Get Adobe Flash player
Lignja nam mozak friga

Lignja nam mozak friga

Josipović bi trebao znati da su partizani pobili za i nakon Drugoga...

Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

Američke intervencije i promašeni ratovi na Istoku stvorili su...

Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

Plenković na izborima pobijedio Milinovića i izgubio od HDZ-a iz svibnja...

Jedva čekam da SDP dođe na vlast

Jedva čekam da SDP dođe na vlast

Pa da više ne bude korupcije, "ustaša" i...

Papa sluša četničke koljače

Papa sluša četničke koljače

Razočaravajući postupak Petrova...

  • Lignja nam mozak friga

    Lignja nam mozak friga

    srijeda, 20. ožujka 2019. 15:09
  • Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

    Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:58
  • Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

    Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:55
  • Jedva čekam da SDP dođe na vlast

    Jedva čekam da SDP dođe na vlast

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:50
  • Papa sluša četničke koljače

    Papa sluša četničke koljače

    četvrtak, 21. ožujka 2019. 12:14

Brankovo kolo u izvedbi KUD-a Batajnica

 
 
Svi stariji znaju pjesmu srpskog pjesnika Branka Radičevića Kolo kolo naokolo. U njoj se nalazi i ovi stihovi:
»...Crnogorče, care mali,
ko te ovdje još ne hvali,
Mačem biješ, mačem sječeš,
mačem sebi blago tečeš,
Blago turska glava suva,
kroz nju gorski vjetar duva...«
https://i.ytimg.com/vi/8w0xEz-2jCI/hqdefault.jpg
Ovi stihovi danas izgledaju preopasno, mrziteljski, ubilački..., i u njima se pod riječima „turska glava“ prepoznaju Muslimani-Bošnjaci, što dodatno ovu pjesmu vraća u ropotarnicu povijesti.(v.h.)

Muhamed Šaćirbegović je 8. rujna 1995. u Ženevi to učinio na svoju ruku

 
 
Alija Izetbegović je bio lažov. Naime, u objavljenim izabranim djelima od deset knjiga u jednoj od njih Alija piše, parafraziram, „kako je na sjednici Predsjedništva broj taj i taj, datuma tog i tog, jednoglasnom odlukom svih članova Predsjedništva donesena odluka da se prizna Republika srpska u omjeru 51:49 posto BiH“, što nije točno. Naime, njegov osobni izaslanik i ministar vanjskih poslova, Muhamed Šaćirbegović, 8. rujna 1995. je u Ženevi to uradio i o tome se kasnije u Daytonu nije raspravljalo već je prihvaćeno kao pismeno i potpisano, odnosno, kao već ugovorena stvar. O tome su javno i na TV-u govorili u više navrata članovi Predsjedništva RBiH iz tog vremena: Stjepan Kljuić, Ivo Komšić, Mirko Pejanović, Miro Lazović i preminuli Nijaz Duraković, koji su istakli da se o toj odluci i Šaćirbegovićevom priznanju i potpisu u Ženevi, a na osnovi naredbe Izetbegovića, nikada na sastancima Predsjedništva nije diskutiralo. Prema tome, ova odluka Alije je ilegalna, a njegova odluka ili odluka nasljednika njegove politike da se ovaj falsifikat stavi u njegova sabrana djela, potpuni je falsifikat, a o čemu se netko od državnih tijela treba izjasniti. Ne smije za povijest ostati da Alija Izetbegović nema nikakve odgovornosti za tu odluku, a time ni za sve ono što će se kasnije dogoditi, već da je odgovorno čitavo tadašnje Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine.
http://vkbi.open.net.ba/Aktuelnosti/020703_files/alaga01.jpg
Alaga Dervišević
 
Osim toga, Alija Izetbegović se na daytonskom sastanku, gdje su donesene ili potvrđene već prije donesene odluke kao ova ilegalna iz Ženeve od rujna 1995. godine, lažno predstavljao kao predsjednik države BiH, iako je bio samo prvi među jednakima, koji je u tom svojstvu potpisao Daytonski sporazum.
 
Prema svemu iznesenom, Daytonski sporazum je nelegalan jer ga je potpisala nelegalna osoba u ime države BiH, koja po Ustavu RBiH to nije imala pravo - pa je to glavna osnova za proglašavanje Daytonskog sporazuma nelegalnim i protuustavnim, kao i stoga što niti druga dva naroda iz BiH, Hrvati i Srbi, nisu potpisnici istog, već navodno u njihovo ime, predsjednici drugih država i to u ime Republike Hrvatske, Franjo Tuđman, a u ime SRJ Jugoslavije (Srbije i Crne Gore), predsjednik Republike Srbije, Slobodan Milošević. 
 
Budući sadašnji Ustavni sud broji devet članova sa po dva predstavnika svakog naroda u BiH, i trojicu stranaca, te ukoliko međunarodna zajednica ne bude mogla donijeti odluku o ukidanju Daytona ili njegovu izmjenu u korist Republike BiH, to bi trebao učiniti sadašnji Ustavni sud, budući s bošnjačkim članovima čini većinu. Ili, ukoliko slučajno Milorad Dodik referendumom učini bilo što protiv daytonske BiH, ovaj Ustavni sud treba istovremeno donijeti odluku o antiustavnosti potpisivanja Daytonskog sporazuma i tako vratiti status Republike BiH i njen tadašnji Ustav RBiH. Zbog ovakvih i sličnih mogućnosti sadašnjeg Ustavnog suda, Dodik se i zalaže za izuzeće iz sadašnjeg Ustavnog suda međunarodnih sudaca.
 
Mišljenja sam da će se, nakon završetka svih suđenja u Den Haagu i izricanja konačnih presuda Karadžiću i Mladiću, kao i hrvatskoj grupi na čelu s Prlićem, kao udruženim zločinačkim pothvatima u BiH, tako nešto slično i dogoditi. Jer međunarodna zajednica ne može dozvoliti da se nagradi nešto što su takvi zločinački pothvati učinili u ratu protiv RBiH, što bi za nju bilo smoubilački. Zbog toga treba sačekati dovršetak tih suđenja nakon čega se otvara konačan proces pravnog završetka slučaja BiH. Ako se ipak ne bi dogodilo da međunarodna zajednica ne ispravi za državu BiH fatalne odredbe Daytonskog sporazuma, kompetentni politički predstavnici u tijelima BiH trebaju kod Ustavnog suda pokrenuti takav proces - I mirna Bosna!
 

Mr. Alaga Dervišević, Bosanski glasnik

Umjesto RTV kanala na hrvatskom jeziku, u Sarajevu se sustavno gura neka mješavina tursko-arapsko-srpsko-jugoslavenskog jezika

 
 
Iako je priznanje jezika preduvjet, zapravo temelj priznanja naroda koji se njime služi, ipak ta civilizacijsko demokratska vrjednota nije se u daytonskoj Bosni i Hercegovini gotovo nikako primjenjivala, niti primjenjuje prema hrvatskom narodu. Umjesto priznanja hrvatskog jezika, u prvom redu kroz medije, tiskane i elektroničke, u kojima Hrvati nisu ravnopravni sa druga dva beha naroda, u Bosnu i Hercegovinu se uvodi turski, arapski, i neka mješavina tursko-arapsko-srpsko-jugoslavenskog jezika. Novi jezik, još jedna podjela podijeljene Bosne i Hercegovine, dokaz je tko dijeli zemlju, kojem narodu smeta multi beha zajednica. Zbog  tursko-arapskog jezika koji se nameće u daytonskoj Bosni i Hercegovini i koji preplavljuje beha medije bošnjačka strana, protiv svih europskih i međunarodnih organizacija ljudskih prava i sloboda, opstruira pravo Hrvatima na svoje elektroničke medije, u prvom redu televizijski kanal na hrvatskom jeziku. A Bosna i Hercegovina je po Ustavu zemlja tri konstitutivna naroda i tri konstitutivna jezika.
http://www.krepsic.com/wp-content/uploads/2014/09/Hrvatski-jezik-660x330.jpg
Dvadesetogodišnja bošnjačka zabrana prava Hrvata na RTV kanal na svom hrvatskom jeziku, vrijeme je i nepriznavanja suverenosti i konstitutivnosti hrvatskog naroda. Vrijeme je to u kojem bošnjačka strana ne priznaje ni međunarodne konvencije o ljudskim pravima i slobodama, koje se zapravo i temelje na priznanju jezika. Okupatorsko agresorski je govor o suverenosti i konstitutivnosti naroda, a u isto vrijeme braniti tom istom narodu pravo na elektroničke i tiskane  medije. U hrvatskom slučaju obespravljenosti i marginaliziranosti u Bosni i Hercegovini dvadesetogodišnja zabrana na Radiotelevizijski kanal na njihovom maternjem jeziku. Za radikalno unitarističku politiku Bošnjaka koja ima za cilj denacionaliziranje, deidentitetiziranje Hrvata, koji jedini od tri suverena i konstitutivna beha naroda, nema RTV kanal na svom jeziku, međunarodne konvencije ljudskih prava i sloboda ne važe. Njih ti obvezujući sadržaji ne obvezuju da ih se primjenjuje, valjda zbog toga što ne priznaju bilo koji drugi narod u Bosni i Hercegovini osim bošnjačkog, i bilo koji jezik osim tog novokomponiranog tursko-arapsko-jugoslavenskog.
 
No, to bošnjačko nametanje nekog stranog, i sve više za Hrvate nerazumljivog  jezika, nameće važno pitanje. Naime, kako to da Bošnjaci nametanjem tursko-arapskog jezika, koji se sve više čuje u europskoj daytonskoj Bosni i Hercegovini, zemlju sve više turciziraju i arapiziraju, a protiv su prava Hrvata da se na svom jeziku, na svom RTV kanalu hrvatiziraju. A izjava predsjedavajućih sa interparlamentarnog sastanka Europskoga parlamenta jasno kaže: „Za javne medije u Bosni i Hercegovini od suštinskog je značaja emitiranje programa na svim službenim jezicima (znači jezicima suverenih i konstitutivnih naroda)“. Koje to konvencije priznaju Bošnjaci, i kamo vode Bosnu i Hercegovinu takvim kršenjem ljudskih prava i sloboda, to i nije teško zaključiti. Tamo kome je Bosnu i Hercegovinu Alija Izetbegović ostavio u amanet i onima koji pod vrlo sumnjivim uvjetima kupuju zemljišta i od njih prave svoje entitete, u kojima se govori njihovim beha nepoznatom jeziku. Nije li takva bošnjačka politika nastavak rata samo drugim sredstvima k istom cilju stvaranja islamske i unitarne Bosne i Hercegovine.
 
Daytonsko potpisivanje mira nije rat i zaustavilo. Potvrđuje to i bošnjački rat protiv hrvatskog jezika, a time i protiv hrvatskog prava na RTV kanal. Zasigurno da ovakva bošnjačka politika isključivosti, politika ne priznavanja stečevina suvremenog slobodnog demokratskog svijeta glede ljudskih prava i slobode  jezika, ne bi bila moguća da je Dayton bio pravedan prema Hrvatima u diobi zemlje. Da je u Daytonu Bosna i Hercegovina podijeljena na tri nacionalna entiteta, što i jest jedino pravedno riješenje, Hrvatima se ne bi moglo braniti ni pravo na svoj televizijski kanal, ni na svoje škole. Njihova sudbina, njihova sloboda, ne bi ovisila o bošnjačkoj milosti. Narod kojem se sloboda, i prava, daju na milost nije slobodan narod, on je okupiran, on je u sužanjstvu, on je ropski narod.
 
Priječiti Hrvatima pravo na javni RTV kanal na hrvatskom jeziku zbog toga što to vodi, kako kažu Bošnjaci, daljnjoj diobi zemlje, zar nije još jedan dokaz bošnjačkog unitarizma i centralizma. U prvom redu većeg beha entiteta. Ako je Bosna i Hercegovina podijeljena a jest, ako je ta dioba bila nepravedna a i to jest, zašto onda Bošnjaci brane daljnju diobu, i to onu koja bi jedino ispravila postojeću nepravdu. Znači li taj bošnjački argument da oni prihvaćaju nepravednu daytonsku diobu, kojoj je prethodio beogradski tajni pregovori diobe između Srba i Muslimana, ali ne prihvaćaju daljnju sa Hrvatima. Braniti pravo Hrvatima na zaseban RTV kanal znači, uz nepriznavanje Hrvata kao naroda i zabranu na egzistenciju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Oružje iz građansko-konfesionalnog beha sukoba Bošnjaci koriste i danas zbog čega taj rat nikako da postane prošlost. Jednostavno to nije u bošnjačkom interesu, što pak znači da Bošnjacima nije u interesu da beha rat stane.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Hoće li u Bleiburgu 18. svibnja 2019., na komemoraciji za pobijene Hrvate 1945. bez suđenja, biti više ili manje ljudi?

Utorak, 26/03/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1102 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević