Get Adobe Flash player
Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Politički fušerizam i poltronstvo kao ključ...

Druga strana Sandrina petoga zlata

Druga strana Sandrina petoga zlata

Nakon pobjede u Berlinu najbolja svjetska diskašica ponovila...

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Thompson je pjevao u Areni 1999. godine pjesmu Lijepa li si, a bogami i...

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Hitler je htio svijet bez Židova, a Vučić je učinio Srbiju bez Hrvata,...

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Djeca hrvatskih Srba u školi moraju učiti hrvatsku, a ne srpsku...

  • Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    utorak, 14. kolovoza 2018. 15:51
  • Druga strana Sandrina petoga zlata

    Druga strana Sandrina petoga zlata

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:48
  • Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:44
  • Nema razlike između Hitlera i Vučića

    Nema razlike između Hitlera i Vučića

    utorak, 14. kolovoza 2018. 17:12
  • Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:40

Smanjivat će se i dalje do postizanja političke ravnopravnosti i podizanja gospodarstva

 
 
“Samo u zadnjih godinu dana u BiH je nestalo 11.883 katolika”, podatci su  iz Vrhbosanske nadbiskupije. U izvještaju biskupije ne navode se razlozi no oni su očiti. Ekonomska kriza koja je pogodila cijelu Europu Hrvatima u BIH kao vlasnicima putovnica EU-a daje privilegiju brzog pronalaska poslova vani. Stihija iseljavanja za sobom povlači cijele obitelji. Dodatna politička kriza u BIH i obespravljenost koja se najviše lomi na najmalobrojnijima pogoduju iseljavanju. No jedan broj onih koji su pohitali vani već se vratio budući da na Zapadu nisu pronašli život kakav su zamišljali. Ulazak Hrvatske u EU i samu je Hrvatsku doveo do situacije da razmišlja o imigracijskoj politici. Izlaskom Hrvatske iz recesije broj Hrvata u BIH dodatno će biti smanjen. Postoje određene političke elite u zemlji koje tim podatkom zadovoljno trljaju ruke. Ono što nisu dovršile VRS i ABIH dovršit će ekonomija. Primjerice Emir Suljagić otovreno govori kako je broj Hrvata u BIH takav da im treba oduzeti i ono malo preostalih prava. Tu rečenicu pokupio je od svog političkog gurua Reufa Bajrovića i njih dva zbog takvih fašističkij ispada nikada nisu kazneno prijavljeni na Tužiteljstvu BIH. Naime zadnji Europljanin koji je tvrdio da je mjera političkih prava proporcionalna brojnosti zvao se Adolf Hitler. Inače malo je čudno da Emir Suljagić taj princip ne primjenjuje kad su u pitanju npr. Bošnjaci. Onda kaže da bi smanjivanje prava Bošnjacima bilo zapravo priznjanje rata, i genocida. Očito se rezultati rata, i genocida, smiju primjeniti samo na Emiru mrske Hrvate. Jedini prepolovljeni narod u BIH.
http://etbcdn.com/intelligence/23833365.jpg
Prvi put u povijesti Katoličke Crkve u BiH, kako piše rama-prozor.infodogodilo se da Mostarsko-duvanjska biskupija sa 67 župa prema popisu iz 2014. godine ima nešto veći broj vjernika nego Vrhbosanska nadbiskupija sa 153 župe. Ako se usporedi broj katolika u Vrhbosanskoj nadbiskupiji iz 2013. godine (190.003) i iz 2014. (182.843) primjećuje se da nedostaje čak 7160 katolika.
 
Broj Hrvata katolika na razini BiH manji nego prije 100 godina
 
Ako se na razini BiH usporede podaci iz 2013. godine (432.177) i iz 2014. (420.294) onda se vidi da je samo za godinu dana u BiH nestalo 11.883 katolika.
Godine 1914. Vrhbosanska nadbiskupija imala je 235.110 katolika. Banjolučka biskupija imala je 85.000 katolika, a biskupije Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska skupa su imale 102.000 katolika. Ukupno katolika: 422.110.
Godine 1937. Vrhbosanska nadbiskupija imala je 328.281 katolika, Banjolučka biskupija imala je 129.132 katolika, Mostarsko-duvanjska biskupija imala je 157.962 katolika i Trebinjsko-mrkanska biskupija imala je 25.126 katolika. Ukupno katolika: 640.501.
Godine 1973. Vrhbosanska nadbiskupija imala je 430.950 katolika, Banjolučka biskupija imala je 118.073 katolika, Mostarsko-duvanjska biskupija imala je 186.324 katolika i Trebinjsko-mrkanska biskupija imala je 19.866 katolika. Ukupno katolika: 755.213.
Godine 1991. Vrhbosanska nadbiskupija imala je 529.049 katolika, Banjolučka biskupija imala je 96.700 katolika, Mostarsko-duvanjska biskupija imala je 171.371 katolika i Trebinjsko-mrkanska biskupija imala je 15.166 katolika. Ukupno katolika: 812.286.
Godine 2014. Vrhbosanska nadbiskupija imala je 182.843 katolika, Banjolučka biskupija imala je 34.361 katolika, Mostarsko-duvanjska biskupija imala je 182.918 katolika i Trebinjsko-mrkanska biskupija imala je 20.172 katolika. Ukupno katolika: 420.294
Zemlje u koje se Hrvati iz BiH odseljavaju su i dalje uglavnom Njemačka i Austrija, kamo Hrvati iz ovih krajeva konstantno odseljavaju još od šezdesetih godina prošloga stoljeća.
Pad broja Hrvata katolika najvjerojatnije će, nažalost, biti zabilježen i u sljedećim godinama, jer prema informacijama sa župa većina onih koji odseljavaju su mladići, djevojke i mlade obitelji s djecom. Mnoge župe, osobito u Bosni, bilježe sve veću prosječnu dob svojih župljana, pa se tako iz godine u godinu osjetno smanjuju. Tužan je podatak da je iz samo jedne seoske župe Uznesenja BDM Tolisa u protekloj godini iselilo je oko 2000 Hrvata.
 

www.Poskok.info

Glavni krivci su Nikola Koljević i Lucia Stental

 
 
Banjolučki biskup Franjo Komarica još jednom je upozorio na izuzetno slab povratak Hrvata koji su prije rata živjeli na prostorima Republike srpske, navodeći frapantan podatak kako se tek oko tri posto hrvatskog stanovništva vratilo u mjesta u kojima su živjeli prije rata na području te biskupije.
http://narod.hr/wp-content/uploads/2014/09/komarica-biskup.jpg
Franjo Komarica
 
Biskup Komarica ističe kako su Hrvati  navedene biskupije, uslijed politike zastrašivanja, masovnih progona te onemogućavanja povratka, nakon rata svedeni na skupinu koja broji tek nešto više od četiri tisuće ljudi, a ta činjenica predstavlja potvrdu legalizacije strašnih zločina počinjenih po nalogu vlasti bosanskih Srba.
- Sve dosadašnje garniture političara iz RS-a i BiH, ali i iz Hrvatske te predstavnici međunarodne zajednice, nisu mnogo marili za sve potpisivane dogovore i mirovne sporazume, kao ni za međunarodne konvencije o ljudskim pravima. Sve do danas nitko nije htio omogućiti ogromnom broju prognanika i izbjeglica, katolicima i nekatolicima, da ponovo dođu u posjed jednog od neupitnih ljudskih prava – prava na rodni kraj i svoju domovinu, kazao je biskup Komarica.
 
On je održao konferenciju za medije povodom dvadesete obljetnice nasilnog istjerivanja preostalih katolika s područja Banjolučke biskupije pod kontrolom bosanskih Srba (područje banjolučkog, prijedorskog, kotorvaroškog, gradiškog i prnjavorskog kraja). Biskup Komarica jasno je kazao kako je katoličko stanovništvo napustilo prostor banjolučke regije prije 20 godina, nakon dogovora o nesmetanom odlasku civilnog stanovništva koji su potpisali tadašnji potpredsjednik RS-a Nikola Koljević i Lucia Stental iz Međunarodnog odbora Crvenog križa.
- Uz ovu dvadesetu godišnjicu početka definitivnog izgona katolika iz ovog dijela moje biskupije dužnost nam je podsjetiti na gorku i bolnu istinu ozakonjenja jednog fašistoidnog i genocidnog projekta etničkog čišćenja od strane mnogih naših suvremenika koji su tijekom ovih 20 godina bili na odgovornim političkim pozicijama, kategorički je poručio biskup Komarica. Naime, upravo prije 20 godina tisuće Srba stigle su na područje Bosanske krajine napuštajući svoje domove u Hrvatskoj pa su Hrvati u tom dijelu BiH bili  izloženi novom valu masovnih progona.
 
Egzodus Hrvata
 
U konačnici je od 14. kolovoza počeo egzodus u kojemu je više od dvadeset tisuća Hrvata i Bošnjaka bilo prisiljeno napustiti Bosansku krajinu i utočište potražiti u Hrvatskoj. Sve je to dovelo do činjenice da je od 63 tisuće Hrvata-katolika koliko ih je do 1992. godine živjelo u župama Banjolučke biskupije, kraj 1995. godine tamo dočekalo njih svega 7400. Biskup Komarica kazao je kako je upućivao brojne dopise na razne adrese, protiveći se odlasku katoličkog stanovništva. Istaknuo je kako su o odlasku katolika iz banjolučke regije uglavnom šutjeli, ne samo predstavnici domaćih vlasti već i međunarodne zajednice i međunarodnih organizacija koje su, kako kaže, to znale i odobrile. Nažalost i nakon toga broj Hrvata na području Banjalučke biskupije nastavio se smanjivati pa ih je 1999. godine bilo tek nešto više od šest tisuća, a po posljednjim crkvenim evidencijama sada ih je tek 4054.
 

Dnevni list, Mostar

Bez dijaloga triju naroda nema izlaska iz pat pozicije

 
 
Ubojito i razarajuće oružje razvoja dijaloga u multinacionalnim i multikonfesionalnim društvima, kakvo je bosanskohercegovačko, je bahatost govora, i nespremnost slušanja brojnijeg beha naroda, govora i prijedloga, alternativa i rješenja koja dolaze od strane malobrojnijeg hrvatskog federalnog partnera. U takvom dijaloško-političkom mraku  ne primjećuje se i ne vidi ona druga strana toga slojevitog beha društva. Istina, pravo, pravednost, sloboda, jednakost, demokracija i dijalog, kao bezalternativni temelji takvih zajednica nikako se na taj bošnjački način ne grade u različitostima, već je to „kultura dijaloga“ unitarističko-centralistički, diktatorsko vjerskih fundamentalističkih uređenja brojnijeg bošnjačkog naroda. A to znači da u Bosni i Hercegovini nema nikakva dijaloga između njenih sastavnica, a pak tamo gdje nema dijaloga u različitostima tamo zapravo nema ni slobode, ni  istine, ni prava, ni pravde, ni jednakosti, ni pravednosti, ni demokracije.
http://www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/02/04/05/karta_ndh.jpg
Budući da svaki rat počima u miru, to pak znači da i mir nije uvijek bez rata, te zbog toga rat se najbrže spriječava i zaustavlja u miru. Način kako zaustaviti to najveće ljudsko zlo upravo je i kultura dijaloga, uvažavanje drugog i drugačijeg. Stoga ova politika brojnijeg beha naroda prema malobrojnijem hrvatskom, na neki je način rat u miru ili priprema za neki novi, ili početak drugog rata u toj ratnoj zemlji. A kad krene rat kao najsramotnije zlo ljudske civilizacije i kulture, kada započnu ta međusobna ubijanja, mučenja i progoni, njegovo zaustavljanje je dugo, a mir koji slijedi, koji zapravo mora slijediti jer mir nema alternativu, je gotovo uvijek nepravedan, nestabilan i nesiguran. Nerijetko i ne duga vijeka. Nema istinskog i pravednog mira ako poslije sukoba ima pobjednika i poraženih, brojnijih i malobrojnijih, krivih i nedužnih dobitnika i gubitnika, čuvara i branitelja na jednoj te rušitelja i agresora na drugoj strani. Rat nikom nije brat, iako se to obično kaže, a to je i prošlost pokazala u kojoj se vodilo gotovo 15 tisuća ratova sa 3,5 milijarde ljudskih žrtava, jer u ratu su svi gubitnici i zasigurno u ratu nema pobjednika. I ako bi se htjelo krenuti od te povijesne činjenice, a moralo bi se krenuti, morale bi krenuti sve beha strane bez obzira na njihovu snagu nacionalnog i vjerskog broja, nije li onda bolje bosanskohercegovačku cjelovitost, njezin međunarodno priznati državni okvir ispuniti njezinim označenim entitetskim sastavnicama, negoli se stalno prebrojavati i međusobno ne priznavati. Bio bi to daleko čvršći, za multinacionalne zajednice nezamijenjivi temelj njezine sigurnosti, negoli ovakav rat u miru, u cjelovitosti jedinstva, kojeg zapravo i nema, u kojem su svi beha narodi gubitnici.
 
Kultura dijaloga, kultura uvažavanja i međusobnog priznavanja u svim svojim posebnostima i razlikama nema alternativu mira u Bosni i Hercegovini. Kultura dijaloga, u koju spada i kultura kompromisa daleko je jača od svakog nacionalnog i vjerskog broja u Bosni i Hercegovini. Naime, Bosna i Hercegovina ni u kakvom obliku cjelovitosti, pa čak ni u konfederalnom, ne može i ne smije biti iznad ili ispred svojih nacionalnih i vjerskih sastavnica. Ona ni po čemu i ni u čemu, nije tvorac svojih razlika i posebnosti, svojih nacionalnih i vjerskih brojeva, kako to vole govoriti brojniji, u prvom redu bošnjački narod, već su one njeni graditelji i sugraditelji. Cjelovitost  nikako i nikada nije izgradila i učinila sastavnice i razlike, već su one izgradile i čine cjelovitost Bosne i Hercegovine, i ne samo te zemlje nego svih zemalja svijeta.
 
Zbog toga cjelovitost Bosne i Hercegovine ne jamči sigurnost, slobodu i ravnopravnost što potvrđuje beha suvremenost, svojim sastavnicama, svojim narodima već naprotiv sastavnice, narodi u svojim slobodama, pravima, jednakostima, garantiraju njezinu cjelovitost. To bi trebala biti politička misao vodilja svih sudionika koji traže rješenje beha neriješenog problema. Bosna i Hercegovina ne može, niti će ikada i biti, važnija od svojih sastavnica, bez obzira što bošnjačko vodstvo misli i vodi politiku prioriteta Bosne i Hercegovine nad nebošnjacima. Takva politika isključivosti osuđena je na propast, kao i bosanskohercegovačka cjelovitost ako se bude branila obespravljivanjem nebošnjaka, u prvom redu Hrvata kao nezaštićene beha sastavnice, ostavljene na milost i nemilost onih koji svakim danom prebrojavaju krvna nacionalna i vjerska zrnca u tom politički vrućem „bosanskom loncu“.
http://www.hercegbosna.org/slike_upload/20120615/velicina1/herceg_bosna201206151559270.jpg
Nije bošnjački interes samo vladati Bosnom i Hercegovinom, neuređenom i nedorečenom daytonskom tvorevinom. Glavni cilj bošnjačke političko-vjerske koalicije, što je praksa svih islamskih zemalja je s vremenom zavladati i ovladati s onima koji nisu njihovi, bilo politički, nacionalno ili vjerski. To je srž svakog političko-vjerskog apsolutizma, pa i bošnjačkog, koji s točke broja koliko ih je u toj slojevitoj zemlji odbijaju svaki hrvatski pokušaj i prijedlog demokratskog i entitetskog uređenja zajedničke Bosne i Hercegovine. Tako dubok odlazak u nacionalističku politiku isključivosti, gdje su sve više drugi i drugačiji, slabiji i malobrojniji u oba beha entiteta marginalizirani, a marginalizacijom i nepriznati, bošnjačkom i, jednako tako i srpskom vodstvu nije ni jasno kakav zločin čine prema Hrvatima, no ništa manje opasan i za opstanak Bosne i Hercegovine. Držati se s drugim i drugačijim ne znači i biti na istoj političkoj ravni, već je to znak prihvaćanja prava na razlike, posebnosti, što je put razvijanja kulture dijaloga.
 
Multinacionalnost i multikulturalnost pojmovi su izašli iz kuhinje „bratstva i jedinstva“, odnosno iz ideologije komunizma i velikosrpskog hegemonizma, koju bošnjačko vodstvo nameće istim sredstvima i načinima u Federaciji BiH. No, ta ideja na takvim temeljima je neostvariva čak i u puno demokratski i ekonomski razvijenijim društvima nego li je suvremeno bosansko-hercegovačko. Jer ti pojmovi, te političke homogenizirane i ideologizirane tvorevine su protivne temeljnim ljudskim pravima, nacionalnim i vjerskim slobodama, budući da su ideološke i nacionalističke naravi brojnijeg naroda. Stoga te tvorevine nikada i nisu duga vijeka. One su već u samom osnutku osuđene na propast i njihova starost je programirana od samih osnivača. Kao što se zna vrijeme njihova ustroja, a to je uvijek poslije rata, i temelj na kojima počivaju nepravda, tako se već tada zna i do kada će biti, i s kojim ciljem. Federalna starost je programirana od osnivača, a osnivači federacija nikada nisu i federalni partneri.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko mora podnijeti ostavku nakon smrti mladića u Zaprešiću?

Subota, 18/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1062 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević