Get Adobe Flash player
Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Spomenik general-majoru Bratiću u vojarni Vojske Srbije dokaz srbijanske...

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Plenković: Trebate znati da nijedno pravosudno tijelo u RH nije službeno...

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Autor pjesme "Srbe na vrbe" je Slovenac Marko...

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Sve dok Hrvatska prijestupnike javno i kolektivno ne osuđuje bit će...

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

Prema Željki Proleterki partizani su imali pravo na mržnju i...

  • Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 10:34
  • Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:46
  • Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 13:30
  • Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:40
  • SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    utorak, 12. studenoga 2019. 19:49

Nagrađivan zbog progona i ubijanja kršćana

 
 
Prava slika suvremene (anti)fašističke Europe najvidljivija je na njenom perifernom dijelu, u Bosni i Hercegovini, protektiranoj zajednici Bošnjaka, Hrvata i Srba, pod vladavinom Europljana u smjenama visokih predstavnika. Osobâ koje su dolazile i dolaze iz zemalja kolonijalne prošlosti, kada je bilo, a tako je i danas, sve mjereno cijenom nacionalnih interesa i osobnih probitaka instaliranih činovnika.
http://www.radioljubuski.ba/media/k2/items/cache/7ae746a7676fae7a1af66da316cac3a3_XL.jpg
Bosna i Hercegovina se pokazuje i dokazuje najboljom školom ponavljanja kolonijalnog znanja, kojem ne daju da se zaboravi. Jer to kolonijalno crno iskustvo iz prošlosti treba im i danas, a kako su Bosnu i Hercegovinu protektirali, zapravo okupirali poput Osmanlija, te iz tog protektorata izvlače maksimalne koristi, to iskustvo porobljavanja trebat će im i sutra. Vuk dlaku mijenja, ali ćud ne. Kolonijalna prošlost je sadašnjost u Bosni i Hercegovini. Na tom igralištu ekipa kolonijalnih zemalja odvija se najprljavija igra u suvremenom svijetu. Igra bez pravila, bez žutih i crvenih kartona za igrače. U igru se uvode svakojaki igrači, no najviše oni sa iskustvom za faule, rušenja, udaranja i lomljenja. Što više takvog iskustva time igraju cijele utakmice. Nezamjenjivi su, jer samo oni mogu odigrati beha igru do kraja nestanka one druge ekipe, čiji nestanak su isplanirali svi oni prošli i današnji kolonijalisti i okupatori Bosne i Hercegovine.
 
Među njima su najopasniji oni koji otimaju Bosnu i Hercegovinu od svih drugih i drukčijih, napose oni koji je otimaju od kršćana, katolika najobespravljenije nacionalne i vjerske beha sastavnice. To su oni muslimanski, a zatim i bošnjački krvavi okupatori, koji nose krvave ruke iz vremena etničkog i vjerskog čišćenja hrvatstva i katoličanstva tijekom agresije na njihove prostore i svetinje. Danas su ti  muslimansko-bošnjački zlikovci, zahvaljujući pristranosti svjetske zajednice koja im se pridružila u tom genocidnom poslu sa zapovijedi upućene Hrvatima, „ili se asimilirajte, što znači islamizirajte, ili će vas nestati", ugledni pojedinci u bošnjačkom narodu, i još uvijek apsolutni vladari preživjelog ostatka hrvatskog naroda. Što je takav zločinac bio brutalniji u likvidiranju hrvatskog naroda, i njegovu progonu u procesu etničko vjerskog čišćenja, kojem je cilj stvaranje Islamske Republike Bosne i Hercegovine, na čijem čelu bi bio neki ajatolah kao u Iranu, takvim zlikovcima muslimanski gradovi dodjeljuju titule počasnog građanina.
 
Muslimanski isilovac iz Bugojna ratni zločinac Dževad Mlaćo korak je s krvavom rukom od krvi nedužno mučeni i poubijanih Hrvata, do titule počasnog građanina u tom suvremenom europskom Mosulu, u kojem se i danas ne zna za hrvatske grobnice njegovih žrtava. To pokazuje svu apsurdnost govora o suživotu beha nacionalno vjerskih razlika. Takva beha sadašnjost veličanja muslimanskih zločinaca i ponovnog ubijanja hrvatskih žrtava isključuje svaki govor, svaki napor, o ponovnoj izgradnji multinacionalne i  multikonfesionalne Bosne i Hercegovine. I umjesto da se Dževad Mlaćo, a Bosna i Hercegovina, napose njen federalni dio, je prepuna muslimanskih ratnih zločinaca kalibra Mlaće, dovede na optuženičku klupu za etničko i vjersko čišćenje Hrvata katolika u Bugojnu, njegovi suborci u zločinu genocida i konfesiocida nastoje, a u tome će i uspjeti, okititi ga titulom počasnog građanina muslimansko-bošnjačkog Bugojna.
 
Predsjednik muslimanskog Ratnog predsjedništva Bugojna time će biti nagrađen za etničko čišćenje toga grada, iz kojeg je prognao 15 tisuća Hrvata, 311 ih poubijao, dvije tisuće zatočio i isilovski mučio. Bit će nagrađen titulom počasnog građanina beha Teherana u malom, za prisilna odvođenja i torture hrvatskih zarobljenika i za činjenicu da tijela 19 nasilno odvedenih Hrvata ni do danas nisu pronađena.
 
Muslimansko-bošnjačka politika rata u miru, i nastavka etničkog čišćenja, koje je legalizirao i priznao tenk pregovarač, tvorac sramotnog, pa dijelom genocidnog Daytonskog (ne)sporazuma, daytonski Mlaćo Holbrooke. Bugojanski zlikovac već je nagrađen mjestom nastavnika u tom muslimanskom gradu. Zadužen je, na temelju iskustva ratnog zločina, da priprema muslimansku djecu za ubijanje i zločine kakve je on počinio. Uz učenje muslimanske djece za zločine ubijanja bugojanski  krvnik Mlaćo ima i zadaću da zastrašuje hrvatsku djecu, prkoseći im skrivanjem tajne o grobnicama njihovih roditelja, prijatelja i susjeda koje je mučki poubijao i pobacao u grobnicu koju, uz pomoć bošnjačke političke i vjerske vrhuške iz Sarajeva i dalje skriva. Bugojanski ratni, ništa manje i mirnodopski, zločinac umjesto da robija u zatvoru, on je nagrađivana osoba u gradu iz kojeg je protjerao sve kršćane. Od Bugojna je taj bošnjački Bin Laden  napravio grad uzor koji pokazuje kakva treba biti Bosna i Hercegovina u budućnosti, i pokazao cilj muslimanske agresije na Hrvate i njihove prostore.
 
Mlaćin zločin, a federalni beha dio pun je takvih Mlaća, Travnik ima svoga Genjca, Sarajevo, Zenica, Fojnica... svoga Izetbegovića, nad beha kršćanima dovoljan je razlog čvrste diobe Bosne i Hercegovine  po nacionalnim entitetskim granicama. Svako protivljenje takvom uređenju te zajednice ravno je Mlaćinim zločinima, a onaj koji je  protiv taj je Mlaćo današnjice i sutrašnjice. Ratni zločini nastavljaju se u miru, a ratni zločinci utjecajni pojedinci i heroji bošnjačkog naroda, koje plaća hrvatski narod kroz razne harače i zulume. Bošnjački Bin Laden dobit će i ulicu u Bugojnu, kao spomen na ratne zločine i genocid počinjen nad Hrvatima katolicima. Nastavak bošnjačkog progona Hrvata ne bi bio moguć bez šutnje, a svaka šutnja je znak odobravanja, Svjetske zajednice, koja taj zločin promatra iz svojih fotelja, kao što je promatrala i u vrijeme muslimanske agresije na hrvatski narod i hrvatske prostore u Bosni i Hercegovini.
 

Vinko Đotlo

Očevidci svjedoci vjeruju u Boga i zbog toga je isključeno da su tom prilikom bili krivokletnici

 
 
Prošlih dana, baš u jeku obilježavanja obljetnice Hrvatskog križnoga puta, Ivo Josipović ponovi svoje teze o širokobriješkim fratrima kao legitimnom vojnom cilju. Budući da sam vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, iznijeti mi je kako zapravo stoje činjenice na kojima bi trebalo graditi istinu o tim danima. Nešto sam već od svega toga rekao 15. travnja na početku Josipovićeva govora o hercegovačkim pobijenim fratrima.
+http://www.radioljubuski.ba/media/k2/items/cache/d7e960533d903bed15f59cafb9744ff2_XL.jpg
Dr. Franjo Tuđman preuzimajući vlast progovorio je o pomirbi što je podržala većina hrvatskog naroda. U isto vrijeme progovorio je i o duhovnoj obnovi hrvatskoga naroda što je opet ta većina podržala. Zbog toga smo dobili Domovinski rat i na njegovim temeljima nastavljamo graditi svoju državu. S druge strane, Parlamentarna skupština Vijeća Europe 2006. pozva na međunarodnu osudu zločina totalitarnog komunističkog režima stavljajući ga tako uz bok nacionalsocijalizma i fašizma, čega se posebno sjećamo 23. kolovoza. A zapadni povjesničari još prije toga svrstali su Josipa Broza Tita na 9. mjesto suvremenih ubojica.

Uzimajući ovo u obzir lako shvaćamo da je Josipovićev spomenuti govor zapravo govor mržnje temeljen na lažnim »činjenicama«. Pristajući uz komunističke zablude on našu, valjda i svoju, hrvatsku državu nastoji svrstati na pogrješnu stranu. Provjerene činjenice, pak, idu ovako. Pročitao sam literaturu koju Josipović spominje, ali i više od toga iz istoga izvora. Rađena je na temelju lažnih izvješća o jugokomunističkom osvajanju Širokog Brijega 7. veljače 1945. To je uspješno dokazao povjesničar Vladimir Šumanović svojim člancima u Časopisu za suvremenu povijest, koje je Vicepostulatura kasnije prenijela u svome glasilu Stopama pobijenih kao i na portalu pobijeni.info.

Da franjevački samostan na Širokom Brijegu nije bio nikakva vojna utvrda, kaže i jugokomunistički plan napada od 5. veljače. U Arhivu vojnoistorijskog instituta u Beogradu pronašao ga je fra Andrija Nikić 1971. Jugokomunisti su, probivši crte obrane izvan samostanskog posjeda, u samostan ušli oko 10.00 a ubijanje 12 zatečenih franjevaca počelo je oko 16.00. O tome svjedoči njemačka literatura, literatura koju su pisali hrvatski vojnici, pa čak ponegdje i jugokomunistička literatura.

Što se točno događalo tih teških trenutaka rekli su također sljedeći čija svjedočanstva Vicepostulatura posjeduje. Tadašnji franjevački đaci, a kasnije hercegovački franjevci. Đaci civili koji su ostvarili različite karijere u društvu. Časne sestre koje su bile na dužnosti na Širokom Brijegu. Hrvatski vojnici u njemačkim postrojbama. Pripadnici jugokomunističkih postrojbi koji su zaista ušli u samostan, a ne da su o svemu čuli od svojih političkih komesara.

Izdvojio bih ovdje posebno svjedočenje mjesnog biskupa don Petra Čule. Odmah je ispitao što se to dogodilo na Širokom Brijegu, ne samo zbog toga što su jugokomunisti, nastojeći stišati negativan efekt svoga poteza, proširili priču da su franjevci pucali na njih i polijevali ih vrelim uljem. Biskup je jednostavno htio doći do istine. Saznavši ju obavijestio je o njoj nadležnu kongregaciju u Rimu već krajem ožujka, a jedan je od najzaslužnijih da je ubojstvo nevinih hercegovačkih franjevaca ušlo u ono glasovito Pastirsko pismo od 20. rujna 1945. Tada je to značilo staviti doslovno glavu na panj.

U obranu nevino pobijenih hercegovačkih franjevaca na Širokom Brijegu na svoj način ustao je i Vrhovni sud SR Hrvatske 1971. odbacivši presudu Okružnog suda u Splitu i dopustivši nastavak raspačavanja knjižice »Široki Brijeg« u kojoj je spomenuto da su pobijeni franjevci na Širokom Brijegu nevini. A bio je to, naglasimo, njihov jugokomunistički sud.

Promotrimo kratko i samo odvijanje ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca. Svi su ubijeni bez suda, osim fra Radoslava Glavaša koji je, zajedno s još 57 njih, za pola sata osuđen na smrt. Prvi hercegovački franjevac ubijen je 1942. Njih 15 bilo je na Hrvatskom križnom putu, 2 su ubijena na Kočerinu 21. svibnja. Ostalih 48 ubijeni su u jugokomunističkom »oslobađanju« Hercegovine. Pa i da se onih 12 na Širokom Brijegu ponašalo kako jugokomunisti kažu, što je s preostalih 36?

Svi navedeni svjedoci koje sam ispitao, a mnoge od njih i Crkveni sud u Mostaru, stavljali su najprije desnu ruku na Sveto pismo i prisezali da će govoriti istinu i samo istinu. Vjeruju u Boga i zbog toga je isključeno da su tom prilikom bili krivokletnici, jer to bi bilo odbacivanje vječnoga života kojemu se oni nadaju prispjeti. A na što su prisezali pisci jugokomunističke literature da bismo im mogli vjerovati?

Još treba napomenuti da vicepostulator pod prisegom na Sveto pismo ne smije zanijekati, skriti... niti ono što pobijenim franjevcima ide u korist niti ono što ih teško optužuje. Stoga će Vicepostulatura biti zahvalna ako joj Ivo Josipović ili bilo tko drugi pruži čvrste, jasne dokaze o ponašanju fratara čiji život i djelovanje ona istražuje. Ovo što do sada govori Ivo Josipović i slični očito ne spada u tu kategoriju.
 

fra Miljenko Stojić, Vicepostulatura

Nijedan od triju naroda ne smije biti jednakopravniji

 
 
U Bosni i Hercegovini svi narodi su jednakopravni, ali je jedan, bošnjački, jednakopravniji od svih drugih. Svi mogu reći što misle, sloboda govora, ali najbrojniji je najjači u tom govoru i najveće pravo ima na to. Svi imaju svoju istinu, ali bošnjačka je samo prava, jedina i priznata. Svi su se u građansko-vjerskom ratu za teritorij međusobno ubijali, jedino su Muslimani sjedili i mirno gledali, jer to nije bio njihov rat. Svi su činili ratne zločine, samo Muslimani ne, jer za njih su to radili mudžahedini i vehabije. Svi su vršili etnička čišćenja to samo nisu radili Muslimani, budući da su Hrvati, Srbi i ostali svojevoljno, humano, napustili svoja ognjišta, djedovinu i domovinu.
http://magazinplus.eu/wp-content/themes/magazin/slika.php?src=wp-content/uploads/2019/01/abdula-sidran-19.png&h=300&w=400&zc=1
Abdulah Sidran
 
Svi beha narodi imaju pravo na Bosnu i Hercegovinu, jer je to zemlja i Hrvata, i Muslimana i Srba, ali ipak najveće, neprikosnoveno pravo imaju Bošnjaci, jer oni zemlju otimaju drugima vjerujući u tursku pomoć da je Bosna i Hercegovina samo muslimanska. Svima je zajamčena sloboda, no najslobodniji su Bošnjaci. Svi imaju pravo govoriti kakvu Bosnu i Hercegovinu  žele, ali ipak mora biti po željama i planovima Bošnjaka. I tako unedogled tisuće i tisuće primjera koji pokazuju bošnjačku okupatorsku politiku uređenja Bosne i Hercegovine samo po njihovim muslimansko-osmanlijskim planovima i viđenjima. Muslimani Bošnjaci su već politički okupirali Bosnu i Hercegovinu, još je jedino pitanje vremena kada će to zaokružiti i teritorijalno.
 
U vremenu hoda do tog isilovski opasnog cilja zemlja u svim egzistencijalnim segmentima propada, i nestaje u svakom obliku. Razlog toga je što bošnjačka strana ne priznaje nikakvu drugu ideju buduće Bosne i Hercegovine osim svoje, zacrtane u Alijinoj Islamskoj deklaraciji, te dijelom realiziranoj u građansko-vjerskom beha ratu za teritorij. Niti dvadeset i četiri godine poslije oružanog sukoba Bošnjaci ne prihvaćaju niti hrvatsku, niti srpsku, niti europsku ideju budućeg uređenja hrvatsko-muslimansko-srpske beha zajednice. No, ipak bez obzira na silni muslimansko-bošnjački unitarizam, što je zapravo nastavak muslimanske mirnoratne, ili ratnomirne okupacije, u zemlji postoje, i zauvijek će postojati, tri ideje, tri puta, tri istine, tri sadašnjosti, te zasigurno i tri budućnosti. To je nepobjediva, i ničim rušiva činjenica koja je egzistirala prije rata, i koju je beha sukob ne samo potvrdio već još više označio u njihovim posebnostima i razlikama.
 
I nikako taj tronožac na kojem je Bosna i Hercegovina u prošlosti stajala, i kojeg je cunamijski zadrmao i razdrmao građansko vjerski beha sukob, on je i dalje, zasigurno jedini i bezalternativni, temeljac bilo kakve živuće beha bošnjačko-hrvatsko-srpske zajednice. Sruše li dvojica jednog, ili jedan sruši dvojicu zauvijek je srušen svaki oblik europske, slobodno demokratske Bosne i Hercegovine.
 
Zasigurno i ovo svjetsko održavanje na aparatima smrtno bolesnog beha društva vodi zemlju u trajni nestanak. Čak i neki bošnjački pojedinci iz akademskih, političkih, vjerskih i književnih struktura priznaju da Bosne i Hercegovine više nema. Za današnju Bosnu i Hercegovinu koja više nije ni ostatak ostataka nekadašnje beha zajednice, a kakvu su svojim unitarizmom, radikalizmom, islamizmom i isključivošću uspjeli i uspijevaju svijetu pokazivati, prikazujući je održivom u neodrživosti bošnjački pisac Abdulah Sidran kaže: "Ona, u nekom ozbiljnom smislu, ne postoji. Postoji ono što je državni kostur, administracija. Jednom sam napisao da bosanska država, bh. država, postoji samo kao fiskalni terorist, a da njen građanin od te države nešto ima, dobiva, da ona o njemu mari, brine, takva dimenzija ove države ne postoji, ni u kojoj oblasti".
 
Na Sidranovo negiranje Bosne i Hercegovine ne reagira bošnjačko čelništvo, što je znak da i oni ne priznaju njeno postojanje. Istinu o Bosni i Hercegovini, koja glasi da ona ne postoji, smiju govoriti samo Bošnjaci, ali ne i drugi narodi. To je pokazatelj da su u Bosni i Hercegovini  svi slobodni samo su Bošnjaci slobodniji, svi ravnopravni muslimani Bošnjaci ravnopravniji. Bošnjačka cenzura beha istine svjetlosnom brzinom ubrzava trajni nestanak Bosne i Hercegovine. Jedina kočnica koja može zaustaviti Bosnu i Hercegovinu na putu u provaliju iz koje ju nitko više ne će moći, niti htjeti izvući, je bošnjačko priznanje te istine. Onako javno i bez ikakva uljepšavanja kako ju je priznao bošnjački pisac, jedan od mnogi hrabrih Bošnjaka koji je smiju i otvoreno izreći.
 
Bošnjačkim priznanjem istine kako Bosne i Hercegovine nema, i da je ostao samo kostur, kako priznaje Sidran, moglo bi se u tom kosturu izgraditi neka nova Bosna i Hercegovina, zajednica u kojoj ne bi bilo ni ravnopravnijih, ni slobodnijih, ni jednakijih, već zaista zajednica ravnopravnih, slobodnih jednakopravnih Bošnjaka, Hrvata, Srba i ostalih. To je budućnost, i jamac opstanka Bosne i Hercegovine.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Subota, 16/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1899 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević