Get Adobe Flash player
Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Politički fušerizam i poltronstvo kao ključ...

Druga strana Sandrina petoga zlata

Druga strana Sandrina petoga zlata

Nakon pobjede u Berlinu najbolja svjetska diskašica ponovila...

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Thompson je pjevao u Areni 1999. godine pjesmu Lijepa li si, a bogami i...

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Hitler je htio svijet bez Židova, a Vučić je učinio Srbiju bez Hrvata,...

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Djeca hrvatskih Srba u školi moraju učiti hrvatsku, a ne srpsku...

  • Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    utorak, 14. kolovoza 2018. 15:51
  • Druga strana Sandrina petoga zlata

    Druga strana Sandrina petoga zlata

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:48
  • Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:44
  • Nema razlike između Hitlera i Vučića

    Nema razlike između Hitlera i Vučića

    utorak, 14. kolovoza 2018. 17:12
  • Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:40

U Daytonu je (is)planiran zločinački pothvat tenk-pregovarača

 
 
Suvremena bremenitost Bosne i Hercegovine traži žurni sastanak novih daytonista, onih koji su žrtve ovog zabetoniranog pa i propadajućeg stanja, koje je posljedica nepravde izbačene iz Daytona i daytonskog političkog laboratorija. Iz laboratorija u kojem se eksperimentira s ljudima i ljudskim sudbinama, iz istog onog u kojem se eksperimentira nekom novom strategijom održavanja rata mirom. Mirom u Bosni i Hercegovini koji je, po svim definicijama okupatorskih ratova, zapravo rat. Rat koji zaista nije onaj zaustavljeni u Daytonu, ali jest nastavak onoga koji je započet, i vođen, u Bosni i Hercegovini.
http://www.vecernji.ba/media/cache/f2/d1/f2d1ae4f507b1b9fd131f09295ce73be.jpg
Za nastavak rata u Bosni i Hercegovini, poslije Daytona koji se neopravdano, ne zaslužno, kiti perjem mira, može se ustvrditi, uz to što je nastavak građansko-konfesionalnog beha sukoba za teritorij i jedan oblik hladnog rata u podijeljenom „svijetu u malom“. Onog hladnog rata iz prošlosti podijeljenog svijeta, kada je svjetski mir održavao strah od modernog oružja za masovno uništenje. Mirnodopski rat u Bosni i Hercegovini sličan je onom hladnom svjetskom ratu i po činjenici da je Bosna i Hercegovina, kao začetnik nekih, napose ovog rata iz devedesetih godina prošlog XX. stoljeća, izašla kao podijeljena zemlja. Svijet ju je u nekoj američkoj „jalti“ podijelio. Podijeljena između sudionika rata i sukoba interesa koji se lome na tom prelomljenom dijelu još uvijek neujedinjene Europe. I današnji mir u Bosni i Hercegovini održava svjetski zapadni strah od islamskog vjerskog terorizma, koji cunamijski ruši sve stečevine slobodnog i demokratskog, pa zašto ne reći i kršćanskog svijeta. Ne može se zvati mirom, jer to mir nikako nije, daytonskom nepravdom zabetonirano genocidno ratno stanje, koje u svom tinjajućem panju nije ugašeno. Daytonom je zapravo rat u Bosni i Hercegovini još više potpaljen i naložen dvijema cijepanicama koje će, na žalost, još dugo goriti sve do jednog neminovnog i bezalternativnog pravednog rješenja te ratne buktinje, koju svakim danom sve više lože kako izvana tako i iznutra.
 
Mir, uz sve druge kockice koje ga čine mozaično i nezamjenjivo vrijednom kategorijom ljudske civilizacije ima zadaću jamstvo povratka svih prognanih i izbjeglih žrtava rata. To bi trebala biti najveća snaga i vrijednost mira, budući da se povratkom prognanika i izbjegli jamči i sigurnost onima koji su ostali tijekom sukoba na svojim ognjištima. No, na žalost, daytonski mir na tom dijelu svoje vrijednote, ne samo da nije ućinio ništa, već zbog toga što je potakao, zapravo sudjelovao svojim nećinjenjem u velikoj mjeri u progonu onih koji su bili ostali i tijekom rata u svojim domovima na svojim prostorima.
 
Potvrđuje to činjenica brojke od 100 tisuća daytonskim „mirom“ prognanih Hrvata u ova dva desetljeća daytonskog eksperimentiranja u podijeljenoj Bosni i Hercegovini. To je jedna četvrtina od onih prognanih Hrvata u ratu, bilo od strane Srba ili Muslimana. Sto tisuća prognanih Hrvata u daytonskom (ne)miru, nepravdom kao oružjem daytonskog mira, dvoentitetsko podijeljena tronacionalna Bosna i Hercegovina, znak je kako u toj zemlji nema istinskog mira, i da rat traje. Nije mir samo stanje utihnutog oružja, i odsutnost oružanog sukoba dviju ili više, u beha slučaju triju strana. Zar je ovo mir, zasigurno da nije. Ovo je nastavak beha sukoba samo drugim sredstvima, ali jednako razarajući, najvidljivije u etničkom čišćenju koje traje dva desetljeća. Etničko čišćenje je i svaki ubijeni hrvatski povratnik, i svaka bošnjačka zabrana Hrvatima na svoj TV program, na svoje škole na hrvatskom jeziku. Etničko čišćenje je i bošnjačko odbijanje hrvatskog traženja novog, pravednog za sve tri njena naroda, ustroja Bosne i Hercegovine, koje je jedino u troentitetiziranju tronacionalne zajednice. Etničko je čišćenje Hrvata i bošnjačko skrivanje masovnih grobnica poubijani i masakrirani hrvatskih civila i vojnika, (Maljine), kao i nekažnjavanje zločinaca iz reda svog naroda (Mlaćo) i drugi.
https://i.guim.co.uk/img/media/321803bdbce4df70c9202836567cb286e9c7ca1d/0_342_4684_2811/master/4684.jpg?w=620&q=85&auto=format&sharp=10&s=da8e746e0e4b063b12a95cd8af46f4c7
I zbog toga je daytonski „mir“ u Bosni i Hercegovini daleko gore i teže stanje od hladnog rata, koji je desetljećima osiguravao i čuvao svjetski mir. Posljedice daytonskog „mira“ su gotovo ravne onim iz vremena hladnog rata, koji je dijelio, ali kao takav i ne ujedinio, svijet. Kako onda, s kojim argumentima i pokazateljima očekivati da beha hladni rat, zamrznut u Daytonu, donese, bilo mir, bilo ujedninjenje Bosne i Hercegovine. To su očekivanja veliki iluzionista, jer mir se ne može graditi na nepravdi.
 
Kako je rat djelo nepravde i laži, tako je i mir djelo pravde i istine. Na žalost, u svem svom siromaštvu, gotovo svakog predznaka, a koje je vjerni polutisućljetni suputnik Bosne i Hercegovine, pa čak i dio njenog identiteta, ta zemlja je danas, kao možda nikad dosad, najsiromašnija u pravdi i istini. I ono malo,  što je bilo prije građansko konfesionalnog sukoba za teritorij, pravde u nepravednoj, i istine u prisilnoj istini, Bosne i Hercegovine, Dayton je potpuno urušio, kako bi taj prostor proglasio, i potvrdio, nastambom tamo neki balkanskih plemena, koja se u povijesnim razdobljima ubijaju i međusobno istrjebljuju.
 
Time su daytonisti, napose tenk pregovarač, što je dio izvozne „tenk demokracije“ u svijetu, pretvorili u suvremenu svjetsku arenu, sukoba malobrojnijeg hrvatskog Davida i brojnijeg srpskog i bošnjačkog Golijata. Prebrojavši nacionalna i vjerska krvna zrnca beha plemena brojnijima daytonisti označiše rezervate, Srbima tzv. Republiku srpsku, Muslimanima federaciju, a onaj malobrojniji plemenski dio, Hrvate, predadoše im na odstrjel, koji traje dva desetljeća.
 
Naime, nakon što je u američkoj vojnoj bazi Dayton američki tenk-pregovarač obespravio, politički vojno razoružao hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, a ćime je Dayton postao na neki način nastavak Križnog puta Hrvata, ostavio ga je tada tako bespomoćna u federacijskim i republičko srpskim lancima da sam bije bitku i za sebe i za svjetsku pravdu u cjelini. Prvi korak hrvatskog uspjeha na tom svjetskom bojnom polju za pravdu i pravednost je demokratska prisila svjetske zajednice da Bosnu i Hercegovinu ustroje na načelu tri naroda, tri entiteta. To je jedino pravedno, europsko i demokratsko rješenje, koje ispunjava sve suvremene norme ljudskih prava i nacionalnih sloboda. Jedino tako uređena Bosna i Hercegovina ispravlja „planirani zločinački pothvat tenk pregovarača“ i srpsko-muslimanske tajne pregovore podjele zemlje.
 
U ovoj muslimansko-emigrantskoj invaziji na Europu i europske vrijednosti, na europski kršćanski identitet, kroz opravdani strah Europljana od ove mirne okupacije, „okupacije nogom“ kako se čuju glasovi islamskih vjerskih vođa iz država iz koje emigranti marširaju, može se i mora razumjeti i strah Hrvata u Bosni i Hercegovini od povratka osmanizma, od islamskog radikaliziranja beha Federacije i od daytonske nepravde koja im je nanesena.
 

Vinko Đotlo

Sud poništio 1175 odluka o ukidanju prava branitelja

 
 
Vrhovni sud FBiH je poništio odluke Ministarstva i predmete vratio na ponovni postupak - Vlada FBiH prihvatila je informaciju o primjeni Zakona o provedbi kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite za razdoblje 1. siječnja - 30. lipnja 2015. godine koju će dostaviti predsjedniku i potpredsjednicima Federacije BiH, uredima MMF-a i Svjetske banke u Sarajevu, piše Večernji list.
http://kamenjar.com/wp-content/uploads/2015/06/HVO2.jpg
Od početka primjene Zakona, navodi se u informaciji, ukupno su, prema saznanjima Ministarstva, pokrenuta 3382 upravna spora protiv odluka koje je donio Odjel za upravno rješavanje, od čega u I. kvartalu 103 upravna spora i u II. kvartalu 92 upravna spora, te je Vrhovni sud Federacije BiH zatražio kompletne upravne spise te su dani odgovori na tužbe. 13 upravnih sporova je Sud riješio u korist Ministarstva - tužbe su odbijene, 54 upravnih sporova je okončano odlukom - tužbe je sud odbacio, a u 1175 presuda u predmetima upravnih sporova je sud poništio prvostupanjske odluke i predmete vratio na ponovni postupak, navodi se u dokumentima u čijem smo posjedu.
 
Vrhovni sud FBiH je poništio odluke Ministarstva i predmete vratio na ponovni postupak zato što strankama nije dana mogućnost da se izjasne na nove činjenice i okolnosti kada je u pitanju izdavanje potvrda na FMB2 obrascu i na nalaze i mišljenja liječničkih povjerenstava na osnovi kojih je odlučeno o prestanku ili smanjenju obujma prava utvrđenih konačnim i pravomoćnim odlukama, kao i zbog odluka Ustavnog suda FBiH. Postupajući po presudama Vrhovnog suda FBiH, kao i nakon dostavljanja predmeta s liječničkih povjerenstava, Odjel za upravno rješavanje ovog ministarstva je u 3053 predmeta zatražio izjašnjenje stranke na nove činjenice i okolnosti koje su nastale izdavanjem obrasca FMB 2, ili nalaza i mišljenja o postotku invalidnosti.
 
U informaciji je navedeno da je u dosadašnjem razdoblju provedbe Zakona o reviziji, od srpnja 2010. do 30. lipnja 2015. godine, pregledano ukupno 119.160 predmeta, a od čega je 97.557 potpuno završenih. Za 91.833 predmeta izdan je nalog za obrazac FMB1, za 4274 predmeta nalog za obrazac FMB2, za 674 predmeta utvrđeno je da su mirnodopski vojni invalidi, za 776 je utvrđen prestanak prava uslijed smrti i drugih razloga. Dodatno je za 9884 predmeta zatražena provjera u Arhivi ARBiH i HVO-a. U prvom i drugom kvartalu 2015. godine pregledana su ukupno 8864 predmeta, od čega je 7435 potpuno završeno, za 7180 izdan je nalog za obrazac FMB1, a za 49 nalog za obrazac FMB2. Za 76 predmeta utvrđeno je da su mirnodopski vojni invalidi, a za 130 je utvrđen prestanak prava uslijed smrti i drugih razloga. Dodatno je za 274 predmeta zatražena provjera u Arhivi ARBiH i HVO-a.
 

Marija Medić Bošnjak

http://www.vecernji.ba/sud-ponistio-1175-odluka-o-ukidanju-prava-branitelja-1023812

Opasan priljev muslimana u Europu

 
 
Slike muslimanskih imigranata koje viđamo ovo ljeto 2015-e na granicama europskih zemalja, u koje ne više mirnim putem kao ljudi koji traže pomoć i sigurnost, već silom i prijetnjama, rušenjem i kaosom, navaljuju i upadaju, pomalo zastrašuju domaćine kojima nenajavljeno dolaze. Svakim novim danom, i novim tisućama mladi migranata sposobni za obranu ostavljene domovine, i ognjišta, koja su vjerojatno nekome ostavili na čuvanje, slika je strašnija, a iza njih pustoš veća.
http://www.drukciji.ba/uploads/clanak/22202/glavnaslika/velikasbk-karta.jpg
Nisu to, stoga, više slike imigranata, već slike ratnika, kakve se viđale, i viđaju u ratnim pohodima agresora i okupatora. Već na samim granicama zemalja u koje marširaju ne drže do zakona i reda, normi ponašanja i kulture, o vjeri da i ne govorimo, domaćina, već gotovo nasilnički nameću svoj mentalitet života, kulturu ponašanja i vjeru ispovijedanja. Nisu više rijetke slike tih vjerskih imigranata  da se vide kada uđu u neku europsku zemlju da liježu na cestu i zemlju te klanjaju. Ne šalju li time poruku, i znak, šta će tražiti u budućnosti u zemlji koja ih prima i zbrinjava, i kakva će vjerska slika zemlje domaćina biti u kratkom vremenu. Dodatni je to razlog večeg, opravdanog, straha Europe i Europljana, jer bujice tih mladi ljudi nose sa sobom svega i svaćega, kao i svaka bujica koja poplavi neke prostore.
 
Iz ti njihovih, gotovo nasilničkih ponašanja, iz kojih se iscrtavaju vrlo opasne namjere izmjene, i promjene, vjerske slike Starog kontinenta, da se zaključiti kako su to vrlo dobro isplanirani i plaćeni pohodi na Europu. Nije zabilježeno ni u največim svjetskim ratovima tolika „izdaja“ i „veleizdaja“ doma i domovine od mladi, za rat sposobni, kao što je to sa ovim imigrantskim pohodom na Europu. Kako vjerovati da ovako mladi ljudi tako lako ostavljaju domovinu. To se ne može vjerovati, već se puno jače vjeruje da su ih ostavili zbrinute, vjerski čiste bez traga i znaka kršćana i kršćanstva. Je su li umorni od rata u kojem je istrgnut svaki znak kršćana i kršćanstva u zemljama iz kojih dolaze, da li mnogi od njih planiraju to svoje ratno iskustvo vjerskog čišćenja kršćana prenijeti i pokazati u Europi. Pitanja su to na koja sami ne će odgovoriti, a Europa to ne može, budući da ih prima bez ikakve kontrole i provjere, gdje su bili, protiv i za koga su ratovali, i zbog ćega uistinu dolaze. 
 
I tvrtke kada primaju nove radnike prave kontrole, i provjeravaju njihovu prošlost, a ovdje države Europe ih ne će, iz njima poznatih razloga. To još više navlači sumnju da europski političari surađuju sa centrima iz kojih se emigranti šalju. Ili možda ne smiju vršiti kontrole zbog neki izvikani, a u stvari neživljenih ljudski prava i sloboda većine, u kojima se našao suvremeni Europljanin. Upravo nekontrolirani i nićim provjereni ulazak muslimanskih emigranata najgrublje je kršenje ljudski prava i vjerski sloboda većine, od strane manjine u zemljama u koje ulaze. Ovoliki priljev imigranata nije li znak njihove suradnje, i onih koji ih primaju bez ikakvih kontrola i provjera  sa isilovcima kako bi ti teroristi što lakše, i bez ikakva otpora širili svoju genocidnu državu.
 
Kako bi se shvatila sva opasnost neograničenog i ničim kontroliranog priljeva izbjeglica, emigranata i vidjele posljedice tog emigrantskog osvajanja teritorija, dovoljno je vidjeti današnju, iz temelja izmijenjenu vjersku, kulturnu i nacionalnu sliku Bosne i Hercegovine. Naime, tijekom srpske agresije na muslimanske prostore u Bosni i Hercegovini, kada su također svi mladi za obranu doma sposobni Muslimani tih područja, kao i ovih danas iz islamskih zemalja, napuštali svoje kuće i teritorij, ogroman broj tih ratnika slio se u Srednju Bosnu, Lašvansku dolinu.
 
Poticaj za to masovno izbjeglištvo davao im je i njihov predsjednik Alija Izetbegović riječima „svaka osvojena hrvatska kuća, vaša je kuća“. Nakon što se izmijenio nacionalni i vjerski odnos snaga u toj beha kotlini, u korist Muslimana, počeli su zveckati oružjem, i dovoditi mudžahedine, te prijetiti riječima „za rat protiv Srba nismo bili spremni, ali jesmo za rat protiv Hrvata“. I zaista su bili spremni. Pokazali su to u krvavom procesu etničkog i vjerskog čišćenja Hrvata katolika. Sada daleko brojniji, za zločine obučeni od islamskih džihad ratnika, sa istih prostora sa kojih danas dolaze u Europu, isilovski udaraju nož u leđa Hrvatima.
 
Muslimanska agresija je krenula sa svom žestinom i brutalnostima, kakve sada svijet gleda u isilovskom procesu genocida nad kršćanima Bliskog istoka. Prvo, kao „nenaoružani“, granatiraju, ruše i oskvrnjuju vjerske objekte Hrvata katolika, što unosi još veći strah kod, puno malobrojnijeg i sada slabije, hrvatske žrtve. Grade konclogor u Gluhoj Bukovici, i prvi zatvorenici, prve žrtve su svećenici i časne sestre, u tom muslimanskom Auschwitzu za Hrvate u Bosni i Hercegovini. Ubijaju  fratre, crkve i samostane pretvaraju u komandne centre zločinačke islamske vjerske Armije BiH. Zatvaraju sve puteve izlaska Hrvata, i ulaska bilo kakve pomoći, u taj pakao kojeg su stvorile muslimanske izbjeglice. Hrvatima se na najbestijalniji mogući način plaća to što su domaćinski, dobrosusjedski, humani, i ljudski prihvatili muslimanske izbjeglice. U veoma kratkom  periodu muslimanske izbjeglice, i islamski pridošli emigranti, džihad ratnici, progonima i ubijanjima u potpunosti mijenjaju vjersku,  nacionalnu, i kulturnu  sliku Srednje Bosne.
http://hu-benedikt.hr/wp-content/uploads/2015/06/gluhabukovica.jpg
Iz te kolijevke hrvatstva i katoličanstva, branjeno i obranjivano pola tisućljeća od prisilne islamizacije što je  provodio osmanlijski okupator, gotovo je nestalo svakog njihova traga. Korijen su mu istrgle muslimanske izbjeglice, i islamski emigranti, kao hvala za ljudski, kulturni i humani prihvat i spas od srpskog zločina. Čeka li to i Europu u nekoj bližoj budućnosti. Po ovom beha primjeru moglo bi se reći da. Potvrđuju to i slike nasilja i kaosa što ih emigranti slikaju na granicama zemalja u koje dolaze. Vrijeme je stoga da europski političari, a iz Europe su kretali, i u Europi su se vodili i europski i svjetski ratovi, emigrantsku bujicu nazovu pravim imenom. Bio bi to i početak neke, s pravom, obrambene politike prema opasnosti koja dolazi, i koju pripremaju emigranti na europskom tlu. Može li se Europa pretvoriti u neki svoj Bliski istok, sa svim strahotama koje dolaze sa tih terena, opravdani je strah  svakog Europljanina.
 
Europski političari nemaju pravo, to im narod ni jedne zemlje nije dao, ušutkati svoju nacionalnu većinu, da bi dolazeća, sad manjina, bila glasnija, pa čak i vladajuća. To nikako nije obrana ljudski prava i vjerskih sloboda. Ne mogu se kršiti te vrjednote  prema svome narodu, prema većini, da bi, sada još, emigrantska manjina  koristila ih u izobilju, pa čak i zloupotrebljavala. Ne mogu selektivizmom ljudski prava i vjerski sloboda prisilno mijenjati europski identitet. Središnja Bosna tragičan je primjer izbjegličkog vala Muslimana, u kojoj je izmijenjena nacionalna i vjerska slika tih područja, i gotovo nestalo onih, Hrvata katolika, koji su primili i ugostili muslimanske  izbjeglice. Središnja Bosna opominje, ne će se moći kazati, nismo znali. Ne znamo, a ne ćemo nikada ni znati, da li je i jedan od tih emigranata spasio i zaštitio život kršćana u susjedstvu, ili koliko ih je poubijao i protjerao sa njihovih ognjišta. Stoga je potrebno sve mlade emigrante sposobne za obranu domovine vratiti, a njihove roditelje, žene i djecu primiti, te kad rat stane vratiti ih u zemlje iz koji su došli.
 
Da je ovo vrlo opasan plan radikalnih islamskih zemalja potvrđuju obećanja vođa Saudijske Arabije, Kuvajta i Emirata, kako su oni spremni istog momenta izgraditi 300 džamija u Njemačkoj. Ko ima pravo, tko smije šutiti na ovu islamizaciju koja prijeti miru i sigurnosti u Europi. Ako su navedene islamske zemlje spremne izgraditi 300 džamija u Njemačkoj, nije li bolje taj novac uložiti u prihvatne centre za te imigrante, negdje u blizini njihova doma i domovine  kako bi se jednog dana brže vratili po završetku sukoba. Vrlo je dobro razrađen taj plan mirnodopske izmjene vjerske, kulturne, i civilizacijske slike Europe. U taj posao, vrlo opasnih namjera, uključio se i jedan muslimanski miljarder tražeći od Italije i Grčke da kupi otoke za svoje emigrante.
 
Neke hodže iz islamskih zemalja poručuju imigrantima, kako se čita na nekim portalima, „samo idite i okupirajte zapadne kršćanske zemlje“. Sve su to vrlo opasni znaci budućnosti koja dolazi. I dok, već sada, milijunska brojka muslimanskih emigranata nadire u Europu, nije li vrijeme barem ovog momenta  se upitati, što je s kršćanima sa tih prostora. Gdje su nestali, i zbog ćega im je istrgnut korijen na tim teritorijima. U ime ljudski prava i sloboda, nitko ne smije pitati, kao što se ne smije pitati zašto su muslimanske izbjeglice protjerale više od 250 tisuća Hrvata iz Bosne, napose iz Lašvanske doline. I stoga Središnja Bosna opominje. A Bosna je opominjala Europu i onda kada su je pogazile Osmanlije, i prislinom islamizacijom iz temelja joj promijenila vjersku sliku. Šutila je i onda, kao što je šutila na muslimanski progon Hrvata katolika u vrijeme etničkog čišćenja Lašvanske doline. Šuti na  taj krvavi proces etničkog čišćenja Hrvata u Lašvanskoj dolini koji traje  i danas na način muslimanske zabrane povratka prognani i izbjegli, i ubijanjem oni Hrvata koji imaju hrabrosti da se vrate.
 
No, kao i svaka dosadašnja upozorenja da se traži neki drugi način zbrinjavanja imigranata, i ukazivanje na opasnosti koje dolaze, i ovo će pisanje biti ocijenjeno „govorom mržnje“. A upravo oni koji to govore je, zapravo, najveći govor mržnje, jer to u većini slučajeva  govore trgovci sudbinama tih nesretanika, i oni koji na njihovo tragediji politički profitiraju. Znači li to da je svaka mirnodopska obrana govor mržnje, a prisilno mijenjanje slike Europe u cjelini, govor o ljudskim pravima i vjerskim slobodama. Pred čime su nestali kršćani u islamskim zemljama, pred govorom mržnje, ili pred mačem islamista. Zbog svega toga potreban je jedan globalni svjetski dijalog između kršćanstva i islama, između kršćana i muslimana, koji bi bio temelj mira, snošljivosti, tolerancije i suživota u razlikama.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko mora podnijeti ostavku nakon smrti mladića u Zaprešiću?

Utorak, 21/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 955 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević