Get Adobe Flash player
Steve Bannon mijenja Europu na bolje

Steve Bannon mijenja Europu na bolje

Cilj mu je ujediniti sve desne europske stranke i srušiti Europsku...

Komunisti + četnici = antifašizam

Komunisti + četnici = antifašizam

Josip Broz i Draža Mihailović na istoj slamarici u...

Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

Daniel Sponza: Slika Arene obišla je cijeli svijet. Atmosfera je...

Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

U Boga se može vjerovati i kad se ne vjeruje u papu...

Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

Pofuk je prešutio Predsjedničinu izjavu: Osuđujem svaki totalitarni...

  • Steve Bannon mijenja Europu na bolje

    Steve Bannon mijenja Europu na bolje

    četvrtak, 02. kolovoza 2018. 10:37
  • Komunisti + četnici = antifašizam

    Komunisti + četnici = antifašizam

    nedjelja, 29. srpnja 2018. 11:46
  • Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

    Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

    nedjelja, 29. srpnja 2018. 11:43
  • Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

    Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

    srijeda, 01. kolovoza 2018. 13:49
  • Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

    Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

    četvrtak, 02. kolovoza 2018. 12:30

Knjiga Dalibora Balliana

 
 
Dalibor Ballian: Zemlja planina Bosna i Hercegovina, nakladnik Svjetlo riječi, Sarajevo BiH 2017., knjiga koja se čekala, zašto ne reći – kapitalno je djelo, djelo koje je iznijela redakcija jednoga časopisa, grupa entuzijastaFranjevačkoga medijskog centra s fra. Jankom Ćurom na čelu. U uređenim Zemljama, iza ovakvih knjiga – projekata, staje cijela zajednica, a nadasve struka.
https://www.fokus.ba/wp-content/uploads/2018/01/zemlja-planina.jpg
Zemlja planina Bosna i Hercegovina. Jedinstvena zbirka tekstova autora prof. dr. Dalibora Balliana na jednom mjestu donosi sve ljepote i osobitosti BiH planina. Opjevanih planina. Sve i jedna BiH planina našla je svoje mjesto u BiH književnosti, likovnoj umjetnosti. Nudi se znanstveni rad na temu BiH planine u BiH književnosti i umjetnosti.
 
Bjelašnica, Dinara, Maglić, Prenj, Čvrsnica, Zvijezda, Vlašić, Tajan i Jahorina – samo su neke od planina koje možete upoznati i iznova otkriti u ovoj knjizi. Vrijednost knjige Zemlja planina… je višestruka, u prvom redu što popunjava nedostajuću literaturu posvećenu velikom broju planina Bosne i Hercegovine na jednom mjestu, s obiljem podataka korisnih širokom krugu korisnika različitog obrazovnog profila i interesa. Autor knjige dr. Dalibor Ballian nije propustio da se s posebnom pažnjom osvrne, pišući o vegetaciji, flori i fauni, na endemične i rijetke svojte koje su zastupljene na pojedinim planinama Bosne i Hercegovine. Svaka spoznaja o planini ustvari je spoznaja o ljepoti i surovosti života, prošlom sadašnjem i budućem. Knjiga autora prof. dr. Dalibora Balliana poziva nas da odgonetajući planine istovremeno odgonetamo naš život i odnos spram prirode. 'O planinama sam pisao što sam čuo o njima, razgovarajući s ljudima, čitajući druge knjige, baveći se istraživanjima' - prof. Ballian.
 
Poznata bh. botaničarka profesorica dr. Dubravka Šoljan knjigu je opisala sa svoga stajališta, (recenzentica knjige), naglasila je sve pozitivne strane knjige Zemlja planina Bosna i Hercegovina, primjerice opisivanje flore i faune, s naglaskom na endemskim vrstama, geološke strukture planina.
Grafički urednik Lorko Kalaš odradio je vrhunski dizajnerski posao, učinivši knjigu zanimljivijom. Dodavši osobnoj iskaznici knjige i tu vrijednosnu komponentu.
 
Fra Janko Ćuro ravnatelj Franjevačkoga medijskog centra (nakladnik), poslužio se slikom biserne ogrlice u osvrtu na knjigu, bisernom ogrlicom koja nam širom otvara lepezu ljepote i jedinstvenosti BiH u svakom pogledu bogatih planina. Naglasio je također potrebu da se zapitamo kakav je odnos prema njima, uslijed nebrige i nehaja prema prirodi.
 
 
''Unatoč svemu tome, priroda nam se ne osvećuje. Osveta je posve ljudsko iznašašće. Priroda nam samo ispostavlja račune. A oni su svake godine duži, opsežniji i porazniji. Ne samo za buduće naraštaje, nego i za nas. Danas''. Novinar, publicista i ekolog Hajdar Arifagić napisao je u recenziji da taj rukopis čini 45 originalnih tekstova o isto toliko bh. planina, koji su u reviji “Svjetlo riječi” objavljeni u periodu 2015 -2017. godine. Uz opise za svaku od planina izdvojio je poneku zanimljivost (legendu, povijesni događaj, prirodni fenomen, tradicijski običaj…) što je dodatno oplemenilo svaki od tekstova i knjigu u cjelini.
 
– Očito da je autor prošao većinom tih planina što knjigu čini potpuno autentičnom i drugačijom od bilo kojeg planinarskog priručnika, pojedinih udžbenika (geografije, biologije, poznavanja prirode) – napisao je.
Arifagić naglašava da autor apelira i da se pod zaštitu stave brojni prirodni rezervati i rariteti planinskih masiva, pećina, atraktivni vodotoci, određene biološke vrste. Istovremeno upozorava na pogubne posljedice požara u prošlosti i sadašnjosti te nesagledive štete koje bi vatra mogla izazvati na određenim planinskim lokalitetima, baš kao i nastavak nekontrolirane eksploatacije šuma i izgradnja elektrana na planinskim vodotocima. Istovremeno sugerira nastavak istraživanja šuma, špilja, pećina u funkciji dobivanja dodatnih naučnih saznanja i/ili iskorištavanja u funkciji razvoja turizma i jačanja ekonomskog potencijala države, odnosno opstanka (ili povratka) stanovništva na pojedinim planinskim lokalitetima.
Profesor Ballian ne miruje, nakon Planina BiH uzeo je pred sebe Rijeke BiH. Koliko smo obradovani knjigom pred sobom, s toliko se nestrpljenja veselimo i iščekujemo profesorovu knjigu o rijekama BiH.  
Biografija pisca:
 
DALIBOR BALLIAN rođen je u Sarajevu 9. kolovoza 1962. godine. U rodnom gradu završava osnovnu i srednju školu, a poslije toga Šumarski fakultet. Za asistenta na fakultetu biran je 1995. godine, te prolazi kroz sva nastavnička zvanja do redovitog profesora. Objavio je veći broj znanstvenih radova iz oblasti šumarske genetike i oplemenjivanja te ekologije šuma, publicirajući samostalno ili u koautorstvu 189 znanstvenih radova. Sudjelovao je na 94 domaće i međunarodne konferencije, na kojima je prezentirao samostalna i u koautorstvu 144 znanstvena rada. Uz navedene znanstvene radove, objavio je i preko 150 popularnih članaka različite tematike. Brojni znanstveni radovi su citirani na Web of Science bazi podataka te su njegovi radovi citirani 390 puta u znanstvenim člancima, knjigama i monografijama dok baza ResearchGate pokazuje citiranost 565 puta, a Google Scholar 710.
 
Pored pisanja znanstvenih članaka, prof. Dalibor Ballian bio je recenzent brojnih znanstvenih radova za 28 različita znanstvenih časopisa iz zemlje i svijeta. U dosadašnjem radu objavio je tri univerzitetska udžbenika koji sadrže kompletno gradivo vezano za šumarsku genetiku i oplemenjivanje šumskog drveća, kao i očuvanje genetske raznolikosti šumskog drveća. Pored udžbenika, koautor je i šest monografija, više poglavlja u raznim knjigama, dvije skripte, a tu su i brojni prilozi u Hrvatskoj enciklopediji Bosne i Hercegovine. Aktivno surađuje s mnogim istraživačkim akademskim institucijama, kako s fakultetima tako i s institutima iz Bosne i Hercegovine i inozemstva. Dosada je 24 puta boravio na usavršavanjima iz oblasti oplemenjivanja šumskog drveća i genetike, kao i ekologije šuma. Sudjelovao je u radu brojnih komisija u zemlji vezanih za šumski reproduktivni materijal kao i kontrolu GMO-a. Obavljao je niz različitih funkcija od kojih je najznačajnija prodekan za nastavu i prodekan za međunarodnu suradnju na Šumarskom fakultetu u periodu od 2010. do 2016., a bio je pokretač doktorskog studija i njegov predsjednik od 2012. do 2016. godine.
 
Glavni je urednik u dva bosanskohercegovačka časopisa, Hrvatska misao i Glasnik Zemaljskog muzeja. Značajan doprinos dao je i kao član brojnih komisija koje su tretirale problematiku zakonodavstva za šumski reprodukcijski materijal. Na temelju Odluke Vijeća Ministara BiH od 24. rujna 2008. stalni je član Vijeća za genetički modificirane organizme, gdje i danas aktivno radi na usuglašavanju bosanskohercegovačke regulative sa europskom. U profesionalnom smislu je veoma često konsultiran od Šumsko gospodarskih društava s kojima ima veoma plodnu suradnju po pitanju rješavanja određene problematike u vezi sa šumskim reprodukcijskim materijalom.
 
Kroz 44 projekata i studije bio je angažiran u rješavanju niza znanstvenih i stručnih problema, od kojih su šest bili financirani iz međunarodnih fondova. Svi projekti su uspješno privedeni kraju, a dobiveni rezultati su pridonijeli boljoj slici o bogatstvu naših šuma i njihovih potencijala, značajnih za njihovo održanje u izmijenjenim uvjetima sredine. Također je bio aktivni sudionik u svojstvu voditelja studija tijekom izrade strategije razvoja šumarstva FBiH.
 
Bio je mentor na brojnim diplomskim radovima po predbolonjskom nastavnom programu, te mentor tri magistarska rada i mentor doktorske disertacije. Tu su i brojna mentorstva završnih radova prvog i drugog ciklusa studija po bolonjskom programu. Više puta sudjelovao je kao član komisija za odbrane doktorskih disertacija: četiri puta u Zagrebu (Šumarski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu), jednom u Ljubljani (Biotehnički fakultet, Univerza v Ljubljani) te u Beču (Universität Wien), dok je u Bosni i Hercegovini bio članom dva puta, te kao mentor jednom. Trenutno je mentor za dvije doktorske disertacije. Krenuo je tako, prof. Dalibor Ballian sažimajući pogledom BiH planine, sad pogledom sažima jezera i rijeke. Unosi u slova trepete šuma, bljeske vode… Svemu istraženome daje autorski pečat, i biva i jest znanstveno – istraživačko – književna ikona.
 

Nikola Šimić Tonin

Aneks VII. Mirovnoga Daytonskog sporazuma jedino je omogućio gotovo stopostotni povratak Muslimana

 
 
Nakaradnost daytonskih dogovora pod sjenkama oružja za masovna uništenja, ipod zamahnute palice svjetskog policajca, svakim danom se potvrđuje sve nakaradnijim i nepravednijim, zbog čega vodi beha narode u novi rat, ili u nove pregovore, novu Jaltu, koja bi morala zemlji osigurati istinski mir i prosperitet, pravdu i pravednost, demokraciju i slobodu. Dayton je, naime, potvrdio još jednom da razgovori u vojnim bazama nikad ne donose pravdu, a bez pravde nema ni mira, napose nema suživota zaraćenih strana.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/78/Hrvatski_povijesni_muzej_27012012_Domovinski_rat_62_Opci_okvirni_sporazum.jpg/300px-Hrvatski_povijesni_muzej_27012012_Domovinski_rat_62_Opci_okvirni_sporazum.jpg
U Daytonu je potpisan mir, ali taj mir nije potpisan u Bosni i Hercegovini između Armije BiH, Vojske Republike srpske i Hrvatskoga Vijeća Obrane, što je i bio razlog da iz te američke vojne baze  mir nikad nije ni donesen na zaračeno beha područje. Isto je tako i sa svim drugim segmentima koji prate i osiguravaju mir, napose sa Ustavom Bosne i Hercegovine koji je u dirigiranim pregovorima ispisan i ustanovljen, a beha institucijama nikad predat. Dat je, možda i prodat, zapravo nekim pojedincima koji ga danas izvlače ispod kućnih krovova i unovčuju, kako bi preživjeli, ili ucjenjivali onu drugu i treću stranu. A njegova vrijednost je bagatela, kao što se i Daytonski sporazum pokazuje bagatelom, koja nikako nije u stanju ni realizirati ono što je na tom papiru američki tenk pregovarač izdiktirao suprostavljenim stranama i ispisao.
 
Niti jedna točka sporazuma nije u potpunosti provedena u djelo, napose Aneks VII. koji je trebao biti jamac povratka svih prognanih, raseljenih i izbjeglih beha naroda. Napose se tom Aneksu veselio, i od njega puno očekivao hrvatski narod, kao nastradalnija, i u najvećem broju prognana strana, u građansko vjerskom beha ratu za teritorij. No, umjesto povratka prognanih dogodio se novi veliki mirnoratovski egzodus Hrvata iz oba entiteta, u Daytonu podijeljene Bosne i Hercegovine. Aneks VII. Mirovnog Daytonskog sporazuma jedino je omogućio gotovo stopostotni povratak Muslimana, naročito uspješno na federalnim prostorima pod hrvatskom kontrolom. Povratak prognanih najjasnije govori o brutalnostima zločina zaraćene srpske vojske, muslimanske armije i hrvatskih branitelja. Strah proživljen, i slike stravičnih zločina nad sunarodnjacima, u vrijeme progona također utječe na povratak prognanika. I to je jedan od razloga, uz onaj ubijanja onih koji su se vratili, zašto se u najmanjem broju vraćaju Hrvati na svoj teritorij pod muslimansko-bošnjačkom kontrolom. Dakako i pod srpskom.
 
Dovoljno je proći Srednjom Bosnom, najstradalnijim hrvatskim teritorijem i vidjet će se sto postotni  povratak prognanih Muslimana u sva svoja sela, čak i ona koja su u potpunom hrvatskom okruženju, Brankovac, Bandol. Na drugoj pak strani u hrvatskom selu okruženom muslimanskim, Miletićima nema niti jednog hrvatskog povratnika, sve su kuće  zarasle u grmlje i šumu, hrvatsku zemlju obrađuju, bez pitanja, Bošnjaci. Ništa bolje nisu ni Brajkovići, Čukle, Grahovčići, Maljine, Postinje, Bukovica Mala i Velika, Radonjići, Guča Gora, Šušanj, i tako redom sva kroz koja je prošla isilovska muslimanska ABiH. To govori o strahotama i obimu počinjenih zločina zaraćenih strana. I što je bio masovniji povratak Muslimana na hrvatski obranjeni teritorij, tim je bivao sve veči, političko prijeteči  progon Hrvata, i ubijanje hrvatskih povratnika. Današnja slika beha Federacije svojim zelenilom to potvrđuje.
 
Bez provođenja tog Aneksa, nemoguće je bilo koji drugi realizirati. To se vidi u beha svakidašnjici. Nemoguće je naći bilo šta što je provedeno iz Daytonskog sporazuma. Ono malo zajedničkog, auto pločice, valuta, zastava, i još neke mitacije državničkih obilježja, (zlo)djelo je Svjetske zajednice koja je namečući ih demonstrirala politički apsolutizam, i time još više zaoštrila međunacionalne i međureligijske odnose. Naime, umjesto da u donošenju nekih zajedničkih poteza koristi dijalog, toleranciju, uključivost, snošljivost, Svjetska zajednica koristila je, i koristi silu. Istu onu kojom se koristila i u Daytonu, zbog čega je to povijesno nakaradan i nepravedan mirovni sporazum. Ono što nametnuta zajednička znakovlja i simbole čini na neki način zlodjelima je činjenica da su svi bili, i jesu, na štetu hrvatskog i na korist bošnjačkog naroda. To potvrđuje i spoznaja da su sve te prisile, ili gotovo sve, donošene na federacijskim prostorima, s malim izuzetkom da se ulazilo na genocidni velikosrpski entitet. A to nije bilo ništa drugo negoli predavanje federacije Bošnjacima, kopirajuči je po velikosrpskom etnički i vjerski čistom teritoriju.
 
Niti jedan hrvatski prijedlog, ili zahtjev, nikada nije bio prihvaćen, što je bio poticaj demonstriranja još veće sile i samovolje Svjetske zajednice, i na način tenkovskog upada u hrvatske banke, dokidanje u nekim mjestima hrvatskih škola, uzurpacija gotovo svih medija, i ono najteže izmjena izbornog zakona, kojim je omogućeno da hrvatske predstavnike biraju Bošnjaci. U tako od Daytona i Svjetske zajednice nakaradno rastrojenoj Bosni i Hercegovini, popuštajući u strahu od islamskog terorizma Muslimanima, a zatim Bošnjacima, ratni muslimanski, i poratni bošnjački zločinci hodaju slobodno po, za hrvatski narod neslobodnoj, dvoentitetskoj zemlji. Jednako i u RS-u i u Federaciji, u kojoj su federalni partneri Bošnjaci i Arapi, Muslimani i mudžahedini.
 
Dogovoreni, u Daytonu, princip kažnjavanja svih zločinaca toliko je selektivan i pristran na bošnjačkoj strani, da je prenesen i na rad Haaškoga Tribunala. Upravo ta giga pristranost, to nekažnjavanje muslimanski ratni, i bošnjački poratni zločinaca Bosnu i Hercegovinu  je zauvijek pokopalo kao multinacionalnu i multireligijsku zajednicu. Takav selektivan odnos prema zločincima širom je otvorio beha vrata islamskim teroristima, kojih je svakim danom sve više u, za njih sigurnoj i obećavajućoj, zemlji. Iako u svijetu zločini nemaju ni ime, ni nacionalnost ni vjeru, u Bosni i Hercegovini to nije praksa, tu se sudi po vjeri i imenu, Jozo, Marko, Anto, po nacionalnosti Hrvati, a oslobađa i nekažnjava po vjeri i imenu Alija, Dževad, Halid, Atif, po nacionalnosti Bošnjaci. I Haag su zatvorili nakon presuda Hrvatima katolicima, i oslobađanja Bošnjaka muslimana, čime je poslana poruka da muslimanski zločinci mogu i dalje slobodno hodati, a Hrvatima da im nije mjesto u islamskom federalnom entitetu.
 

Vinko Đotlo

Atif Dudaković i njegovi jataci osumnjičeni za mučko ubojstvo Vlade Šantića

 
 
Zločin ne zastarijeva i ne može nikad zastariti. Nema te vojne, političke ili ljudske moći koja može zauvijek skrivati i sakriti zločin. Žrtva vapi do neba i diže svaki poklopac sa sebe da bi izašla na vidjelo i zločinca pokazala. Nezastarijevanje zločina civilizacijska je stečevina slobodnog i demokratskog svijeta. To je temelj njegova svekolikog razvitka, i njegove egzistencije.
https://www.kurir.rs/data/images/2018/04/27/12/1472531_h-99442817_ls.jpg
Atif Dudaković s Alijom Izetbegovićem
 
Svako skrivanje zločina i zločinaca dvostruki je teret i bol koja se žrtvi nameće. I ne samo žrtvi, već i njenoj  preživjeloj obitelji. To je, zapravo, nastavak zločina. Za razliku od kršćansko slobodnih, demokratskih zemalja u kojima zločin ne zastarijeva, gdje se ne skriva i priznaje, u islamskom svijetu zločin se svim i svačim skriva i zatrpava, on se ne priznaje i ne osuđuje. Za muslimane u svijetu zločinac iz njihova naroda, bez obzira na težinu i obim, broj, zločina, je uvijek heroj. Napose je nacionalni heroj ako je počinio zločin nad kršćanima. Ti zločinci su za muslimane uzori, i nedodirljivi od bilo koga i od bilo koje sudske ili državne institucije. Oni su sami država. Takvi zločinci, oni koji su počinili zločine nad kršćanima, su neki oblik institucije, moralna, nacionalna te iznad svega vjerska vertikala. I što im je zločin bio brutalniji, obuhvatniji, oni su u svom narodu bili veći, zaslužniji, zaštićeniji i nedoriljiviji. To življeno pravilo potvrđuje muslimansko-bošnjački odnos, kako političkog tako i vjerskog čelništva, prema zlocincima iz reda svoga naroda, iz vremena građansko vjerskog beha sukoba za teritorij.
 
Četvrt stoljeća muslimanska strana uspješno skriva i štiti najokorjelije svoje zločince iz tog beha povijesnog perioda. Nezabilježen je, zbog toga, primjer bošnjačkog procesuiranja ratnih zločinaca iz svog naroda. I ako je neki pojedinačni slučaj i bio to je zasluga Svjetske zajednice koja ih prisilila na to. Koliko su šutljivi prema svojim zločincima, još više su bučni prema onima iz reda druga dva beha naroda, napose prema hrvatskim braniteljima. Daytonsko primirje je, stoga, obilježeno uhičćenjima hrvatskih branitelja jednako progonjenih i u genocidnom manjem velikosrpskom i, gotovo njemu jednakom velikomuslimanskom većem entitetu. Pokazalo se da su hrvatski branitelji od velikosrpske i velikomuslimanske agresije najnezaštićenija i najprogonjenija kategorija beha društva, pa i šire europskog, a u isto vrijeme srpski i muslimanski zločinci najzaštičeniji i nedodirljivi kao sveta krava.
 
Daytonsko vrijeme je neograničena sloboda srpskih i muslimanskih ratnih, dijelom i poratnih, zločinaca, i otvoreni zatvor ograničene i skrivane slobode kretanja hrvatskih branitelja. Da nepravda bude još veća, i hrvatski branitelji poniženiji, obranu srpski i muslimanskih ratnih zločinaca plaća hrvatski narod kroz razne oblike harača, nameta, poreza i danka u krvi. Povijesno dvostruko ubijanje hrvatskih žrtava. Jednom oružjem u sukobu, drugi put pljačkom i otomačinom za zaštitu i obranu njihovih ubojica, srpskih i muslimanskih ratnih zločinaca. Bošnjaci su raritetirali Bosnu i Hercegovinu učinivši je prostorom sigurnim za islamske teroriste i zločince i zatvorom za kršćanske žrtve.
 
Ovih zadnjih travanjskih dana 2018. u Bihaću je, pod pritiskom Međunarodne zajednice zadužene za izgradnju mira u Bosni i Hercegovini, i pod teretom kršćanskih žrtava koje nemaju mira dok se zločin ne kazni, uhićen muslimanski ratni zločinac, general zločinačke muslimanske ABiH, Atif Dudaković. Isilovac koji je mučki ubio generala Hrvatskog Vijeća Obrane, Vladu Šantića, izmamivši ga u zamku pripremljenu u hotelu punom muslimanskih isilovaca. Isilovski zločin Atifa Dudakovića, i da je samo na generalu hrvatske obrane prevelik je, najcrnja je slika i vojnog i ljudskog kukavstva zločinačko terorističke vjerske muslimanske A BiH. Crnja je i kukavičnija tim više što taj, i slijepcima vidljiv zločin, muslimanska strana skriva četvrt stoljeća, a zločinca brani i štiti na slobodi.
 
Uhićenje dokazanog i sa njim dokazanih zločinaca povod je bošnjačkom hezbolahu da proglasi radikalno vjersku intifadu na toj europskoj periferiji i najavi džihad svima onima koji su se usudili uhititi muslimanske teroriste, ratne zločince. Mučko, nevojničko, s vjerskim motivom, Dudakovićevo ubojstvo generala hrvatske obrane,
 
u napravljenoj mu zamci, nepobitan je dokaz planiranih zločina od strane muslimanskog političkog vrha kojem je na čelu bio ratni zločinac Alija Izetbegović, nad Hrvatima katolicima. Te planske zločine potvrđuje činjenica, da su i dan danas od političkog i vjerskog bošnjačkog vrha skrivani, a zločinci na slobodi.
 
Natječu se bošnjački portali i novine u veličanju ratnih zasluga uhićenog ratnog zločinca generala Dudakvića. U jednim od njih naslov: "Hapšenje generala Dudakovića je udar na branioce Bosne i žrtve agesije i genocida". U ovom naslovu vidljive su nebesko zemaljske razlike ciljeva borbe zaračenih beha strana, u prvom redu cilj muslimanskih ratnih zločinaca, islamska, kalifatska BiH. Stoga su za ondašnje muslimanske i današnje bošnjačke vođe svi oni koji su se borili protiv kalifatske BiH, kakvu ubrzano dograđuju i završavaju, pa i obranom ratnih zločinaca, svi su protivnici BiH, a oni, muslimani bošnjaci, branioci.
 
No zar je moguće u Europi, i svijetu izvan granica islamskih država naći branitelja kalifata, branitelja radikalnog islama, islamskog entiteta, koji silom i terorom prolijeva krv nedužnih kršćana po Europi. Naravno i po BiH. Zasigurno da takvih nema, osim Dudakovića i onih koji ga brane, kao i onih u Gornjoj Maoči i pozelenilom Sarajevu. Nazivatibraniocima Bosne ratne zločince, one koji su u ime kalifata i zelene Bosne počinili strašne zločine nad protivnicima tog planiranog vjerskog muslimanskog zločina, znači ne odustajanje od cilja islamske Bosne. Bosne u kojoj kršćani nemaju temeljna ljudska i vjerska prava i slobode, u kojoj je zabranjeno točenje alkohola i prodaja svinjskog mesa, i u kojoj se prekida nastava i ispiti u školama i na fakultetima, prestaje rad u tvornicama i državnim institucijama da bi muslimani mogli klanjati. Za takvu Bosnu se borio zločinac Dudaković i sa njim drugi uhićeni, i oni koji su još uvijek na slobodi, a protiv takvih su se borile hrvatske žrtve Dudakovića, Genjca, Mlaće, Ugljanina, Izetbegovića.
 
Upravo je to nikad više premostiv jaz kojeg su iskopali muslimanski zločinci s jedne i hrvatske žrtve s druge strane zauvijek podijeljene Bosne i Hercegovine. Beha zid koji obvezuje hrvatski narod na mirnu i ustrajnu borbu za svoj teritorijalni dio Bosne i Hercegovine, i progon svih muslimanskih Dudakovića koji u slobodi hodanja po zemlji ubijaju i onaj mali ostatak ostataka Hrvata u kalifatskom federalnom entitetu.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Hoće li se Plenković, nakon četnikovanja u Bačkoj Palanci, odreći Pupovca?

Srijeda, 15/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1089 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević