH novu apelaciju kojom traži da se ospore odredbe Ustava Federacije BiH koje su omogućavale da brojniji Bošnjaci biraju Hrvatima predstavnike u gornji, nacionalno koncipirani Dom naroda Federacije BiH - Apelacija koju je dostavila visoka dužnosnica HDZ-a BiH Ustavnome sudu temelji se na ranijoj presudi koju je Ustavni sud donio po apelaciji Bože Ljubića, nekadašnjeg predsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamenta BiH i aktualnog saborskog zastupnika kojom su izbrisane te odredbe u Izbornom zakonu, no on se nije žalio na odredbe Ustava Federacije BiH.
http://imovinapoliticara.cin.ba/images/borjana_kristo.jpg
Borjana Krišto
 
Ova apelacija dolazi u trenutku kada su bošnjačke i probošnjačke stranke predstavile inicijativu za provedbu presude Ustavnoga suda BiH po Ljubićevoj apelaciji u federalnom Parlamentu, no koja po mišljenju iz hrvatskih stranaka nastavlja mogućnost diskriminiranja bosanskohercegovačkih Hrvata. “Apelacija je na tragu odluke Ustavnog suda kojom je takva odredba Izbornog zakona stavljena izvan snage jer se njome ne osigurava provedba legitimnog izbora izaslanika konstitutivnih naroda u Dom naroda iz pojedinih županija. Presuda se na neizravan način dotakla i tih odredbi”, rekla je predsjedateljica Zastupničkog doma Parlamenta BiH za bosanskohercegovačko izdanje Večernjeg lista.
 
Krišto smatra da su odredbe Ustava Federacije BiH koje definiraju da primjerice Bosansko-podrinjska županija, u kojoj po posljednjem popisu žive 24 Hrvata, i Posavska županija, u kojoj je 36.000 Hrvata, biraju identično – jednog izaslanika. Razlika u vrijednosti glasa je 1400 puta. Krišto smatra da je članak 8 Ustava FBiH, a napose stavci 3. i 4., u suprotnosti s Ustavom BiH, s Protokolom europske konvencije i s Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima.
 
“Ako bi se nastavilo s praksom da se iz pojedinih županija bira po jedan izaslanik, čak i unatoč tome što toga naroda tamo gotovo nema, došli bismo do toga da nemamo legitiman izbor konstitutivnih naroda, a vrijednost glasa birača ne bi vrijedila jednako, što je nedopustivo”, rekla je Krišto. U odluci Ustavnoga suda po Ljubićevoj apelaciji eksplicitno je navedeno kako se neće osigurati izbor legitimnih predstavnika konstitutivnih naroda ako se dopusti praksa da drugi narodi biraju izaslanike u Dom naroda. “Više je nego očito da navedene odredbe omogućuju predstavnicima jednog konstitutivnoga naroda u zakonodavnom tijelu županije legitimitet dati predstavnicima drugog konstitutivnoga naroda… Očito je da navedene odredbe impliciraju da pravo na demokratsko odlučivanje isključivo legitimnim političkim predstavljanjem neće biti utemeljeno na demokratskom izboru izaslanika u Dom naroda”, naveo je Ustavni sud BiH.
 
Supredsjedatelj Doma naroda Božo Ljubić izjavio je kako je “obrazloženje iz ranije odluke Ustavnoga suda ogroman kapital” za novu apelaciju. “Ona se može doslovno primijeniti na ovaj slučaj. Odredba koja je bila ranije u Izbornom zakonu i koja je proglašena neustavnom, i koja je ostala u Ustavu FBiH, daje jednaku mogućnost nelegitimnoga izbora”, tvrdi Ljubić. Objašnjava da pokušaj bošnjačkih stranaka koje inzistiraju na provedbi upravo tih prijepornih odredbi Ustava zapravo poručuje kako žele nastaviti nametati Hrvatima političke predstavnike te bez njih vladati u FBiH i BiH.
 

Hina, http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/pobuna-hrvata-ne-priznajemo-ustav-federacije-bih-1118071/

Zapadu ne odgovora uređeno stanje u BiH

 
 
Kao i mnogo puta u dosadašnjoj povijesti ovih prostora, koplja se lome na pitanju Bosne i Hercegovine. Uzroci nestabilnosti ove zemlje ne leže samo u miješanju tutora sa strane koji umjesto da stanje smiruju uglavnom dolijevaju ulje na vatru, već, nažalost i u očitoj nemogućnosti da političke elite unutar nje postignu bilo kakav dogovor koji bi bio zadovoljavajući za sve tri strane (Srbe, Bošnjake, Hrvate).
https://d2v9y0dukr6mq2.cloudfront.net/video/thumbnail/HeBejY1Xioizmnu8/blacksmith-forging-iron-on-anvil-beating-with-a-hammer-at-a-medieval-reenac_rpxxoesq__F0008.png
Kako to obično na Balkanu biva, u najtežoj i najnezahvalnijoj poziciji je najmalobrojniji narod (u ovom slučaju Hrvati), jer brojnost svakog pojedinog naroda – htjeli mi to priznati ili ne – još uvijek je mjera prava i položaja uopće. Po onoj narodnoj: „Tko je jači, taj tlači“. Dakako da to nema nikakve veze sa stvarnim univerzalnim načelima, prema kojima bi svaki od konstitutivnih naroda morao imati punu suverenost na cijelom području BiH, ali je tako. Srbi se vezuju za Ruse, muslimani za Turke i islamske zemlje, Hrvatima ostaje jedino Hrvatska. Sramno hsaško sudište pokazalo je kakav je stav Zapada prema njima.
 
Bez previše mudrovanja, svatko tko se malo dublje upusti u analizu ustavnog uređenja BiH (nametnuto u Daytonu 1995.), prije ili poslije mora izvući jedini mogući i logičan zaključak: Bosna i Hercegovina je „skrojena“ s namjerom da ne bude funkcionalna država, odnosno, tako da nikad ne profunkcionira. Tri naroda, dva entiteta, „jedinstvena“ država – IMA LI TOGA IGDJE? Zna li tko za sličan primjer bilo gdje u svijetu? Nadalje, BiH je ustavno i zakonski utemeljena na etničkom načelu, odnosno, na konceptu vladavine triju konstitutivnih naroda, koji bi putem vrlo komplicirane procedure trebali birati, biti birani i putem svojih legitimnih predstavnika upravljati zemljom. I kako se onda u tako „skrojenom“ okviru može zagovarati bilo kakva „građanska opcija“ uz očuvanje postojećeg stanja? To je ravno patentiranju drvenog željeza i jednako toliko moguće.
 
Svi smo svjedoci i znamo kako ova zemlja funkcionira od 1995. do danas i vidimo da su u pravu oni koji ustroj današnje BiH uspoređuju s „luđačkom košuljom“. Budući da ništa nije slučajno i ma koliko mi bježali od teorija urote, moramo sami sebi priznati da su vodeće zapadne sile (SAD, Velika Britanija, Francuska) to učinile itekako namjerno i u skladu sa svojim dugoročnim interesima. Njima nije trebala funkcionalna BiH, niti im je stalo do mira na ovim prostorima. Da su htjeli mir, zaustavili bi srpskog agresora na samome početku i ne bi dopustili krvarenje Hrvatske, BiH i Kosova čitavo jedno desetljeće.
 
Da su pak imali dobru volju stvari dovesti u red poslije rata, najprije bi poštivali univerzalna načela pravde i pravednosti u koja se na sva usta kunu. A nisu ih ni poštivali ni primijenili! Umjesto toga, tzv. međunarodna zajednica stvorila je „Apsurdistan“ i narode u BiH (prije svega Hrvate i Bošnjake) dovela u poziciju da se u jednoj nemogućoj situaciji glože oko onoga što je odavno moralo i moglo biti riješeno. Mislim da je potpuno bjelodano zašto je BiH danas neodrživa. Korijeni, naravno, leže u ratu koji je vođen (1992.-1995.), ali u još većoj mjeri u svemu što se od strane „velikih“ nije činilo ili se poduzimalo na pogrešan način i protivno interesima naroda koji tamo žive. Ono što oni nisu dovršili, nastavlja muslimanska politička vrhuška na čelu s Bakirom Izetbegovićem koji je u Erdoğanu i radikalnim islamskim krugovima pronašao uporište za pretvaranje Federacije u islamsku tvorevinu, pa i po cijenu rata. Pa da kratko analiziramo neke od važnih momenata zbog kojih je BiH pretvorena u „Apsurdistan“:
 
1. Međunarodna zajednica je nagradila agresora, odnosno srpsku stranu, koja je dobila gotovo polovicu (49%) teritorija BiH, nakon što je na njemu izvršila genocid i etničko čišćenje i time je nepovratno narušen princip jednakopravnosti, pa Bošnjaci i Hrvati s pravom mogu postaviti pitanje: GDJE JE NAŠ NACIONALNI TERITORIJ? Nakon Daytona, neukusno je i tragikomično uopće govoriti o krivnji dr Franje Tuđmana i Republike Hrvatske vezano za podjelu ove države.
 
2. Budući da spomenute „velike sile“ imaju faktičku moć u zapadnoj hemisferi, pa stoga i odlučujući utjecaj na UN, EU i cijelu Europu i njezine mehanizme, one su znale i morale znati da bez kantonalnog (ili kakvog sličnog) unutarnjeg teritorijalnog uređenja u kojemu će svaki od tri naroda imati svoju vlast i visoki stupanj autonomije u odlučivanju o svojim vitalnim interesima na prostorima na kojima čini natpolovičnu ili relativnu većinu nikakva stabilna cjelovita država nije moguća. I takvo su rješenje morale nametnuti.
 
3. Stvoriti državu koja je podijeljena tako da je jedan od tri naroda dobio svoj etnički entitet koji čak i u nazivu ima odrednicu suverenosti („Republika“) i uz to prefiks nacije kojoj pripada („Srpska“), a druga dva naroda „strpati“ u lonac nazvan „Federacija BiH“ i sada od nje pokušavati napraviti „građansku“ državu s muslimanskom supremacijom, vrhunski je cinizam i kršenje svih elementarnih normi pravde, pravednosti, pa i važećeg Ustava BiH.
 
4. Zar nije ravno apsurdu i danas, poslije svega, optuživati Republiku Hrvatsku i predsjednika dr Franju Tuđmana za „podjelu“ BiH a ne uzeti u obzir notorne činjenice:
a) da je Hrvatska od početka velikosrpske agresije sve činila za obranu ove zemlje i prva je priznala u cjelovitim granicama;
b) da su je Hrvati iz BiH branili svojim životima;
c) da se hrvatski narod u BiH (po naputku političkog vodstva Republike Hrvatske) na referendumu izjasnio za cjelovitu i samostalnu državu (bez čega BiH ne bi bilo, jer su Srbi bojkotirali referendum o samostalnosti);
d) da su Hrvati iz BiH JEDINI prihvatili sve mirovne sporazume međunarodne zajednice o unutarnjem ustrojstvu itd., itd?
Hrvatska i dr Franjo Tuđman „dijelili“ su BiH (crtajući tobože granice podjele na salvetama) a stvarno ju je podijelila upravo međunarodna zajednica! Treba biti zlonamjeran ili poprilično neobaviješten ili glup pa prihvatiti teze o „krivnji“ koje se u tom smislu izriču na račun Hrvata i Republike Hrvatske.
 
5. Hrvati u BiH, spravom se osjećaju građanima trećeg reda, jer su najprije zadovoljeni interesi Srba (kojima su priznati rezultati agresije, genocida i etničkog čišćenja), a sad se na račun Hrvata islamizira Federacija u kojoj se uz pomoć islamskih zemalja i Turske nastoji stvoriti prva etnički čista muslimanska država u Europi.
 
6. Otrovne strelice što ih Bakir Izetbegović i njegova radikalna islamistička vrhuška iz Sarajeva upućuju na račun Hrvata iz BiH (optužujući ih za „separatizam“ i svaljujući krivnju za „agresiju“ na Republiku Hrvatsku, proglašavajući hrvatski narod „nepostojećim“, lupetajući o tomu kako je Alija BiH „ostavio Erdoganu u amanet“, nazivajući Hrvate „ustašama“, „nacistima“, „fašistima“, blebećući o „zločinačkoj tvorevini Herceg Bosni“ i „udruženom zločinačkom poduhvatu“ i sl.), imaju za cilj upravo SVOĐENJE HRVATA U FEDERACIJI NA NACIONALNU MANJINU i u konačnici stvaranje uvjeta za njihov nestanak u budućnosti.
 
7. Jedan u nizu apsurda jesu i optužbe kako se „Hrvatska miješa u unutarnje stvari BiH“ koje se javljaju čim neki naš političar (pogotovu predsjednica države, predsjednik vlade ili tko od ministara) zine i izgovori kako se odnosi u BiH moraju urediti tako da sva tri naroda budu konstitutivna, suverena i ravnopravna na cijelom teritoriju BiH. Da je Bakiru i društvu doista stalo do cjelovite BiH, oni bi se također (ne samo verbalno, nego i djelima) zalagali za isto načelo, a ne bi prosipali žuč o klevetali nakon svakog izricanja ovog logičkog i ispravnog stava koji je uostalom sadržan i Ustavu BiH.
 
8. Genocidna tvorevina „Republika srpska“ svako malo najavljuje odcjepljenje od BiH i služi se metodom ucjene uz pomoć Srbije. Pa tako, bivši predsjednik Srbije (četnički vojvoda i bivši Šešeljev pulen i potrčko) Tomislav Nikolić u svojstvu čelnika ove zemlje, prigodom posjeta „Republici srpskoj“ u vrijeme obilježavanja „Dana državnosti“ srpskog entiteta (9. siječnja 2017. u Banja Luci), na riječi Milorada Dodika: „Sanjamo o ujedinjenju sa Srbijom“, osvrćući se na ove njegove „najintimnije i najskrivenije želje i ideje“ odgovara: „O njima brat Mile govori otvoreno”, a ja razmišljam da možda može i kao zmija uz drvo čovek da se popne. Drago mi je što sam sve vreme dolazio u RS. Drago mi je što sam svedok i ako bude trebao svedok na Međunarodnom sudu uzdaj se u moje svedočenje koliko god budem star.“ (Vidi: http://pescanik.net/kao-zmija-uz-drvo/; istaknuo: Z.P.)
Je li ovo miješanje u unutarnje stvari BiH? Može li itko navesti barem jednu jedinu sličnu ikad izrečenu izjavu nekog od hrvatskih političara iz državnog vrha u bilo kojem razdoblju i bilo kojim povodom? I kad su Hrvati iz BiH i kojom gestom izrazili težnju ka odcjepljenju?
 
9. Herceg Bosna je bila legitimna i privremena administrativno-teritorijalna jedinica ustrojena u ratnim uvjetima nepostojanja bilo kakve središnje vlasti u BiH (što je svojom pravnom ekspertizom u knjizi Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i (pre) ustroj Bosne i Hercegovine, Zagreb, 2017. nepobitno dokazao sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske dr sc Mato Arlović) koja je u uvjetima agresije omogućila obranu i opstojnost hrvatskoga naroda. Uostalom, ako su Herceg Bosna i HVO bili „zločinački projekti“, kako to da su ušli u Federaciju BiH kao legalne i legitimne sastavnice političkog-teritorijalnog i vojnog ustroja?
 
Kad je u pitanju hrvatsko-muslimanski sukob u BiH, na ovom mjestu bi bilo važno navesti samo neke osnovne podatke, budući da detaljnija razrada zahtijeva mnogo širi prostor i elaboraciju. U tom sukobu, 97 % ratnih operacija vodilo se na prostorima s hrvatskom većinom (koji su po Vance-Owenovom planu iz siječnja 1993. pripadali hrvatskim provincijama), odnosno, samo 3 % teritorija s muslimanskom većinom bilo je zahvaćeno ratom. Broj žrtava na muslimanskoj strani nepoznat je (jer ga oni ne žele objelodaniti, dijelom i zbog „šehida“ – mudžahedina, jer bi time otkrili kako su se u osvajanju hrvatskih enklava borili i islamisti iz Sirije, Irana, Saudijske Arabije i drugih islamskih zemalja). Hrvata je pobijeno 1.606, od čega 518 vojnika HVO-a i čak 1.088 civila (!). Hrvata je s njihovih područja protjerano preko 150.000, muslimana 3 puta manje (dakle, oko 50.000). I tko je onda koga etnički čistio, tko je imao „UZP“ i tko je razbijao BiH?
 
Alija Izetbegović pripadnik zloglasne Handžar SS divizije!
 
I još nešto: Prije nego Bakir Izetbegović ponovno bude označio Hrvate kao „naciste“, „fašiste“, „ustaše“ i „sljedbenike NDH“, nek najprije odgovori Miloradu Dodiku na optužbe da mu je rahmetli babo Alija Izetbegović bio pripadnik zloglasne „Handžar SS divizije“ u vrijeme Drugoga svjetskog rata, nek prebroji koliko je među najbližim suradnicima poglavnika NDH dr Ante Pavelića bilo njihovih (muslimanskih) intelektualaca i vjerskih autoriteta i objavi podatak koliko je tisuća muslimana kao „hrvatsko cvijeće“ ratovalo za NDH (i počinilo zločine koji su pripisani Hrvatima). Kad te analize napravi, nek se onda javi. To bi mu bilo mnogo bolje i produktivnije nego potpaljivati svoje islamske radikale u cilju nastavka etničkog čišćenja Federacije i njezina pretvaranja u islamsku-šerijatsku džamahiriju ili kalifat.
 
Svoje otvorene namjere islamizacije BiH i okupacije hrvatskih domicilnih područja, muslimani su jasno iskazali i u rujnu 1993. godine na „Prvom bošnjačkom saboru“ (gdje je i donesena odluka o tomu da dotadašnji „Muslimani“ postanu „Bošnjaci“). Na spomenutom skupu, njihovi politički, vjerski, intelektualni i vojni autoriteti najavili su prodor na more (preko Gruda i Neuma!) i borbu za prvu muslimansku državu na europskom kontinentu. (Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=Fox-AiKtGyA). Ovaj skup i njegove ekstremne stavove koji vode razbijanju BiH i njezinoj islamizaciji na štetu drugih naroda, javno je osudio čak i akademik Muhamed Filipović, jedan od vodećih intelektualaca iz redova bošnjačko-muslimanskog naroda.
 
Poslije svega optuživati Hrvate za separatizam i kriviti ih što u nemogućnosti postizanja ustavom zajamčene ravnopravnosti za sebe traže vlastiti entitet, ne samo da je drsko, nego degutantno. U istoj mjeri kao i pod krinkom „građanske“ države vezivati se za Tursku i islamske radikalne krugove kako bi se ostvarila bolesna vizija panislamizma i Federacija etnički očistila od Hrvata. To je prvorazredna ali prozirna perfidija koja neće ostati bez odgovora druga dva naroda. Razumni Bošnjaci znaju i vide kako je Izetbegovićeva politika pogubna ponajprije za BiH i njih same, samo čini se još uvijek nemaju dovoljno snage kako bi se toj destrukciji oduprli. Bosne i Hercegovine će biti samo ako bude pravde i ravnopravnosti za sve njezine narode.
Nikako drugačije.
 

Zlatko Pinter

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Četvrtak, 22/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 823 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević