Get Adobe Flash player
Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Ne krene li demografska obnova, Hrvatska će 2030. imati 3,9 milijuna...

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Mediji imaju moć a Vlada odgovornost     Vijest da...

HUOJ-ov namaz manipulacije

HUOJ-ov namaz manipulacije

Andrej Macana treba otpustiti, prije nego mu dođe...

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Popis onih koji su u Saboru podržali izglasavanje Zakona o genetski...

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

"Srbi na okup!" na profesorov...

  • Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:36
  • Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:29
  • HUOJ-ov namaz manipulacije

    HUOJ-ov namaz manipulacije

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:21
  • Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    utorak, 20. veljače 2018. 21:58
  • Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    četvrtak, 22. veljače 2018. 16:59

Ashdown je imao zadatak da nametne mnoge dekrete Hrvatima

 
 
Što sve više odmiče vrijeme u Bosni i Hercegovini od Daytonskog (ne)sporazuma, i što više nosi zemlju sa sobom u nestanak, zapravo što sve više ta zajednica suverenih i konstitutivnih naroda stagnira i nestaje u posdaytonskom nemirnom miru, sve više se traži odgovor na pitanje, šta je američki tenk političar Richard Holbrooke unio, i britanski salveta političar Paddy Ashdown nametnuo u Bosnu i Hercegovinu, i što su joj to stegnuli oko vrata da se već četvrt stoljeća davi i guši pred očima beha naroda i svjetske zajednice. Odgovor bi bio, ama baš ništa dobra niti su  unijeli, niti donijeli, niti jednom akteru beha problema, a niti Europi pred čijim pragom sve se to događa.
http://news.bbcimg.co.uk/media/images/50390000/jpg/_50390122_holbrooke&milosevicexap.jpg
Richard Holbrooke sa Slobodanom Miloševićem
 
Govore, mir smo vam nametnuli. A zar može biti mira među narodima ako im je on nametnut, a daytonski to jest, budući da svako nametanje, svaka prisila uvijek počiva na nepravdi. Za Daytonski (ne)sporazum se stoga može kazati da je on dao, osigurao, mirno vrijeme, pitanje je koliko dugo, Srbima i tadašnjim Muslimanima, današnjim Bošnjacima, da dovrše međusobnu podjelu zemlje na principima tajni srpsko muslimanskih beogradskih dogovora. Također pitanje da li je Bosna i Hercegovina moguće djeljiva samo između dva naroda. Zasigurno da ne.
 
Jer Holbooke kao glavni i nedodirljivi diktator u pregovorima, koji je neposlušnost pregovarača utišavao prijetnjama oružja za masovna ubijanja pospremljena u toj vojnoj bazi, imao je jedan jedini cilj, iz pregovora isključiti Hrvate, i beha problem sa tri nepoznanice svesti na dvije. U tomu je kao nedodirljivi diktator i uspio u Daytonu, no nikako to nije mogao učiniti i u Bosni i Hercegovini gdje problem stoljećima i postoji. To je dokaz njegove pregovaračke pristranosti, nepoznavanje beha problema, i nedobronamjernosti u traženju mira zemlji i njenim narodima. Ashdown je imao zadatak da nametne mnoge dekrete Hrvatima, da ih smijenjuje ako ga na ulici ne pozdrave, da svoju izmišljenu laž o salvet diobi Bosne i Hercegovine učvrsti i nametne svetom istinom. No kada se pogleda cijela povijest čovječanstva koja je, gotovo, u kontinuitetu ratna što je čine jači i brojniji, nema zabilježena primjera da je tuđinac donio mir nekoj zemlji njenom narodu, a napose zemlji u kojoj živi više naroda sa svojim posebnim nacionalnim, vjerskim i kulturnim identitetima.
 
Jedino tko može mir osigurati takvoj zajednici, a jedna od njih je, i možda najslojevitija, Bosna i Hercegovina, su njeni narodi, kao subjekti njene specificnosti, njene egzistencijalnosti. Samo Hrvati, današnji Bošnjaci i Srbi kao glavni nositelji i jamci beha opstojnosti mogu i moraju donijeti mir sami sebi, svojim narodima i svojoj zajedničkoj domovini Bosni i Hercegovini. A što tuđinci mogu i hoće, šta rade, pokazao je i pristrani rad Haaškog tribunala, koji je beha problem, reklo bi se, tek sada zamrsio i do rata zagrijao. Umjesto pravde multiplicirao je nepravdu, umjesto pomirenja zaoštrio mržnju, umjesto igradnje mostova iskopao provalije, umjesto mira miloševićevski je usijao beha problem, poručivši beha muslimanima „niko ne sme da vas bije“.
 
Da je stanje ratno opasno, da se muslimani Bošnjaci spremaju za rat, na koji ih uputila nepravedna drugostupanjska presuda Žalbenog vijeća Haaškog suda hrvatskim braniteljskim žrtvama govore vijesti o Bakirovom opremanju oko 10 tisuća džihadista, što ga hrabri da i javno prijeti ratnim sukobom u Bosni i Hercegovini. I ne prijeti ratom samo na beha teritoriju, već i šire susjedstvu, Haaški sud je poručio da nitko više ne može i ne smije kažnjavati muslimane Bošnjake ni za kakav zločin. Upravo zbog tog ničim oborivog povijesnog dokaza da narodi donose sami sebi mir, potrebna je revizija, dogradnja, i čišćenje Holbruckove prljavštine ubačene u turski ostavljeni mulj,  među beha narode i u beha politički prostor. Čišćenje nagomilanog političkog blata trebalo bi početi ispravljanjem, kao nedodirljive svete krave, Holbruckove nepravde, Ashdownove diktature, haaške pristranosti, na način da tri zaista bude tri, a ne kao po njihovoj  zločinačkoj formuli, tri jednako je dva.
 
A to je nemoguće ni po kojoj matematici i računici, ni u kojem segmentu društva, napose u stečevinama jednakosti i ravnopravnosti suverenih i konstitutivnih naroda. Tri je u cijeloj ljudskoj povijesti bilo uvijek tri, i nikad dva. Tu matematiku je bio započeo računati Hitler i Staljin, i drugi povijesni diktatori i okupatori poput Osmanlija u Bosni i Hercegovini na način prisilne islamizacije, i svi su doživjeli poraz i nestali u smetištu povijesti prije negoli su tri pretvorili u dva, ili dva u jedan.
 
Holbrookeov zločinački plan, koji je klon onoga amerikanizacije Kolumbova otkrića, potpomažu Srbi i današnji Bošnjaci, koji su njegovom izmišljenom računicom postali veći negoli su. Zbog te svoje veličine koju im je Holbrooke nadogradio, Ashdown učvrstio, Haaški sud nepravdom isključivanja Hrvata iz političkog beha života ta dva beha naroda su danas veći i daleko radikalniji zagovornici te daytonske matematike negoli sam njen izumitelj. Svaki novi pokušaj dovođenja u red da je tri uvijek tri od srpske i bošnjačke strane dolazi isilovski otpor, koji ne samo da izbačenu treću hrvatsku stranu vodi u nestanak na tom beha papiru računanja, već dere i uništava i sam taj, već dobro poderani, beha papir.
 
Bosna i Hercegovina je znači svakim daytonskim danom sve udaljenija od cilja kojeg su joj daytonisti u prvom redu američki tenk pregovarač Holbrooke i britanski šerif salveta političar Ashdown i Haaški nepravedni sud, bili navodno zacrtali i označili. Udaljavajući se od tog cilja, a prema kojem su sve puteve zatrpali i mostove porušili, Bosna i Hercegovina je danas dalje negoli prije četvrt stoljeća i sve bliža svom prijeratnom i ratnom vremenu.
 
Približavanje tom tragičnom prijeratnom i ratnom periodu nije samo posljedica beha političkog prokletstva neodrživosti svoje nacionalne i vjerske šarolikosti, već i interesnog sukoba umarširanih i uvezenih zapadnih geoplitičkih interesa, i islamskih planova širenja i osvajanja kršćanskog svijeta u prvom redu Europe. Stoga Bosna i Hercegovine više i nije samo političko poprište tih sukobljenih interesnih silnica, već i teren gotovo ratnih sukoba koji dobivaju na intenzitetu naročito poslije ovakvih nepravednih presuda Haaškog suda nepravde. Sad Bosna i Hercegovina uistinu izgleda kao pred početak građansko vjerskog rata. Na sve strane je usijano i prava je sreća da se iskra ne zapali i zemlja opet postane pravi ovozemaljski pakao. Europski Bliski istok koji bi mogao goriti u ratnom plamenu sve do nestanka jedne beha strane. Čini se kako je to i bio plan američkog pregovarača Holbrookea, britanskog salveta političara Ashdowna i Haaškog suda nepravde.
 
Dovoljno opasno da beha narodi sami uzmu sudbinu u svoje ruke i dijalogom, kompromisom i tolerancijom zemlju troentitetiziraju i tako uređenu učine saveznom bošnjačko-srpsko-hrvatskom državom Bosnom i Hercegovinom. To bi bila ispravka giga nepravde koja se ubacila u zemlju kao i bosanskohercegovački dokaz da je tri podijeljeno na tri uvijek jedan, znači tri entiteta jedna Bosna i Hercegovina.
 

Vinko Đotlo

Dokad će trajati ovakva pogubna hrvatska malodušnost i bezidejnost?!

 
 
Sagledavajući te zbrajajući svoje posljednje dojmove s odmora u zemlji zvanoj Bosna i Hercegovina ne mogu se oteti pomisli kako hrvatskom narodu od početka devedesetih godina prošlog stoljeća pa do danas nije bilo gore. Svedeni na šutljivu manjinu koja iščekuje neko čudo s visina ili po tko zna koji put – bratsku pomoć iz politički mlake i u sebe zagledane Hrvatske – a ta pomoć istina stiže samo u novcu ali ne onako iskreno, istinski i odvažno, kao što bi trebalo. A istinski bi se trebalo i moralo nastupiti prvotno diplomatski u svrhu izvlačenja Hrvatskog naroda iz neravnopravnosti i potlačenosti koja obuhvaća sve veći zamah. Počevši od negativnog ekonomskog i političkog pa idući sve do kulturnog pritiska na ionako rastresene institucije sa hrvatskim predznakom.
https://storage.bljesak.info/image/220373/1280x880/biskupska-konferencija-bih-4.jpg
Osobno sam obišao dosta mjesta dalje od primjerice neretvanskog i zapadno-hercegovačkog kraja koji su mi najpoznatiji, a posljednjih nekoliko godina učestalije putujem i od Save, ovom novom srpskom Republikom. Ono što sam vidio je malo ili ništa, a uglavnom zamjećujem ovo zadnje. Tu i tamo kroz Bosnu ugleda se uz cestu ili u brdima pokoji hrvatski povratnički pokušaj kroz obnovu kuća, a koji je nažalost u začetku osuđen na propast zbog svoj neodrživosti li dugoročne neisplativosti. Tako ljudi naposljetku odlaze sa svoje zemlje jer ne vide mogućnost održivosti u odsječenim i pustim okružjima.
 
Dakako, valja tu napomenuti i svojevrsni viši nivo kod naših ljudi – jer zamjećuju to i drugi, kako Hrvati neće bilo gdje, bilo kako i bilo šta – traže i imaju poseban viši stupanj materijalnog i životnog standarda. Stvarali su i tako navikli, a znatno to nalaže i katolički odgoj. S druge strane, moglo bi se stoga reći da imaju više prohtjeve i da su pomalo razmaženiji. Tako da i to biva nimalo zanemariv razlog za takoreći neostanak i sam odlazak sa povratničkog teritorija.
 
Iseljavanje uzima i sve veći zamah u samim hrvatskim krajevima, sela su pusta – kažu stari da tako nije bilo ni poslije Drugog svjetskog rata. Mladi životare po sve brojnijim kafićima u iščekivanju posla ili spavaju uljuljuškani u svoju samosvrhovitu nevoljkost, samosažaljenje ili u nedostatak životnog istraživačkog duha - šta već jest u pitanju. Stari pak i stariji se ionako ne mogu ili ne znaju promijeniti, prilagoditi, njima je svega dosta, zasićeni su i previše predostrožni, savjetujući svoje potomke da ''ne talasaju'', vukući duboko ukorijenjene navike iz sustava u kojem su odrastali, no njih s druge strane znatno sprječava i životno iskustvo zasnovano na životu bez televizije, akcijskih filmova i stripova.
 
Oni koji su bili u ratu i generacija nešto starija od moje su dosita umorni od svega, izranjavani (na fizički ili psihički način) i obespravljeni; osjećaju se bačenima u stranu i iskorištenima ali dobar dio njih opet bi da zatreba stali u redove borbe za vlastiti narod. …A tom hrvatskom narodu danas, u trojednoj tvorevini kojoj ime nadjenuše austrougarski vlastodršci, niječu čak i ime te zabranjuju primjerice isticanje znaka križa na u javnosti iako pod njim žive i dišu od pamtivijeka. - I što više reći?!
 
No idemo sada staviti po strani gore navedena socijalno-povijesna razabiranja o kojima bi se moglo u mjeri za jedan dobar znanstveni rad u vidu doktorata i osvrnimo se na aktualna pitanja. U onom najpopularnijem - političkom pogledu, muslimanska odnosno bošnjačka dominacija posljednjih godina postala je otvorenija, izraženija i agresivnija. Točnije, ona počinje da guši druge i drugačije a čini se da to u strankama sa bošnjačkim predznakom prepoznaju i ''na to igraju''. Dodatan povod tomu su i slabosti poput hrvatskog hedonizma, poznata malodušnost (pisali su o tome davno još od Matoša, Andrića, Krleže itd.) i nedostatak voljnosti, strateškog plana i inteligencije. Dobar primjer je podijeljeni i do glavobolje složeni (po strukturi i uređenosti ''nazovi'') grad Mostar u kojem se to ne može na prvi pogled osjetiti ali ako imalo dublje osmotrite po gradskim dijelovima, zamijetit će te neobičan pritisak i novu ekspanziju islamskog utjecaja nad kršćanskim. Veliki broj džamija koje su se podigle nakon posljednjeg rata najočitiji je primjer. I to je neprirodno, priznali su mi i sami pojedini Muslimani.
 
Tu je i velika razlika u imovinskom stanju između dvije obale grada, životnoj filozofiji, mentalitetima većinom novopečenih građana te mnogo drugoga što bi možda trebalo, a sada se ne stigne napomenut. Sve to stvara jaz i nepodnošljivost a kada se umiješa dnevna politika, stare vatre u vidu nedovršene i nedovoljno definirane povijesti… - onda se dobije smjesa koje stalno na rubu eksplozije ali nikako da eksplodira. Nešto poput nitroglicerina. I to traje i traje… ''jedući'' ljudima živce, zdravlje i ponajbolje godine života kada bi trebali ubirati plodove svoga rada, ruku ili uma, a ne biti žrtvama međunarodnih i kvazi novo-nacionalističkih (zapravo reformirano komunističkih) opita i igrica.
 
Nedvojbeno je da Hrvati polagano klize u ponor malobrojnosti i statusa nacionalne manjine – ako ne nešto i gore od toga! U isto vrijeme bh. hrvatski političari i intelektualni izbornici (ne želim da kažem elita) šute – oni su izgleda sami sebi svrha i čuvaju stečene položaje kao otupjele jedinke iz sjene. Sveučilišni profesori paze na vlastite pozicije, nesposobni su ili samo prividom okićeni ljudskom vrsnošću, nabusiti ili duhovno plitki do mjere da uživaju u sveopćem sivilu i kaosu zbog svoje iščašene, ponekad začudno podle i zavidne samodopadnosti, zapravo prosječnosti. Poznam i neke koji su i osobno davali do znanja da se s njihovim položajem i interesom studenti ne igraju ni po cijenu pogrešnog upućenog pogleda ili izgovorenog intelektualnog mišljenja. Opet, čast izuzecima i onima koji se svojim stavom, glasom i časnim porijeklom bore ali takvih, čini mi se, može se nabrojati na prste obaju ruka.
 
Istovremeno, gledajući širi politički i geostrateški obzor, u ovom dijelu skupa, takoreći slavenskih zemalja, kao da se uzdiže novi islamski udarni val, naizgled krhak i nezamjetan ali s najštetnijim djelovanjem za narode koji su položajno uz njega. Središte te svojevrsne novo-muslimanske uglavnom političko-ekspanzionističke konkviste kao da želi postati Sarajevo. Neki također kažu – Što je nekad bio Beograd danas u BiH predstavlja Sarajevo, samo do suvremenog ekstrema začinjeno vjerskim utjecajem.
 
Opet su na udaru su bh. Hrvati jer su razjedinjeni i oslabljeni ekonomskim prilikama koje im nikako ne idu na ruku. Posljednja prekrajanja i preusmjeravanja buduće dionice autoputa dalje od hrvatskih područja u Hercegovini, primjer su visoko-političkih spletki za koje, ako uspiju u svojem ostvaraju, nema protuotrova. S druge strane, ispostavlja se tako da je jedina konkretnija brana političkoj bošnjačkoj ofenzivi Republika Srpska i tu se Hrvati, a da ih nitko nije pitao, nalaze u situaciji koja ih štiti. No da li bi to mogao biti dvosjekli mač, pokazat će vrijeme. Na kraju postavlja se pomalo već poslovično pitanje - do kad će trajati ovakva pogubna hrvatska malodušnost i bezidejnost?!
 

Matej Škarica, www.Bljesak.info, rujan 2010.

Utemeljitelj Akademije Strossmayer nosio titulu bosanskog i srijemskog biskupa

 
 
Predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr. sc. Dragan Čović posjetio je u petak 1. prosinca Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti gdje ga je primio predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić. Akademik Kusić svog je gosta izvijestio o povijesti i radu Hrvatske akademije, pri čemu je istaknuo podatak da je utemeljitelj Akademije Josip Juraj Strossmayer nosio titulu bosanskog i srijemskog biskupa.Predsjednik Čović je govorio o naporima koje on kao hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i ostale institucije bosanskohercegovačkih Hrvata poduzimaju na očuvanju opstojnosti i identiteta hrvatskog naroda u BiH. U razgovoru je zaključeno da je u tom smislu neophodna suradnja s institucijama u Hrvatskoj.
http://info.hazu.hr/upload/Image/slike/covic1.jpg
Dragan Čović i Zvonko Kusić
 
Uz akademika Kusića, susretu su prisustvovali i potpredsjednik HAZU akademik Velimir Neidhardt, akademik Davorin Rudolf i tajnica HAZU-a Marina Štancl. Predsjednik Čović upisao se i u spomen-knjigu HAZU u koju se upisuju najugledniji posjetitelji Hrvatske akademije, a razgledao je i Bašćansku ploču te repliku Škrinje svetog Šimuna iz Zadra koju je 1380. dala izraditi ugarska i hrvatska kraljica Elizabeta, kći bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića.
 

Marijan Lipovac

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Petak, 23/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 779 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević