Get Adobe Flash player
Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Hrvatska aktualna vlast ne smije više olako prelaziti preko stalnih...

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Uz zadržavanje razmjernog izbornog sustava trebamo imati 3 izborne...

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Zdravko Marić je sve znao...     Teškoće u...

Omerta na hrvatski način

Omerta na hrvatski način

Žao mi je predsjednika Vlade Plenkovića što su ga...

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

U Hrvatskoj nisu ugrožena prava nacionalnih manjina. Ugrožena su prava...

  • Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:15
  • Sve nas je manje – a birača sve više!?

    Sve nas je manje – a birača sve više!?

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:14
  • Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 11:24
  • Omerta na hrvatski način

    Omerta na hrvatski način

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:12
  • Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:08

Prekida sastanak sa izaslanstvom EU-a kako bi se otišao klanjati

 
 
Teško je, zapravo nemoguće je zaustaviti muslimansko-bošnjački proces građanizacije, odnosno islamizacije ratnog cilja Muslimana, Bosne i Hercegovine i njenog društva, koje je svakim danom sve veća žrtva islamista, ne samo onih pridošlih i dovedenih iz radikalnih islamskih zemalja, već i od strane domaćih radikaliziranih beha muslimana, danas Bošnjaka. Već na početku raspada Bosne i Hercegovine vidjelo se kamo Muslimani vode zemlju, kada su prekidali tadašnji rad republičkih institucija kako bi mogli klanjati, bilo unutar republičkih prostorija ili izvan njih.
https://faktor.ba/bundles/websitenews/gallery/news/227540/thumbs/1000_1482003446izetbegovic-dzuma12.jpg
Bili su to crni islamski oblaci nad Bosnom i Hercegovinom, i njenoj budućnosti, kao i prvi takav slučaj u Europi. Nažalost Europa je to prešutila, zažmirila nad time, i takvim činom dala zeleno svjetlo Muslimanima da ustraju na tom putu, i do tog cilja. Bio je to zasigurno jedan od glavnih razloga i beha krvavog rata, u kojem su nemuslimani pokušali zaštiti i osigurati i svoja vjerska prava i slobode, ne samo u tadašnjosti već i u sadašnjosti, odnosno u budućnosti. Ti zavitlani crni oblaci islamskog radikalizma još uvijek se valjaju, možda čak i jače, po bosanskohercegovačkim političkim brdima, zbog čega nigdje ni na vidiku budućnosti raskomadane zemlje. Krenulo tada, odvija se i sada, samo nešto malo manje u političkim prostorijama i institucijama zemlje, no zato puno radikalnije i obimnije u drugim, napose školskim segmentima, još uvijek na papiru zvane, no ne i postoječe, multi Bosne i Hercegovine.
 
Ako se onda na početku demokratiziranja i višestranačja beha društva nije mogla spriječiti desekularizacija, odnosno islamizacija Bosne i Hercegovine, a očito da nije, šta bi je moglo danas zaustaviti, i zemlju vratiti u prijeratno stanje odvojenosti vjere od politike. Ništa, odgovor bi bio. Tom ništa jedina alternativa je konfederaliziranje, odnosno helvetiziranje, Bosne i Hercegovine. Jer previše se razbuktao taj opasni proces islamiziranja, u nekim dimenzijama čak i radikalniji od mnogi islamskih zemalja koje ga finaliziraju, i u kojima je islam državna vjera. Iskustvo islamskih zemalja u radikalizaciji beha društva koristi se i u, nažalost, već izgubljenoj Bosni i Hercegovini. Počima se obično sa predškolskom, školskom djecom, na fakultetima i među mladima u društvu. Sve se krene s vjerskom molitvom u vrtićima, školama, na fakultetima, na cestama i trgovima, i ne će trebati dugo čekati da klanjanje i molitva se odvijaju i na radnim mjestima, kako u državnim uredima tako i u proizvodnim pogonima.
 
Više nije iznimka, mada i iznimka ponekad čini pravilo, vidjeti muslimanskog vjernika na gradskom trgu, čak i nekim ulicama se promet zaustavlja da bi se klanjalo. Sa džamija gotovo u svako doba dana i noći, izvan svih propisa i normi, odjekuje molitva na arapskom, da se i sami zvučnici raspadaju. Postavlja se pitanje je li to zaista molitveni osjećaj vjernika, ili osjećaj neke superiornosti nad drugim koji nije pripadnik njegove vjere. Odnosno je li to samo neki prkos, neka poruka prijetnje kršćanima, i pokazatelj čija je Bosna.
 
U Bosni su i prije rata živjeli vjernici muslimani, i vjerojatno su molili, ali ovolika jeka po gradovima i selima sa džamija, vjerojatno nije zabilježena ni u krvavo vrijeme turske okupacije, kada je vršena prisilna islamizacija. Ovo što sada muslimanski vjerski fanatici čine po zemlji nadmašilo je i prošli turski danak u krvi. Od prekidanja rada skupštinâ, preko prekidanja nastave i ispita studenata, do dvije džume u jednoj školi za potrebe muslimanske djece vjernika, put je radikalne islamizacije bošnjačkog naroda, i njegova trganja iz europske kulture tolerancije i multikonfesionalnosti. Put kojeg skrivaju nekom građanskom opcijom, ispod koje se vidi najradikalniji islam.
 
U danas čistom muslimanskom Kaknju, odakle su Muslimani zločinom etničkog i vjerskog čiččenja Hrvata katolika grad oslikali po uzoru najradikalnijih islamskih gradova Afganistana, Irana, Turske, uvode se dvije džume za vjerske potrebe učenika osnovnih i srednjih škola. Malo jedna pa dvije. Kad je vrijeme za predavanja, za učenja, to vlastodržce ne interesira, jer daleko je lakše manipulirati neobrazovanim negoli obrazovanim narodom. Poslije takve odluke sarajevskih fakulteta da studenti, bez obzira na vjeru, prekidaju nastavu, predavanje i ispite u vrijeme klanjanja muslimanskih vjernika studenata, znalo se da će se ta praksa prenijeti u sve beha gradove pod muslimanskom kontrolom. Bilo je to još jedno malo otkrivanje cilja muslimanske borbe u građansko-vjerskom beha sukobu, cilja na kojem piše unitarna islamska Bosna i Hercegovina.
 
K tom cilju ide i današnje bošnjačko vodstvo koje predvodi sin Alije Izetbegovića. Naime, poput predratnog vremena prekida sjednica skupština kako bi se moglo ići na džumu, Alijin sin Bakir čak prekida jedan sastanak sa izaslanstvom Europske unije kako bi otišao klanjati se. Bakir je tim svojim činom pokazao svijetu kakvu Bosnu i Hercegovinu želi i gradi, ali i primjer djeci, studentima, radnicima, naravno i svim drugima, da ga moraju slijediti. I slijede ga. Vođa na čelu, djeca, studenti, radnici, političari za njim. Ne za vjerskim čelnikom muslimana, već za Bakirom, koji je i vjerski i politički muslimansko bošnjački vođa.
 
U takvom društvu koje je svakim danom sve dublje islamizirano teško je nači, zapravo nema prostora ni za kakvu drugu opciju budućeg uređenja Bosne i Hercegovine. Ne može, niti ima mjesta, u tako islamiziranoj Bosni i Hercegovini ni za građansku opciju, kojom Bošnjaci pokušavaju prekriti izgrađenu islamsku. Očito, Bakir je potvrdio, kao i muslimanska školska djeca u Kaknju, studenti u Sarajevu, radnici na gradskim trgovima kad klanjaju, da je za njih cilj islamska a ne građanska, ili bilo koja druga i drugačija Bosna i Hercegovina  izvan tih vjerskih okvira. Svaki bošnjački govor o građanskoj Bosni i Hercegovini je, zapravo, njihov rad na islamskoj unitariziranoj Bosni i Hercegovini.
 

Vinko Đotlo

Pripremaju djecu za ratovanje protiv ne-Bošnjaka

 
 
U početku veljače 2018., u vremenu kada je bošnjački član beha tronacionalnog Predsjedništva Bakir Izetbegović u Briselu, a zatim i u Zagrebu, obmanjivao javnost da nema islamskog terorizma u nefunkcionalnoj, i neodrživoj Bosni i Hercegovini, neki beha mediji su objavili video snimku u kojoj se vidi kako se u turističkom odmaralištu Jelah, na jezeru Jelen kod Tešnja, podučavaju muslimanski dječaci od devet do sedamnaest godinana islamu i prolaze neku vojnu obuku. Uistinu, nigdje se u svijetu ne ubija tako brutalno istina i brani laž kao u Bosni i Hercegovini. I nigdje se ne govori toliko laži i ne brani terorizam i teroristi kao u europskoj bosanskohercegovačkoj  zemlji vehabija, mudžahedina, isilovaca. Ono što cijeli demokratski, europski i slobodni svijet vidi bošnjački politički i vjerski čelnici to ne vide.
https://galerija.nezavisne.rs/v/20180206170905467186.jpg
Naime, ništa se u ratom razrušenoj i još uvijek razarajućoj Bosni i Hercegovini ne događa osim priprema za rat, za genocid, za progone. Sve druge društvene aktivnosti, gradnja mira, suživota, tolerancije, praštanja, dijaloga i materijalnog boljitka, su po strani, na njih se ratnici i branitelji laži  ne osvrču, zbog čega se stječe  dojam da je beha društvo ratno, konfliktno, i više nikad pomirujuće. Bošnjački ratnici su okupirali sve institucije beha društva, škole, vjerske objekte, fakultete, tvrtke. Kamo god se čovjek okrene naiđe na ratnika, vjerskog fanatika, islamistu, radikalistu, te sa svih strana, i iz svih institucija odjekuju povici "Alahu ekber!". Uzvik pjesma koju muslimanska djeca izgovaraju i prije negoli kažu mama.
 
Ono zašto se mislilo da je muslimanskom korpusu u Bosni i Hercegovini strano, neprihvatljivo kao europskom narodu, ono je njima zavladalo u tolikoj mjeri da u nekim fanatičnim ponašanjima nadmašuju i mnoge radikalne islamske narode. Mislilo se, naime, da je vjerski radikalni islam, s teroristickim dimenzijama, stran i odvratan, neprihvatljiv i nepoznat beha Muslimanima, ali očito da se u tim nadanjima, susjeda Hrvata i Srba, iznevjerilo i prevarilo.
 
Jesu li beha kršćani bili toliko naivni pa vjerovali u nemogućnost vjerskog muslimanskog radikalizma, ili su beha muslimani bili toliko podli da su uspjeli sakriti taj svoj vjerski fundamentalizam. Bit će i jedno i drugo, a ipak, nažalost, više ovo drugo, koje je uistinu jedna sodomsko-gomorska vjerska islamska opasnost za Bosnu i Hercegovinu kao svijet u malom, a time i za svijet, u prvom redu Europu. Tko je kriv i odgovoran za tako brzu vjersku radikalizaciju Muslimana, naroda koji sam sebe predstavlja europskim, pokazujući i demonstrirajući vjerski fanatizam, šireći ga svakim danom po Bosni i Hercegovini i njime prijeti susjedima kršćanima, Srbima, te napose Hrvatima kao federalnom partneru. Lažno je i prozirno muslimansko opravdanje tih vjerskih akcija građansko-vjerskim beha ratom u kojem su, navodno, oni bili jedine njegove žrtve, te da je ta, naravno lažna, činjenica radikalizirala njihov narod.
 
Zar u građansko-vjerskom beha ratu nisu bili svi narodi, sve vjere, žrtve jedni drugi. Jesu, i to je nepobitna istina, kao jedini i ničim zamijenjivi temeljac buduće zajedničke Bosne i Hercegovine, i koju, polako ali sigurno prihvaća cijeli svijet. Mali korak za veliku buduću  sigurnu, slobodnu i za sva tri beha naroda  prihvaćenu Bosnu i Hercegovinu. Ako je to tako, a jest, nije li onda i stradanje Hrvata katolika od strane Muslimana, koji su počinili strašne zločine u dimenzijama genocida i konfesiocida na spaljenim i opustošenim hrvatskim prostorima, moglo postati razlogom vjerskog katoličkog fanatizma. Nije, niti će, i niti može. Kada bi se vodili muslimanskom teorijom razvoja i podupiranja vjerskog islamizma, i Hrvati katolici bi imali daleko više razloga od Muslimana da svoju sadašnjost pretvore u vrijeme vjerskog terorizma, priprema za rat, obuke ratnika, širenje mržnje, svega onoga negativizma koji dolazi iz muslimanskih sredina. To nije dio mentalnog sklopa eurospkih naroda, čije obitelji je dio  tisućljeće stari hrvatski narod, niti nauk katoličke vjere.
 
Okupirani hrvatski prostori, bilo od Srba ili Muslimana, poligoni su za vojnu obuku budućih ratnika. Činjenica da se na tim teritorijama odvijaju pripreme okupatorskih ratnika, Srba ili Muslimana Bošnjaka, potvrđuje ratni cilj zaraćenih beha strana, borba za teritorij. I kao što je kroz prošlost bilo, a tako je i danas, okupator se uvijek ukopava na osvojenim teritorijima, pokazujući namjeru trajnog ostanka na njima, ali i demonstraciju moći nad porobljenim narodom od kojeg je osvojio zemlju.
 
U nekim koordiniranim i planiranim vremenskim intervalima svjetska i beha javnost se obaviještava o vojnim centrima obuke srspki i muslimanskih ratnika. Obim tih priprema za rat, jedne i druge strane, je toliko raširen da se i djeca obučavaju ratnim vještinama, trenirajući fizičku izdržljivost do iznemoglosti. Jedan mjesec vijesti dolaze iz genocidne Republike srpske kako se njihovi ratnici obučavaju i pripremaju ili u etnički čistom njihovom entitetu, ili u majčici Rusiji. Drugi mjesec javnost se obaviještava da Bakir Izetbegović sprema i naoružava deset tisuća isilista, koji čekaju zapovijed „Za Alaha, spremni!“.
 
Budući da Bakir uviđa Dodikovu vojnu superiornost, bilo u broju ratnika ili u njihovoj opremljenosti u Rusiji, Izetbegović mobilizira djecu za budući rat, u ratu gotovo nestale Bosne i Hercegovine. Po uzoru na islamske zemlje gdje su djeca glavni ratnici, i to najbrutalniji, ne svojom krivnjom več zaslugom vjerski učitelja, u samoubilačkim akcijama opasani eksplozivom, i bošnjačko čelništvo priprema djecu za te brutalne i razarajuče akcije ubijanja neprijatelja i samoubijanja. Kao i sve druge terorističke islamske akcije u Bosni i Hercegovini i ove pripreme djece za ratnike bit će za svjetsku javnost i Visokog predstavnika, „psi laju karavana prolazi“.
 
Gdje su međunarodne organizacije za zaštitu djece. Zloporaba djece u pripreme za rat u Bosni i Herecgovini, a zasigurno kasnije i šire, prelazi i granice turske otimačine kršćanske djece od roditelja i njihovo odvođenje u Tursku na prisilnu islamizaciju, pripreme za ratnike i vojskovođe, te zatim slanje da ubijaju čak i roditelje po Bosni. Mora se čovjek upitati, kakva je to vjera islam, na kojim postulatima, zapovjedima se ona temelji. Je li ubijanje njen temeljni nauk, ili je krivo tumače vjerske vođe, poput Mustafe Cerića ili onoga vehabije sa bradom i kratkim hlačama, Envera Hebibovića koji u Jelahu kod Tešnja obučava muslimansku djecu „o razvijanju motoričkih vještina, ali i moralnih osobina kroz vjersku naobrazbu". Nadati se da islam ne počiva na tim temeljima, na kakvima se danas odgajaju i za rat pripremaju muslimanska djeca-askeri.
 
Muslimanski askeri, odnosno djeca-vojnici, po onome kako odgovaraju na upit učitelja tko su, očito da su spremna za akcije, bilo u BiH bilo u svijetu. Kako bi ih što bolje sakrili od javnosti, ali i njima manipulirali, obučavaju ih na turskom ili arapskom jeziku, nije li to novi oblik janjičarenja bosanske djece, pa su im zbog toga i tu ratnu organizaciju nazvali Asker, vojnik. Na pitanje učitelja „Tko smo mi?“ djeca vojnički jasno odgovaraju „askeri“, sa turskog prevedeno - vojnici. I za ovo će Izetbegovići, Cerić, Genjac, Mlaćo, Halilović, Suljagić i ostala bratija reći, nema radikalnog isilizma u Bosni i Hercegovini. Neka definiraju i kažu nemuslimanima u Bosni i Hercegovini, što je to onda islamski terorizam?
 

Vinko Đotlo

Završeni VIII. dani pobijenih hercegovačkih franjevaca

 
 
U povodu 73. obljetnice jugokomunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca, u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu 4. – 7. veljače održali su se »VIII. dani pobijenih hercegovačkih franjevaca«. Prva tri dana molitveni program započinjao je molitvom krunice, a nastavljao se slavljenjem sv. mise zadušnice za ubijene fratre i puk. Kroz ove dane sv. mise su predslavili fra Antonio Šakota iz Mostara, fra Domagoj Šimić iz Banja Luke i fra Ivan Matić iz Samobora, uz sumisništvo vicepostulatora fra Miljenka Stojića i fratara iz širokobriješkog samostana. Molitvom krunice, čitanjem i pjevanjem na sv. misama posebno su sudjelovali ministranti, članovi Franjevačke mladeži te članovi Franjevačkog svjetovnog reda i zborova koji djeluju u župi.
https://ljubuski.net/sites/default/files/styles/clanak/public/slike/txt/pobijeni_fratri_siroki_2017_002.jpg?itok=z47CLYa4
Kroz tri dana dodijeljene su i nagrade te prigodne plakete nagrađenima na »VII. nagradnom natječaju« na temu pobijeni hercegovački franjevci. Zastupljeni su bili uzrasti djeca, mladež i odrasli.

Na dan obljetnice ubojstva franjevaca na Širokom Brijegu, 7. veljače, koji je ujedno i dan sjećanja na sve fratre ubijene u Drugom svjetskom ratu i poraću, molitveni program započeo je u 16.00 molitvom kraj ratnog skloništa gdje su članovi Frame Široki Brijeg zapalili 12 svijeća u znak sjećanja na 12 fratara koji su ubijeni i spaljeni u ovom skloništu. Nakon molitve procesija se uputila u samostansku crkvu prema grobu gdje su pokopana 24 ubijena fratra. Svečanu sv. misu zadušnicu predslavio je fra Miljenko Šteko, provincijal hercegovačkih franjevaca, uz sumisništvo vicepostulatora fra Miljenka Stojića, generalnog vikara hercegovačkih biskupija don Željka Majića, gvardijana samostana hercegovačkih franjevaca te velikog broja fratara iz Provincije. Prostrana samostanska crkva bila je dupkom puna, unatoč veoma kišnom vremenu.

Pjevanje na sv. misi predvodio je veliki župni zbor pod ravnanjem s. Mire Majić. Misno čitanje pročitao je fra Rade Dragićević, jedan od trojice još živućih hercegovačkih fratara koji su pohađali glasovitu franjevačku gimnaziju na Širokom Brijegu, a molitvu vjernika čitali su gvardijani samostana.

Fra Miljenko je u propovijedi istaknuo sljedeće. »Na početku još jednoga našeg vjerničkog bdijenja i sjećanja, naš pogled počiva na nezacijeljenim ranama prošlosti, u 73. obljetnici, zbog kojih ne možemo ne trpjeti – jer to je bol vlastita ovoj Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji, našoj krajevnoj Crkvi i čitavome našemu puku. U zadnje vrijeme sve je više iskaza još preostalih živih svjedoka o brojnim stratištima jugokomunističkih postrojbi nad našim narodom. Mučene su i ubijane na tisuće naših ljudi – nečijih sinova i kćeri, djedova, baka, očeva, braće, majki, sestara. U ovo molitveno sjećanje sabiremo sve progutane suze i sve neprospavane noći, sve boli koje su kidale žalosna srca onih koji su iza njih ostali, a morali su šutjeti, lišeni svih prava, pa i onih na pokop, dostojanstveno posljednje počivalište i sjećanje.« Propovijed je završio riječima: »Draga braćo i sestre, previše je pitanja i teških zadaća za naše umorne duše na ovome dugom prijelazu između dva tisućljeća: umor od ratova, umor od dugih poraća i nejasne budućnosti, umor od bijede i tolikih nepravdi, umor od mnoštva informacija i polu-informacija, umor od svega i svačega. A gdje pronaći snagu? U Kristu Isusu, koji je Put, Istina i Život. Uputimo se k njemu koji nas poziva u današnjem evanđelju: "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti." (Mt 11, 28)«

Na kraju sv. mise zadušnice nazočnima je nekoliko riječi uputio generalni vikar hercegovačkih biskupija don Željko Majić koji je prenio pozdrave mjesnog biskupa Ratka Perića te istaknuo kako se nada da će se prikupiti svi potrebni dokazi da bi ubijeni fratri bili proglašeni mučenicima. Fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, izrekao je kratko izvješće o radu Vicepostulature u protekloj godini, a vjernicima se obratio i gvardijan širokobriješkog samostana fra Tomislav Puljić zahvalivši se svima koji su sudjelovali i pomogli u organizaciji ovog molitvenog programa.

Kroz ova četiri dana molitveni program je putem interneta i radiovalova prenosila Radiopostaja Široki Brijeg. A i mnogi drugi mediji izvijestili su o svemu, na čemu im se posebno zahvalio vicepostulator fra Miljenko Stojić.
 

Josipa Vukoja, Vicepostulatura

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Petak, 25/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1456 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević