Get Adobe Flash player
Od friganog gavuna do političko-medijskog slona

Od friganog gavuna do političko-medijskog slona

Pupavac točno odrađuje ono što je odšutio kada je Vučić...

Plenković, Pupovac i tzv. dječji logor

Plenković, Pupovac i tzv. dječji logor

Nijednom riječju nije Pupi spomenuo da su ta djeca bila žrtve međusobnog...

Sluganski mediji, Pupovac i Plenković

Sluganski mediji, Pupovac i Plenković

"Pustimo medije neka rade svoj...

Plenković griješi poput Mačeka

Plenković griješi poput Mačeka

Nikakva Hrvatska, ni srbofilska ni liberalna ni europska ne odgovara...

Nitko nije glasovao za koaliciju HDZ-SDSS-HNS

Nitko nije glasovao za koaliciju HDZ-SDSS-HNS

Demokracija u rukama jednog čovjeka ne može...

  • Od friganog gavuna do političko-medijskog slona

    Od friganog gavuna do političko-medijskog slona

    četvrtak, 11. listopada 2018. 09:05
  • Plenković, Pupovac i tzv. dječji logor

    Plenković, Pupovac i tzv. dječji logor

    četvrtak, 11. listopada 2018. 09:01
  • Sluganski mediji, Pupovac i Plenković

    Sluganski mediji, Pupovac i Plenković

    četvrtak, 11. listopada 2018. 08:56
  • Plenković griješi poput Mačeka

    Plenković griješi poput Mačeka

    četvrtak, 11. listopada 2018. 08:51
  • Nitko nije glasovao za koaliciju HDZ-SDSS-HNS

    Nitko nije glasovao za koaliciju HDZ-SDSS-HNS

    četvrtak, 11. listopada 2018. 08:45

Da nije bilo HR Herceg Bosna, danas bi sva hrvatska sela bila poput Miletića

 
 
Kolovoz je u novijoj hrvatskoj povijesti mjesec svehrvatskog organiziranja, pobjede, zahvalnosti i oslobađanja. Mjesec otpora hrvatskog naroda na agresije kojima je bio izložen devedestih godina XX. stoljeća. Prvo onoj velikosrpskoj u Jugoslaviji, a zatim i onoj velikomuslimanskoj u Jugoslaviji u malom. To je mjesec u kojem su zlatnim slovima ispisana dva velika datuma hrvatskog naroda, 28. kolovoza 1993. kao Dan osnivanja Hrvatske Republike Herceg Bosna, i 5. kolovoz 1995. kao Dan "Oluje", Dan pobjede Hrvatske oslobodilačke vojske i Dan zahvalnosti. Kolovoz ih je tim povijesnim važnostima egzistencijalnog opstanka hrvatskog naroda  međusobno povezao, i čini se da nije bilo jednog ne bilo ni drugog. Tako spojeni kolovozit će hrvatski narod kroz cijelu budućnost i pokazivati će, i potvrđivati dolazećim hrvatskim generacijama, na teritorijima na kojima su osnovani i izvedeni, svoju opravdanost postojanja izvodivosti.
http://mandino-selo.com/wp/wp-content/uploads/2017/08/hrhb.jpg
I što hrvatski narod bude dublje živio, a zasigurno će živjeti zahvaljujući tim kolovoškim datumima, u budućnosti, u svom nacionalnom i vjerskom identitetu, time će i Hrvatska Republika Herceg Bosna i "Oluja" biti dublje u njihovim srcima i memoiranjima, kao danima poslije kojih nije bilo isto kao prije njih. Nikakve zabrane i osporavanja, klevetanja i laži na njih ne će ih istisnuti iz povijesti. Što ih protivnici i agresori budu više osuđivali i prišivali im svoju istinu, svoju laž, time će one u budućnosti hrvatskog naroda biti čišće, svijetlije i nezaboravnije. A nažalost i jedan i drugi povijesni datum hrvatskog naroda osuđivan je od agresora zbog kojih su postojali i postoje i zbog kojih su i izvedeni.
 
Jer da nije bilo velikosrpske agresije i okupacije hrvatskog teritorija u Hrvatskoj ne bi bilo ni „Oluje", i da nije bilo kukavičke velikomuslimanske agresije, udarca noža u hrvatska leđa i mudžahedinskih brutalnih zločina nad hrvatskim narodom, ne bi bilo ni osnutka i života Hrvatske Republike Herceg Bosne. Razlozi njihova osnivanja opravdavaju im postojanja i trajna dostojanstvena spomeniranja.
 
S velikim ponosom, kako njihovih suvremenika, graditelja i sugraditelja, a to je cijeli hrvatski narod, tako i mladih hrvatskih generacija koji o njima znaju kroz život u suverenosti i konstitutivnosti u srpsko-muslimanskoj podijeljenoj Bosni i Hercegovini i u slobodi na oslobođenim hrvatskim prostorima, obilježava se jubilarna 25. obljetnica osnutka Hrvatske Republike Herceg Bosna i obilježila se 23. obljetnica Oluje. Bez obzira na činjenicu što daytonska nepravda dokida, a ne može je dokinuti,  ne priznaje a ne će moći biti da je jednog dana ne prizna jer Svjetsku zajednicu na to prisiljava srpski secesionizam i muslimanski unitarizam, kao i hrvatsko pravo na svoj dio Bosne i Hercegovine, Hrvatska Republika Herceg Bosna kao svehrvatski otpor velikosrpskom nacifašizmu i velikomuslimanskom isilizmu, je danas još čvršće u svijesti hrvatskog naroda budući da mu ponovno prijeti opasnost desuverenizma i dekonstitutivizma kroz bošnjačko-muslimansku ideologiju komšićizma i bakirizma. Ona je stoga još veći i svetiji cilj ne samo obilježavanja već i ponovnog oživljavanja.
 
Na to ga prisiljava, uz daytonsku nepravdu i čisti srpski i sve čišći muslimanski beha entitet. Ta dva, u zločinima progona i istrjebljenja Hrvata, ista nacionalno i vjerski čista, srpski i muslimanski, beha entiteta, pravo je hrvatskog naroda da unutar njih oživi i ponovno ustroji svoj nacionalni teritorijalni okvir, koji mu jedino jamči, kao i u vrijeme agresija na njih, opstanak u nacionalnom i vjerskom identitetu. Način ka ponovnom oživljavanju je i sjećanje na Dan osnutka Hrvatske Republike Herceg Bosna.
 
Može se hrvatskom narodu zabranjivati javno obilježavanje 28. kolovoza dana osnutka Hrvatske Republike Herceg Bosna, ali im se ne može istrgnuti iz sijećanja u kojima ga ćuvaju i prenose dolazećim generacijama. Pravo postojanja RS-a i pravo postojanja današnjeg beha dijela kojeg Bošnjaci nazivaju RBiH, je i pravo postojanja HRHB. To je temeljno pravo ljudski prava i nacionalnih sloboda, kao temelj neke nove konfederalno uređene Bosne i Hercegovine. U kojim to dimenzijama suvremenog društvenog uređenja dvije beha tvorevine, srpska i muslimanska, nadmašuju onu hrvatsku koju su ugasile na okupiranim hrvatskim teritorijem. Nadmašuju je u zločinima na kojima one i danas žive i provode nacifašističko isilovsku politiku čistog teritorija, vjere i nacije. Čistog teritorija bez hrvatstva i katoličanstva.
 
U ime očuvanja tih više od trinaestostoljetnih nacionalni i vjerskih vrjednota življenih na hrvatskim prostorima na periferiji Europe, ustrojena je, živjela i živi i danas Hrvatska Republika Herceg Bosna. Zahvaljujući samo njenom postojanju danas još uvijek živi, pa makar i ostatak ostataka, protjeranog hrvatskog puka. No o razlikama RS-a i beha dijela koji se naziva F BiH pod bošnjačkom kontrolom na jednoj i teritorija Hrvatske Republike Herceg Bosna na drugoj strani, najbolje govore slike kada se prolazi tim prostorima. Naime, na tim velikosrpskim i velikomuslimanskim entitetima vidljivi su kosturi porušenih i neobnovljenih hrvatskih kuća bez pa gotovo i jednog prognanog povratnika, dok na hercegbosanskom teritoriju je slika prijeratne nacionalno i vjerski šarene BiH. Sve muslimanske i srpske kuće su obnovljene svi prognanici su se vratili.
 
Dovoljno je proći prostorima Lašvanske doline i između izmiješanih hrvatskih i muslimanskih sela obići muslimansko selo Brankovac i hrvatsko selo Miletići. Ta dva sela najzornije pokazuju razlike između zvane F BiH i Hrvatske Republike Herceg Bosna. Pokazuju dva svijeta, islamski i kršćanski, dva načina ratovanja muslimanske A BiH za etnički i vjerski čisti islamski entitet i Hrvatskog Vijeća Obrane za europski multinacionalni i multikonfesionalni.U muslimansko selo Brankovac vratili su se svi prognani Muslimani i žive slobodnim životom kao prije rata, dok u hrvatsko selo Miletići ne samo da se nije vratio niti jedan hrvatski prognanik već su ga Muslimani, a zatim Bošnjaci sravnili sa zemljom iz koje vire poneki krovovi kuća. Ta strašna slika hrvatskog sela Miletića i još strašnije stradanje njegovih seljana obveza je današnjih i sutrašnjih hrvatskih generacija na čuvanje spomena na Hrvatske Republike Herceg Bosna i njeno ponovno oživljavanje. Jer da nije bilo Hrvatske Republike Herceg Bosna danas bi sva hrvatska sela bila hrvatske Miletići, sravnjena sa zemljom i krovovima koji vire iz nje.
 
Obilježavanje Dana uspostave Hrvatske Republike Herceg Bosna  svehrvatski je zavjet, to je amanet hrvatskim budućim generacijama kojeg su im ostavili hrvatski branitelji, njeni tvorci i sutvorci, i stoga sretan ti  25. rođendan, i vječno živi, u miru, blagostanju, slobodi i dobrosusjedstvu sa svojim srpskim i muslimanskim entitetima. I današnji, kao i jučerašnji i oni sutrašnji kojih će biti muslimanski zločini spaljivanja hrvatske zastave u Žepču legitimno je pravo ponovne uspostave Hrvatske Republike Herceg Bosna.
 

Vinko Đotlo

Naftni dolari su bili jedino pravilo u radu haaških Heroda

 
 
Svakim danom kada se vidi i osjeti sva nepravda na kojoj je ustrojena Bosna i Hercegovina, i kako (ne)izgleda, i kako ne sliči ni na jednu zemlju u svijetu, jer i nema sebi slične budući da i nije država, moramo se sjetiti svih onih koji su sudjelovali u stvaranju te neodržive tvorevine, bez ikakvih državničkih temelja. Pogled i misli lete u Haag, tu svjetsku instituciju koja je u Daytonu zamršenu Bosnu i Hercegovinu učinila još zamršenijom, nesigurnijom, nestabilnijom, ubrzavši joj nestajanje u teškim mukama, svađa, netolerancije, laži, nepravdi.
https://tankesmienagenda.no/wp-content/uploads/ICTY_Building.jpg
Jer ono što mu je i bio cilj Haaški sud je i postigao na području Bosne i Hercegovine, Jugoslavije u malom. A to je da pojača mržnju između zaraćenih naroda, da ojača muslimanski centralizam i unitarizam, radikalizam i fundamentalizam, da dovede još više isilovaca nakon što su izgubili teritorij na Bliskom istoku, da ohrabri muslimane u pripremama za rat, da se nastavi i završi proces etničkog čišćenja Hrvata katolika, te da se zabetonira daytonska nepravedna podjela zemlje na čisti srpski i muslimanski entitet. Haaški sud je s tim namjerama i zadatom zadaćom i ustrojen. Trebalo je taj europski prostor, kao granični dio između svijetova, vjera, kultura i civilizacija zadžati u mraku međunacionalne i međuvjerske mržnje, održavajući ga stalno nestabilnim i nemirnim, podrhtavajućim i spremnim u planiranom trenutku za prljave i brutalne ratove, kakvi se na tom teritoriju vode u programiranim vremenskim intervalima.
 
Tako prljava politika nekih europskih zemalja, a koje su imale veliki utjecaj na Haaški sud i politizirale ga do granice najveće povijesne svjetske sramote i svjetsko sudstvo vratili u stoljeća unazad, daleko je primitivnija od samih Balkanaca, među kojima im i nije bilo teško naći suradnike u tom zločinačkom poslu. Nakon što su im Srbi igrali i odigrali prljavu igru u prljavoj bivšoj juzajednici, u novoj, zapravo staroj maloj jubeha federaciji, našli su muslimane, narod koji se nacionalno traži na tim područjima i koji s velikim zanosom očekivane povijesne prilike stvaranja islamske države na toj europskoj periferiji, pristaju i uključuju se u igru za suvremene kršćanofobiste.     
 
Na Holbrookeovo sviranje početka igre, odsviranog u američkoj vojnoj bazi oružja za masovno ubijanje, muslimanska momčad krenula je sa rušenjima, podmetanjima nogu, zaleđima i nepriznavanjem bilo kakvih pravila i političke i demokratske i ratne  igre. Zaigrali su s pričuvnim u zločinima dobro pripremljenim,  igračima, Arapima, vehabijama, islamistima, teroristima i rekli da se igra pravilima brojnijeg, agresivnijeg, ratobrojnijeg, naroda do potpunog poraza druge federalne ekipe, i njenog isključenja sa beha terena.
 
Na muslimansku stranu svestrano, sramno i pristrano su stali i sudci, danas najsramotnije kuće sudaca, Haaškog suda. Što je utakmica odmicala sve je više bilo isključenih hrvatskih igrača, u čije prostorije kaubojsko isilovski upadaju rezervni muslimanski igrači kalibra Petritscha, Ashdowna, Brandta, Carle del Ponte i gotovo svih haaških kauboja. Igra postaje najprljavija povijesna utakmica u kojoj gotovo nestaje hrvatske momćadi, a na njihov dio federalnog igrališta ulaze Arapi, mudžahedini, isilovci, Turci, i neki haaški sudci, oni koji su igrali na muslimanskoj strani. Ulaze i kupuju, zapravo dobivaju na dar kuće i zemljišta za dobro odigranu utakmicu. Gotovo četvrt stoljeća haaški kauboji su vodili utakmicu u kojoj nisu isključili ili kaznili niti jednog muslimanskog igrača, iako ih je bilo i za najstrožije kazne, napose onih igrača iz vremena rata, a koji danas igraju igre heroja u muslimansko-bošnjačkom društvu.
 
S vremenom je kod haaških sudaca zavladao strah, da im se ne će isplatiti obećane nagrade od sve grublje igre mudžahedina i isilovaca, radikaliziranih i fundamentaliziranih beha muslimana, strah od onih bliskoistočnih šeika koji su ih potkupljivali i nad nasilničkom igrom muslimanske ekipe izgubljena je svaka kontrola. Bio je to povod da krenu i u ubijanje "hrvatske publike" napose hrvatskih povratnika. Nastao je pravi odstrijel svega što je bilo hrvatsko i katoličko, kako onih koji su bili publika, i još žešće i više progon kapetana hrvatske ekipe, hrvatskih igrača i hrvatske publike. Čak i tenkovima se išlo na njih i na njihove institucije, bankarske, ekonomske, vojne, kulturne i vjerske. Po direktivama sudaca iz Haaga čistili su hrvatski teren, na mjesta hrvatskih igrača ubacivali ili svoje ili Arape i vehabije. Nastao je i trajao sve do sviranja haaških sudaca kraja utakmice, pravi pakao ubijanja, isključenja, kažnjavanja i progona i hrvatskih igrača i njihove hrvatske publike.
 
Kako bi pokazali nedodirljivost i neupitnost njihovih sudačkih odluka, na kraju isilovskog suđenja, i po onoj Turskoj u vrijeme vladavine Bosnom i Hercegovinom, „kadija te tuži kadija ti sudi“, ubijaju u svojoj sudačkoj kući general-kapetana hrvatske momčadi, ne dajući pristup nikome da mu pomogne u spašavanju života, spuštajući crnu zastavu crne sudačke kuće da svijet ne vidi toliku sudačku pristranost igranja na muslimanskoj strani, koja se upustila u največi povijesni sudski zločin nad igračima jedne beha ekipe.
 
I ono što je svijet uspio vidjeti u međunarodnoj kući sudskih zločina, gdje se sudilo i osudilo katolike i katoličanstvo, bilo je strašno i trajno ostalo u pamćenju svjetske publike, jer to je poruka haaških sudaca što čeka sve one kršćane u svijetu koji se ohrabre upustiti u igru s njima i muslimanima. Haaški Herodi su spustili zavjesu, osudili i ubili pravdu i otišli na uživanje trošeći prljave naftne dolare, po kojima se i sudilo i kažnjavalo. Naftni dolari su bili jedino pravilo u radu haaških Heroda.
 

Vinko Đotlo

                                       Na stećku

 
 
Isprani tragovi prošlosti po Donjoj Rami i Sjevernoj Hercegovini
po brdima, klancima i surim proplancima
Rame Donje kao i pritoka neretvanskih
divlja Priroda, kameni blokovi neurezane starine i tragovi zadnjeg rata,
ostaci negdašnjeg čovjekoljublja u kućicama od munjike
did i baba pozdravljaju smjenu generacija,
vele - vakcina se davala sedamdeset i neke, puno svita otišlo je vani…
gorski put štemala je inženjerija Federacije,
tone kamena u koritu završilo
popila se u gostioni, piva i rakija
branili smo što je naše
http://bih-x.info/wp-content/uploads/2013/05/ste%C4%87ak.jpg
fragmenti lova i plesa u kolu, muškarci od oružja i žene od sjete,
eno potrefila se sinoć i pomrčina miseca, crven ko bakar-krv iznad Klečke klizi
možda najava neke naopake promjene ljudske
Volujak je nepoznat, a Rama utihnula hladno
ljudstvo nam po svitu zameteno,
čudna neka vrimena
krstača župana Ramljaka na stećku i paganski simbol boga Silvana,
jedno s drugim naizgled veze nemaju, reljef stari iskopan iz zemlje izložen u Općini,
stručnjaci strani naizgled umni i „skupljači vrhnja na gotovs“ – eno im šipak i bosanski grb.
Nu,
u grmu srndać trza,
orao na krivini kruži,
čelik je domaće proizvodnje, okrutan i smion,
putevima dolinskim prolaze tamnoputi stranci
nepovjerljivost i krutost – serum obrambeni
stoljećima ostali smo svoji
proći će i ovo da prostiš nevrime
šljive stare rodile su, ne daju se naletima vitra,
međe su zarasle ima godinama
o drevnim vatrama i vrelini krvi, ponavlja se duhovita priča: '44, '94, '18.
kako je partizan Zrno ustrilio dvojicu mladih ustaša na izvoru dok su laptali 'ladnu vodu
na sreću našu i vašu, hlad divljine umiruje mušku narav nemirnu
a ove priče jedva tko i sluša
od: Skrobonosa do Stražbenice,Kršnjane (Višnjana), Uz-dola, Kolovrata, do pitomine luške i uzbrdice ljubunačke…
Čiča Kanat priče pričao je; o ženi i ditetu koje nikad imao nije,
uz kazan rakijski vatre tinjale su dugo,
Čiča Kanat i baba Kusturuša riječne ikonice od samoće i starinskih običaja
pojedena pita i komad teletine hladne,
oči seljanina, starog momka neženika, više nisu gladne-žedne,
zelenilo brdsko kao svečana maskirna shema
njiše se na povjetarcu predvečernjem
i zaborav slatkasti, izvučen iz torbaka
babe Matije koja strpljivo čekala je na vratima stare kuće
samo nekih 98 godina…
Informacija: Zbog obilatih kiša trava se na greblju kosi triput godišnje.
 
Ovo 'pisa Matej Škarica,
u Rami podno Gorice, tijekom ljeta 2016., 2017. i ljeta 2018. koje donese neke nebeske i zemaljske znakove, a papa odluči da se svetim Međugorjem prisilno upravi. Amen!
 

Matej Škarica

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Četvrtak, 18/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1168 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević