Get Adobe Flash player
Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Političari misle o izborima, ja kao državnica mislim o budućim...

Smišljeni napad na Predsjednicu

Smišljeni napad na Predsjednicu

Puno je nedobronamjernih koji su sudjelovali u pripremi dočeka...

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Nakon što je Vučićeva propagandna bagra otišla u Srbiju...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Umjesto pozitivne, nad Hrvatima u Srbiji, nastavljena negativna izborna...

Hrvatska naspram Srbiji danas

Hrvatska naspram Srbiji danas

Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći...

  • Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:43
  • Smišljeni napad na Predsjednicu

    Smišljeni napad na Predsjednicu

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:36
  • Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    četvrtak, 15. veljače 2018. 19:29
  • Previše glume, teatralnosti, patetike...

    Previše glume, teatralnosti, patetike...

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:32
  • Hrvatska naspram Srbiji danas

    Hrvatska naspram Srbiji danas

    srijeda, 14. veljače 2018. 12:38

Željko Komšić ili čovjek izdaje

 
 
Bosansko-Hercegovačka stranka Demokratska fronta (DF) u utorak je na račun predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka izrekla novi niz teških optužbi i uvrjeda optužujući ga da se nastavlja uplitati u unutarnje poslove BiH pošto je on dan ranije iznio svoja stajališta o tome kako bi valjalo urediti BiH. "DF osuđuje nastavak miješanja Tomislava Karamarka, predsjednika HDZ-a u unutarnja pitanja Bosne i Hercegovine, a njegove huškačke izjave drži prijetnjom za stabilnost i europsku budućnost regije", priopćeno je iz središnjice te stranke u Sarajevu. Karamarka optužuju da je "nakon ekstremističkih izjava kojima otvoreno priziva secesiju i podjelu Bosne i Hercegovine" u utorak otišao i korak dalje i "dao sebi za pravo govoriti o tome što je za njega prihvatljivo u BiH, a što ne".
http://cdn.doznajemo.com/wp-content/uploads/2012/08/2komsic.jpg?26eb65
"Ultradesničarska politika"
 
"U DF-u držimo da takvo ponašanje Karamarka svrstava HDZ uz bok ektremističkim ultradesničarskim strankama kakve su Jobbik i Nacionalnu frontu. Da u tim navodima imamo pravo govori i činjenica da je potpredsjednik HDZ-a Drago Prgomet dao ostavku zbog Karamarkove ultradesničarske politike", stoji u priopćenju. Iz stranke koju predvodi Željko Komšić Karamarku su poručili da ne će uspjeti projekt podjele BiH koji je naknadno na sudu okvalificiran kao "zajednički zločinački pothvat". Dodali su da su se tvrdnje o pravu na skrb za sunarodnjake izvan granica mogle čuti i ranih 90-ih kada je Srbija pod izgovorom brige za Srbe izvan Srbije izvela agresiju na BiH, odnosno na Hrvatsku.
 
U priopćenju DF-a navedeno je i kako se nadaju da će i građani Hrvatske postati svjesni opasnosti koja se nadvila nad njihovom zemljom te da će "odlučno odbaciti povratak u prošlost koju priziva Karamarko". Prije ikakvoga očitovanja na rečeno radi jasnije jasnosti i više nego je potrebno vidjeti od kuda ta lavina negodovanja dolazi, tragom one narodne itekako je važno znati tko je što rekao i od onoga što je rečeno, ne javljam se ovim člankom da bih branio Tomislava Karamarka, jer u ovom slučaju uistinu Tomislavove riječi potpisao bih sve i jedan Hrvat u Bosni i Hercegovini, potkrjepu tome donosim u nastavku teksta.
 
Branitelj Amije BiH i onaj za koga Bošnjaci glasuju
 
Na hrvatsku, i ne samo njenu žalost, u Bosni i Hercegovini pojavila se politička ličnost u liku Željka Komšića, koja se politički i nacionalno ne može definirati. S obzirom da je Željko Komšić u dva mandata bošnjačkim glasovima izabran za hrvatskog člana Predsjedništva, za pretpostaviti je kako se izjašnjava i osjeća kao Hrvat. Ono što upada u oči jest njegova izjava kako je od tri službena jezika u Bosni i Hercegovini njegov materinski jezik bosanski, što odmah postaje i više nego čudno, jer donedavno nismo ni znali da taj jezik uopće postoji.  Bilo je više jezičnih varijanti: Hrvatski, Srpski, Hrvatsko-Srpski, Srpsko-Hrvatski, Bošnjački se javlja u novije vrijeme, i još uvijek se nije sve rasčistilo glede tog unutar BiH znanstvenih krugova, jezikoslovaca prije sveg, no pustimo to struci. Isto tako, Željko Komšić voli isticati kako je bio pripadnik Armije BiH te kako je u Domovinskom ratu dobio odlikovanje „Zlatni ljiljan" (službeni grb bošnjačkog naroda, nešto slično kao grb u hrvatskog ili srpskog naroda), iako je u njegovom rodnom Sarajevu bila hrvatska vojna komponenta HVO Sarajevo i brigada „Kralj Tvrtko".
 
Hrvatski branitelji oboljeli od PTSP-a,u BiHod samog početka njegova pojavljivanja na političkoj sceni imajudojam kako on u biti nije Hrvat, niti se osjeća Hrvatom, nego je ustvari Bosanac te agnostik po vjeroispovijesti, te time ne može ni predstavljati Hrvate katolike u BiH, 99 posto, ali može politički smetati, stvarati ozbiljne probleme i imati od toga veliku materijalnu korist.
 
Željko Komšić utemeljitelj je stranke „Demokratska fronta", koja je polučila solidan rezultat u bošnjačkom biračkom tijelu. Nije to neki veliki rezultat u razmjerima bošnjačkog biračkog tijela (ni blizu kao uspjeh koalicije stranaka ispred HNS-a BiH u hrvatskom biračkom tijelu), ali Stranka demokratske akcije, koja je dobila najveću potporu bošnjačkog biračkog tijela, želi Željka Komšića kao svog manjeg partnera, ali i kao nekoga tko svoju političku karijeru gradi na dekonstituiranju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
 
Željko Komšić koristi svaku prigodu kako bi se suprotstavio legitimnim zahtjevima hrvatskog naroda za jednakopravnost u BiH, bez obzira na to dolaze li oni od legitimnih predstavnika hrvatskog naroda u BiH, ili od zvaničnika iz Republike Hrvatske koji imaju ustavnu obvezu skrbiti o položaju i jednakopravnosti hrvatskog naroda u BiH, ili međunarodnih krugova koji više ne mogu zatvarati oči nad političkim nasiljem i majorizacijom koji se provode nad hrvatskim narodom u BiH.
http://www.vijesti.ba/thumbnail.php?file=news/2012/March/zeljko_komsic_933008037.jpg&size=article_medium
PTSP je psihološko-traumatski poremećaj koji između ostalog nastaje kao posljedica traumatičnih ratnih događanja, i branitelji oboljeli od PTSP-a u BiH, cijelo vrijeme ukazuju kako Željko Komšić boluje od PTSP-a, koji je, kao takav, izrazito podložan manipulaciji koju su u potpunosti prepoznali Zlatko Lagumdžija, Haris Silajdžić i Bakir Izetbegović i počeli ga tapšati po ramenima kako je njegova uloga u zaštiti Bosne i Hercegovine od povijesnog značaja. Samoljublje i povijesna misija u zaštiti Bosne i Hercegovine poprimaju agresivni ratno-huškački razvoj postratne psihološke traume u Željka Komšića, koja je u potpunosti evoluirala do te razine da je poprimila oblik osmanlijskog janjičara, nešto slično kao Rustem paša iz turske TV serija Sulejman veličanstveni, koji je bio Hrvat iz Butmira kod Sarajeva.
 
Hrvatski branitelji u BiH žele upozoriti kako u Bosni i Hercegovini još uvijek postoje hrvatski janjičari poput Željka Komšića, predsjednika Demokratske fronte i štovatelji Ahdname (pisane uredbe koja definira kako se Hrvati katolici trebaju ponašati u Bosni i Hercegovini). O istom tom Željku Komšiću Nino Raspudić na portalu www.nezavisne.com, piše: „...Ostaje samo dvojba je li čudovišnost tog djelovanja moralna ili spoznajna. Tip je, dakle, ili neviđeno pokvaren i bezobziran ili nesvakidašnje intelektualno ograničen. Ostaje i varijanta da mu je političko djelovanje rezultat kombinacije ta dva elementa. Osam godina je prljavom političkom igrom pod krinkom naivne građanske opcije bošnjačkim glasovima uzurpirao mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH, a nakon što je platforma formirana na istom fonu i poticana s iste adrese propala, a Lagumdžijin SDP se urušio, osnovao je stranku borbenog naziva Demokratska fronta, koja postaje novi remorker za vučenje bosanskih/bošnjačkih glasova u smjeru uzurpacije hrvatskih predstavničkih mjesta. S osloncem na američku ambasadu i o njoj ovisno NVO jato nastavlja se simulakrum građanske opcije, koja u višenacionalnoj državi u praksi uvijek završava kao strateški partner nacionalizma brojnijeg naroda.
 
U zadnjem biseru građansko-bosanko-antifašističke misli Komšić je najavio kako će njegova stranka istaknuti kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva te da bi to mogao biti Damir Marjanović. Na koncu je mrtav-hladan izvalio: "Ne znam koje je nacionalnosti Damir Marjanović, ali ćemo ga kandidirati za hrvatskog člana Predsjedništva". Nije, dakle, dovoljno to što zna da ga neće izabrati Hrvati, već ne zna čak ni je li taj kandidat za Komšića uopće Hrvat, ali zna da će s njim zauzeti to mjesto. Po svemu do sada iskazanom gospodin Marjanović se pokazao kao respektabilna osoba i odgovoran političar, ne znam je li se osjeća i izjašnjava kao Hrvat i to u cijeloj priči nije važno. Važno je to da Željko Komšić ne zna je li Damir Marjanović Hrvat, zna sigurno da za njegovu stranku neće glasovati Hrvati, ali je odlučno naumio s bošnjačkim glasovima opet "zapasati" tu funkciju. Mogao je, na isti način istaknuti za hrvatskog člana Predsjedništva i Hanku Paldum, Srpka Pustivuka, Abu Hamzu ili Bonu Voxa. Poanta je u potpunoj političkoj neodgovornosti za štetu koju takav postupak nanosi ionako institucionalno i stvarno skrhanoj zemlji.
 
Zašto Demokratska fronta danas, ako je doista građanska stranka, ne ide s kandidatima za Predsjedništvo i iz reda Bošnjaka i iz reda Hrvata te s kandidatom iz RS? Kakva je to građanska vizija koja se namiruje isključivo preko leđa najmalobrojnijeg naroda? U složenoj državi tri naroda koja su u bliskoj prošlosti međusobno krvavo ratovala i gdje je postignut mir sporazumom koji je samo uz vojnu nazočnost međunarodne zajednice, neku vrstu polukolonijalne uprave i stalnih financijskih injekcija jedva zaživio, u takvom krhkom sklopu svjesno gaziti pravo jednog naroda da sam bira svoje predstavnike, koristeći se političkom manipulacijom glasovima pripadnika brojnijeg naroda, gurajući ih tako dugoročno jedne protiv drugih, može samo moralno čudovište, ako tako postupa svjestan posljedica takvog djelovanja. Samo je naizgled paradoksalno da Komšić, kojem su usta puna BiH patriotizma, postaje jedan od najvećih grobara te države.
 
A ako nakon svega nije svjestan kakve posljedice to ostavlja na sve nefunkcionalniju državu i sve dublje odijeljena tri društva, onda je potpuni spoznajni idiot. Zašto Demokratska fronta danas, ako je doista građanska stranka, ne ide s kandidatima za Predsjedništvo i iz reda Bošnjaka i iz reda Hrvata te s kandidatom iz RS? Kakva je to građanska vizija koja se namiruje isključivo preko leđa najmalobrojnijeg naroda?
http://www.inmedia.ba/wp-content/uploads/2013/10/demokratska-fronta2.jpg
Osim što treći put pokušava prodati isti trik koji nije donio nikakve koristi, već je uništavao zemlju i povećavao nepovjerenje među narodima, Komšić ne uviđa da vanjskopolitičke okolnosti nisu iste kao prije osam ili prije četiri godine. Stvari su se u međuvremenu bitno promijenile. Hrvatski premijer Milanović, koji je svojevremeno davao potporu SDP-u kao sestrinskoj stranci, potpuno im je okrenuo leđa. Ako bi se s novim akterom ponovila ista igra uzurpiranja hrvatskog mjesta u Predsjedništvu bošnjačkim glasovima, izgledno je da bi Hrvatska, konačno rasterećena nakon ulaska u EU, mogla reagirati političkim bojkotom te osobe. Uz to, i politika Europske unije prema BiH je bitno drugačija nego prije četiri godine. Lanjska rezolucija Europskog parlamenta, koja je uglavnom prešućena u sarajevskim medijima, prvi put uz separatizam, kao poguban za BiH, ističe i unitarizam i centralizam. Amerikanci već skoro godinu dana ne šalju ambasadora u Sarajevo, jer očito traže izlaz iz kaše koju su sami skuhali, a koju po inerciji podgrijava potpuno dezorijentiran otpravnik poslova.
 
Simbolički kapital "raje", obilježen titoizmom, jugoslavenstvom, a kasnije bosanstvom i "građanstvom", kopni. Znakovit je u tom smislu nedavni nastup Dubravka Lovrenovića, bivšeg Hrvata koji je na skupu SDP-ova Savjeta za razvoj pokazao budnost i na razborito izlaganje Šaćira Filandre, koji je ukazao na to da se hrvatsko pitanje ne može zaobići, oštro reagirao istaknuvši kako toga nema i da je on za sebe hrvatsko pitanje riješio tako što se na popisu izjasnio kao Bosanac. Genijalno rješenje hrvatskog pitanja je dakle da Hrvati nestanu. Trećina bi ih valjda iselila, trećina izvršila harakiri, a trećina, slijedeći Lovrenovićev primjer, prešla na vjeru bosansku. Ako i mogu zamisliti znanstvenofantastični scenarij u kojem bi ljudi od Orašja, Žepča, Busovače, Kiseljaka do Livna pristali da se umjesto kao Hrvati počnu deklarirati kao Bosanci katolici, prilično mi je teško zamisliti kako Hrvat, Hercegovac iz Mostara, Širokog Brijega ili Posušja može preko noći postati Bosanac.
 
Milje ljudi koji su se predstavljali kao moralno superiorniji "građani" nasuprot Hrvatima, muslimanima/Bošnjacima i Srbima koji se, eto, zbijaju u nacionalne torove, kako vole reći, tipičnim totalitarnim jezikom koji neistomišljenike dehumanizira, prikazujući ih kao stoku, dugo se nudio kao sloj stanovništva koji može ublažiti nacionalne podjele i pomoći kao vezivno tkivo složene države. Danas takvi, koje simbolizira Komšić, postaju glavni generator nestabilnosti i nacionalizma u BiH, podgrijavajući, s jedne strane, bošnjački nacionalistički maksimalizam, čiji su strateški saveznici, stvarajući sa druge strane opasnu hrvatsku nacionalnu frustraciju te na koncu potvrđujući srpskoj separatističkoj opciji da je sve vrijeme bila u pravu i da tu zajedničke funkcionalne i pravedne države nikada neće biti. Aferim Komšiću, i tebi i tvom kandidatu za kojeg niti ne znaš je li Hrvat i onima koji će, iako nisu Hrvati, opet određivati tko će Hrvate predstavljati! Što je to rekao Tomislav Karamarko a što (ni)je trebao reći o Bosni i Hercegovini i o Bosansko-Hercegovačkim Hrvatima, pametnome za zaključiti dosta.
 

Nikola Šimić Tonin

Hrvatski narodni sabor je u pravu

 
 
Mnogi su pokušaji raznih političkih čimbenika i interesa, kako onih u Bosni i Hercegovini tako i onih izvan, da tu zemlju učine nepristupačnim otokom globalnih svjetskih kretanja i vrjednota, koje svijet čine pravednijim, slobodnijim, sigurnijim, mirnijim, te egzistencijalno prosperitetnijim. A bez tih vrijednosti za koje se čovječanstvo borilo i bori od svog postanka, i koje su plaćene i plaćaju se velikim ljudskim žrtvama i stradanjima, bez prava i pravde, slobode i mira, bez jednakosti i ravnopravnosti, zapravo, nema ni budućnosti, ni pojedinca, ni naroda, ni svijeta u cijelini. Čude stoga toliki pokušaji sudareni i sudarajućih interesa i politika u Bosni i Hercegovini da tu zemlju izvuku iz globalnog svjetskog procesa demokracije, regionalizacije i federalizacije, koje su temelj i jamac ljudskih prava i vjerskih sloboda, te nacionalni prava na samoodređenje i samoopredjeljenje.
http://dnevni-list.ba/web1/wp-content/uploads/2015/02/DSC_0821.jpg
Dragan Čović
 
Uza sva druga rušenja koja se čuju i zbivaju, što razbijaju i pokapaju Bosnu i Hercegovinu, zabrana ulaska univerzalnih vrijednosti suvremenog čovječanstva, slobode, demokracije, jednakosti, pravednosti i ravnopravnosti, najrazornija su sredstva u njenom konačnom i trajnom uništenju, ne samo kao europske, več i svjetske zajednice, na karti svijeta. No, bez obzira na četvrt stoljeća dugu činjenicu zaustavljanja Bosne i Hercegovine na putu demokratiziranja, federaliziranja, konfederaliziranja ili entitetiziranja, nacionalno vjerski šarene beha zajednice, ipak se ne smije stati na tom putu koji zapravo i nema alternativu. Stoga je svaki koračić pojedinca ili udruge, zajednice ili institucije, na tom putu velik kamen temeljac buduće, za sva tri svoja naroda, ali i Europu i svijet, prihvatljive Bosne i Hercegovine. I onda kada se čini da je taj koračić nemoguće izvodiv, zbog položaja i obespravljenog stanja onoga tko ga pokušava napraviti, pred tolikim protivncima, zaprekama i barijerama svakog predznaka, on se ipak mora učiniti. Mora se koraknuti, koliko zbog sebe, toliko i zbog Bosne i Hercegovine i njene europske i demokratske budućnost.
 
Ako se ništa drugo ne napravi tim koračićem, ako ga zaustave i ne dadnu da se  stigne do cilja, njime se barem pokazalo svijetu vlastitu težinu položaja i obespravljenosti, koje su ga natjerale na  taj korak. Pokazuje također i onoga ko zaustavlja taj korak, ko ne da da se ide njime u budućnost, koje za i koje protiv europske budućnosti Bosne i Hercegovine, ispunjene civilizacijskim vrijednostima suvremenog svijeta.
 
Jedan u nizu hrvatskih koraka na putu izgradnje europske Bosne i Hercegovine napravljen je i na VI. Hrvatskom Narodnom Saboru održanom 28. veljače 2015. u Mostaru, koji joj stabilizira podrhtavajući nesigurni na nepravdi postavljeni Daytonski sporazum. Zapravo traženje oko 500 sudionika Hrvatskog Narodnog Sabora federaliziranje Bosne i Hercegovine na četiri federalne jedinice, svjetlo je u četvrt stoljeća dugom političkom beha mraku iz kojeg joj ne daju srpski secesionisti i bošnjački unitaristi da izađe. Koliko je god srpski secesionizam i bošnjački unitarizam protiv, a jest, pravima suverenosti i konstitutivnosti hrvatske beha komponente, toliko je protiv i budućnosti Bosne i Hercegovine, i njenog opstanka u federaliziranoj cjelovitosti. Deklaracija VI. Hrvatskog Narodnog Sabora kojom se s pravom, koje ima utemeljenje u zajamčenoj suverenosti i konstitutivnosti, odnosno jednakosti i ravnopravnosti beha Hrvata, traži novo pravedno uređenje Bosne i Hercegovine, na temeljima 4 federalne jedinice, što je jedini demokratski i mirnodopski, civilizirani način obrane i opstanka Bosne i Hercegovine. Dakako, u prvom redu jamstvo opstanka Hrvata u Bosni i Hercegovini.
http://www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/08/HB_i_RH.jpg
Ta Deklaracija je kontinuitet hrvatske borbe za Bosnu i Hercegovinu, i njen europski izgled, u nacionalno vjerskoj šarolikosti. To je jedini mogući način, i sredstvo rušenja postojeći neprolazni entitetskih zidova dioba, ispravljanje daytonske nepravde, te zaustavljanje velikosrpskog secesionizma i velikomuslimansko-bošnjačkog unitarizma. Oko 500 prisutnih izaslanika HNS-a politička je snaga hrvatskog naroda u borbi za jednakost i ravnopravnost Hrvata sa druga dva beha naroda. To je politička snaga kojoj se ne treba ništa davati, jer ona i ne traži ništa osim onog što joj pripada, i što već imaju Bošnjaci i Srbi. To je hrvatski kontinuitet borbe za europsku Bosnu i Hercegovinu, koji traje više od sedam stoljeća kroz fratarsku žrtvu za tu zemlju, u koju je otisnuta i hrvatska referendumska pobjeda koja je prisilila svijet da prizna Bosnu i Hercegovinu. Nije stoga slučajno održan Hrvatski Narodni Sabor uoči 23. godišnjice održanog referenduma, 29. 2. i 1. 3. 1992. godine o neovisnosti Bosne i Hercegovine. Izlazaskom Hrvata na taj povijesni referendum i njihovo glasovanje ZA na referendumsko pitanje Bosna i Hercegovina je stekla neovisnost i međunarodno priznanje. Na žalost, tadašnji glas Hrvata za Bosnu i Hercegovinu je izigran od strane Muslimana, zbog čega zemlja i nije onakva  za kakvu su glasovali. I to je dodatni razlog za održavanje Hrvatskog Narodnog Sabora i donošenja Deklaracije o novom federalnom uređenju Bosne i Hercegovine na cijelom njenom Međunarodno priznatom prostoru.
 
Da je Bosna i Hercegovina uređena kako je glasilo referendumsko pitanje, zasigurno ne bi bilo ni HNS-a, ni njegove Deklaracije, a iznad svega ne bi bilo ni muslimanske agresije na Hrvate i ne bi bilo kasnije muslimansko-bošnjačkog sukoba. Da je Bosna i Hercegovina uređena po referendumskom pitanju, za koje su glasovali njeni Hrvati, danas bi zasigurno i Dan neovisnosti Bosne i Hercegovine, 1. ožujak, slavio svaki beha Hrvat, i bio bi to istinski Dan neovisnosti za sve njene narode. Ovako, i taj Dan dijeli Bosnu i Hercegovinu, i s pravom jer je od strane Muslimana izigrano referendumsko pitanje i zemlja je odvedena u posve krivom  smijeru. Dijeli je daleko opasnije, i debljim zidom negoli će je podijeliti unutarnje granice četiriju federalnih jedinica, za koje se zalažu bosanskohercegovački Hrvati kroz Hrvatski Narodni Sabor i donesenu Deklaraciju. Federaliziranje Bosne i Hercegovine na ćetiri federalne jedinice na neki je način povratak na referendum, i njegova realizacija, a time i zajednički  put Bošnjaka, Srba i Hrvata proslavi Dana neovisnosti zajedničke im federalizirane Bosne i Hercegovine.
 
Uzalud su sve zabrane hrvatskom narodu na njegovo suvereno i konstitutivno pravo na federalnu jedinicu unutar cjelovite i međunarodno priznate Bosne i Hercegovine, jer to pravo ima čak izvorište i u referendumskom pitanju, kao i u tome što to pravo več uživaju i Bošnjaci i Srbi. To pravo imaju i u opstojnosti Bosne i Hercegovine, za što se, navodno svi bore, a koja je održiva  jedino kroz realizaciju Deklaracije Hrvatskog Narodnog Sabora. Deklaracija HNS-a je, zapravo, bosanskohercegovački Referendum 2 ili Dayton  2, kako je kome drago da ga nazove.
 

Vinko Đotlo

Skrivanje masovnih grobnica Hrvata isilovski je posao

 
 
Svakim danom sve se više dokazuje kako svijet ne može bez podjela, zidova i provalija, i da jednu tek pobijeđenu ideologiju brzo zamjenjuje neka nova, druga i drugačija samo u imenu, ali u sadržaju i načinom održavanja čak opasnija za mirnu budućnost čovječanstva. Svijet gotovo da se nije dovoljno dugo ni radovao nad pobjedom nacizma i fašizma, a na političku svjetsku kartu došao je, još gori, brutalniji i više zločinačkiji režim komunizma. Ta svjetska zločinačka ideologija bila je, i jest, zbir nacizma i fašizma, pa čak i više od toga, bilo po broju ljudskih žrtava koje je poubijao, bilo po materijalno moralnim rušenjima i razaranjima, koji su ostali iza tog totalitarističko terorističkog režima.
http://i.ytimg.com/vi/68fxsuzt6Mc/hqdefault.jpg
Bugojno 1996. - teroristički napad na katoličku crkvu
 
I kao svi povijesni zločinačko-teroristički režimi i komunizam je, na žalost, velikim ljudskim žrtvama poražen. Pomislilo se da je zauvijek otišao u nepovratnu prošlost. No, međutim veselje oslobođenih naroda od komunizma još je kraće trajalo negoli nad poraženim od nacizma i fašizma. Na mjesto nepokopanog komunizma sada ulazi jedna nova, od svih dosadašnjih, nacizma, fašizma i komunizma, opasnija, brutalnija, i razornija isilovska vjerska  ideologija, koja svijet dijeli ne berlinskim, već vjerskim zidom. Ta vjerska islamska ideologija koja se pojavila na svjetskoj političkoj sceni i revolucionarno brzo zavela velik broj islamskih društava, te pokazala nezabilježene brutalnosti u procesu širenja i osvajanja svijeta, podijelila je svijet neprolaznim zidovima izbetonirani islamskim isključivostima, podebljani terorističkim islamskim akcijama rušenja i nepriznavanja svega onog što nije muslimansko. Jedanaesti rujan dvije tisuće i prve povijesni je datum početka islamskog vjerskog terorizma na ostatak svijeta, na sve nemuslimane diljem Kugle zemaljske. Po brutalnostima ubijanja i razaranja, te isključivosti odnosa prema drugom i drugaćijem, ta nova svjetska ideologija, džihadski isilizam, daleko je gori i opasniji od svih totalitarizama koje je ljudska povijest zabilježila.
 
Nikada svijet, stoga, nije bio tako duboko podijeljen, i pred tako globalnom opasnosti nestanka i jedne i druge strane ili obadvije zajedno kao što je danas. Ono što tu vjersku islamsku ideologiju čini strašnijom je činjenica da je njena klica baćena, a time i stablo izraslo na jednom europskom dijelu, u Bosni i Hercegovini. Dolazak džihad isilovaca u Bosnu i Hercegovinu zasigurno je bio dobro isplanirani, koordinirani i sinkronizirani plan islamskih zemalja i muslimanskog vodstva, kako političkog tako i vjerskog na tom ruralnom europskom prostoru. Bosnu i Herecgovinu su vidjeli i prepoznali kao pravi centar te vjerske ideologije, a beha sukob koji je, sada je to sve jasnije i zlodjelo njihovih obaviještajnih organizacija, iskoristili kao povod i razlog dolaska i osvajanja te zemlje, i vjerskog radikaliziranja beha muslimanskog društva.
 
Time je Bosna i Hercegovina porobljena, oteta nemuslimanima, i postala velika opasnost za europski, ali i svjetski mir. Bosna i Hercegovina kao  vjersko džihadsko isilovski centar, u čijoj gradnji su sudjelovali i sudjeluju kroz gradnju „vjerskih“ objekata i „humanitarnih“ organizacija, najradikalnije islamske zemlje, uz potporu bošnjačkih političkih i vjerskih vođa, koji su na neki način koordinatori svih tih graditeljski i organizacijskih zbivanja. U tako novoj, nemuslimanima otetoj Bosni i Hercegovini, na nekim njenim prostorima vladaju zakoni džihad-isilovaca, poglavito na federacijskim dijelovima i gradovima koje su „oslobodili“ i osvojili ti sami džihad-isilovci. Uz dva priznata entiteta izgrađen je i treći, Gornja Maloča, isilovski onaj na kojem ne važe beha zakoni i norme. Onaj s kojeg se novače džihad ratnici i šalju s iskustvom stečenim u beha sukobu, na sirijska i iračka ratišta, i europske zemlje, Francusku, Belgiju, Dansku...
http://www.jabuka.tv/wp-content/uploads/2013/03/vrata_vatra.jpg
Banja Luka 2013. - teroristički napad na katoličku crkvu
 
Kakvi će beha gradovi izgledati, i kakva sama Bosna i Hercegovina, kada njome cijelom zavladaju ti vjerski fundamentalisti koji trgaju svaki trag kršćana i kršćanstva na osvojenim sirijskim i iračkim prostorima, najbolje kazuje suvremena slika Sarajeva i govor širitelja islama koji se čuje iz tog grada. Po tim slikama Sarajevo, kojeg li licemjerja kada ga zovu multi glavnim gradom svih beha naroda, poprima izgled gradova koje su isilovci islikali progonom stotine tisuća kršćana. Danas se Sarajevom slobodno šetaju i gotovo od vlasti dobro zaštićeni budući da ništa ne čine u sprječavanju tih pojava i slikanja tih slika, vehabije u crnim odorama, dugih brada i kose isti oni kakve gledamo na televiziji što kolju, ubijaju, siluju, progone i glave odrezuju u islamskoj državi.
 
Njihovo slobodno hodanje po Sarajevu dio je tog radikalnog islamskog terorizma, sredstvo osvajanja Bosne i Hercegovine i svijeta u cijelini. U Bosni i Hercegovini su se i čule prve prijetnje kršćanima kada su džihadisti s domaćim muslimanskim pristalicama u ratu pjevali pjesme „od Irana pa do Trsta, ne će bit ni jednog krsta“. I tada svijet nije ništa poduzimao da se zaustavi širenje tog vjerskog rata, kao što i danas sarajevske vlasti ništa ne čine da zabrane slikanje nove, stopostotno islamske slike i Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Šutnja sarajevskih, ali i beha vlasti na te demonstracije islamske vjerske dominacije, vjerojatno je znak da s njima surađuju, da ih podupiru i naravno pripremaju im boje za završno slikanje Bosne i Hercegovine. Ovim slikama na ulicama i trgovima, Sarajevo je samo multietnička i multikonfesionalna prošlost.
 
Napadi na crkve
 
I dok svijet osuđuje izraelsku gradnju kuća na Zapadnoj obali, na izgradnju arapskih kuća u Bosni i Hercegovini, čija izgradnja je s istim ciljem kao i ona izraelska, vlada svjetska šutnja, kao i šutnja bošnjačkih vlasti. Čuje se iz tog i takvog otetog i vehabiziranog „multi“ Sarajeva i tumačenje islama stoljećima strano tim prostorima i tim euromuslimanima, od bošnjačkih intelektualaca kalibra dr. Safeta Kuduzovića, istog onog koji drži predavanja po europskim gradovima, kako „žena ne smije hodati bez muškarca“ i da svaki onaj koji uvrijedi Poslanika zaslužuje „odmah metak u čelo“. No kada je Alija Izetbegović vrijeđao katolike u Bugojnu na način kada je kazao da su „crkvena zvona za hajvan“, nije nitko od muslimanskih, ni vjerskih ni političkih vođa osudio takvo ponašanje. Naravno, Hrvati katolici ne traže osudu „metkom u čelo“, ali moglo se ograditi od tih izjava. Zbog takvog dvoličnog bošnjačkog ponašanja prema vrijeđanju jednih i drugih, slobodno su u zeničku crkvu tijekom Svete mise upadali džihadisti i uzvikivali „Alah u ekber“. Trojica isilovaca, oni koji su upadali u katoličke crkve po Bosni, Zenici..., i uzvikivali „Alah u ekber“, sada povratnici sa sirijsko-iračkog ratišta za islamsku državu, danas upadaju i u džamije. Vraća se to euromuslimanima, i bit će sve tako dok ne budu kažnjeni oni koji su ih pozvali da dođu ratovati u Bosni i oni koji su ih podupirali u takvim zločinima protiv kršćana, kao i oni koji danas šute na te terorističke akcije. Zasigurno jedni od odgovornijih za ove pojave, koji svojom šutnjom kao znakom odobravanja, a time i sudjelovanja u tim vjerskim zločinima su Mustafa Cerić, Bakir Izetbegović, Haris Silajdžić, Safet Kuduzović i ratni zločinac bugojanski Ratko Mladić, Dževad Mlaćo. To je ćelija te zločinačke vjerske organizacije koja skriva i masovne grobnice Hrvata u Maljinama, Bugojnu, Grahovčićima, Miletićima... Skrivanje masovnih grobnica isilovski je posao, zločin jednak onom kada su pobijeni svi ti Hrvati čija mjesta počivališta se skrivaju više od dva desetljeća.
http://www.index.hr/images2/crkvaZenica1-Klixba625.jpg
Zenica 2013. - teroristički napad na katoličku crkvu
 
Kažnjavanjem tih zločinaca stvaraju se preduvjeti otkrivanja masovnih grobnica poubijanih Hrvata a time početak traženja pravednog uređenja nepravedno uređene Bosne i Hercegovine. A to uređenje bi moralo počivati ili na federaliziranju cijele zemlje ili na stvaranju i priznavanju hrvatskog entiteta, čime bi se postigla jednakopravnost i ravnopravnost sva tri suverena i konstitutvna beha naroda. U samo tako uređenoj zemlji mogao bi se tražiti, i našao bi se, zajednički put u budućnost njenih sastavnica.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Četvrtak, 22/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 673 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević