Ne smijemo zaboraviti da je najviše glasova na razini države dobio SDP, koji se predstavlja kao multietnička stranka

Bosna i Hercegovina je više od desetljeća i pol nakon završetka rata još uvijek u tvrdom zagrljaju međuetničkih trenja koja su još dodatno poticana dubokim nepovjerenjem i oštrom nacionalističkom retorikom političkih elita. Osam mjeseca nakon izbora BiH je zbog stranačkih procjepa još uvijek bez Vlade na državnoj razini, ugasio se žar za provedbom ustavnih reformi s kojima bismo državu izvukli iz daytonske „luđačke košulje“, koja vrlo ograničava njezinu funkcionalnost. U potpunosti se zaustavio i napredak prema EU-u. Visoki predstavnik Valentin Inzko unatoč tome čuva nadu u bolje sutra, a istodobno ističe da međunarodna zajednica ne može obaviti cijeli posao umjesto domaćih političara. 

• Kako ocjenjujete trenutačnu situaciju u BiH? Čini se da su političke suprotnosti državu dovele do donje granice funkcionalnosti.

- Politička situacija nije optimalna. Neki su očekivali da će se nakon prošlogodišnjih izbora nacionalistička retorika smiriti, ali to se, na žalost, nije dogodilo. To potvrđuje moju tezu da sadašnje vodstvo Republike srpske ne igra na nacionalističku kartu samo zato da bi zadržalo vlast, nego je to dugoročno usmjerenje vladajuće stranke u srpskom entitetu (SNSD), koja već od 2006. godine vodi istu politiku. Ista ne donosi ništa dobro ni BiH, ni RS-u. Neprestane blokade institucija i zakonodavnog procesa na razini države, čime žele pokazati da BiH dobro ne djeluje posljedica su ultimatuma SNSD-a i traženje sporova sa Sarajevom i međunarodnom zajednicom. Drugim riječima, problem nisu političke suprotnosti kao takve, nego želja jedne političke opcije za stvaranjem i jačanjem suprotnosti zbog nefunkcioniranja države. To, naravno, ne žele izreći na glas, nego se radije postavljaju u ulogu žrtve te se skrivaju iza floskula o željama većinskog [bošnjačkog] naroda za dominacijom nad ostalima.

• Prošlogodišnji izbori su pokazali da je građanima u izboru političkih predstavnika i 16 godina nakon završetka rata još uvijek važnija njihova nacionalna „primjerenost“, nego politički program. Kako to objašnjavate?

- Naravno, nacionalna primjerenost je važna za tzv. nacionalne stranke koje su na zadnjim izborima dobile većinu. To nije iznenađenje, nego realnost BiH, koji je politički podijeljen s obzirom na etničku pripadnost. Ali ne smijemo zaboraviti da je najviše glasova na razini države dobio SDP, koji se predstavlja kao multietnička stranka. Izbori su jasno pokazali da je dijelu građana dosta nacionalizma, isti žele promjene na bolje, želje poboljšanje životnog standarda, zapošljavanje i veću socijalnu sigurnost.

• Iako je od izbora prošlo već više od osam mjeseci, BiH je još uvijek bez nove Vlade na državnoj razini. Na koji način prekinuti blokadu u sastavljanju koalicije?

- Blokadu mogu prekinuti političke stranke dijalogom i dogovorom o novom mandataru. Dosad pravog dijaloga o sastavu Vijeća ministara BiH nije bilo, ali u zadnje vrijeme stvari idu na bolje jer sve političke opcije sve više postaju svjesne da država treba Vladu. I to zato jer samo Vlada na državnoj razini može sklopiti dogovor s međunarodnim financijskim institucijama o kreditu koji je entitetima krvavo potreban u sadašnjoj financijskoj situaciji.

• Za vrijeme zadnje političke krize koju je planiranim referendumom o sudu i tužiteljstvu BiH potaknula skupština Republike srpske, neki su upozoravali čak i na ponovno izbijanje nasilja. Opravdano?

- Pitanje je kakve bi reakcije potaknulo provođenje referenduma. Doduše, ne znam bi li se razvilo organizirano nasilje, ali moguće reakcije u BiH ne smiju se podcjenjivati. Najava referenduma je destabilizirala političku situaciju i uzrujala javnost čiji jedan dio je referendum razumio kao glasovanje o neovisnosti RS-a. Međunarodna zajednica je referendum označila kao „neprihvatljiv“, a njegova najava je potaknula mobilizaciju EU-a, Ureda visokog predstavnika (OHR-a) i država Vijeća za provedbu mira. Rezultat toga bili su razgovori predstavnika EU-a s vlastima u Banjoj Luci na kojima su postigli odgađanje referenduma. Sadašnja vlast RS-a je u tom slučaju hodala po tankoj liniji.

• Jesu li dogovorom Dodik-Ashton bili uklonjeni razlozi za spor? Što očekujete od pregovora o reformi pravosuđa?

- Uklonjeni su bili glavni i najakutniji razlozi za spor između RS-a i međunarodne zajednice. Cijela epizoda je pokazala što međunarodna zajednica može postići u BiH ako postavi na stol sve raspoložive instrumente. U ovom slučaju je OHR postavio na stol bonnske ovlasti, a dio međunarodne zajednice je dodao sankcije, što je omogućilo dijalog između EU-a i RS-a. Smatram da Banja Luka bez prijetnje ne bi bila spremna povući referendum.

• Mnogi vam zamjeraju da ste u svom radu previše zadržani glede uporabe bonskih ovlasti. Kako odgovarate na te zamjerke?

- Drugi pak smatraju da ih koristim previše. Kao visoki predstavnik odgovoran sam za provođenje civilnoga dijela Daytonskoga mirovnog sporazuma. Za to imam na raspolaganju bonnske ovlasti, a istodobno sam jedini koji može interpretirati sporazum. Upotreba bonnskih ovlasti je zadnji korak u dugom procesu. Prije toga moramo ocijeniti je li došlo do kršenja Daytonskoga sporazuma te se dogovorimo koji bi odgovor bio najprimjereniji. Ako ocijenimo da su bonnske ovlasti optimalna mjera, uporabim ih. Naravno da se filozofija međunarodne zajednice od kraja rata nekoliko promijenila. U zadnjih nekoliko godina je njezina nazočnost manje robusna jer ona želi da domaći političari preuzmu više odgovornosti za državu, da provedu potrebne reforme te da BiH dođe na put koji vodi u EU i NATO. Na žalost se političari još uvijek previše osvrću u prošlost te se bave pitanjima kojima se javnost dijeli umjesto da udruže moći za bolje sutra.

• Zašto niste u zadnjoj krizi uporabili bonnske ovlasti iako ste i sami ocijenili da je vlast RS-a raspisivanjem referenduma kršila Daytonski sporazum?

- RS je u dogovoru s predstavnicima EU-a „zasad“ povukao referendum i nije bilo potrebe za uporabom ovlasti. Vidjet ćemo hoće li biti potrebna još koja reakcija.

• Predsjednik RS-a Milorad Dodik je već više puta zaprijetio odcjepljenjem srpskog entiteta od BiH, slični nagovještaji su se mogli čuti i ovoga puta iz njegovih usta. Koliko ozbiljno se moraju uzeti u obzir te prijetnje?

- Uzimao sam ih u obzir vrlo ozbiljno, to ubrajam u dio moga mandata u BiH. Neke njegove najave neposredan su napad na daytonsko uređenje države, destabiliziraju ovdašnju političku situaciju i povećavaju nepovjerenje među narodima. Vjerujte mi da koncepta mirnog odcjepljenja RS-a od BiH nema – odcjepljenje bi uzrokovalo novi konflikt.

• Slažete li se da BiH teško možemo označiti za državu koja normalno djeluje? Kako zapravo da bude učinkovita kada je političko donošenje odluka podijeljeno na tri predsjednika, četrnaest parlamenata i isto toliko Vlada?

- BiH je postkonfliktna država koja kao takva ima svoje probleme. Uzimajući u obzir njezin etnički i vjerski sastav u europskom je kontekstu ona specifična država, što dodatno zapliće rješavanje problema, a istodobno je ona i tranzicijsko društvo koje se mora uhvatiti u koštac sa svim problemima prijelaza iz socijalnog u tržišno gospodarstvo. Bez obzira na sve nakon rata se puno toga učinilo. Ponovno je bio uspostavljen državni sustav koji se još uvijek razvija. Osnovane su institucije na razini države, entiteta, županija i općina, prihvaćeno je zakonodavstvo… Država će u budućnosti trebati ustavne promjene zbog poboljšanja svoje funkcionalnosti. To stoji i u izvješću o napretku BiH prema EU-u koje priprema Europska komisija. To je zahtjevan projekt koji ne će biti lako provesti.

• Doduše, na deklarativnoj razini se svi slažu da je potrebna ustavna reforma, ali svatko želi svojim putem – Bošnjaci se zalažu za centralizaciju, Srbi za još veću autonomiju, Hrvati povremeno pozivaju na osnivanje trećeg entiteta. Zar je kod toliko dijametralno protivnih stajališta kompromis uopće moguć?

- Kompromis je uvijek moguć ako za njega postoji politička volja, iako je istina da će ga biti teško postići. Problem je što RS otklanja ustavnu reformu u kojoj bi bio iznijet problem funkcionalnosti BiH. Političari iz srpskog entiteta žele samo implementirati presudu Europskoga suda za ljudska prava te ukloniti diskriminaciju drugih, čime bi priča o ustavnim promjenama za njih bila završena. To je kratkovidna politika. BiH je prepleten sustav, sastavljen od državne razine, entiteta, okruga Brčko, županija i općina. Sve te razine na neki način ovise jedna o drugoj, pametna politika bi morala i znala postići dogovor o djelovanju sustava. To bi bilo dobro za sve, i za Republiku srpsku. Na žalost vlast u Banjoj Luci ima drukčiju logiku. Ista želi dokazati da BiH ne može dobro funkcionirati te da je posljedično opstanak države besmislen te na taj način žele otvoriti vrata za eventualno odcjepljenje. Ta politika ustvari pobija BiH kao državu zato ne želi poboljšati njezino djelovanje, nego je usredotočena na RS. Temelji na lošoj političkoj procjeni događanja u BiH i međunarodnoj zajednici. To je potpuno gubljenje vremena na vlastite iluzije.

• Neki tvrde da su promjene moguće samo ako se nametnu izvana. Slažete li se? Je li u međunarodnoj zajednici dovoljno odlučnosti za nešto takvo?

- Za državu su odgovorni njezini politički šefovi. Međunarodna zajednica može pomoći, ali ne može učiniti cijeli posao umjesto njih. Ujedno moram kazati da međunarodna zajednica ne će ostaviti BiH na cjedilu; i u budućnosti će biti jako zastupana u toj državi.

• BiH prijeti da se zbog kontinuirane političke krize dugoročno zaustavi na putu u EU. Može li mu se dogoditi da zbog toga postane neke vrste siva pjega nasred zemljovida ujedinjene Europe?

- BiH je počeo zaostajati za drugim državama u regiji. To bi morala biti inicijativa njegovim šefovima za provođenje reformi koje će ubrzati približavanje države EU-u. Zasad nema naznaka da su političari svjesni svoje odgovornosti. Osim liberalizacije viznog sustava, koji je poseban slučaj, nije bila pokazana politička volja za ispunjavanje obveza iz SSP-a, istu sudbinu ima i prioritet iz tzv. europskog partnerstva. Umjesto toga i dalje se može čuti retorika u slogu: „Ako moramo birati između RS-a i EU-a, izabrat ćemo ono prvo“. Bio bih veći optimist ako bih čuo da političari govore o tome da nema alternative za ulazak države u Uniju. Političari u BiH usmjeravaju energiju u krive stvari. Čini se da neki ne poznaju, ne razumiju ili ne žele razumjeti prednosti europske integracije. Članstvo u EU-u je najbolja garancija za stabilnost i razvoj države, za bolji životni standard građana… Na veliku žalost građana, u BiH prevladava egoizam dijela elite koji u neuređenoj državi prisvajaju privilegije odnosno materijalnu korist.                       

• Kakva je perspektiva ulaska države u savez NATO-a? Postoji li među političkim elitama uopće konsenzus o tom pitanju?

- BiH je članica Akcijskog plana za članstvo koji je neke vrste predvorje u kojem se države pripremaju za punopravno članstvo u NATO-u, ali ne mogu napredovati dok ne riješe pitanje vojne imovine. Koliko brzo će se političari uspjeti dogovoriti o tome, teško je reći, ali imam osjećaj da u ovom trenutku to pitanje nije njihov prioritet.

• EU je nedugo unazad Danca Petra Sørensena imenovao šefom delegacije Unije u BiH. Što to znači za vaš položaj?

- To znači da ću i dalje vršiti funkciju visokog predstavnika za BiH. Imat ću jedan šešir umjesto dva. To je sukladno Lisabonskom sporazumu i novoj diplomatskoj službi EU-a. Unija želi govoriti jednim glasom zato želi da njezina nazočnost u BiH postane jedinstvena. Novi šef njezine delegacije u Sarajevu preuzet će i moju sadašnju funkciju posebnog izaslanika EU-a za BiH, a u njegov ured preselit će se više od 30 ljudi koji su trenutačno zaposleni u mom uredu te rade zajedno s osobljem OHR-a. Na te promjene možemo gledati kao na važan znak Unije da je BiH za nju važna država i da ubuduće želi preuzeti ulogu vođe u njoj.

• Je li to najava postupnog zatvaranja Ureda visokog predstavnika međunarodne zajednice (OHR)? Kada bi se to moglo dogoditi i pod kakvim uvjetima?

- Vijeće za provedbu mira (PIC) složilo se da zatvaranje ureda ovisi o tome hoće li se ispuniti pet ciljeva i dva poglavlja. Isti nisu ispunjeni tako da OHR ostaje otvoren. Škare i platno su u rukama lokalnih političara; kada ispune spomenute ciljeve i uvjete, PIC će učiniti svoj dio posla.

• I u Beogradu, i u Zagrebu u zadnje vrijeme izražavaju glasnu potporu teritorijalnoj cjelovitosti i suverenitetu BiH. Jesu li se susjede uistinu prestale miješati u ovdašnja događanja?
- Situacija u regiji je trenutačno najbolja nakon 1995. godine. Ni Srbija, ni Hrvatska nisu više to što su bile u devedesetim godinama. Njihova politika se promijenila, sada su obje usmjerene prema EU-u. Shvatile su da balkanski procjepi ne donosi ništa dobro. Prema BiH se sada odnose pozitivno, ali se povremeno i dalje nađu u napasti da jedna od njih s previše žara brani svoju zajednicu u toj državi. Stabilan BiH na putu u EU morao bi biti primarni interes za obje države, a isto tako članstvo svih triju u EU-u koje će pridonijeti veliku prednost svima jer će između ostalog omogućiti bolju povezanost među matičnim državama i zajednicama koje žive izvan njihovih granica. To će smiriti situaciju u regiji te će se time tamošnjim narodima zajamčiti najveća zaštita.

• Što je uhićenje Ratka Mladića pridonijelo BiH i njegovim stanovnicima?

- Onima koji su trpjeli zbog njegova terora, iako sa zakašnjenjem, pridonijelo je zadovoljstvo. To mi se, u ovom trenutku, čini najvažnije.

• Slažete li se s onima koji u privođenju i izručenju generala Haaškom sudu vide prigodu za pomirenje kako među narodima u BiH, tako i između Sarajeva i Beograda?

- U njegovom uhićenju i suđenju vidim prigodu za dobivanje objektivne slike o tome što se događalo u BiH za vrijeme rata. I dalje svatko želi pisati svoju povijest i oblikovati svoje mitove, a istina je uvijek samo jedna. Što prije izađe na vidjelo, prije će biti moguće pomirenje među narodima te će se odnosi u regiji postaviti na nove temelje čak i ako će to za neke biti dosta bolno. Kroz taj proces moraju proći svi narodi u regiji. Nakon toga će život biti za sve lakši.

Andrej Miholič, Delo, Ljubljana

Bosna i Hercegovina je shizofreni naziv

U razgovoru na blogu Erola Avdovića poslušajmo kako Bosnu i Hercegovinu vidi Ferid Muhić, predsjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU). 

• Erol Avdović: Namjerno kao i vi spominjem BiH kao Bosnu, zemlju koju se tako nazivali i na mapama, koju su ucrtavali Rimljani i ostali: Kako to da sami Bosanci "Hercegovci" - dakle, Bosanci iz onoga sunčanijeg dijela Bosne nisu s više srca, a i racionalno - za svoju zemlju prihvatili kao povjesni "brand", naznaku njihovoga jasnog nacionalnog, kulturnog, geografskog i svakog drugog identiteta naravno?

- Ferid Muhić: Umjesto odgovora, evo jedno kontra pitanje. Zašto se država Srbija ne naziva recimo Srbija i Vojvodina, Srbija i Šumadija, ili zašto se Hrvatska država službeno ne označava kao Hrvatska i Dalmacija, Hrvatska i Slavonija, itd.? Zato što bi to vodilo fragmentaciji, podvajanju i redukciji nacionalnog korpusa Srba odnosno Hrvata, kao i potkopavanju njihovoga nacionalnog identiteta – to je bar jasno kao dan, zar ne!? Od osnivanja nacionalnih država Srbije i Hrvatske, odnosno, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koje su, kao neposredni susjedi povijesne države Bosne, razvile hegemonističke apetite na teritorij Bosne (Slovenci, zbog geografske udaljenosti, razumije se, nisu bili dio te igre, niti su u njoj vidjeli svoj interes), postalo je jasno da se najprije mora negirati postojanje Bošnjaka kao naroda, i preimenovati ih u “Srbe” odnosno, u “Hrvate”.

Ako Sunce i ne pravi granice, državni hegemonistički apetiti i nacionalistička ideologija ih prave kad god to padne na pamet političkim nomenklaturama ovih zemalja! Tako je integralni teritorij srednjovjekovne države Bosne, u ovim izmijenjenim uvjetima, iznebuha i out of blue, bez i jednoga validnog argumenta, u funkciji velikodržavne strategije, podijeljena na imaginarni shizofrenični dualitet nazvan “Bosna i Hercegovina”. Nacionalni identitet Bošnjaka sustavno je osporavan na sve načine pa i na ovaj diktat s najviših političkih instancija, potpuno neprihvatljiv način bez ikakve utemeljenosti na nacionalnim, etničkim, empirijskim ili povijesnim činjenicama. 

Blog Erola Avdovića, SAD