Get Adobe Flash player
Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Ne krene li demografska obnova, Hrvatska će 2030. imati 3,9 milijuna...

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Mediji imaju moć a Vlada odgovornost     Vijest da...

HUOJ-ov namaz manipulacije

HUOJ-ov namaz manipulacije

Andrej Macana treba otpustiti, prije nego mu dođe...

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Popis onih koji su u Saboru podržali izglasavanje Zakona o genetski...

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

"Srbi na okup!" na profesorov...

  • Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:36
  • Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:29
  • HUOJ-ov namaz manipulacije

    HUOJ-ov namaz manipulacije

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:21
  • Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    utorak, 20. veljače 2018. 21:58
  • Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    četvrtak, 22. veljače 2018. 16:59

Dvonacionalni teritorijalni ustroj tronacionalne države ne jamči ravnopravnost i konstitutivnost Hrvata

 
 
Nema bosanskohercegovačkog izlaska iz građansko-konfesionalnog sukoba, koji je vođen i koji se još uvijek vodi samo drugim sredstvima za teritorij a time i za njenu neku teritorijalnu budućnost, koja je različita koliko su različite i beha nacionalne i vjerske razlike sve dok se u toj krčmi pogašenih svjetla ne čuje jedan zajednički bošnjačko-srpsko-hrvatski glas. Bosna i Hercegovina zna gdje pripada i kamo ide. Samo onda kada sva tri njezina naroda, dakako i ostali, ujedine svoj cilj, definiraju ga, potvrde sami sebi i svima onima koji se sa svojim prljavim interesima sukobljavaju u toj razrušenoj i ispregrađivanoj zemlji i kažu zajedno Bosna i Hercegovina zna gdje je bila, gdje je sada i gdje pripada, zatihnut će oružje i vidjet će se obrisi njene budućnosti.
http://tuzlalive.ba/wp-content/uploads/2014/04/priboj-vozfoto-milos-cvetkovic-_f.jpg
Ništa je ne može pokrenuti naprijed iz ovog stanja nestajanja, gotovo je sve probano i isprobano kako od strane povijesnih okupatora, nametnutih ideologija, snage broja nekog njenog naroda kao zajednička spoznaja njenih naroda gdje je Bosna i Hercegovina bila, tko je bio, i tko se opet kao okupator želi vratiti i okupirati je, te gdje zemlja pripada. Ovakva kakva je sad, ni na nebu ni na zemlji, ni cjelovita ni potpuno podijeljena, ni europska ni orijentalna, ni demokratska ni zemlja ravnopravnih naroda, ni slobodna ni neovisna, ne samo da ne zna gdje pripada, već naprosto i ne pripada nigdje, nikome, a po nečemu je pak svugdje i svačija pomalo. No, najmanje svoja, najmanje svojih povijesnih koljenovića koji su je u prošlosti ustrojili kao europsku kraljevinu, i tu kraljevsku krunu ostavili na čuvanje u Vječni Grad. Najmanje je danas njihova koji su je čuvali i očuvali u europskom identitetu, branili i dijelom obranili od svih osvajača i okupatora što su prošli i koji se žele opet vratiti na njezine prostore i u njezinu suvremenost. Onoga momenta kada su okupatori i ideolozi prepolovili broj njezinih koljenovića i kada su zbog toga morali odnijeti kraljevsku krunu u Vječni Grad, Bosna i Hercegovina je počela lutati i pritom je izgubila cilj i nije znala gdje pripada, zbog čega je sve više, kao i sada vraćala se i vraćaju je u prošlost okupatora i okupatoru, umjesto hoda u europsku budućnost i slobodu. Povijesno samoizgrađeni most koji je spajao Istok i Zapad, polutisućljetna je meta onih što su Istok osvojili i vjerski razorili i gotovo neometano krenuli u osvajanje i rušenje i Zapada. Rušenjem mosta pokazuju da je osvajanje nezaustavljivo i zbog toga što ih neki iz Bosne i Hercegovine i pozivaju da je opet okupiraju a da im to ponovno okupiranje Bosne i Hercegovine omogućava ostvarenje cilja kojem su 1683. godine pod Bečom bili na domak.
 
Ni daytonski pokušaj dijelenja Bosne i Hercegovine s namjerom da se kaže gdje je neprolazna granica svjetova, kultura, vjera i civilizacija, nezaustavlja osvajački povratak okupatora, koji je glavni razbijač beha zajedništva u razlikama. Razbijanje tog zajedništva Bosna i Hercegovina se sve više razbija u svom zapadnom, europskom identitetu u kojem je izgrađena kojeg je suizgrađivala u vremenu svojih kraljeva sve do te povijesne tragičnosti kada je njezin narod porobljen i pretvoren u raju, a svoj goli život plaćao skupim dankom u krvi, i prisilom prihvaćao islam.
 
Osvajanje Bosne i Hercegovine početak je krvave razgradnje njenog kršćanskog zapadnog identiteta, koji u nešto drugačijem obliku i s nešto sofisticiranijim sredstvima se odvija i danas. I zato Bosna i Hercegovina ne zna gdje je, kamo ide i dokle će stići, kad stoji i nestaje. Više stoga i nije most između Istoka i Zapada, nije granica podijeljenog Rimskoga Carstva, nije svjesna svog identiteta, zapravo i nema ga jer joj brojniji narod nameće malo, malo pa neki novi znak čime je izvučena iz Europe i Europa istjerana iz nje. Zarobljenik je osmanlijske prošlosti zbog čega nikako da se usmjeri u budućnost što je jedini uvjet da spozna gdje pripada.
https://genocideinbosnia.files.wordpress.com/2011/01/bosnian-genocide-bijeljina-massacre-in-march-1992-71.jpg
A sve dok politički, s aspekta jednakog beha odnosa sva tri naroda prema agresoru i njegovu krvavom vremenu polutisućljetnog ubijanja beha nacionalnog i vjerskog identiteta, ne raščisti s tim razdobljem nazvavši ga pravim imenom, onim kakvo je samo sebi dalo i kakvo je zaista bilo, okupator i ubojica, krvavo i tragično, nema zajednički ni pogleda ni putova u budućnost. Svaka beha strana ima svoj put u budućnost, dakako iz različite sadašnjosti. Sadašnjosti koju čak opet ni jedan narod ne priznaje zajedničkom te dakako istom. Jer ona zapravo i jest takva, različita kao što su i beha sastavnice različite, nejednaka kao što i beha razlike nisu jednake, neravnopravna kao što su i beha narodi neravnopravni u njoj.
 
Za suvremene Bošnjake Bosna i Hercegovina je, kako govore, cjelovita zemlja, a istina je daleko od toga. Cjelovitost nije samo stanje ograđeno međunarodno priznatim granicama, ono mora biti priznato u prvom redu od svojih naroda. A to nije tako, jer ta cjelovitost nije priznata kako od Srba tako i od Bošnjaka. Srbi priznaju samo cjelovitost svog entiteta, njega brane, njegove važne datume slave. Bošnjaci pak ne priznaju beha cjelovitost sve dok tu zemlju vide i čine sve da opet postane osamdeset i prva pokrajina Osmanskoga Carstva i ostavljaju je u amanet okupatoru. Ni jedna ni druga, ni srpska ni bošnjačka cjelovitost nije bosanskohercegovačka cjelovitost. I stoga Bosna i Hercegovina danas nikako nije cjelovita zemlja. Više je cjelovit po nekim dijelovima, srpski entitet negoli Bosna i Hercegovina, budući da se cjelovit srpski genocidni entitet nalazi u Bosni i Hercegovini, a čak ni dijela Bosne i Hercegovine nema u tim genocidnim okvirima koje je svijet priznao i ozakonio. U Daytonu je priznata Republika srpska, ali ne i Republika Bosna i Hercegovina već samo pod imenom Bosna i Hercegovina.
 
Te dvije radikalno suprotstavljene strane, velikosrpska i velikobošnjačka, stoga su podjednako brutalne ubojice Bosne i Hercegovine. I ne samo Bosne i Hercegovine, već i ubojice Hrvata i njihova prava na svoju Bosnu i Hercegovinu. Dvadesetogodišnje političko, a dijelom i fizičko ubijanje Hrvata dovelo je taj narod u vrlo neravnopravan položaj u odnosu na Srbe i Bošnjake. Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini je neravnopravan naspram Srba i Bošnjaka, ne samo politički zbog odgurnutosti, odbačenosti na beha marginu odlučivanja, gradnje i sugradnje bosanskohercegovačke budućnosti. Oni su neravnopravni, a to je još teže u teritorijalnoj podijeljenosti zemlje između druga dva beha naroda. A zapravo teritorijalna neravnopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini razlog je svake druge neravnopravnosti u koje su ugurane, i koje su im nametnute. Znaju to dobro i Srbi i Bošnjaci, te su zbog toga ujedinjeni protiv hrvatskog prava na nacionalni entitetski okvir unutar cjelovite Bosne i Hercegovine. Ostvarenje tog cilja, realizacija tog prava, prava na ravnopravnost, moguće je jedino kroz mirno, europsko, demokratsko, i dijaloško federaliziranje Bosne i Hercegovine. Jer, federaliziranje Bosne i Hercegovine nikako nije i dublja podjela podijeljene zemlje. Još manje federaliziranje Bosne i Hercegovine nije put njezina raspada, niti kraj njenog raspadanja, jer ništa snažnije ne raspada ovu zemlju kao što je raspada ovo raspadajuće stanje, koje traje četvrt stoljeća i kraj mu se još ne vidi.
 
Zbog toga jedini način zaustavljanja ovog raspadajućeg stanja, koje održavaju i u datom trenutku kojeg vide prikladnim za to, ubrzavaju Srbi i Bošnjaci kako bi zabetonirali osvojene i etnički očišćene prostore, je upravo federaliziranje zemlje. Ovakav dvonacionalni teritorijalni ustroj tronacionalne Bosne i Hercegovine ni po čemu ne jamči ravnopravnost i konstitutivnost Hrvata, kako unutar bošnjačke, navodno cjelovite Bosne i Hercegovine, tako ni u stvarnoj cjelovitosti etnički čistog srpskog entiteta unutar još neki postojeći beha granica. Stoga samo federaliziranjem i u federaliziranoj Bosni i Hercegovini, s tri nacionalne federalne jedinice sa četvrtom glavnim gradom Sarajevom, tih federalnih entiteta unutar od sva tri naroda priznate i branjene cjelovite Bosne i Hercegovine, bila bi stvorena mogućnost da sva tri naroda znaju gdje pripada Bosna i Hercegovina i kamo ide. Dakako u ravnopravnosti, jednakosti, slobodi i demokraciji.
 

Vinko Đotlo

Kanadski Hrvati gledali film o ubojstvu 66 hercegovačkih franjevaca

 
 
U nedjelju, 22. ožujka, u dvorani Hrvatskog franjevačkog centra »Kraljica Mira« u kanadskom mjestu Norval, brojno hrvatsko iseljeništvo okupilo se na projekciji dokumentarnog filma o ubojstvu 66 hercegovačkih franjevaca za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća. U emotivni susret, koji je na trenutke izazvao i suze ganuća, uveo je crkveni zbor »Kraljice mira«. Izveli su hrvatsku himnu i pjesmu »Božja Ljubav« pod ravnanjem Tomislava Nosića.
Film scenaristice i redateljice Nade Prkačin osvjetljava zakopanu istinu o kojoj se godinama šutjelo te otkriva razmjere jugokomunističkih zločina u BiH. Osim na mučeničko svjedočanstvo franjevaca, film je mnoge od sudionika promocije, podrijetlom iz svih krajeva Lijepe naše ali i iz BiH, podsjetio na opstojnost hercegovačkih korijena koje i sami baštine. Stvaralački duh u ljudima je neuništiv i naraštajima poslije nakon brutalnog duhovnog i materijalnog pustošenja 1945. i u poraću. Upravo hrvatsko iseljeništvo svjedoči kako je svojom marljivošću, znanjem i sposobnostima uspješno integrirano u najrazvijenije zemlje svijeta, pa i u Kanadi i SAD-u.

Nazočne je najprije pozdravio fra Marko Puljić, župnik Hrvatskog franjevačkog središta u Norvalu, koji je nekada djelovao u župi Sv. Petra i Pavla u Mostaru (1981. – 1983.). Potresnu emociju izazvalo je fra Markovo podsjećanje kako je jugokomunistička vlast dane kada su ubili franjevce u Mostaru i Širokom Brijegu prenamijenila u spomen na »osloboditeljske datume«. U bivšoj državi, naime, 7. veljače u Širokom Brijegu slavljen je kao Dan oslobođenja Lištice (Široki Brijeg su preimenovali u Lišticu), a 14. veljače kao Dan oslobođenja Mostara. Zgraža činjenica da su upravo tih nadnevaka u spomenutim mjestima ubijeni franjevci čije su okolnosti stradanja opisane u Laudatovom filmu. Dane masakra nedužnih ljudi ubijenih iz mržnje prema vjeri slaviti kao dane oslobođenja grada primjer su još jedne bezobzirne manipulacije historiografijom koju ovaj film po iskazima svjedoka i temeljem arhiva demantira. Ipak, uvijek su postojali ljudi koji su u tišini svojih domova znali što se uistinu dogodilo, pa je i fra Marko na promociji filma podsjetio na ohrabrujuću i plemenitu misao jednoga vjernika u Mostaru, koji mu je 1982. rekao: »Ne brinite, ti ljudi žive u našim srcima. Žrtva tih mučenika uvijek će u nama živjeti!«.

Župni vikar fra Tomislav Pek, u prigodnom obraćanju, žrtve fratara stavio je u kontekst nevinog stradavanja kršćana diljem svijeta što se na najstrašnije načine i danas događa. »Samo tebe volim, draga nacijo, samo tebi služim, oj, Croatio! Što si duša, jezik, majka, a ne znamen, za te živim i umirem, samo za te, Amen« – tim je stihovima hrvatskog velikana A. G. Matoša producentica filma Ksenija Abramović pozdravila nazočne, istaknuvši kako se i tim filmom pokazuje želja Laudata za služenjem istini, Crkvi i domovini, izloženoj mnogim zabludama. Demokracija je vrijeme za detronizaciju političkih i povijesnih laži koje su godinama živjele i još uvijek se nastoje promicati među Hrvatima, gdje god bili. Matoševi stihovi izazvali su pljesak nazočnih, kao i priznanje i čestitka Abramovićke Hrvatima u Norvalu da njihov duh doživljava kao da žive u hrvatskoj domovini, a ne na udaljenom kontinentu. »U Norvalu se zaista osjećam kao svoja na svome, kao da sam među Hrvatima u Hrvatskoj. Iako daleko od vaše rodne grude, u svojim srcima, svojim konkretnim življenjem, govorom, kulturom, još uvijek ste tako duboko hrvatski svjesni. To raznim načinima i programima njegujete i ne želite izgubiti. Hvala vam što ponosno, s naraštaja na naraštaj, pronosite hrvatsko ime svijetom« – poručila je Abramovićka hrvatskoj zajednici u Norvalu. Također im je predstavila projekt i pripremu pokretanja Laudato obiteljske televizije (LTV) s kršćanskim vrjednotama. Pozvala je nazočne da podrže tu televiziju članstvom u Klubu prijatelja LTV-a, što su hrvatski ljudi, kao toliko puta dosada kada je u pitanju dobro njihovog naroda, odlučili učiniti. U ozračju i tom prigodom učvršćenog domoljublja i vjere, na kraju promocije svi su punog srca zapjevali pjesmu »Bože, čuvaj Hrvatsku«.

Nakon iznimno uspješnih projekcije Laudatovog filma u New Yorku i Chicagu u SAD-u, treća projekcija filma »In odium fidei – Iz mržnje prema vjeri« u Norvalu zadnja je održana u hrvatskim zajednicama koje na sjevernoameričkom kontinentu vode franjevci Hercegovačke provincije Uznesenja BDM.

Abramovićka izražava veliko zadovoljstvo zajedništvom domovinske i iseljene Hrvatske koje je toplom dobrodošlicom i gorljivom susretljivošću najkonkretnije doživjela za svoga dvotjednog boravka u Americi i Kanadi. Film je podsjetio na duhovne velikane, mučenike Katoličke Crkve u Hercegovini, no svojom promocijom bio je i u službi povezivanja i dodatnog jačanja veza među Hrvatima u domovini i svijetu. Na tome će Laudato raditi i graditi i u budućnosti! Sljedeće su projekcije filma »In odium fidei – iz mržnje prema vjeri« u BiH: Posušje – 25. ožujka; Široki Brijeg – 26. ožujka; Gorica – 27. ožujka; Međugorje – 28. ožujka.(www.laudato.hr)

Hrvatski narod je jedan narod kako danas tako i prije četrnaest stoljeća

 
 
Pismo dida Vidurine
- O Marice oko didovo jesi l´ mi bila u Crikvi, jel šta svićenik naredija.
- Ma jesam dide, priko volje će Marica.
Ma, Bože mi prosti, bolje bi bilo da... (vidi Marica da će je did prikorit pa promini umisto bolje bi bilo da nisam išla u bolje bi bilo da) sam išla u Novu.
Dide bila sam na Gorici  i zaboravila sam ti reć jutros, nigdi si bija izaša, da je ovu misu prinosila hrvatska televizija, jer je ovu nedilju misnim slavljem obilježen Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini.
Misu ti je predvodia predsjednik Hrvatskog Caritasa varaždinski biskup Josip Mrzljak. A bija je i naš biskup Franjo Komarica.
 
- Ma gleda sam zlato moje, gleda sam ja, di neću misu na televiziji gledat kad nisam moga sam ići, znaš da me liđa muče, ukočilo me ćerce moja. A i baba je odma zvala, do kosovića se čulo. A šta te naljutilo, srićo didova.
- E dide, imamo li mi Hrvati svoju domovinu!?
- Gleda did, okrećući se prema Marici jel dobro čuje, ma naravno da imamo oko moje!
- Ja, i je li ta naša domovina ima svoje ime, umiljato će Marica. Je li ta naša domovina ima svoje ime Hrvatska!?
- Naravno, zlato moje! Sveto ime Hrvatska, evo već 14 stotina lita, veselo će did. A zašto me to pitaš, kad znaš i sama da je tako?
http://cdn.doznajemo.com/wp-content/uploads/2012/04/povijest_hrvata.jpg?d6ec9c
Kralj Tomislav iz Duvna
 
- E pa dide, pa gleda si i sluša misu i jesi čuja šta naši biskupi govore: te Bosna te susjedna Hrvatska, te naša domovina Bosna i Hercegovina, te da se solidariziraju s nama Hrvatima ovdje u ovoj zemlji BiH naša braća iz Hrvatske i tako dalje i tako dalje k´o da smo mi tamo niko pleme u Abesiniji i šalju nam tamo nika braća iz Hrvatske milodare da nas ljudožderi ne pojidu daleko od naše rodne grude, naše daleke domovine Hrvatske, ljutito će Marica.
 
- A to je, zato si se ti najidila srce moje, poskakuje did i malog Luku sida na krilo.
Je u pravu si, kako da se čovik ne najidi kad naši pastiri tako govoridu i kako ćemo unda naprid, kako da domovina napriduje kad oni koji su prvi tako falidiju.
A to je vrlo važno pitanje, dico moja, šta bi niki rekli krucijalno pitanje i na njemu se vidi ´koje gori a ´ko doli, ´ko je Rvat Oca Domovine, a 'ko Rvat priučeni!
Da se razumimo nema nitko ništa protiv milodara, da se braća miđusobno ispomažu u nevolji, ta zar i mi tako ovdi ne kupimo i šaljemo potrebitima.
Ma samo su trebali naglasiti naše jedinstvo, da smo jedan narod istog imena hrvatskog i da tako imamo istu domovinu što su nan je preci naši namrli i dali joj sveto ime Hrvatska i da je domovina jedna ko što je i jedna majka i da ćemo biti jedno i da će biti naše Kroacije dok nam bije naše srce junačko.
Eto tako su tribali govorit, tako su tribali s oltara divanit i svit prosvićivati, evanđelje navišćujući, vrteći kapom će did.
- Treba istinu reć, biskup Mrzljak je i reka da smo jedan narod, dopuni baba tresući didovu kapu šta mu je na pod pala. Na i čuvaj je, ne plisni je, vidiš li da je misna, galami baba i stavlja didu kapu na glavu.
 
- Tako je dide, prikljući se dragovoljac Jure, tako je, nije to nevažno pitanje, nego je to temelj na kojem se kuća gradi.
A sićaš li se dide kad sam ono govorija na početku, kad smo kupili prvi kalašnjikov i za njega dali, jel ´no, tisuću i tristo maraka, a već su ga bili platili naši emigranti u Nimačkoj i poslali nam za obranu, da je to prvi znak da ne bude dobro izišlo kao ni to što naš Vranjo ne inzistira ne na nikakvoj konfederaciji nego na nezavisnosti i ujedinjenju naše Rvacke ka šta se ujedinila Istočna i Zapadna Njemačka.
E da smo na tome istrajali i ka takvoj nezavisnosti išli lustraciju provodeć sigurno da danas ne bi ovako završili i ovim temeljnim pitanjima raspravljali i toplu vodu otkrivali zarad dice komunizma i raznih naših mlakonja.
Ta da smo i do dan danas ratovali sigurno bi nas manje poginulo i znali bismo da ginemo za jednu i jedinstvenu i cjelovitu Hrvatsku! I kad li tad li bismo se izborili za svoje na svome za vike vikova!
A ovako vidimo što je nama naša borba dala da imamo kiflu od države Hrvatske i da smo mi ovdi u BiH ostali vanka kuće i da nas se u miru đavlijem ubilo preko tri tisuće branitelja i ne vidimo izlaz iz ove kalvarije nego je svaki dan sve gore i gore, sve je banda rasprodala i zadužila nas do sedmog kolina, sve će uzrujanije dragovoljac Jure.
 
- De, de, smiruje did Juru, znaš da ti uvik govorim da se nastojiš ne jidit, škodi ti zdravlju, a ništa nećeš prominit.
- Ma nek škodi, ma neću bandi šutit, nisam ni kad je grmilo i sivalo!
- A Jure kome govoriš, al´ te ja ne svaćam, pa kažem u pravu si, opet smiruje did,  ma ne daj đavlima da te ljute, naša borba triba rabre i strpljive, požrtvovne i postojane koji ne će razum gubit i ugrozit naš sveti cilj za domovinu našu dajući se isprovocirat.
- E  strikane moj, zagrli i mali netijak Ivan Juru, i doda kako je sve to zabrinjavajuće kako naši vođe olako shvaćaju to pitanje domovine. Eno zar i naša prisidnica nije u nikom govoru rekla da imamo dvi domovine ka šta je i Karamarko na onim predizbornim skupovima ovdi kod nas govorija da smo jedan narod sa dvije domovine, a što sad i neki naši biskupi govore.
- Ma to je Komarica i prije govorija, znaš da je i prije istica naš zavičaj, našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, uskoči Marica.
- Da zar je niko zaboravuja da je on primija i onu limariju od zločinačke srbske tvorevine ča je zovu Ripublika iz ruku Milorada Dodika, dal ka zahvalu što su bile mirne i pokorne ovce za klanje i protjerivanje, ljutito se nadoveza dragovoljac Jure.
- To mi ne spominji, jer ću poludit ka šta i ti znaš, prisiče uznemireno did.
http://ljubuski.net/sites/default/files/styles/velika/public/slike/djed.jpg?itok=hIIYBspS
- Je, ma sve znam, neda se smesti Ivo, al da se vratim na domovinu, upravo je neshvatljivo da tako olako mogu oni na vrhu navoditi vodu na miln neprijatelja naših i naše domovine. Zapravo možda je bolje reći da je shvatljivo kad se zna di su se i kako neki razvijali i koliko im je Hrvatska značila.
Baš zato, zbog toga što je zbog svih dosadašnjih pripuznih politika u velikoj mjeri "uškopljeno" današnje pravaštvo i hrvatstvo, triba jasno i glasno reći i Karamarku i onima koji dijele takve njegove stavove da je svakom svjesnom Hrvatu jasno da je hrvatski narod jedan narod kako danas tako i prije četrnaest stoljeća kada je nastanio svoju današnju postojbinu i učinio je svojom domovinom dajući joj svoje izvorno i naravno ime Hrvatska!
Ta zemlja se prostirala i prostire na više pokrajina koje su imale svoja zasebna imena i prije dolaska Hrvata, a neka su nastala poslije. Neke pokrajine su formirane za vrijeme vrhovničke vlasti hrvatskog naroda, a neke su osvajačkim nasrtajima razno-raznih agresora bile okupirane s pokušajem privremenog ili trajnog njihovog izuzimanja iz sastava hrvatske domovine priključivanjem drugim okupacijskim tvorevinama uz protjerivanje, odnarođivanje i genocid hrvatskog naroda na tim područjima.
 
Hrvatski narod je uvijek bio svjestan tih zločinačkih nasrtaja i uz velike žrtve se borio da obrani sve svoje zemlje kao jedan jedinstveni dom, kao jednu svoju domovinu: Hrvatsku!
Nikada hrvatski narod nije prihvatio kao konačno rješenje gubitak neke svoje pokrajine pod naletom trenutno jačeg osvajača i zlokobnih svjetskih tokova, nego se uvijek borio za njihovo oslobođenje ispod tuđinskog jarma i vraćanje pod krilo svoje hrvatske majke, hrvatske domovine kao jedinog sigurnog utočišta za sve Hrvate, za cjelokupni hrvatski narod!
Imajući u vidu sve to i današnje stanje kada su hrvatske povijesne zemlje Bosna i Hercegovina formirane kao dio države BiH onda možemo reći (na trenutak zaboravljajući Hrvate na hrvatskoj zemlji u Vojvodini i Crnoj Gori!): Mi smo jedan narod s jednom domovinom (Hrvatskom!), a živimo u dvije države!
Dakle triba jasno i glasno svima reći, usprkos današnjoj žabokrečini u kojoj se nalazi pokoreno hrvatstvo, da je Hrvatski narod prostore današnje države RH i države BiH, između ostalog, kao jedinstveni prostor nastanio prije 14 stoljeća i učinio ga svojim, svojom Domovinom, svojim kraljevstvom, svojom državom!
Narod može pasti u ropstvo, izgubiti dio ili cijelu državu, živjeti u više država, ali ne može izgubiti svoju Domovinu. Zapravo dok je narod svjestan, sebe, svoga jezika, svoga imena, svoje prošlosti, svjestan je i svoje Domovine i raditi će na stvaranju svoje cjelovite države i tako zaštititi sebe i svoja buduća pokoljenja u svojoj cjelovitoj i slobodnoj kući. Jer narod bez države je u ropstvu, u okupaciji i  opasnoj ovisnosti o drugim državama.
 
- O srce didovo održa si nam pravi govor, dođi ´vamo da te did ljubi, e di je naš Antiša da te čuje, da vidi da još ima kremen Rvata šta se ne boje reć šta je pravo pa kom drago kom krivo.
Ma dite moje triba tebe za profešura rvatstva dat ovim našim predvodnicima da se nauče ča to znači Rvat biti i za svoj rod se borit, da znaju da rod bo svoj štuje onaj ko na prošlosti budućnost si snuje, da znaju kukavice jedne da navik živi onaj ki zgine pošteno!
O di su Zrinski Frankopani di su ona Lava dva,govori did i unuke svoje ljubi, a oči mu suze u daljinu gledeć.
 
- Da, bravo Ivane, zagrli ga i njegov braco Luka, možemo reći, ka šta nam je govorija fra Berislav, da je domovina isto što i narod, živi narod sa svim svojim vrijednostima, uspomenama, postignućima gospodarstva, umjetnosti, znanosti i kulture, narodnim običajima, patnjama i nadama. Zapravo domovina je naša svijest, naše narodno sjećanje, povijest i stremljenje, domovina je živi narod koji zna za sebe. Ka šta pisnik poji: Hrvatska je riječ koju naučih od majke i ono dublje u riječi s Hrvatskom me veže ija kao Hrvat brat sam sviju ljudi i di god krenem sa mnom je Hrvatska!
Narod hrvatski je, dakle, jedan i tako ima i jednu domovinu koja se zove narodnim imenom hrvatskim i tko to može zamisliti narod izvan svoje domovine!?
Tko to može reći Duvanjskom polju koje je vidilo krunidbu Kralja Tomislava da ono nije više u domovini Hrvatskoj!?
Tko to i zarad čijih interesa dijelove naše napaćene didovine proglašava posebnim domovinama dok nam je majka Hrvatska živa i za život se bori!?
Tako je i hrvatski narod kroz svoju burnu i tešku povijest prošao mnoge faze u kojima je gubio vlast na svojim prostorima, ali je uvijek težio da sve svoje zemlje, na području svoje domovine, ujedini u jednu državu.
Tomu je i uspjelo, u najvećoj mjeri, 10. travnja 1941., jer je bio svjestan svoje jedine domovine Hrvatske. Zar tada onaj Hrvat iz Trebinja, Senja, Sarajeva, Zagreba, Banja Luke, Bjelovara… nije sa najvećom radošću dočekao ostvarenje višestoljetnog sna - uskrsnuće svoje nezavisne države na najvećem dijelu svoje Domovine.
Bi li to uspio da su mu neprijatelji nametnuli razdijeljenost i nejedinstvo s domovinama: Bosnom, Hercegovinom, Slavonijom, Dalmacijom…
Hrvatska Domovina je Hrvatska Majka i ako su nam majci otrgnuli ruku nećemo, valjda, tu otrgnutu ruku uzeti za Domovinu, pa onda dalje, kako je dušmani budu kidali, prst, nokat, što li!?
Ta i Njemačka je bila nasilno razdijeljena na dvije države i jesu li onda istočni i zapadni Nijemci živjeli u različitim domovinama ili u različitim državama?!
I u naše obrambenom Domovinskom ratu pred velikosrpskom agresijom je Hrvat iz Livna kao i iz Viteza stao u obranu svoje domovine hrvatske, jednako kao i Hrvat iz Splita i Varaždina, jer je bio svjestan da je on koji živi u državi BiH jednako u domovini Hrvatskoj, kao i Hrvat koji živi u RH.
Bio je svjestan da može živjeti u slobodi i uživati plodove svoga rada samo u svojoj cjelovitoj državi i u zajedništvu svog naroda u svojoj domovini.
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/bf/Flag_of_the_Croatian_Republic_of_Herzeg-Bosnia.svg/300px-Flag_of_the_Croatian_Republic_of_Herzeg-Bosnia.svg.png
Zato smo se borili, ali voljom svjetskih moćnika i domaćih beskralježnjaka i poslušnika to nismo uspjeli ostvariti, propustili smo povijesnu priliku, i danas imamo državu RH i državu BiH, i vidimo da nismo slobodni. Niti ćemo biti s obzirom kako govore o domovini niki koji nas vode kako u crikvi tako i u politici.
- O bravo, bravo ime didovo, zlato didovo i ti si moj profešur ka i Ivo, razdragano će did gledajući u ozarenog Juru. Zaista, Luka, lulo didova, dobro zboriš i to šta si reka velim dilom na dušu ide našem Vranji ka šta je dobro to Jure odmah na početku rata reka, a ti evo posli skoro dvajstipet lita to još bolje obrazložia.
Eto Marice opet si ti nas uplela u još jednu hrvacku raspru, veselo će did tapšući dragovoljca Juru dajući mu do znanja da je ima onda pravo kad se i did nije sa svime slaga, jer da smo goloruki, a oni imaju sve, i ne možeš kad je svit na njiovoj strani i tako dalje đava im sriću odnija!
 
- Da dide, kako se može objasniti što naši biskupi zbore pa ipak oni nama dobro žele. Pa znano je da naše crikve nije bilo davno bi nas neprijatelji rastrgli i raspršili po bilom svitu bez nade u naš opstanak. Ne virujem da ikoji imaju zlu namjeru i da svisno služe neprijateljima našim, pa ipak imam gorak okus u ustima od ovakvih njihovih propusta da uvaže našu povist, ovo o čem govorimo. Pa nije valjda dide da samo mi kao niko čuđenje svitu ovako mislimo zajedno s onih pola milijuna pobijenih i poklanih kremen Hrvata što ih crna zemlja krije po svojim jamama i vrtačama bez križa i znamena.
- E srce didovo duboko oreš. A šta ću ti reć, kad i sama znaš da nas ima svakakvih i nije svak rabar, nima svak rabro srce, nima svak čistu dušu, nije svak od riči kad nas ima i potkupljivih, zasukanih, prodanih i zadrtih, kukavnih, koji zarad svoje koristi su spremni služit svemu šta im daje važnost u svitu, šta im puni korito i tako ih čini robom tila i đavla udaljujućih i od Boga i od svoje braće, svoga naroda i riči istinite.
Mnogi su se odnarodili, mnogi su zabludjeli i postali mlakonje, nemajući rabrosti reći istinu jer su mnoge ove ideje oblaćene i ozloglašene kao i oni koji su ih nekad oživotvorili tako da oni nastoje ići putem manjeg otpora ne bi li izokola došli do ovoga o čem mi pričamo.
 
Ali to je jalov posa, izgubljena bitka, jer kako nema kršćanstva po sniženoj cini tako i nema slobode bez žrtve! A upravo smo mi kršćani dužni širiti istinu, i mi smo dužni biti novi proroci, jer prorok je onaj koji govori istinu, podignu kažiprst did visoko!
A to što su niki dobronamirni, ne znači da ne mogu time gadno pogrišit, jer uz očenaše i puška nas je obranila. Ne znači da je pamitan onaj dobronamirnik koji se samo u očenaše uzda da će ga branit od četničkog noža, jer ne kaže se džaba pomozi si sam pa će ti i Bog pomoći.
A ima i ona, srce didovo, put u paka je popločan dobrim namirama!
Oću reć, ne povodit se prema nikim nego se uzdat use, u prosudbu, savist i ono ča su nas naučili naši neumrli mučenici, oci naši koji krvcu liše zarad imena rvatskog.
 
- O Bože moj, sklopljenih će ruku susida Zora, ko bi reka da jedna kriva rič može na taku stranputicu odvest. To znači da ne valja reći da je Republika Hrvatska naša  domovina il da je Bosna i Hercegovina naša domovina?
Pa  ja sam mislila kad je ovo država Bosna i Hercegovina da je to onda naša domovina, a oni tamo ka i moj dica u Hrvatskoj imaju svoju domovinu. Dobro da ste mi pamet prosvitlili.
E Bože, Bože moj i umrla bi a tako nisam čula da niko govori, priteže šudar susida Zora. Vala vam dico didova. Ma znaju današnja dica više nek neki naši novoviki pismoznanci.
 
- Ali dobro si shvatila, Republika Hrvatska je naša država, zapravo naše dice koja žive doli u Trogiru, ka šta je i naša država ova i ovakva Bosna i Hercegovina iako smo se borili za Državu Hrvatsku, ali domovina nam je svima Rvatska!
Nu, Zore, Zore da si mene unda slušala, a ne virovala prokletim komunistima davno bi znala što je država, a što je domovina i ne bi dala Janku da ono uzme crvenu knjižicu u prokletoj šugoslaviji, u partiju uđe i sve one jade nam svima priredi zbog špijanja poštenih Rvata i nako se s ljudima u selu zavadit.
 
- Znam dide, ne moraš me podsićat, pokunjeno će susida Zora primičuć štokrlu do gumna da bolje čuje. A šta sam ja bidna znala, virovala sam crvenim pasima koji su mom Janku posa nudili dok drugi nisu imali šta jist i u Nimačku morali ići. Pogrišila sam i šta mogu, tila sam svoga Jozu iznenadit, koji je Minken mašklinom prikopa uzduž i popriko, s kruvom što ga je Janko kući donija za svoju plaću. E ženska pameti, luda glavo, ko da se posipa pepelom susida Zora.
 
 - Dobro, dobro, bolje ikad pameti doć nego nikada. Ja volim reć, Rvat je mio koje vjere bio, na šalu će did!
Nego, eto kud se dođe kad se ne misli svojom glavom i ne sluša narodna mudrost i pamćenje. Eto recimo ti imaš njivu preko granice i sad ti je sestra, ćemo reć u Domovini Rvatskoj, a ti ko biva u domovini Bosni i Hercegovini, a iz iste kuće ste izišli i iste njive orali dok niko nije sve crnom granicom pripolovija. Kako ti to nije čudno, kod otvorenih očiju ti viruješ što ti drugi pripovida, neprijatelj koji je gazija sve nama sveto. Zar mi nisi i unda plačuć išla dojavit žalosnu vist da je umra Tito, a ja ti radosno reka da je krepa pas krvoločni!
Znači niki su naši zemlju podilili i mi prihvaćamo to nasilje prihvaćajući njihove riči za naš razdiljeni dom.
Ženska glavo, ovo može biti naša država ako nam nije nasiljem nametnuta i ako štiti naše pravice, ali ne može biti naša domovina jer naša je domovina Rvatska.
 
Domovina se ne dili ka šta se ni narod ne dili.
Ka šta Ivo i Luka rekoše mi možemo imati i nemati državu il ih imati više, ali nikad ne možemo ostati bez domovine! Domovina je ka majka jedna i ne može se nikim drugim imenom zvati venga Rvatskim!
Domovina nije određena državnim granicama i srića je od Boga i sritan je narod koji uspije tako napravit državu da zaokruži državnom međom svoju domovinu . Ka šta su i Hrvati bili sretni za Kralja Tomislava il za našega Ante kad smo pod okrilje svoje države okupili najveći dio svoga naroda, svoje domovine!
I zato griše i neki naši branitelji koji kažu mi smo obranom od srpskog agresora stvorili domovinu Hrvatsku! Ispravno je reći, mi smo srušili prokletu jugovinu i ponovno stvorili državu, Republiku Hrvatsku.
Zato treba paziti što se govori. I po sto puti triba ponovit, imamo kao jedan hrvatski narod svoju jedinu domovinu Hrvatsku i imamo državu Republiku Hrvatsku i imamo i državu Bosnu Hercegovinu koja je naša država i nju ne zovemo domovinom niti govorimo da nam je država RH domovina. Domovina nam je Rvatska! Ako se čije misto našlo nesrićom vanka naše državne granice to ne znači da je vanka domovine Rvatske! Svaki narod teži tomu da ima svoju državu na tlu svoje domovine okupljajući rasuto stado, dico moja!
Samo mi lutamo i ne znamo što hoćemo i strane tutore slušamo, a o glavi nam rade.
 
- Neki ne znaju dide, neki ne znaju! Mi znamo, ustajući će dragovoljac Jure.
- Znam Jure, znam. Nego dajder donesi domijanu iz jatića pa nam nali u bukaru, a dici i babi i Zori donesi po malo soka od kadulje. Zaslužili smo kad smo vako proljudikali. Zore ponesi štokrlu vamo i sidi s nama za stol kad nas vako sunce lipo grije na starom gumnu
I baba kad će ručak, ti nas slušaš, a dica gladna, zadovoljno će did gladeći malog Luku po glavi.
- Ništa ti ne brini, slušala sam ja i ručak spremila. Zar ne vidiš da će svaki čas peka biti gotova. Stavila sam telećih rebara i kumpira ima uru ipo, bit će dobro. Još malo, nego da niki ne bi pomislili da si zaboravija naše Rvate u Boki, Srijemu, Bačkoj.
 
- Evala ti bilo babo moja, čuvarice naša, uzdarje moje, vidija sam ja dim kad si vatru ložila. I nisam zaboravija druge naše Rvate, ne diraj mi staru ranu, a tko je pamitan znat će da se sve ća rekosmo i na nji odnosi. Samo evo da zasad malo odmorimo, nastavit ćemo niki drugi put.
- Znači ovu smo temu iscrpili dide, možemo se ići igrati dok baba ne digne sač, trčeći će Marica za loptom s Lukom i Ivanom niz okrajak.
- Ma jesmo zlato moje. Čak smo se i više puta ponovili, viče did za unučadi. Brzo se vratite i čuvajte se pasa dida Matiše, znate da su odvezani, zabrinuto će did vrteći glavom.
Jure, de rođeni, de dolij dok baba ode, vidiš da bukara žeđa.
 

Did Vidurina (Ante Matić od Livna), sa Starog gumna

Anketa

Činjenica je kako Pupovac sa tri srpska zastupnika ucjenjuje Plenkovića. Hoće li mu Andrej udovoljiti?

Subota, 24/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 954 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević