Get Adobe Flash player
Zašto nije spomenula krčki pršut?

Zašto nije spomenula krčki pršut?

Zastupnica Strenja Linić s kulenom napala kolege anesteziologe iz...

Plenković - despot u svilenim rukavicama

Plenković - despot u svilenim rukavicama

Servilni europski poslušnik i okrutni domaći...

Tko podržava Andreja Plenkovića?

Tko podržava Andreja Plenkovića?

Hrvatski narode, vadi glavu iz pijeska     Zbog...

Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

Domoljubnim Hrvatima prijeti onaj koji je uništio Istru i...

Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

Sve što radi je čista prijevara, obmana, silovanje zdrave pameti,...

  • Zašto nije spomenula krčki pršut?

    Zašto nije spomenula krčki pršut?

    četvrtak, 18. listopada 2018. 16:57
  • Plenković - despot u svilenim rukavicama

    Plenković - despot u svilenim rukavicama

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:22
  • Tko podržava Andreja Plenkovića?

    Tko podržava Andreja Plenkovića?

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:18
  • Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

    Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:16
  • Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

    Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

    četvrtak, 18. listopada 2018. 18:48

Islamizacija se pojačava

 
 
Islamski vjerski ekstremizam što obilježava početak Trećeg tisućljeća i prisilno mijenja sliku svijeta, sve je prisutniji i u Europi, napose na njenim perifernim dijelovima, u Federaciji Bosne i Hercegovine, te na prostorima Srbije u Novom Pazaru. Na velika vrata, dok  Europa vodi izgubljenu bitku s islamskim emigrantima što ruše sve pred sobom, na federalnom teritoriju koji kontrolira bošnjačka političko vjerska strana, kao i na novopazarskom, uvodi se šerijat, i politička slika tih prostora gotovo je svaki dan sve crnja. Vjerski islamski ekstremizam neomatano nameće norme ponašanja i oblačenja, ne samo svojih vjerskih pripadnika, več i onim drugima i drugačijima.
http://www.cazin.net/images/made/images/remote/http_s3-us-west-1.amazonaws.com/s3cazinnet/2015/08/352c0245cea9810de334ce2224c64e1a/skola-bosnjaci_680_440_70_s_c1.jpg
Društveni život, kao i vjerske slike tih teritorija sve su sličnije onim gradovima, i zemljama, najradikalnijeg islama na Bliskom istoku. U Novom Pazaru, a tako je i u Zenici, Sarajevu, Bugojnu, Travniku... gradovima koji su za Europu izgubljeni, zbog čega su sve sličniji Teheranu nego li svojoj europskoj prošlosti šarolikosti vjera i nacija, odijevanja i ponašanja, žene su na velikom udaru islamista, piše Slobodna Europa 29. 10. 2015. Sloboda žena, sada njih a sutra svih drugih kategorija društva sve je ograničenija, suženija i neizvjesnija. Odijevanje je nametnuto kao u Saudijskoj Arabiji i izlazak je ženama ograničen. Samo mali dio vidljiva tijela na ženama razlog je vjerske islamske policije koja gotovo ilegalno ophodi tim gradom, a sutra će i Bosnom i Herecgovinom, da se žena maltretira, napada, seksualno vrijeđa, pa čak i fizički napada. Zabrinjavajuća je to pojava u Europi.
 
To je posljedica američkog priznanja islamskih zemalja na ovom prostoru Europe. Američki naftni interesi na Bliskom istoku ubrzano mijenjaju vjersku sliku Starog kontinenta, što potvrđuje i ovo emigrantsko osvajanje Europe. U Federaciji Bosne i Hercegovine, na dijelovima pod bošnjačkom unitarističko-centralističkom kontrolom, pod kontrolom islamskog apsolutizma, slika Novog Pazara je već davno oslikana. I u tim beha dijelovima islamski vjerski ekstremizam najgrublje krši, ne priznaje, temeljna ljudska prava i slobode, kao i slobodu oblačenja. Danas se ženama na tim islamiziranim teritorijama ograničava sloboda kretanja, i nameće način oblačenja, a sutra će to biti muškarcima, a zatim i djeci. Da ta nesloboda, ta ograničenost i način odijevanja čeka i djecu u beha Federaciji govori i bošnjačko isilovska borba ukidanja, jedne od „dviju škola pod jednim krovom“ hrvatske škole u kojoj se uči i odijeva po hrvatskom i europskom programu. Bošnjačko isilovska agresija na „dvije škole pod jednim krovom“ zaista je saudijskoarabijski udar na temeljna prava djece, i njihovo slobodno odrastanje u slobodi učenja i odijevanja. Dvije škole pod jednim krovom temeljno je pravo hrvatskog naroda, njihove djece, u sve islamiziranijoj i isiliziranijoj Federaciji Bosne i Hercegovine, koja ubrzano gubi svaki europski znak. Brane se dvije škole pod jednim krovom kako bi se nametnuo muslimanski obićaj oblačenja, danas toj djeci a sutra i njihovim roditeljima. Udaraju isilovski na najnezaštićeniju i najranjiviju kategoriju hrvatskog društva, udaraju na djecu. Podsjeća to na tursko vrijeme okupacije Bosne kada se hrvatska djeca otimala od roditelja i u sepetima na konjima odvodila u Tursku da „uče“ po njihovom „obrazovnom“ programu, ubijanja, osvajanja, silovanja, progona i prisilne islamizacije.
 
Smetnja u tom povratku Osmanlija i danka u krvi u Bosnu i Hercegovinu su upravo, barem i malim dijelom, dvije škole pod jednim krovom. Ako je bošnjačkoj strani do nekog europskog sustava obrazovanja, ako im je do jedne škole pod jednim krovom, pa neka to bude hrvatska škola pod jednim krovom. Ako se Bošnjaci boje europeizacije svoje djece, a očito da se boje, onda Hrvati imaju daleko više razloga da se boje islamizacije svoje djece, jer škole su prostori i za europeiziranje i za islamiziranje kako djece tako i cijelog beha prostora i društva. Svaka kritika sustava u podijeljenoj Bosni i Hercegovini, dvije škole pod jednim krovom, zna se iz kojih islamskih centara dolazi, zapravo je najbrutalnija agresija na hrvatsku djecu, čak brutalnija i od one muslimanske u ratu kada su Muslimani u osvajanju Srednje Bosne ubijali hrvatsku djecu na igralištu u Vitezu, i selima Ćifluk, Miletiće, Maljine...
http://www.avaz.ba/storage/2015/08/20/thumbs/55d57669-3eac-416e-a544-57080a0a0a64-1-skola-konjevic-polje-718x446.JPG
Ukidati dvije škole pod jednim krovom znači priprema djece za samoubilačke terorističke napade kakvi se viđaju u islamskim zemljama, gdje roditelji oko djece omotavaju eksploziv i šalju ih u ubijanje nedužnih ljudi po ulicama gradova. Eto zašto nekima, a zna se kojima i u ime čega smetaju dvije škole pod jednim krovom. Smetaju im u procesu islamiziranja i centraliziranja Federacije Bosne i Hercegovine, koja je i sa ovakvim dvijema školama, na žalost sve zelenija, od Europe udaljenija i otuđenija. Snetaju ubojicama i progoniteljima Hrvata, bošnjačkim etničkim čistačima beha teritorija, bugojanskom isilovcu Mlaći, i svim onim Mlaćama koji neometano ruše i stećke po Bosni, kao što isilovci ruše  svaki trag kršćanstva i kršćana na Bliskom istoku.
 
Jedini mogući način jamstva slobode, jednakosti, ravnopravnosti, ljudskih i dječjij prava i sloboda u slojevitoj beha federalnoj tvorevini, suverenih i konstitutivnih Hrvata i Bošnjaka, je sustav vlastitog nacionalnog školstva. Danas u dvijema školama pod jednim krovom, a sutra kada se BiH uredi na jedino moguće pravedan i miran način, tri naroda tri republike, svako u svojoj školi, jednoj etničkoj školi pod jednim krovom. Ukidati i taj sustav, dvije škole pod jednim krovom, kao jedino jamstvo slobode i ravnopravnosti hrvatske djece u zelenoj beha federaciji, isto je kao i nepriznavanje hrvatskog naroda u njegovim nacionalnim i vjerskim posebnostima. To je bošnjački cilj, kao i onih koji pisanjem protiv dviju škola pod jednim krovom, agresiraju na hrvatsku djecu. Ako su danas tri Bosne, a jesu, hrvatska pa makar i na onom malom njenom dijelu dviju škola pod jednim krovom, srpska i bošnjačka, pod  krovom interesne međunarodne zajednice, i sa tri svoje prošlosti i sadašnjosti, sa tri različita puta u budućnost, što im omogućavaju i dvije škole pod jednim krovom, zašto onda suvremenim Herodima smetaju te škole. A zna se šta je onodobni Herod učinio sa djecom svoga zločinačkog vremena. Da  svako povijesno vrijeme ima svoje Herode, potvrđuje to Bosna i njena herodska suvremenost.
 

Vinko Đotlo

Slično je Srednja Bosna izgubila hrvatski identitet

 
 
Tisuće, stotine tisućai milijuni mladih muslimana navalilo je svom silinom na Europu. Rijeke i bujice se slijevaju, sa svim opasnim nanosima na kršćanski Stari Kontinent. Najezda s elementima mirnodopske okupacije, kakva nije zabilježena u europskoj prošlosti. Ni onda kada su Osmanlije kretali u njezino osvajanje i islamizaciju, nije bio toliki broj ratnika. A na okupiranim i porobljenim prostorima ostavili su pustoš čije posljedice i danas nose okupirani i tada porobljeni narodi.
http://i.telegraph.co.uk/multimedia/archive/03481/wee-migrants_3481243c.jpg
Kažu ti mladi ljudi da dolaze iz rata, ali po njihovu ponašanju na granicama zemalja u koje ulaze, kao i zemljama koje ih primaju, oni kao da dolaze u rat. Kao da se ratnih navika nikako ne mogu osloboditi, i zaboraviti. Demonstriraju neki oblik rata kakav se viđa u zemljama iz kojih dolaze. Nekako to njihovo nasilničko ponašanje ima velike sličnosti s onim što svijet viđa u zemljama u kojima se progone kršćani, i iz koji se trga svaki njihov znak. Zbog takvog ponašanja čini se da ulaze s istim namjerama kakvima su vjerski očistili svoje nacionalne zemlje, koje su gotovo sve čiste islamske. Stoga to izgleda krvav i opasan plan, koji bi u bližoj budućnosti, nažalost, mogao zapaliti Europu, i od nje učiniti ono što je danas prostor Bliskog istoka. Zapaliti je čak i u veći plamen negoli je gorjela ikada u prošlosti.
 
Teško je prihvatiti emigrantski razlog invazije na Europu, rat je, nemamo sigurnosti. A iz tog rata planski odlaze u Europu sposobni za rat, za obranu doma i domovine. Ne brane svoja ognjišta, što još više navlači sumnju kod naroda koji ih primaju, koje pa gotovo silom osvajaju, da su to zaista ratnici koji dolaze na nova ratišta, a domove ostavili na ćuvanje svojim suratnicima. Iako je kršćanstvo, pa gotovo iskorijenjeno mačom i zločinom u tim zemljama odakle oni dolaze, tim prognanim kršćanima Europa je zatvorila vrata i šutnjom na njihovu tragediju sudjeluje u njihovom istrjebljenju. Nije li to znak da je Europa, u prvom redu Njemačka, planer ovih islamskih pohoda.
 
Radikalni europski dekristijanizam i još radikalniji muslimanski islamizam, žestoko su udarili na kršćanski europski identitet. Svemoćna Njemačka koja je već nekoliko puta palila i spaljivala Europu i dio svijeta, izakulisnim radnjama, skrivenim pozivima i neostvarivim obećanjima, poziva i udomljuje, bez ikakvih kontrola i provjera stotine tisuća isilovskih ratnika. I još k tomu prisiljava sve druge europske zemlje da se isto tako ponašaju, i primaju migrante bez kontrola i provjera. Time Njemačka postaje glavni dekristijanizator Starog Kontinenta. Svojom pomalo agresivnom politikom prisiljava i druge europske zemlje na autodekristijanizam, prihvaćanjem emigranata u onolikom broju kojeg joj ona sama  nametne. Prisila bilo koje vrste, pa ni ta što je Njemačka nemeće ostatku Europske unije, zapravo je najgrublje kršenje ljudskih prava i sloboda, prisilno mijenjanje vjerske slike zemalja koje Njemačka ucjenjuje svojom moći.
 
Kakva je razlika između nekadašnjih turskih jurišnika na Europu i današnjih emigranata? Za običnog Europljanina koji želi da živi u miru i sigurnosti, koje je branio i obranio i od njemačkih i osmanlijskih okupacija i ratova, razlike i nema. Čak je danas taj mali obični Europljanin u daleko težem i nemoćnijem položaju negoli u vrijeme osmanlijskih ratnih osvajanja i invazija. Tada se smio i mogao braniti. Tada je imao neprijatelje samo Osmanlije. Danas taj napadnuti europski identitet, uz vjerske muslimanske emigrante, napadnut je i od svojih „pestalozzi“ političara. Stjeran je u šutnju u kakvoj se nije nikad do sad nalazio. I to su ta „moderna“ europska ljudska prava i slobode, većina prisiljena na šutnju, da bi manjina mogla vikati, urlikati, galamiti, prosvjedovati, pa nerijetko i rušiti.
 
Njemačka je danas najbrutalniji kršitelj ljudskih prava, prava i sloboda svoga naroda kojeg je kao najveći diktator ušutkala, a kada malo progovore o neslaganju s politikom koju vode njihovi vođe, šalje se policija i vojska u civilu na njih. Nije li to onda zaista njemački plan budućeg krvavog rata na europskom tlu, kada većina, njemačka,  izbori pravo na obranu svog identiteta. Šutnja, napose represivna kakva je nametnuta Europljanima, nikako ne može trajno ostati. No što bude duže održavana njeno oslobađanje, njena eksplozija bit će razornija, i za Europu tragičnija.
http://www.europeanaffairs.media/files/2015/10/migranti-slovenia.jpg
Turski predsjednik već otvoreno zagovara povratak Osmanlija i njihova genocidnog vremena, sada u Bosnu i Hercegovinu, a preko te zemlje u Europu. Stoga Erdoĝan i planski šalje te muslimanske emigrante, kako bi svojim terorizmom, ubijanjima i nasilničkom borbom za ljudska prava i slobode, pripremili teren njegovoj vojsci, koju je već poslao s dva vojna broda u beha morsku luku. Bakir Izetbegović i Mustafa Cerić ovih dana, nakon emigrantskog osvajanja Hrvatske, slave po Bosni i Hercegovini. Isto onako kako su slavile muslimanske izbjeglice u Hrvatskoj kada su strani i domaći mudžahedini progonili Hrvate u Lašvanskoj dolini.
 
Što znači nekontrolirano primiti emigrante izbjeglice, sposobne za rat, najbolje kazuje, budući da je to i najnoviji slučaj u Europi, muslimanski priljev u Srednju Bosnu tijekom srpske agresije. Naime, tada se slilo desetke tisuća ratno sposobnih Muslimana iz, od strane Srba, okupiranih beha područja, u Lašvansku dolinu, u kojoj je vjerski odnos katolika i muslimana bio otprilike jednak. U veoma kratkom periodu izmijenjena je vjerska, a time i ratna slika u muslimansku korist u Srednjoj Bosni. Onog momenta kad su upoznali da su brojniji i vojno jači, te i uz pomoć ratnih emigranata mudžahedina, žestoko su, isilovski udarili nož u leđa Hrvatima katolicima. Srednja Bosna je zapaljena muslimanskom agresijom na Hrvate. Ubrzo je etnički i vjerski očišćena od Hrvata katolika, strašnom vjerskom mržnjom islamskih ratnika i kršćana je na tom europskom prostoru gotovo nestalo. Ono što je preživjelo taj egzodus, taj muslimanski vjerski rat, danas se čuvaju samo kao pokriće neodgovornosti za počinjeni genocid. Stjerani u neke moderne europske rezervate i arene čuva ih se za pokazivanje svijetu da su ostali, da ih ima. Ima ih, ali daleko s manjim pravima i slobodama negoli što ih uživaju muslimanski emigranti u Europi.
 
Je li to i budućnost Europe? Čeka li se samo trenutak i zamišljeni broj koji bi je mogao zapaliti. Paljenjem spaliti i islamizirati. Srednjom Bosnom je odjekivala muslimansko-mudžahedinska pjesma „Od Tirane pa do Trsta, ne će bit ni jednog krsta“. A danas iz islamskih zemalja, u kojima je istrgnut korijen kršćana i kršćanstva čuju se prijetnje osvajanja Vatikana i vijorenje isilovske zastave na Petrovom grobu. Kako i zašto se ti muslimanski emigranti ne zaustavljaju u Turskoj, Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu, Emiratima, Iranu, bogatim islamskim zemljama koje grade džamije po beha prostorima sa koji su protjerani Hrvati katolici? Zar nije bolje ostati bliže doma i domovine, u susjedstvu sa kojim se dijeli ista vjera, kultura, običaji, pa i jezik. Ne, tamo ne mogu, plan je drugi i opasniji. Oni su potrebni, i stoga se i plaćaju za druge namjere i ciljeve. Kome je to potrebno, i nije li stoga daleko bolje, a  za budućnost Europe i svijeta u cijelini sigurnije te ljude zbrinuti u blizini njihovih zemalja i domova, odakle bi mogli sudjelovati u obrani svojih ognjišta i kuća, te jednog dana se vratili.
Beha Hrvatima katolicima je zabranjen svaki povratak, pa i glasniji govor o povratku na svoja ognjišta. Povratak im brane ne samo oni koji su ih prognali, domove spalili i masovne grobnice njihovih najmiliji sakrili i kriju, već im taj povratak brani i Europa. Teško je stoga vjerovati u dobronamjernost Europe prema emigrantima koje, navodno, raširenih ruku prima. Igra se islamsko njemačka prljava i opasna igra bez granica. Ima li Europa pravo na obranu i bez Njemačke, ili do kad će Njemačka Europu graditi po svojim planovima, namećući se kao nedodirljivi europski vođa. Zasigurno da ostatak Europe ima, po svim međunarodnim konvencijama, pravo na obranu svog vjerskog, kulturnog i civilizacijskog identiteta, pa čak i od Njemačke koja ucjenjuje cijeli europski ostatak.
 

Vinko Đotlo

"Dolaskom na vlast A. Izetbegovića, a potom i T. Erdoĝana Bošnjaci i Turci 'ponovno se upoznaju' i ostvaruju snažne međunacionalne veze"

 
 
Bosanskohercegovački pisac, novinar i političar, jedan od pokretača osnivanja Bošnjačke narodne stranke (BNS), Nedžad Latić (Uskoplje, 1959.) voli svoj narod: Muslimane-Bošnjake. Voli on i BiH, ali voli i okupatore te iste Bosne i Hercegovine – Turke, Osmanlije. Ali ne baš sve istom mjerom. Ponajviše voli aktualnoga turskog sultana, kako ga nazivaju diljem svijeta, Reçepa Tayyipa Erdoĝana. Čovjeka koji je uveo najstrašniju vjersku diktaturu u Turskoj. Čovjeka koji je pripadnik Muslimanskoga bratstva. Čovjeka koji je povezan s isilovcima, a kao muhe ubija Indoeuropljane Kurde... O kakvoj se vrsti ljubavi radi između Latića i Erdoĝana, pokazuje ovaj njegov napis u sarajevskom Dnevnom avazu.
http://www.bosnjaci.net/foto/latic-nedzad_big.jpg
Nedžad Latić
 
»Posljednji javni istupi turskih čelnika, kao i samog predsjednika Tayyipa Erdoĝana, isključivo su posvećeni pitanju terorizma jer je ova zemlja postala primarna meta terorističkih organizacija koje poput bijesne nemani siju smrt po Bliskom istoku. ISIL i PKK su najkrvoločnije kad je u pitanju Turska. Iako je PKK mnogo starija organizacija i djeluje već nekoliko desetljeća, zbog bilance od stotinjak mrtvih u posljednjem atentatu u Ankari, ISIL, iako je mlađi po nastanku, preuzeo je primat u hijerarhiji krvoločnosti terorističkih organizacija. U takvom ozračju i obruču ratnog plamena i terora u Turskoj se održavaju novi parlamentarni izbori. Stoga je pred građanima Turske vrlo važna odluka da obrane demokraciju i politički pluralizam od nasilja koje bi rezultiralo raspačavanjem države. U nedavnom svom istupu predsjednik Erdoĝan je javno prozvao neke zapadne zemlje da naoružavaju terorističke organizacije.
 
S druge strane pak, neki zapadni mediji optužuju Erdoĝana da je “šurovao” s ISIL-om. Sve je ovo dio verbalnog rata koji se usporedo vodi s krvavim ratovima na granicama Turske. Mediji i političari koji optužuju turske lidere kako su šurovali s ISIL-om, traže izliku za motiv atentatora na građane Ankare. Paradoksalno je, a mnogo više licemjerno, da isti mediji i političari pokušavaju naći razumijevanje za politiku Bashara Al Assada, pa čak i opravdanje što do sada zapadne zemlje nisu vojno intervenirale u Siriji i zaštitile civile od krvoločnih Assadovih hordi. Oni “najubojitiji” svjetski mediji čak tvrde da je nemoguće postići mir u Siriji bez privole Assada da sjedne za pregovarački stol, itd. Tako da su na ovakav način mediji kroz vapaj za mirom u Siriji iskazali spremnost za oprost jednom od najvećih krvnika današnjice.
 
Pitanja koja pred čovječanstvo izbacuje golgota sirijskog naroda, izlaze pred oči svakom normalnom ljudskom biću, poput mrtvog tijela dječaka Ajlana kojeg je more izbacilo na obalu. Detonacije, jauci, bolnice, bijeda, ranjenici, izbjeglice..., već nekoliko godina su nam pred očima kao “razglednice iz Damaska”. Posebno muslimani iskazuju teške emocije od boli za sirijskim narodom. Ništa manje muslimani ne iskazuju frustracije i tugu zbog nemoći islamskog svijeta da nešto poduzme i pomogne svojoj braći.
 
Turski narod, kao i njihovi političari učinili su mnogo kako bi pomogli svojim susjedima. Bar je takav opći dojam kod muslimana. Možda muslimani s Balkana, posebno Bošnjaci, najbolje razumiju kako same Sirijce, tako i Turke. Jer muslimani Balkana su iskusili opakog diktatora Slobodana Miloševića, pa potom i licemjerstvo svjetskih sila, i njihovih medija u odnosu na bjesnilo srpskog vožda. Zaista, zbog nekoliko referencija, od društvenog uređenja zemlje, diktatorskih manira i ideološkog profila, pa do političkih saveznika, Bashar al-Assad najviše sliči “balkanskom kasapinu”.
 
Ne, ne može se Tayyip Erdoĝan usporediti s Alijom Izetbegovićem iz više razloga, mada to neki rado čine. Prvo, Erdoĝan nije ratni ni lider ni zapovjednik vojske na čiju je zemlju izvršena agresija, kao što je to bio rahmetli Alija Izetbegović. Ali ima  osnove usporediti politički profil i poziciju Erdoĝana i Alije Izetbegovića kad je u pitanju antiislamska propaganda nekih zapadnih medija. Neki su zapadni autoriteti, poput Lorda Owena, u vrijeme dok su krvoločne četničke horde vršile masovna klanja i ubijanja bosanskih muslimana, uporno svijet uvjeravali da je Alija Izetbegović vjerski fanatik i fundamentalist, a Milošević socijalist i mirotvorac.
 
Jesu Alija Izetbegović i Tayyip Erdoĝan kao lideri vrlo moćnih (pro)islamističkih stranaka, Stranke demokratske akcije (SDA) i Stranke pravde i progresa (AKP), činili političke poteze koji su živcirali inteligenciju i puritanske ideologe zapadne liberalne demokracije, ali njihove i eventualne grješke su benigne u odnosu na njihove političke protivnike koji se ne libe upotrijebiti ni najsvirepije metode ataka na njih, njihov narod i njihovu zemlju. Kao što su Milošević i Assad proizvedeni iz diktatorskih režima, čak i sestrinskih stranaka kao što su to stvarno i bile Komunistička partija Jugoslavije i Baas partija Sirije, koji su pola stoljeća mrcvarili vlastiti narod, tako su Alija Izetbegović i Tayyip Erdoĝan bili uistinu demokratski odgovor monopartijskom sustavu koji su svojim rigidnim sekularizmom podržanim vojnom i policijskom represijom ugnjetavali Turske i Bošnjake te im uskraćivali vjersko-nacionalni identitet.
 
U tim vremenima Kemalizma i Titoizma ova dva naroda su imala vrlo kontrolirane odnose, s vrlo niskim intenzitetom kulturne suradnje. Tek dolaskom na vlast Alije Izetbegovića, a potom i Tayyipa Erdoĝana ova dva naroda se “ponovno upoznaju” i ostvaruju snažne međunacionalne veze. Iskazana je bujica emocija na obje strane. Ta bujica emocija naplavila je i neke nepoželjne, pa čak i štetne efekte. Ali, sve se to može, ako bismo bili i samokritični, podvesti pod izazove demokratskih procesa i tranzicije. Posebno ako bismo te probleme uspoređivali s problemima s kojima se sad suočava turski narod. Stoga bi bio (demokratski) luksuz izvolijevati i cjepidlačiti oko politike AKP-a uoči predstojećih izbora. U onoj mjeri u kojoj su balkanski muslimani najizravnije iskusili krvavi teror i progone u toj mjeri moraju biti svjesni važnosti trenutka i problema s kojim se suočavaju njihova (su)braća u Turskoj i tako odgovorno postupiti. Ovdje se posebno misli na Bošnjake koji imaju pravo glasa da baš u inat dušmanima, ma koliko to bilo iracionalno, jer je to jedna od konstanti bošnjačkog mentaliteta, glasuju za one protiv kojih svjetski mediji vode verbalni rat i propagandu. Naravno, radi se o AKP-u i predsjedniku Reçepu Tayyipu Erdoĝanu. Baš iz inata, u ovom trenutku treba stati na Erdoganovu stranu!«
 

Nedžad Latić, Dnevni avaz

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Utorak, 23/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 799 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević