Get Adobe Flash player
Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Hrvatska aktualna vlast ne smije više olako prelaziti preko stalnih...

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Uz zadržavanje razmjernog izbornog sustava trebamo imati 3 izborne...

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Zdravko Marić je sve znao...     Teškoće u...

Omerta na hrvatski način

Omerta na hrvatski način

Žao mi je predsjednika Vlade Plenkovića što su ga...

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

U Hrvatskoj nisu ugrožena prava nacionalnih manjina. Ugrožena su prava...

  • Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:15
  • Sve nas je manje – a birača sve više!?

    Sve nas je manje – a birača sve više!?

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:14
  • Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 11:24
  • Omerta na hrvatski način

    Omerta na hrvatski način

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:12
  • Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:08

Najveća turska investicija u Bosni i Hercegovini je moderan, divovski nužnik!

 
 
Agresor ostaje uvijek agresor, bio on u okupiranoj zemlji, ili poražen i povučen u granice svoje zločinačke države. Čak i onda kada nosi, navodno, darove njegove su misli i ciljevi ponovno osvajanje, i poniženje svojih žrtava, jer uvijek u drugoj ruci nosi smrtonosnu toljagu. Nikada se u povijesti okupator nije odricao svojih osvajačkih  pretenzija, i zadržavanja okupiranih zemalja i naroda pod svojom prljavom i krvavom zločinačkom čizmom.
http://aa.com.tr/uploads/userFiles/2ce30255-3163-44ac-8efe-54428a040c56/15.jpg
Turski nužnik za zeničke Bošnjake u školi koja nosi ime Hrvata Alije Nametka
 
Najopasniji povijesni okupatori su oni s vjerskim motivima, prisilnog mijenjanja vjere pokorenog naroda. Težinu i brutalnost tih vjerski motiviranih agresora napose je u svojoj povijesti osjetio kršćanski narod u Bosni i Hercegovini u vrijeme turskog krvavog pohoda na Europu, kroz porobljeni joj  beha dio. Stoljeće poslije turskog poraza, u kojem su Osmanlije bile primorane na povratak u granice, nažalost one koje su također ograničili i proširili okupacijom i zločinom, ta imperijalna, kolonijalna nekadašnja imperija, i danas se vraća, uz pomoć svojih ostataka, gotovo u istim brutalnostima, u beha današnjicu, i nastoji je učiniti istom kao u prošlosti.
 
Tursko poniženje Bosne  i Hercegovine i njenih naroda, napose Bošnjaka, jer joj oni  pjevaju pjesme dobrodošlice, "Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati", nema granica. Krenulo je darivanjem autobusa i tramvaja muslimanskom Sarajevu. Dar se pokazao toliko velikim da u tim krhotinama kao da su prošla beha razaranja,  putnici moraju nositi kišobrane kada pada kiša. Ni milijuni maraka uloženi u njihove opravke nisu uspjeli zakrpati rupe, i zaštititi putnike od kiše. Po Sarajevu su ljudi na stanicama kada bi padala kiša i došao turski tramvaj jednostavno ostajali i čekali drugi, te nisu htjeli ući u "tursku" kako su ih zvali na početku.
 
Po iskustvu iz prošlosti i danas dovlače svoj otpad, svih vrsta u Bosnu i Hercegovinu, ponižavajući je i sada kao okupiranu 81. pokrajinu, a narod petog reda. I kad se odnosi tako ponižavajući prema Bošnjacima, jer darovi stižu isključivo njima, a koji je zbog toga drže majkom, nije teško onda zamisliti kako su se u prošlosti ponašali prema kršćanima, i kako bi sutra  ako bi, kroz bošnjačku izdaju, Bosna i Hercegovina postala 81. pokrajina Osmanskog krvoločnog carstva.
 
Na tragu turskog darivanju pokorenim Bošnjacima, kao znak hvale što im je Alija ostavio zemlju u amanet, krajem 2017. Turska vojna misija u zeničkoj školi "Alija Nametak" izgradila je, kako kažu jedna najveća turska investicija u Bosni i Hercegovini, moderan, divovski WC. Ne zna se koje su to norme modernog WC što ga muslimansko bošnjačkoj djeci izgradili pripadnici Turske vojne misije. Koliko je ta turska investicija od velikog značaja za bošnjačku djecu govori činjenica da su je gradili i izgradili pripadnici turske vojske. Igra turski vojnika sa bošnjačkom djecom. Prava kombinacija. Ne će li se od te djece kad odrastu  tražiti da rade za Tursku, vrijeme će pokazati, ako bude bilo kakva vremena u ovakvoj bezvremenskoj Bosni i Hercegovini.
 
Ako su potrebni moderni WC-i u bošnjačkim školama, kakvo je onda stanje u drugim segmentima propadajućeg beha društva. Vjerojatno vrlo teško, zastrašujuće, a eto Bakirov brat Erdogan, vođa svih muslimana u svijetu kako ga oslovljava, s velikim sažaljevanjem bošnjačkoj djeci u školama gradi moderne WC. Kad već nema grijanja u Zenici, neka djeca imaju moderne, pa makar i hladne WC-e. Zna Erdogan da je najbolje pridobiti djecu za turski povratak u Bosnu i Hercegovinu. Ona će i dalje zauzvrat morati učiti o njemu, o Turskoj kao zemlji koja im je omogućila da imaju moderan WC u školi bez grijanja, onda kada su bili najslabiji i nisu mogli po lošem vremenu izlaziti van škole u poljski WC.
 
Sramotno je to tursko poniženje za cjelokupan bošnjački narod, napose za djecu kojima Bakir nije u stanju osigurati osnovne uvjete za normalno odrastanje. Zasigurno se iza te turske dobrotvorne akcije kriju opasne namjere vrbovanja djece za neke ciljeve koji su označeni u Bakirovo Erdoganovoj bratskoj suradnji. Ako je Bakirov otac Alija ostavio Bosnu i Hercegovinu  u amanet Erdoganu, a jest, Bakir ide dalje pa mu i bošnjačku djecu predaje u vlasništvo, na odgajanje. U amanet. Ako Bakirova Bosna i Hercegovina nije u stanju izgraditi ni jedan školski WC za bošnjačku djecu, a očito da nije, kakvo je onda  tragićno stanje hrvatske djece u tim školama. Pitanje je smiju li hrvatska djeca i ići u te turske zahode.
 
Bakirova nesposobnost izgradnje WC u školi, opravdava postojanje dviju škola pod jednim krovom. Bakir i sa vrećama zlata skupljenog u vrijeme rata ne može školskoj djeci pružiti osnovne uvjete tijekom boravka u školama, ali za to može obučiti i opremiti desetak tisuća ratnika, koje  čuva spremne za nastavak rata kojim sve više prijeti i zaziva ga. Za ratnike se mora imati, za djecu neka brine Turska, jer ona su ionako, misli Bakir, turska a ne bosnaskohercegovačka  budućnost.
 
Izgrađeni školski zahod znanjem Turske vojne misije uz največe kulturno umjetničke ceremonije pušten je u funkciju. Dok su se govornici takmičili koji će se više dodvoriti, i zahvaliti  Turskoj na tom građevinskom dostignuću, oni koji su bili malo dalje od mjesta velikog slavlja govore o velikom sramu i osjećaju poniženja roditelja djece. Roditelji su govorili što vlast nije tražila od nas pomoć, mi bi u svom siromaštvu na ivici gladi pomogli svojoj djeci, a ne da im pomaže tamo daleka Turska koja će zasigurno sve ovo najskuplje naplatiti. Pa možda i odvođenjem naše djece u suvremene janjičare, kako su to nekad radili sa kršćanskom po okupiranoj i otetoj nam zemlji.
 
Turska nije naučila davati i pomagati, jer to nikad i nije činila, ona je naučila samo uzimati i otimati u Bosni i Hercegovini. Nije Turska jedina kolonojalna zemlja koja nikad nije davala porobljenim narodima, to je praksa svih okupatora, ali Turska je bila najstrašniji agresor na Bosnu i Hercegovinu, i to je razlog zašto se nemuslimani boje svakog turskog "dara", pa i tramvaja i građevinskog diva klozeta školskoj djeci u Zenici. Turska moderna građevina u zeničkoj školi, simbol je turske vojne prisutnosti, jer su ga izgradili pripadnici Turske vojne misije, u Bosni i Hercegovini.
 

 Vinko Đotlo

Presuda hrvatskoj šestorci je falsificiranje povijesti

 
 
Na 28. sjednici Skupštine Hercegbosanske županije (HBŽ), većinom glasovna usvojena je Deklaracija o presudi hrvatskoj šestorci u Den Haagu, udruženom zločinačkom pothvatu, brisanju pridjeva hrvatski..., Glasovalo se pojedinačno po klubovima, jer se Klub Bošnjaka pozvao na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa...
https://www.hercegovina.info/img/repository/2014/07/web_image/herceg-bosna-zastava_60868125.jpg
Budući da sva tri kluba nisu prihvatila Deklaraciju, njezin tekst bit će poslan na ocjenu ustavnosti Vijeću za zaštitu vitalnih nacionalnih  interesa pri Ustavnom sudu Federacije BiH...
 
Tekst Deklaracije
 
Presuda hrvatskoj šestorci-visokim dužnosncima Hrvatske Republike Herceg-Bosne: Jadranku Prliću, Valentinu Ćoriću, Bruni Stojiću, Milivoju Petkoviću, Berislavu Pušiću i Slobodanu Praljku falsificiranje je povijesti, žrtva se proglasila agresorom.
Za vrijeme izricanja presude hrvatski je general, gospodin Slobodan Praljak, pred kamerama i cijelim svijetom popio otrov uz poklič: „S prijezirom odbacujem Vašu presudu. Slobodan Praljak nije ratni zločinac!“. Bio je to krik čovjeka koji je kao nitko drugi za vrijeme rata štitio civile i pomagao Bošnjacima u najtežim trenutcima, krik dostojanstvenoga generala kojega je svjetska elita odabrala da svojom nepravednom kaznom bude dokaz pravde Haškoga suda.
Mi Hrvati u Bosni i Hercegovini smo naučili na progone, ratove, ponižavanja i pokušaje zatiranja naših osnovnih prava na jezik, kulturu, vjeru i političko udruživanje. Svoju vjeru u temeljna načela demokracije i ljudskih prava, koja uključuju pravo na slobodu političkog mišljenja i življenje vlastitog identiteta, mi smo do sada pokušavali dokazati lojalnim odnosima prema svim drugim narodima, a pogotovu prema Srbima i Bošnjacima.
Nažalost, naše zalaganje za samostalnost BiH kao države i naša obrana vlastitog naroda uz spremnost na dijalog je do sada bila protumačena kao naša slabost, a ne kao jedini put održivosti Bosne i Hercegovine kao države. 
Presude hrvatskoj šestorki su samo pokušaj završetka protuhrvatske i protupravne politike, potpomognute sve jačom težnjom bošnjačkog korpusa u Federaciji da se od Federacije, ako ne i od čitave BiH, stvori bošnjačko islamski kalifat u srcu Europe.
Mi, legitimno izabrani zastupnici hrvatskog naroda ovaj put se ne pozivamo na zasluge hrvatskog naroda u očuvanju Bosne i Hercegovine, jer je očito da smo suočeni s jasnim planom našeg istrjebljenja, a ne s nepoznavanjem činjenica.
·         Politika koju sustavno provode bošnjačke stranke predvođene SDA i postkomunistički projugoslavenski unitaristi je politika zatiranja svega hrvatskoga, od nacionalnog imena u javnim poduzećima, do preglasavanja, nepoštivanja Daytonskog sporazuma, pa do brutalnog progona i zakidanja najosnovnijih nacionalnih prava.
·         Gospodarsko politički nered i geostrateško opredjeljenje prema nositeljima islamističkog novog poretka su dio smišljene strategije koju naivno i djelatno potpomažu EU i njezini predstavnici, pozivajući se na demokratska i humanistička načela, koja za Hrvate u BiH ne vrijede.
·         Politička obespravljenost Hrvata se čini najbržim putem u stvaranju mira na Balkanu, zasnovanog na naivnom vjerovanju da će EU guranjem glave u pijesak i negiranjem nacionalnih prva Hrvata konačno od BiH napraviti stabilnu i demokratsku državu.
·         Ukoliko EU i druge svjetske sile nastave s ovakvom politikom prema Hrvatima u BiH, te ukoliko se nastavi zatiranje naših ljudskih i nacionalnih prava, Bosna i Hercegovina će postati stvarni faktor nestabilnosti, a ne država koja će garantirati slobodu i prava bilo kome, osim Bošnjacima.
Kao izabrani predstavnici hrvatskog naroda i odgovorni građani države BiH, mi pozivamo:
·         predstavnike EU, prije svega Visokog predstavnika, da učine sve kako bi se zaštitila naša prava zapisana u Daytonskom sporazumu
·         predstavnike druga dva naroda, da konačno počnemo rješavati međusobne odnose na načelima ravnopravnosti sva tri naroda
·         posebno pak predstavnike Bošnjaka, da počnu djelovati u interesu države BiH, a ne u interesu vlastitih ideološko vjerskih opredjeljenja.
Mi predstavnici hrvatskog naroda ćemo poduzeti sve legitimne i svjetskim pravilima dopuštene korake u ostvarivanju prava našeg naroda na političku, kulturnu i gospodarsku slobodu unutar države za koju su se naši nepravedno osuđeni vojnici sa svojim narodom borili.
Ta prava nam daje Deklaracija o ljudskim pravima, Daytonski sporazum i svi drugi relevantni politički akti.
Na samom početku osamostaljenja BiH hrvatski narod je stao pred jugoslavensko komunističke tenkove, za vrijeme rata se organizirao i obranio kroz Hrvatsku Zajednicu Herceg Bosnu, a danas će krenuti u borbu za političku i institucionalnu neovisnost i slobodu. 
Pozivamo sve druge hrvatske županije i sve hrvatske predstavnike da se zajednički odupremo pokušaju našeg istrjebljivanja i odlučno počnemo ostvarivati hrvatsko pravo na treći entitet kao jedini pravno politički okvir našeg opstanka. (v.h.)

Za zločine u Ahmićima je suđeno, za pokolje u Križančevu Selu i Buhinim Kućama nitko nije procesuiran

 
 
Bez obzira tko dolazio i s kojim namjerama u Bosnu i Hercegovinu, zajednicu suverenih i konstitutivnih naroda, njegov posjet otkriva nespojive razlike beha vjerskih, nacionalnih, civilizacijskih i kulturnih sastavnica. Napose te razlike se otkrivaju posjetom državnika iz matica bosansko-hercegovačkih naroda kada dolaze u posjet svatko svome. Ne samo ta činjenica da svatko izvana dolazi svome narodu, srpski predsjednik Srbima, turski predsjednik muslimanima Bošnjacima i hrvatski Hrvatima, pokazuje civilizacijski i kulturno, vjersko i nacionalno velike razlike, već i način kako svaki beha narod prima svoga.
http://www.radiovitez.ba/wp-content/uploads/2016/11/vitez-spomen-obilje%C5%BEje.jpg
Naime, kada dolazi turski predsjednik beha gradovi su oblijepljeni turskim zastavama, Erdoğanovim slikama, on se sastaje zasebno sa bošnjačkim članom tronacionalnog Predsjedništva, sa vjerskim liderom beha muslimana Bošnjaka. Kada dolazi predsjednik Srbije prvo se susreće, bilo u Banjoj Luci ili drugdje, sa svojima, predsjednikom Republike srpske, vjerskim funkcionarima, kulturnim i tako redom. Drugi beha narodi su mu, kao i turskom predsjedniku, sporedni, nepostojeći. Dakako iz takvih ciljanih posjeta svojima, i svaka materijalna pomoć Srbije i Turske je na nacionalnoj i vjerskoj bazi, usmjerena isključivo svome narodu.
 
Predsjednica Hrvatske kada dolazi svom hrvatskom narodu u Bosnu i Hercegovinu obično se sastaje zajedno sa sve tri člana beha Predsjedništva, i nema, gotovo nikakvih  zasebni sastanaka samo sa hrvatskim članom tronacionalnog, u vremenski planiranim terminima rotirajučeg, predsjednika Bosne i Hercegovine. To pokazuje o dobronamjerskom posjetu svima beha narodima, tretirajući ih jednakima, u njihovim razlikama. Ono što je najvažnije u tim posjetima hrvatske predsjednice je potvrda hrvatske politike jedinstva Bosne i Hercegovine, u njenim nacionalnim i vjerskim identitetima. Civilizacijska i ljudska vrijednota koja je kroz povijest europske narode uzdigla na razinu na kojoj su danas, a koju žive i njeguju i beha Hrvati u zemlji koju dijele sa druga dva njena naroda. No, što tu eurohrvatsku civilizaciju i kulturu u Bosni i Hercegovini uzdiže na još veču razinu, i čini je drugačijom od drugi dvaju vanjskih posjeta svojima, kakvu može samo iskazati državnik dobrih namjera, bez fige u džepu, je posjet predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović mjestima stradanja i svog naroda i muslimanskog naroda koji je počinio zločine nad Hrvatima.
 
Upravo ta civilizacijska, humanitarna, ljudska gesta hrvatske predsjednice da posjeti prije mjesto stradanja Muslimana negoli mjesto stradanja Hrvata nebesko zemaljska je razlika sudarenih civilizacija, vjera, kultura i nacija u propadajučoj Bosni i Hercegovini. Povijesno nezabilježen državnički potez. Od turskog i srbijanskog predsjednika takva civilizacijska gesta je nemoguća, neočekivana i neizvediva. Veliki je to raskorak s njihovim interesnim politikama u Bosni i Hercegovini, koje su isključivo u službi, bilo srpskog secesionizma ili turskog okupatorskog osmanizma.
 
Takvi posjeti srpski, turski i hrvatskih predsjednika svojima u Bosni i Hercegovini su potezi koji razotkrivaju sve beha razlike, ali i razlike matica država beha naroda. Otići prije u Ahmiće negoli u Križančevo Selo, Buhine Kuće, pred spomenik osmero hrvatske djece što ih na viteškom igralištu poubijali Muslimani, nikako nije slabost hrvatske predsjednice, već ljudska i državnička, europska i civilizacijska,   veličina koja nadmašuje političke i vojne snage i srpskog i turskog predsjednika koji u Bosnu i Hercegovinu dolaze isključivo svojima Srbima i svojim Muslimanima.
 
Predsjedničin naklon muslimanskim žrtvama u Ahmićima, za koje su osuđeni Hrvati, i hrvatskim žrtvama u Križančevu Selu za koje ni na koji način nisu odgovarali i suđeni muslimanski počinitelji tog strašnog zločina, morao bi biti novi temelj jedne nove, uređene, tolerantne, europske i demokratske Bosne i Hercegovine, jednako slobodne i ravnopravne svim njenim narodima. Predsjednica Hrvatske je pokazala  i srpskom i turskom predsjedniku, ali i beha liderima Srba i Bošnjaka šta je budućnost Bosne i Hercegovine, i na kakvim temeljima moguće je graditi. Temeljima koji nemaju alternativu.
 
Bez obzira na protivnike te miroljubive, pomirujuče, bezalternativne, politike koju kod svojih u Bosni i Hercegovini promiče, i primjerom pokazuje hrvatska predsjednica, politika mira, pomirenja, praštanja, priznavanja drugi u njihovim posebnostima i razlikama nema alternativu. Nije to ni najmanje poniženje predsjednice ni naroda kojeg predstavlja, dapače to je državnička veličina potrebna, ne samo beha ratno huškačkoj suvremenosti, već i svijetu u cjelini. Dijelom taj svijet je i na tim beha prostorima u svim svojim bogatstvima u razlikama, ali i u njihovim siromaštvima kakvima je zahvaćena Bosna i Hercegovina, u velikom dijelu i politikama dioba i razdora kakve u toj zemlji promiču, uz srpske i bošnjačke lidere, u velikoj mjeri srpski i turski predsjednici kada dolaze svojima.
 
Poklon hrvatske predsjednice muslimanskim žrtvama u Ahmićima niti je njen poraz, niti bošnjačka pobjeda. To je prijateljsko pomirbeni čin susjedne zemlje, kojeg je gotovo u stoposto podržao i hrvatski narod u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Potvrda je to i hrvatskog dobrosusjedskog stoljetnog kontinuiteta politike mira prema i u Bosni i Hercegovini. Poziv je to, i primjer, srpskom i bošnjačkom članu Predsjedništva da, ako uistinu žele mir zemlji i narodima koje predstavljaju, to isto učine i poklone se svim žrtvama građansko vjerskog beha sukoba, bez obzira na vjeru i naciju. Jer, to je jedini put Bosne i Hercegovine u budućnost. Budućnost koju joj ne će oblikovati ni srpski secesionizam kojeg podupire srbijanski predsjednik, ni turski osmanizam što ga u zemlju vraća sultan Erdoğan i bošnjački lideri. Budućnost koja se gradi na civilizacijskim i ljudskim, europskim i praštajučim gestama koje je pokazala hrvatska predsjednica.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Ponedjeljak, 28/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1265 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević