Get Adobe Flash player
Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Politički fušerizam i poltronstvo kao ključ...

Druga strana Sandrina petoga zlata

Druga strana Sandrina petoga zlata

Nakon pobjede u Berlinu najbolja svjetska diskašica ponovila...

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Thompson je pjevao u Areni 1999. godine pjesmu Lijepa li si, a bogami i...

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Hitler je htio svijet bez Židova, a Vučić je učinio Srbiju bez Hrvata,...

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Djeca hrvatskih Srba u školi moraju učiti hrvatsku, a ne srpsku...

  • Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    utorak, 14. kolovoza 2018. 15:51
  • Druga strana Sandrina petoga zlata

    Druga strana Sandrina petoga zlata

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:48
  • Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:44
  • Nema razlike između Hitlera i Vučića

    Nema razlike između Hitlera i Vučića

    utorak, 14. kolovoza 2018. 17:12
  • Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:40

Jak i hladan vjetar na ulazu u Vjetrenicu posebno je moćan ljeti

 
 
Kada se pitamo čime je sve bogata Hrvatska sjetimo se ljudi, kulturne i povijesne baštine, geopolitike, reljefa i zemlje, vodâ, poljoprivrede, gastronomije svačega samo ne spilja! Ovaj puta ne ćemo ići do okolice Karlovca, u Istru ili Konavle već ćemo se pozabaviti zapadnim dijelom Popova Polja u jugoistočnoj Hercegovini (država BiH) spiljom Vjetrenicom koju spominje već rimski prirodoznanac Plinij. Bave se njome dubrovački plemići Sorgo i Gozze (koji je prvi opisao endemsku ribu gaovicu), do čuvenoga češkog istraživača krša Absolona, te Skleta, Maleza, entomologe Verhoeffa i Carla grofa Attemsa koji je posvetio život proučavanju stonoga. Meni te prozirne „baje“ često zakržljalih ili „izvitopernih“ organa ne znače puno, ali zaljubljenik u krš i autor prekrasne monografije o Vjetrenici (pogled u dušu zemlje) Ivo Lučić (zajedno sa Skletom) smatra Vjetrenicu podzemnim Galapagosom sa bioraznolikošću od preko 200 vrsta, od čega preko 40 endema, a te baje znakom čistoće vode; neke od njih filtriraju vodu i sprječavaju širenje štetnih bića.
https://static.klix.ba/media/images/vijesti/140118031.6_mn.jpg
Imena tih baja su domišljata: rogonjić, srndačić, lažišti pavac, baldahinski pauk, bičerepac, grinjaš, Haronov kiklopić, dinarija, Hercegovačka spiljska kuglašica, noćnik, dvojenoga, hadžija, kamenarka, trčak… Jak i hladan vjetar na ulazu u Vjetrenicu posebno je moćan ljeti, temperatura unutarnja je svega 11°C, a vjetar puše ispod stropa prodirući kroz pukotine u zemlji. Za razliku od Viline špilje iznad Omble koja jest izrazito bogata špiljskim nakitom, ali teško prohodna (speleolozi i alpinisti za mene su vrsta manijaka) Vjetrenica je široka i lako prohodna za „gosparski“ obilazak, poznato nam je 6 km hodnika; dokazano je da njena voda utječe u more kod otoka Šipana u dubrovačkim Elafitima. Tu su živjeli spiljski medvjedi, a nađen je i kostur leoparda (panthera pardus), koji je propao valjda kroz strop u spilju?
 
Klima se u prošlosti mijenjala, te su lavovi i nosorozi dosezali Njemačku, ali opet u ledenom dobu (20.000 godina prije nas) flora i fauna Španjolske i Skandinavije bile su slične! Blizu je i vrlo lijepa  na hrvatskoj strani spilja na Gromači, ali nije za amatere, napominjem da odgovarajuća oprema i suglasnost policije je neophodna za vrlo složenu i opasnu igru istraživanja podzemlja koja lako može postati tragična!
 
Nakon lutanja po Vilinoj spilji ponad Omble nije mi tako teško pao izlazak iz mraka u dijamantne boje Mediterana koliko mi se čak i šum udaljene rječice činio poput zvuka Zračne luke. Jung i Heidegger su smatrali da čovjek mora razmišljati u mraku i tišini makar sat dnevno; čudni ljudi. Čovječja ribica goluždrava i kože nalik ljudskoj može živjeti preko 100 godina. Smatra se da može živjeti 10 godina bez ozbiljnog obroka, diše plućima i kožom, ali zadržava škrge. Ako se iznese izvan podzemlja oči ne odumru, već se razviju, ali ona ugine. Cijeli život ostaje ličinka, pa se i razmnožava neobično; na temperaturama nižim od 15°C rađa žive mlade, inače liježe jaja.
 
U svojoj knjizi dr. Ivo Lučić spominje i svjedočenje učenog kaluđera Pamučine o zloglasnom Hadžibegu, razbojniku i ženskaru koji je kaluđeru zaprijetio smrću od sablje ukoliko ne prestane znanstveno tumačiti zvukove u špilji uslijed strujanja zrake. Hadžibeg je odmetnik od sultana i svojih rođaka, znalac s eksplozivnim napravama koji se u pubertetu pridružio vjerskim fanaticima (Al-Qaida onog doba), da bi poslije surađivao s frankomasonima napoleonskim, imao je privatnu vojsku od katolika i pravoslavaca dalmatinskih koje su Francuzi oslobodili iz zatvora. Pravoslavni samostan je oslobodio od dijela nameta i darivao je djecu nakon posjeta špilji gdje se izgleda dobro prestrašio, kao praznovjerna osoba.
 
Ostavimo tursko doba i pravoslavni manastir u etnički miješanom selu Zavala pored čisto hrvatsko katoličkog gradića Ravnog u blizini kojega je Orahov Dol, rodno mjesto oca slavnog znanstvenika i isusovca Ruđera Boškovića (po majci Bettera), koji je sebe smatrao Dalmatincem, a Hercegovinu po običaju onoga vremena zvao turskom Dalmacijom (što i jest!). Trebinjska biskupija je najstarija katolička biskupija u BiH, ali katolici su preživjeli samo u zapadnom dijelu polja. Zatekao sam dr. Vladimira Sokola i kolegicu mu Snježanu Vasilj kako istražuju na brdu iznad Zavale (i iznad Vjeternice) temelje romaničkih crkvica sv. Petke i sv. Petra. Ornamenti su u trebinjskom muzeju, a grobovi su već u srednjem vijeku opljačkani. Paralele treba tražiti u romanici Vidoštaka kod Stoca (lik Gospe), te istočnojadranskoj (hrvatskoj prije svega) i talijanskoj ornamentici, smatram tu najozbiljnijim dr. Vinicija Lupisa.
 
Benediktinci su djelovali u Zavali i Čičevu kraj Trebinja. Sv. Vasilije Ostroški, vrlo štovan u Crnoj Gori je zaređen u pravoslavnom samostanu Zavala. Danas u Zavali živi nekoliko ljudi, hrabri otac i majka HDZ-ovog političara Tea Andrića (koji se pokazao kao odličan domaćin) su se vratili u zavičaj, ona ima 83 a on 85 godina!!! Sreli smo i slikaricu Anamariju Kriste s kojom se uvijek šalim da njene pčele ulaze u Hrvatsku i koriste primorsko cvijeće. U Trebimliji (postoji i češći izraz Trebinja, ali zvuči isto kao Trebinje, grad na istočnom rubu Popovog Polja) smo obišli crkvu sv. Roka iz XV. stoljeća, izgleda kao i dalmatinske crkvice, jedino su „slijepi“ pročelni prozori malo orijentalizirani. Ispred crkvice je tragičan popis mještana izginulih u Drugome svjetskom ratu i Domovinskom ratu, mladi ljudi u naponu snage! Najviše ih je stradalo na kraju rata i po završetku rata! Najstarija džamija u ovom dijelu svijeta je djelo Muje Kotizlije iz katoličkoga sela Kotezi, danas pustoga, sa miješanim stanovništvom (bilo je i pravoslavaca).
 

Teo Trostmann

Među prosvjednicima ima nekažnjenih ratnih zločinaca, isilovaca, vehabija, mudžahedina...

 
 
Što se više pokušava demokratskim putevima i sredstvima doći do izmjene izbornog zakona, koji bi bio velik korak beha društva prema demokratskom procesu, a time Bosni i Hercegovini osiguravao i sigurniju, svim narodima mirniju i prosperitetniju budućnost, u zemlji je sve više, od bošnjačke strane planiranih, protivničkih demonstracija i prosvjeda protiv tog bezalternativnog zajedničkog iskoraka svih političkih aktera u polako, ali sasvim sigurno ako do toga slučajno ne dođe, nestajućoj Bosni i Hercegovini.
https://www.radiokakanj.co.ba/wp-content/uploads/2018/04/873x400-1.jpg
Planeri tih uličnih prosvjeda, plaćenih prosvjednika, koji blokiraju i onako u svemu blokiranu zemlju, protivnici njene europeizacije i demokratizacije, multietničnosti i multikonfesionalnosti, povijesnih temeljaca njene opstojnosti, kako bi suprotnu, hrvatsku, stranu što više zaplašili, na ulice su poslali pripadnike ratne, velikim dijelom i zločinačke, ABiH, među kojima ima i nekažnjenih ratnih zločinaca, isilovaca, vehabija i mudžahedina. I što su izbori bliže, a kako bi se utjecalo na njihove rezultate, marširanja ratnih boraca, za hrvatski narod zločinačke muslimanske Armije Bosne i Hercegovine zasigurno će biti i sve više, izrežiranih slika sukoba policije i prosvjednika, a svjetska, i beha javnost će gledati možda i sa slikama krvi, ako su redatelji tih predstava tako zamislili. Nažalost i sudjelovati u ponovnom prolijevanju krvi, u krvi natopljenoj zemlji.
 
Bošnjačko čelnistvo ne odustajući od ratnog cilja čiste islamske, kalifatske Bosne i Hercegovine na put do njegove realizacije izvelo je, koga drugog već ratnike, neke nekažnjene ratne zločince, u čijim redovima su i mnogi mudžahedini i vehabije, pa i neki isilovci povratnici s ratnog Bliskog istoka. Marširaju beha ulicama i blokiraju promet, u vremenu kad zemljom, pa gotovo, vlada glad među svim narodima, napose u  bošnjačkom narodu. No u takvoj dobro izrežiranoj političko ratnoj situaciji, koja odjekuje i prijetnjama na rat, velike žrtve su Hrvati, koji su više od dva desetljeća taoci bošnjačkog  radikalnog unitarizma, s dimenzijama isilizma. Naprosto, što je više povratnika isilovaca u Bosnu i Hercegovinu, tim više bošnjačkih  prijetnji ratom.
 
Povici demonstranata iz vremena rata „Alah uekber" jasno kazuju tko i zašto, s kojim namjerama i u ime kojih ciljeva blokira, ionako težak i mučan, život u Bosni i Hercegovini, i tko je i zašto protiv izmjene Izbornog zakona. U rukama demobiliziranih, i „demobiliziranih“ boraca muslimanske ratne ABiH vide se slike osuđenih ratnih zločinaca (Hanefije Prijića Parage iz Bugojna) koji su im u ratu bili zapovjednici, i pod čijim zapovijedanjem su počinjeni strašni zločini nad hrvatskim narodom. Noseći sliku tog ratnog zločinca šalje se poruka Hrvatima da se masovna grobnica hrvatskih bugojanskih žrtava ne će nikad otkriti, i glavni akter tog nekažnjenog ratnog zločina Dževad Mlaćo nikad kazniti. Među prosvjednicima zasigurno su i neki nekažnjeni muslimanski ratni zločinci. Plaćeni su to putujući ratnici, nažalost i novcima hrvatskih poreznih obveznika.
 
Nije teško u tim uličnim prosvjedima vidjeti Sarajevo i Bugojno, i pisce Izetbegovića i Mlaću, tih uličnih scenarija demobiliziranih muslimanskih boraca. Ono što je u tim muslimansko-bošnjačkim politički planiranim, u pravo predizborno vrijeme, prosvjedima opasnije od njih sami su ubačeni lažni elementi „bratstva i jedinstva",  do istrjebljenja jučer zaraćenih pripadnika muslimanske ABiH na jednoj, i pripadadnika HVO na drugoj strani. U hrvatskom narodu je, stoga, velik strah od te laži zbog spoznaje krvavog i brutalnog raspada jugoslavenskog „bratstva i jedinstva". Spremaju li Bošnjaci tim novim „bratstvom i jedistvom", odnosno bošnjačkom „balvan revolucijom“, dovršetak ratnog cilja, čista muslimanska Bosna i Herecgovina. Barem onoliki dio koliki je muslimanski narod tražio od Alije „uzmi Alija pa makar ko avlija“.
 
Sa tim, i bez tog muslimanskog „bratstva i jedinstva" koje se širi uzvikivanjem Alah uekber boraca ABiH po prosvjedima i blokadama prometnica, Bosna i Hercegovina je uistinu Jugoslavija u malom. I u Jugoslaviji u velikom pripadnici njene, srpske, JNA pred rat su pjevali bratstvo i jedinstvo, i bratstvom jedinstvom je ubili i pokopali, ubivši na desetke tisuća Hrvata. Znači li to da i ovim prosvjedima, ovom uličnom „balvan revolucijom“ pripadnika, za hrvatski narod, zloglasno terorističke vjerske muslimanske ABiH Bošnjaci planiraju krvavi raspad i beha Federacije, i nestanak Hrvata, kako je pred srpsku agresiju govorio Karadžić da će u beha  nestat jedan narod. Zar se u tim prosvjedima, koji u svemu podsjećaju na one velikosrpske pred agresiju na Hrvatsku, ne vide velikomuslimanske ciljeve nastavka agresije na beha Hrvate i njihove prostore. Da, upravo je to cilj prosvjeda pripadnika ABiH po beha ulicama i gradovima, u kojima koriste lažne i plaćene pripadnike HVO-a, kao pokriće za planirane zločine koji slijede poslije. Takvom taktikom su se služili i u vrijeme agresije na Hrvate, kada su svijetu govorili da je njihova muslimanska Armija, multietnička vojska. A ta multietničnost je bila sastavljena od Arapa, Iranaca, Afganistanaca, Turaka, Iračana i Muslimana.
 
Nakon hrvatske političke naivnosti „hoda ko guske u maglu" i prijeratno hrvatsko-muslimansko vezanje zastava, nakon čega je slijedio muslimanski udarac noža u leđa Hrvata, teško, zapravo nemoguće je vjerovati da u muslimanskim prosvjedima pod kapom bratstva i jedinstva sudjeluju istinski pripadnici HVO-a. Poput svih drugi bošnjački čisti etnički i vjerski manifestacija i organizacija, udruga i partija, zasigurno je i ovaj marš beha ulicama samo pripadnika ABiH i vehabija, mudžahedina i isilovaca. Mnogi od njih zasigurno znaju za masovne grobnice Hrvata, Maljine, Bugojno, Miletići... i poznaju ubojice hrvatskih povratnika, Jurčević, Kafadar..., te ako ni zbog čega drugog a onda neka u ime „bratstva i jedinstva" otkriju ih kako bi ih rodbina dostojno sahranila. U predizbornu kampanju koju Bakir usijava, aktivno su se uključili pripadnici muslimanske ABiH i bošnjački dijelovi Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Znak da rat u Bosni i Hercegovini traje.
 

Vinko Đotlo

Prisjećanje na Rajka Glibu

 
 
Narodna knjižnica Rama uključuje se u programe Svjetskog dana knjige i autorskih prava koji se u cijelom svijetu obilježavaju 23. travnja. Tema sa kojom se Narodna knjižnica „Rama“ pojavljuje pred javnosti je život i rad doktora Rajka Glibe, ramskog i zadarskog književnika, autora velikog broja književnih naslova. Javnosti će se prezentirati radovi ovog književnog velikana, čitati će se ulomci iz njegovih djela, razgovarati o načinima još boljeg vrjednovanja ovog dijela kulturne baštine.
https://i2.wp.com/www.cnak.ba/wp-content/uploads/2016/06/mg2UE1kw_uzdol_crkva3_1024_767_storagedefaultwatemarkwtmrk.png_800_0_100_r_b_0_0_s.jpg?resize=760%2C390&ssl=1
Marija Bešker, ravnateljica Knjižnice, dogovorila je pokroviteljstvo nad ovom manifestacijom sa Načelnikom općine Prozor – Rama, dr. Jozom Ivančevićem. Pomoć pri  organiziranju programa dati će Kulturno sportski centar Prozor – Rama i nekoliko volontera. Večer sjećanja na našeg književnika Rajka Glibu planirana je za ponedjeljak, 23. 4. 2018. sa početkom u 19.00 sati u Domu kulture u Prozoru. Svoje sudioništvo u manifestaciji uzeti će i HKD Ogranak Zadar, a nazočit će predsjednik HKD Og. Zadar Nikola Šimić Tonin, i književnica Žaklina Kutija, prof., Rajkova kći. Ovom prigodom najavit će se i književna nagrada: Uz dolove Uzdol zove, prema ideji Nikole Šimća Tonina i Žakline Kutija, a koja će se održavati na pjesnikov rođendan 24. listopada u Uzdolu, Rami i Prozoru.
 
Rajko Glibo (Donja Vast kraj Prozor-Rame, 24. listopada 1940.- Zadar, 17. rujna 2012.) redoviti sveučilišni profesor, pjesnik, dramski pisac, pisac udžbenika i esejist. Osnovnu školu završio je u Uzdolu i Prozoru, Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju pohađao je u Zadru (1956.-1959.), Višu pedagošku školu završio je u Mostaru (1968.), diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1972.), magistrirao iz povijesti i teorije književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1986.), gdje je doktorirao temom Strukturne osobitosti narodne književnosti i književno stvaralaštvo Ive Andrića (1990. godine). Nakon završenog studija radio kao profesor u Gimnaziji i Srednjoškolskom centru Prozor (1973.-1985.), gdje je bio i ravnatelj (1981.-1985.). Obnašao je i dužnost međuopćinskoga prosvjetnog inspektora za općine Prozor, Jablanica i Konjic (1985.-1992.), a od 1994.-2006. radi na Željezničkoj tehničkoj školi u Zagrebu s pola radnog vremena i predaje na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. kolegije Usmenonarodna književnost i Teorija književnosti od 1995. do 1998. te Lutkarstvo i scenska kultura na Odjelu za predškolski odgoj istog fakulteta, na kojem je 1995. izabran u zvanje docenta, a 2001. u zvanje izvanrednog profesora i 2004. u zvanje redovitog profesora. Upisan je u registar istraživača koji vodi Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, urudžbeni broj 533-02-95-0047 dana 1. veljače 1996. u zvanju znanstveni suradnik u znanstvenom području filologija pod matičnim brojem 203165. Kao znanstvenik objavio je knjigu “Lutkarstvo i scenska kultura” i to je prvi udžbenik za taj kolegij na fakultetima u BiH i Republici Hrvatskoj, zatim knjigu "Medijska kultura" (priručnik) i studiju "Domoljublje i 'otpadništvo' Ive Andrića". Sudjelovao je s priopćenjima na pet kongresa SUFKJ i sedam međunarodnih znanstvenih skupova. Bavi se i književnim radom. Objavio je pet knjiga pripovijetki, šest knjiga poezije i pet drama. Član je Hrvatskoga filozofskog društva, Društva hrvatskih književnika, HKD Napredak i matičar je Matice hrvatske u Zagrebu. Pjesme, pripovijetke, monodrame i radio-drame objavljuje u periodici i časopisima širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Dobitnik je deset književnih nagrada za priču, tri za poeziju i jedne za monodramu.
 

Nikola Šimić Tonin

Anketa

Tko mora podnijeti ostavku nakon smrti mladića u Zaprešiću?

Utorak, 21/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 977 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević