Get Adobe Flash player
Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Politički fušerizam i poltronstvo kao ključ...

Druga strana Sandrina petoga zlata

Druga strana Sandrina petoga zlata

Nakon pobjede u Berlinu najbolja svjetska diskašica ponovila...

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Thompson je pjevao u Areni 1999. godine pjesmu Lijepa li si, a bogami i...

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Hitler je htio svijet bez Židova, a Vučić je učinio Srbiju bez Hrvata,...

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Djeca hrvatskih Srba u školi moraju učiti hrvatsku, a ne srpsku...

  • Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    utorak, 14. kolovoza 2018. 15:51
  • Druga strana Sandrina petoga zlata

    Druga strana Sandrina petoga zlata

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:48
  • Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:44
  • Nema razlike između Hitlera i Vučića

    Nema razlike između Hitlera i Vučića

    utorak, 14. kolovoza 2018. 17:12
  • Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:40

Novosti u istraživanju okolnosti jugokomunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca

 
 
U izdanju Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« izišao je novi broj glasila Stopama pobijenih čiji je glavni i odgovorni urednik fra Miljenko Stojić. U njemu se poglavito nalaze novosti u istraživanju okolnosti jugokomunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca te odjek u puku.
Na prvim stranicama glasilo donosi pregled najvažnijih vijesti iz Vicepostulature u proteklih pola godine, među kojima se posebno ističu vijesti o V. danima pobijenih hercegovačkih franjevaca i o prikazivanju filma »In odium fidei«. Č. s. Natalija Palac piše o č. s. Krescenciji Novak koju su komunisti nevinu osudili na 3 godine tamnice s prisilnim radom, a rubrika Povijesne okolnosti donosi i »Upute članovima Provincije glede vladanja u ratu«, koje je svim hercegovačkim fratrima u srpnju 1942. poslao provincijal fra Krešimir Pandžić.

Novi broj donosi i članak o radu povjerenstava za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području pojedinih općina u Herceg Bosni, BiH, kao i niz dokumenata iz arhive Vicepostulature u kojima se govori o stratištima na kojima su život ostavili pobijeni fratri. U rubrici Stratišta nalazi se i pregled kako su tekli radovi na obnovi ratnog skloništa. O fra Dani Čolaku, koji je kao vojni dušobrižnik pratio hrvatsku vojsku u povlačenju, a kojeg su komunisti ubili negdje na Križnom putu, piše fra Robert Jolić.

U novom broju glasila nalazi se i pismo fra Fabijana Paponje kojim fra Vitomira Naletilića obavješćuje o odvođenju fra Stjepana Naletilića. Glas o mučeništvu donosi 5 članaka: Članak M. Šotre objavljen 1945. u »Slobodi« pod naslovom »Još o svećenicima ustašama«.; Dopis provincijala fra Rufina Šilića iz 1971. kojim poziva svu braću da prikupljaju dokumente o životu, radu i smrti ubijenih fratara na Širokom Brijegu.; Članak »Doprinosi 70. obljetnici komunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca«.; Zatim obavijest o pisanju životopisa pobijenih fratara.; Članak o dokumentarnom filmu »In odium fidei«, koji je pobudio veliko zanimanje gledatelja.

U rubrici Glas o znakovima objavljeno je pismo koje je stiglo na adresu Vicepostulature, a u kojemu jedna osoba svjedoči kako je zadobila milost po zagovoru pobijenih fratara. Uz literarne radove Zdravka Luburića, fra Umberta Lončara i Josipa Milića, koji govore o ubijenim fratrima, u novom broju glasila nalaze se i nagrađeni radovi Nagradnog natječaja za 2015. na temu pobijeni hercegovački franjevci. Rubrika Utamničenici donosi pismo fra Ferde Vlašića Udruženju katoličkih svećenika NR BiH. Fra Ante Marić u Podsjetniku piše o fra Mirku Ćosiću, profesoru Franjevačke klasične gimnazije na Širokom Brijegu, koji je preživio komunistički pokolj. Marin Jurković je razgovarao s dr. Jožom Dežmanom koji je sa suradnicima razotkrio strašnu istinu o Hudoj jami. Na zadnjoj stranici glasila nalazi se popis izdanja Vicepostulature, izdanja koja se preporučuju te popis darovatelja za potrebe Vicepostulature i darovatelja kamena za uređenje ratnog skloništa. Glasilo Stopama pobijenih može se pronaći na kioscima diljem Herceg Bosne, BiH, te u župnim uredima. O svemu se može podrobnije obavijestiti preko portala pobijeni.info.
 

Ivana Karačić, Vicepostulatura

Zaboravljeni i napušteni od bijednika i narodnih izroda na vlasti i(li) pri vlasti

 
 
Pismo šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata haaških optuženika (posredstvom misionara u Nizozemskoj fra Jure Tokalića)
Vrlo poštovani i dragi velečasni gospodine Tokaliću!
Hvaljen Isus i Marija, kao i sveti Josip, zaštitnik hrvatske domovine!
Želeći Vam mir, radost i svako dobro od Gospodina, srdačno Vas pozdravljam, kao počasna predsjednica humanitarne udruge Hrvatskoga pokreta za život i obitelj, kao Hrvatica Hercegovka i kao majka, hvala Bogu živih, trojice sinova hrvatskih branitelja.
http://fenix-magazin.de/wp-content/uploads/2013/05/DenHaag-sestorka.jpg
Naime, kao što Vam je vjerujem poznato, u nedjelju, 5. srpnja ove godine, Večernji list je objavio feljton Zorana Krešića, pod naslovom "Zaboravljena haaška šestorka", u kojem se podsjeća hrvatsku javnost na mukotrpan proces koji se godinama vodi protiv tih naših nedužnih junaka u teškim uvjetima haaške zatvorske torture. Takvo ponašanje međunarodne zajednice, a i državnih struktura Republike Hrvatske, hrvatskih političara Bosne i Hercegovine, a i šutnja vodećih struktura u obje zemlje, je potpuno nedopustivo, a onih struktura koje su donosile odluku upravo je zločinačko. Spominje se da ni hijerarhija Katoličke Crkve, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini, za njih nije ništa poduzela. Bar da je se netko od čelnika Crkve interesirao za njih i da ih je želio posjetiti. Stoga nije čudo da zbog takvih nepravdi na svim područjima ljudskoga življenja nastaje kaos u cijelome svijetu, sa svim negativnim i strašnim posljedicama koje doživljava i proživljava današnje čovječanstvo.
 
U slučaju naših šestorice optuženika, koji su se u najtežim trenucima domovine Hrvatske, vođeni idealima pravde, slobode i istine, stavili bespridržajno na prve crte obrane svoga doma, naroda i domovine, optužbe zbog kojih su prvostupanjski teško presuđeni, nakon lavovske borbe za dokazivanje istine, potpuno su besmislene. Posebno je nevjerojatno da bi mi Hrvati Bosne i Hercegovine, koji smo prvi i temeljni narod Bosne i Hercegovine, i koji tu zemlju s najvećim državnim povijesnim pravom i po pravdi smatramo dijelom svoje jedinstvene hrvatske domovine, i koji tu zemlju držimo svojom drugom hrvatskom državom, i gdje smo konstitutivni narod, zaista je nezamislivo da bi mi odvajali samo neke dijelove Bosne i Hercegovine, te ih priključivali našoj suverenoj nacionalnoj državi Republici Hrvatskoj, a druge dijelove svoje države Bosne i Hercegovine ostavljali drugima, koji su kasnije tu nastali.
 
Žalosno jest da mi, i u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, imamo uglavnom bijedne političare, poslušnike javnih i zakulisnih pokvarenih moćnika svijeta, te da se oni ponašaju u potpunosti onako kako ti moćnici zahtijevaju. Još je daleko žalosnije da i vodstva Crkve u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini imaju ista zakulisna naređenja, koja, kako izgleda, prihvaćaju. Naravno, i mediji vode takvu politiku, pa nije čudno da se šestorica naših junaka i pravednika osjećaju tako napuštenima i razočaranima, jer je to stvarnost. Da bi nam sve bilo jasno, sjetimo se riječi velikoga čovjeka i pravednog političara svih vremena, hrvatskog Oca Domovine, dr. Ante Starčevića, još iz 1870. godine: "Uistinu, mi Hrvati doživismo što ne doživi ni jedan drugi narod, kad nas tuđe himbe ne prevariše, tuđe spletke ne spletoše, kad nikakva izvanjska vlast ne skloni narod na poniženje i sramotu, nego to sve učiniše protu pravu i volji naroda, njegovi domaći izrodi."
http://www.hercegovina.info/img/repository/2011/06/web_image/misno-slavlje-za-clanove-hrvatske-katolicke-misije-u-nizozemskoj__cbf.jpg
Dakle, hoću reći, a Vas molim, da našim dragim optuženim pravednicima prenesete da je istinska činjenica kako su oni zaboravljeni i napušteni od bijednika i narodnih izroda na vlasti ili pri vlasti, a sigurno je da nisu i da nikada neće biti zaboravljeni ni napušteni od Božje ljubavi, a niti od ljubavi zahvalnog im, čestitog i poštenog hrvatskoga naroda, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u hrvatskoj državi Bosni i Hercegovini (gdje dijelimo svoj suverenitet sa još dva naroda), kao ni u cijeloj hrvatskoj domovini, niti od Hrvata izvan domovine.
 
Oni su sigurno svakodnevno u našim srcima, mislima i molitvama. Primjerice, ja osobno već 15 godina predvodim molitvu svete krunice za slobodu svih uhićenih hrvatskih branitelja, za hrvatski narod i hrvatsku domovinu, svakoga petka u 10 sati na Kamenitim vratima u Zagrebu. Sveta krunica je sa razmatranjima koja sam sastavila, vezano za domovinu, uz žalosna otajstva, te između otajstava uz marijanske pjesme i zazive za slobodu hrvatskih branitelja. Na kraju molitve molimo za poginule hrvatske branitelje i pjevamo pjesmu "Bože čuvaj Hrvatsku!". Molitelji nam rado dolaze i mole, a mnogi se usput i zaustavljaju kad čuju zašto molimo. Svaki put naglasimo zahvalu za oslobađajuću presudu generalima Gotovini i Markaču, a zaziv nam je, između desetaka, sljedeći: "Krvi Kristova, pobjednice zlih duhova, zaštiti i čuvaj Hrvatsku, oslobodi naše druge generale, šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata i sve druge hrvatske branitelje, molim te! Gospodine, usliši nas!".
 
Molitva je započela odmah nakon 9. rujna 2000. godine, kada su počela prva spektakularna uhićivanja hrvatskih generala i ostalih hrvatskih branitelja, a u ime Hrvatskoga pokreta za život i obitelj, društava "Hrvatska žena" i "Katarina Zrinska", te katoličke udruge "Marijina legija". Stoga, poštovani velečasni, prenesite našu poruku našim dragim hrvatskim junacima, da ne budu tužni i neka znaju da smo mi mnogi molitelji i cijeli, u velikoj većini pošteni, hrvatski narod uz njih dušom i srcem.
 
Neka strpljivo nose svoj križ, poput najvećeg pravednika, Isusa Krista, koji će, kao i njegov, sigurno uroditi najboljim plodovima za njih osobno, njihove obitelji i hrvatski narod, kao i za pravdu i slobodu potlačenih u cijelome svijetu. Neka misle na očuvanje svoga zdravlja, a mi smo sigurni da će dragi Bog dati da u drugostupanjskoj presudi sunce pravde obasja sve njih i njihove obitelji, na radost cijeloga hrvatskoga naroda.
 
Dragi velečasni, najveća hvala i Vama da ih redovito posjećujete i molite zajedno, uz Krista Gospodina, koji je stvarno s njima u svakom trenutku njihova života i s vama zajedno u molitvi. I mi molitelji u domovini smo s njima, volimo ih s ljubavlju u Kristu, zahvaljujemo od sveg srca za sve što su učinili i što trpe u ime svih nas i naše slobode.
Bog vas sve blagoslovio i neka nam vječno živi samostalna i slobodna domovina Hrvatska!
S najvećim poštovanjem, zahvalnošću i molitvom
 

Dr. Ružica Ćavar, počasna predsjednica Hrvatskoga pokreta za život i obitelj i počasna članica Predsjedništva Hrvatskoga žrtvoslovnog društva

Pod kulom Bakibegovića

 
 
Bilo je to baš na prvi dan posta ramazana u 4  sata u jutro, kad je proglašeno po Gradu: Idu dušmani na Grad. Neka se u Grad skloni sve, što nije za puške. Zbilja ni po sahata iza toga proglasa, čulo se pušketanje sa istočne strane Grada brdom preko vinograda. U Maloj varoši do 50 građana, koji su mogli baratati sa oružjem i jedno 150 askera redife (rezerve).
Starci, žene i djeca skloniše se u Grad od krupe puščanih zrna. U Grad navalio svijet iz bližnjih mahala Cernice i Vakufa, dok se svijet iz Barnosa sklonio u obližnju kuću Hasan-age Serdarevića, koja tad bi najbolja.
U Gornjim se Barnosima zaklonio svijet u kuću Hafiza Mataradžića. Iz mahale Raspasca skloni se svijet u kuću Hadžiosmanovića. U kuli se Bakibegovića bilo zatvorilo nekoliko boraca, koji su kasnije primorani napustiti kulu, a dušmani je zapalili, kao i svu mahalu Prekopce što su zapalili.
http://s7.mojalbum.com/7014647_7035299_11560392/ljudi-iz-vrazica/11560392.jpg
Pod kulom Bakibegovića stajala kmetica istog Bakibegovića, žena Ante Pupića. Ona  držala u naramku nejako muško dijete zavijeno u čiste pelenice. Dijete bilo njezino vlastito. Tu k njoj s dušom u ustima, dotrča jedan od dušmana i stade joj govoriti, da je ona turkinja. Jadna mu se žena klela i preklinjala svime  i svačime, da ga uvjeri, kako ona nije turkinja, već kršćanka. Kad kletve nisu urodile plodom, u ljutoj se nevolji počela pred njim krstiti, ali joj ne pomože.
 
Nemilosrdan nemilosrdnik, kao što su vazda nemilosrdni nemilosrdnici prema svemu, što nije njihovo, zgrabi dijete iz naručja materina i brže ga razvije. Pelene dječje metnu u šarpelj (kožni torbak), a djetešce pred očima materinim raspara velikim nožem ispod trbuha pa sve do pod vrat.
Iz Mataradžića kuća zatvoreni ukućani borili su se i branili junački, odbijajući navale napadača. Radi silna puškaranja izmicala im je municija i prije nego li je posve nestalo, pribavljena bude borcima druga municija, a pribavila im je ona hrabra i odvažna ženska glava, od koje se nisu niti u snu nadali, toliko požrtvovnom domoljubu. Odlučila se naime mlada i junačna djevojka Šerifa hanuma Mataradžića na odveć smion čin, sa još jednom djevojkom svojom jaranicom Pašanom Hadžića, te njih dvije odoše u grad po municiju. Od muških niko se nije mogao maknuti, jer ih je i onako malo bilo u kućama Mataradžića, a valjalo im je braniti žene i djecu od noža neprijateljskih vojnika.
 
Šerifa hanuma sa svojom drugaricom išla brdom Radovinjom. Kako su djevojke bile na oku vojnicima nisu se oni obzirali, što su ženskadija, nego su pucali na njih iz svojih pušaka, ali ih ne pogodi nijedno puščano zrno i one obadvije prezirući zvižduk neprijateljskog olova, prispješe u zaklon tvrđave neozlijeđene.
Kad je stigla u tvrđavu, Šerif hanuma i stala pred zapovjednikom tvrđave, potegne i okrene prema njemu malu pušku, što ju je sa sobom ponijela i podvikne svojim gromkim djevojačkim glasom:
- Džebhane (municije) mi, murtatine (izdajice), daj, braća mi izginuše!
Zapovjednik se našao u čudu i čisto se neugodno zbunio na odvažan povik odvažne djevojke, a kad se snašao odgovorio susretljivo:
- Aman, hanuma, ustrpi se, sve će ti se dati, što želiš. U obrani tvrđave nisam znao, šta ti manjka braći. Džebhane imamo u tvrđavi, pa ćemo je dijeliti i pomagati se, dok je teče, a onda, što nam Allah da.
Izgovorivši to na brzu ruku naredi s mjesta, da se hanumi donesu dva sanduka. Da njoj i njezinoj drugarici bude zgodnije i lakše ponijeti džebhanu, odredi zapovjednik, te se dovede i jedna mazga, pa se na nju natovare sanduci s municijom.
 
Šerifa hanuma zatraži još džebhane, prije nego je pošla. Brže se bolje donesu i druga dva sanduka, od kojih jedan uprti na leđa sama hanuma, a jedan njezina drugarica. Uprtivši tako sanduke potjeraju mazgu i pođu za njom iz grada.
Jedno da zapovjednik uvjeri mladu hanumu, kako nije opravdano njezino mišljenje o njemu, a drugo da djevojkama prolaz bude što sigurniji, dadne im u pratnju nekoliko askera, dobro oboružanih. Askeri su ih pratili samo dio puta, a onda se hitrim skokom povratili natrag u grad, prepustivši djevojke s mazgom njihovoj sudbini.
 
Dok su se askeri poplašili i pobjegli od pucnjave neprijateljskih džeferdara, do tad su djevojke nesmetano koračale naprijed, a pratilo ih zujanje zrna, koja su neprijatelji namijenili neustrašivim djevojkama. Imale su prevaliti oko 3 kilometra puta, a da se ni za što nisu mogle zakloniti osim nešto malo za kuće, i to na jednom mjestu, a za tako duga i opasna puta.
Kad je hanuma prispjela kući, već su bili neprijateljski vojnici zapalili kulu Hasana Mataradžića i crni dimovi se ko zastave vili nebu u visine.
 Neprijatelj je prije nje došao k njezinoj kući s donje strane dvorišta i na donja vrata. Namjera mu je bila provaliti u kuće, sasjeći što u njima nađe, pa ih porobiti. S druge strane kuće Šerifa hanuma došla s Pašanom, te im vrata budu brže otvorena, a njih dvije utjeraju mazgu. Istom se brzinom opet vrata zatvore, mazgu otovari, a djevojke isprte sanduke.
Kako nisu puške pucale iz kuća, držao je neprijatelj, da u njima već od ljudi i nema nikoga, pa će ih biti lako opljačkati. Vrata su dvorišta, pred kojima je stajao neprijatelj, bila vrlo dotrajala i slaba, što ga je uvjeravalo, da ih ne će biti mučno otvoriti. Izvadi nož iza pasa i stade potkopavati bravu, snimati erezu (gvozdena prečka). Čim se ereza skine, tim su otvorena vrata.
 
U kućama se i u dvorištu šutjelo, a neprijatelj je radio svoj započeti posao. Kad se vidjelo, da se ne će okaniti obijanja vrata, došapnuto je djevojkama, koje su se u kućama odmarale od napora. Pašana nije mnogo marila, mrtva umorna, ali je poput ljuta risa skočila na noge lagane Šerifa hanuma i zgrabivši pušku mimo brata, časom sleti k vratima dvorišta.
Neprijatelj nije pometao svog rada, ni ne sluteći, što mu se sprema kroz vrata iznutra. Na vratima nalazila se jedna pukotina, kroz koju je hanuma mogla nazrijeti neprijatelja pred vratima.
Oh, kako su joj osvetom uskipjele mlađahne grudi! Kako joj je srce burno udaralo s čina, koga će evo sad izvršiti! Ogleda pušku je li pouzdana, uvjerivši se, da je ne će izdati, prinese joj zjalo k pukotini vrata, a onda je zaždije. Puška pukne, neprijatelj hukne i mrtav se svali na tlo pred vratima.
 
Tako jedan neprijatelj pade od ženske ruke. Iz Grada se međutim muški podržavala vatra na neprijatelja, a ovi su opet muški odvraćali vatru na tabije, odakle su puškarali branitelji.
Nema zbora neprijatelji su bili prigustili svojom pucnjavom, te branitelji u Gradu nisu imali kad opskrbljivati se vodom,  te su žene i djevojke preuzele to na djelo i donosile vodu, da branitelji Grada i naroda imaju čime gasiti žeđu.
Od početka u 6 sati iz jutra, pa do 4 sata poslije podne nije popuštalo puškaranje ni s jedne strane. Svakako se neprijateljski vojnici ne bi bili tako lako prošli Grada, i Bog zna, kako bi se pri kraju svršila njihova navala, da nije Gradu došla pomoć.
 Na Kuli ranjeni je, Omer-aga Paić zapovijedao nad 90 korduna i sa svih je 90 njih pohitio, pomoči ostaloj svojoj braći, obraniti Grad i odbiti navalu neprijatelja.
 
Čim se oglasilo, kako se primiče pomoć, počela je popuštati vatra s neprijateljske strane, a okolo 6 sati je zamuknula posve. Neprijateljske snage ostaviše Grad i pobjegoše, da se više nikad ne povrate.
Za ove navale i opsade Grada palo je mnogo manje mrtvih i ranjenih branitelja nego li neprijateljskih vojnika, jer su se prvi branili iza zidina, a drugi su navaljivali otvorenim prsima.
Kad se sve stišalo i minula svaka opasnost, ustanovljeno je pod sigurno, da je palo na mrtvo 6 branitelja – građana, i, 3 su bila ranjena. Nije se mogao ustanoviti broj poginulih i ranjenih neprijateljskih vojnika, već se jedino moglo bez ikakva pretjerivanja ustvrditi, da ih je navala na Grad skupo stajala.
Ubrzo poslije ovoga okršaja naiđe neki paša kroz Grad. Usput je negdje od nekoga čuo za junaštvo Šerife hanume Mataradžića, te odmah upita za nju. Čim je odsjeo u Gradu, zaželi je vidjeti. Djevojci nije bilo do tog, ali se morala opremiti i otići s bratom u Grad, i ondje predstaviti paši.
Ugledavši pred sobom paša, junačnu djevojku, vrlo se obradova i pohvali je dostojnom i laskavom riječi. Obeća joj ujedno, da će za njezino junaštvo čuti i sultan u Carigradu.
Svrši paša svoj pohvalni govor. Otpusti djevojku najmilostivije. Ona se ponosito i zadovoljno, svjesna svoje zasluge, vrati svome domu.
Paša bi gospodar zadane riječi i obećanja. Nije mašilo mnogo vremena, a Šerif hanumi stigne nišan (orden) od sultana. Uz nišan joj doznačena i novčana nagrada od 250 groša, što ih je imala podizati svakog mjeseca.
*Prema jednome od zapisa iz knjige: Buconjić, Nikola. Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod Stoca. Mostar: <S. a.>, 1911.
 

Nikola Šimić Tonin

Anketa

Tko mora podnijeti ostavku nakon smrti mladića u Zaprešiću?

Ponedjeljak, 20/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1206 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević