Get Adobe Flash player
Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Politički fušerizam i poltronstvo kao ključ...

Druga strana Sandrina petoga zlata

Druga strana Sandrina petoga zlata

Nakon pobjede u Berlinu najbolja svjetska diskašica ponovila...

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Thompson je pjevao u Areni 1999. godine pjesmu Lijepa li si, a bogami i...

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Hitler je htio svijet bez Židova, a Vučić je učinio Srbiju bez Hrvata,...

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Djeca hrvatskih Srba u školi moraju učiti hrvatsku, a ne srpsku...

  • Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    utorak, 14. kolovoza 2018. 15:51
  • Druga strana Sandrina petoga zlata

    Druga strana Sandrina petoga zlata

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:48
  • Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:44
  • Nema razlike između Hitlera i Vučića

    Nema razlike između Hitlera i Vučića

    utorak, 14. kolovoza 2018. 17:12
  • Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:40

Srbi su povijesno i na sudu osuđeni za genocid u Srebrenici, a Muslimane-Bošnjake to isto čeka u Srednjoj Bosni

 
 
Svakim danom sve se jače u Bosni i Hercegovini čuju velikosrpski povici „Nas i Rusa dvjesta milijuna“, i velikomuslimanski „Nas i Turaka sto milijuna, nas i muslimana diljem svijeta milijarda i pol“. Što su ti povici sve glasniji i učestaliji sve je manje Bosne i Hercegovine, te europejstva, demokracije, sloboda, i nekih civilizacijskih vrjednota suvremenog slobodnog svijeta u njoj. I gotovo nikoga, napose onih svjetskih snaga koje su je ovako neskrojeno skrojili, kao da ti povici ne zabrinjavaju, ili su oguglali na njih, kao i na genocid nad kršćanima u islamskom svijetu Bliskog istoka. I ne zna se koje je od tih oružja za masovna ubijanja, srpskog i muslimanskog koja odjekuju  Bosnom i Hercegovinom, opasnija, danas za Bosnu i Hercegovinu sutra za Europu i cijeli slobodni svijet.
http://www.oslobodjenje.ba/portal/images/articles/potresne-price-prezivjelih-srebrenicana-u-video-arhivu-genocida.jpg
Srebrenički genocid nad Muslimanima-Bošnjacima
 
„Nas i Rusa dvjesta milijuna“ velikosrpsko je oružje za masovno ubijanje nepravoslavaca iskorišteno u srpnju 1995. godine u likvidaciji, kakvu zna izmisliti samo načertanijska politika Velike Srbije, Muslimana, dječaka i žena u Srebrenici. I dvadeset godina poslije opet se velikosrbi koriste istim tim oružjem u nemoći i nevolji  organizacije Ujedinjenih naroda, te uspješno zaustavljaju 8. srpnja 2015. godine donošenje Rezolucije o osudi velikosrpskog genocida počinjenog u Srebrenici.
 
Ruski veto protiv deset članica Vijeća sigurnosti spriječilo je da se velikosrpski zločin nad muslimanskim muškarcima, djecom i ženama u Srebrenici nazove pravim imenom, genocid. Takav ruski odnos prema toj istini genocida, poćinjenog poslije Drugog svjetskog rata u Europi, nije samo povijesna rusko srpska, bratsko pravoslavna veza, nego i priprema za negiranje vlastitog, ruskog genocida kojeg provode u Ukrajini. Ne nazvati genocid genocidom, znači i rusko sudjelovanje u njegovu počinjenju, isto onako kako i srpski, Nikolićevi četnici  danas čine u Ukrajini. Dvadeset godina kamioni prevoze na svaku godišnjicu srpskog genocida novootkrivene i identificirane muslimanske žrtve u Potočare na najveće groblje u Europi. Uz to i preživjeli svjedoci genocida, kao i osuda istog od strane Međunarodnoga suda u Den Haagu, nije dovoljno srpsko-ruskom savezu da prizna, te s ostatkom svijeta osude počinjeni genocid kako se više nikada i nigdje ne bi ponovio. Sve je to razlog da se i na drugoj strani podijeljene Bosne čuju muslimanski prijeteči povici „Nas i Turaka sto milijuna“. Zbog toga zbog prijetnje ponavljanja genocida,  ruski veto u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda nije nikako srpsko-ruska pobjeda, nego je to poraz svjetske zajednice kao sudionika u počinjenom genocidu.
 
U prvom redu to je drugi poraz Nizozemske i njenih vojnika koji su muslimanske starce, dječake i žene izručili srpskim genocidistima u čijim redovima stvaranja velike Srbije je bio cijeli današnji srpski državni vrh, predsjednik Nikolić, premijer Vučić i ministar Dačić, kao i Hrvatskoj izručeni srpski genocidist Dragan Vasiljković. Cijela srpska ondašnja vojno-politička oligarhija danas je na vlasti u Srbiji, koju vežu sa Rusijom, a navodno vode u Europu. Zar mogu u Europu neopranih krvavih ruku za nekažnjeni  genocid. Nekažnjen srpski genocid „pravo“ je Muslimana da za osvetu počine isti takav, što se pokazalo i muslimanskim nasrtajem na srpskog premijera Vučića u Potočarima. I kada se ta ružna, gotovo ratna slika vidjela na tako žalosnom mjestu gdje bi svaki čovjek morao šutjeti kao znak pijeteta prema tolikim poubijanim, što onda očekivati u svakodnevnici mirnodopsko ratne Bosne i Hercegovine. To srpsko-bošnjačko zveckanje ratom postavlja pitanje budućnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini. Iz toga se iščitava i neki srpsko-muslimanski plan trajne diobe zemlje napravljen u tajnim pregovorima Srba i Muslimana u Beogradu. Stoga je na Europi i svjetskoj zajednici da se aktivnije uključe u beha problem te nađu i prijetnjom sile pravedno rješenje u kojem će i beha Hrvati biti jednakopravni, konstitutivni i suvereni u istim dimenzijama u kakvima su to Srbi i Bošnjaci. To rješenje trebalo bi doći što prije jer velika je opasnost da se na beha prostoru sudare Srbi i Rusi sa Bošnjacima i Turcima. „Nas Srba i Rusa dvjesta milijuna“ protiv „Nas Muslimana i Turaka sto milijuna“. Bosna i Hercegovina se, na žalost, pokazala u najtragičnijem obliku za svjetske ratove i vjerske sukobe.
http://www.hrt.hr/arhiv/2000/09/09/10.jpghttp://i1110.photobucket.com/albums/h453/ok_bukowski/NT%20ratne%20slike/crkva1997.jpg
Muslimanski genocid nad Hrvatima u Bosni
 
Stoga je na Europi da stavi neprolaznu barijeru Srbiji sve dotle dok ne prizna agresiju na Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, te genocid počinjen nad Hrvatima u Vukovaru, Škabrnji, u hrvatskom selu Ravno, te nad Muslimanima poinjen u Srebrenici. Prisiljavanjem Srbije da prizna počinjeni genocid, prisilili bi se i Muslimani da priznaju zločine počinjene nad Hrvatima u Srednjoj Bosni. Sve bi to vodilo udaljavanju i Rusije i Turske s beha prostora, iz beha sadašnjosti - i što je još važnije - iz bosanskohercegovačke budućnosti.
 
Sve dok su Rusija i Turska na bilo koji način umiješane u beha sadašnjost, Bosna i Hercegovina ne će imati budućnosti. Prijmom Srbije s grijesima genocida u svoju obitelj Europa bi uzdrmala, pa dijelom i porušila svoje civilizacijske stečevine i sve stečene vrjednote demokracije, ljudskih prava i sloboda. Umjesto tih vrijednosti u europskim temeljima bio bi genocid kao i u Republici arpskoj i srpsko rusko oružje za masovno ubijanje „Nas Srba i Rusa dvjesto milijuna“. A s vremenom bi u tim europskim temeljima bilo i muslimansko-turskog genocida „Nas Bošnjaka i Turaka sto milijuna“.
 
No, srpsko-rusku vezu čini još čvršćom i gotovo neraskidivom bošnjačko-turska veza „Nas i Turaka sto milijuna“, a koja Bosnu i Hercegovinu s jednakom opasnošću izvlači iz Europe i uvlači u neki budući rat, kao i ruski veto u Ujedinjenim narodima na srpski genocid u Srebrenici. Jer kako god je za Bošnjake bolan i ponižavajući srpsko-ruski odnos prema velikosrpskim genocidistima isto tako je za Srbe još više za obespravljene Hrvate opasno bolan bošnjačko turski odnos prema muslimanskim genocidistima. Bit će naime teško doći do toga da Srbija i Rusija zločin u Srebrenici priznaju genocidom sve dok turski predsjednik i premijer posjećuju grob ratnog zločinca za Hrvate Srednje Bosne, genocidiste, Alije Izetbegovića.
 
Za sve nemuslimane u Bosni i Hercegovini Alija Izetbegović je ratni zločinac kojega je i Haaški Tribunal osumnjičio. Za Hrvate Srednje Bosne Alija Izetbegović je ono što je za Muslimane Ratko Mladić. Povijest je već odavno srpski zločin u Srebrenici imenovala genocidom. Genocid nad Muslimanima u Srebrenici potvrđen je i na sudu u Den Haagu. Isto tako i Alija Izetbegović će – i povijesno i na sudu – kad-tad biti osuđen za počinjeni genocid nad svojim susjedima Hrvatima u Srednjoj Bosni. Srpsko-muslimanska tajna dioba Bosne i Hercegovine u Beogradu, te Alijina izjava kako je „spreman žrtvovati i dvjesto pedeset tisuća Muslimana za islamsko-deklaracijsku Bosnu“ dio je koji je ugrađen u srebrenički genocid. Vjerojatno je i ta Alijina izjava bila dio srpsko-muslimanskih tajnih pregovora diobe zemlje i poticaj velikosrbima u srebreničkom genocidu.
 

Vinko Đotlo

Lažima protiv istine

 
 
U Tišini
potočarskih mezara,
Nišani Vjerni
Vječne Boli
Bezimene Žrtve
http://kliker.info/v2/wp-content/uploads/2014/07/d%C5%BEenaza4.jpeg
Imaju Ime
spirane kišama
u klopci nečinjenja
ubojice vrijeđaju
bol bez kajanja
lažima ubijaju
Istinu u Srebrenici.
 

Nikola Šimić Tonin, Potočari, 11. srpnja 2015., dvadeset godina od genocida u Srebrenici

Svaki odlazak Bakira Izetbegovića u Tursku znači novi progon kršćana na Bliskom istoku

 
 
U vremenu globalnog genocidizma koji mijenja vjersku sliku suvremenog svijeta, papa Franjo pri pohodu Torinskom platnu 21. lipnja 2015. spomenuo je dva još uvijek osjetljiva povijesna genocida u kojima je šutnjom i nereagiranjem sudjelovala svjetska zajednica tadašnjeg vremena. Naime, papa Franjo kaže kako su za „genocid nad Armencima u Turskoj za koji su europski saveznici (Njemačka, Austrougarska Monarhija) znali, ali nisu reagirali da ne bi ugrozili savezništvo s Turskom“. I za drugi slučaj genocida Papa je naveo kako su saveznici znali za koncetracijske logore u Njemačkoj te su imali snimke željeznica kojima su „Židovi, ali i kršćani, i Romi, ali i homoseksualci“ odvoženi u smrt. Ipak te željeznice nisu bombardirali (Glas Koncila, 28. lipanj 2015.).
http://www.radiosarajevo.ba/img/w/600/upload/images/gallery/foto/052013/otvorenamevlevijskatekija/mevlevijskatekija2.jpg
I moglo bi se još dalje navoditi takvih crnih primjera u povijesti čovječanstva, u kojima je izvršen genocid a svijet je šutio i ništa nije poduzimao. Zasigurno su Europljani onog vremena znali i za genocid Osmanlija nad kršćanima u Bosni i Hercegovini, gdje također nisu ništa poduzimali da spriječe taj zločin i oslobode porobljeni kršćanski beha narod. Zato se genocidi i ponavljaju i ponavljat će se na žalost, kao i onaj u Srebrenici počinjen od strane Srba nad Muslimanima, kao i onaj zločin, gotovo genocidnih dimenzija počinjen nad Hrvatima u Srednjoj Bosni od strane Muslimana. Mali je korak od zločina do genocida.
 
Nekažnjeni zločini genocida poticaj su genocidistima na svim stranama da ponove iste u nekom drugom vremenu i na drugom ili istom, mjestu. Teško je zamislivo da bi jedna zemlja, neki narod, neka politika ili vođa mogao počiniti genocid sam bez obzira na vojnu moć i snagu u datom vremenu. Svaki genocid počinjen u prošlosti, a na žalost bit će ih i u budućnosti budući da genocidisti iz prošlosti nisu suđeni i kažnjeni, a zlodjela su cjelokupnog čovječanstva. Naime, bez šutnje, a šutnja je znak odobravanja i sudjelovanja svjetske zajednice u vremenu priprema i počinjenja genocida, ni jedan genocid ne bi bio počinjen. Pa ni onaj u Srebrenici. To nam potvrđuje daleka prošlost navedena na početku ovog teksta, kao i bliža čiji smo sami svjedoci. Trebalo je, naime, da prođe 20 godina da svjetska zajednica uokvirena u birokratski okvir Ujedinjenih naroda prizna vlastitu suodgovornost za velikosrpski genocid nad Muslimanim, počinjen 11. srpnja 1995. godine u Srebrenici. Uzalud su dvadesetogodišnja nastojanja odgovornih u Ujedinjenim narodima da sakriju taj vidljivi i opipljivi, velikosrpski genocid u Srebrenici i svoje sudjelovanje u njemu. Prevelik je taj zločin genocida da bi se mogao sakriti. Dvadeset godina pokapaju se žrtve tog velikosrpskog genocida i na žalost još nisu sve ni nađene ni dostojno sahranjene.
 
Priznavanje aktualnog tajnika Ujedinjenih naroda o suodgovornosti svjetske zajednice za taj strašni genocid nad Muslimanima u Srebrenici ne oslobađa ih od krivnje i odgovornosti. Velikosrpski genocid u Srebrenici genocid je na genocidu, kazao je zapovjednik zločinačke srpske vojske, haaški optuženik, zločinac Ratko Mladić. Naime, dok su njegovi zlikovci ubijali nedužni muslimanski narod na najsvirepiji srpsko-četnički način, žene, djecu, stare i nemoćne, kao u Vukovaru, genocidist Mladić govori svijetu: „Došlo je vrijeme da se osvetimo Turcima“. I nažalost, dogodio se isti onakav genocid kakav su Turci počinili u tom kraju nad kršćanima, kao i u cijeloj okupiranoj Bosni i Hercegovini. I u tursko vrijeme počinjenja genocida i u srpsko gencidno vrijeme, Europa i svijet su znali za njih i šutjeli nad njima, a nisu i ne će ih nikada kazniti.
 
A takav europski i svjetski odnos, znanja, šutnje i nekažnjavanja počinitelja genocida znak je budućim genocidistima, a njih je Balkan pun u svakom vremenu, da isti takav opet mogu nekažnjeno počiniti. I kad bude opet takav počinjavan neki će muslimanski mladići svijetu govoriti: „Došlo je vrijeme da se osvetimo kršćanima“. I tako u krug na balkanskom ratnom polukrugu. Genocidisti ne znaju za granice, bilo u brutalnostima zločina, bilo za zemljopisne. Oni su stoga i izašli iz kruga balkanskog polukruga i danas na Bliskom istoku odjekuju povici muslimanskih beha džihadista u genocidu nad kršćanima tih prostora: „Došlo je vrijeme da se osvetimo kršćanima“. Time je velikosrpski genocid nad Muslimanima u Srebrenici prenesen na Bliski istok i u sve muslimanske zemlje u kojima  se neometano i nekažnjeno vrši genocid nad kršćanima.
http://sandzakonline.com/wp-content/uploads/2015/06/mladic-cokolada.jpg
Genocidizam suvremenog svijeta gotovo je nazaustavljiv i nažalost normalna pojava na koju opet šuti Europa i svjetska zajednica slobodnih i demokratskih zemalja. Uvijek kada na Bliski istok ode Mustafa Cerić, i kada Bakir Izetbegović s turskim predsjednikom Erdoǧanom veže bosanskohercegovačko-tursku zastavu, s Bliskog istoka stižu strašne slike progona kršćana, a iz Turske i Bosne i Hercegovine slike osmanizma, vremena u kojem je počinjen prvi genocid i konfesiocid u ljudskoj povijesti nad kršćanima, nad Hrvatima. Osmanizam je zapravo genocidizam. To je početak svih kasnijih genocida i konfesiocida koji, nažalost traju i danas na Bliskom istoku i u islamskim zemljama. I to je znak „dolaska vremena za osvetu nad kršćanima“. Ujedno je to i znak, vidljiv u dvadesetoj obljetnici genocida u Srebrenici, neke kršćanske Srebrenice, za koju također svijet zna i čuje te šutnjom sudjeluje u tom genocidu.
 
No za ovu muslimansku Srebrenicu velikosrpskog genocida trebalo je čekati dva desetljeća da je svijet prizna i nazove pravim imenom. Za kršćansku Srebrenicu muslimanskog genocida diljem islamskih zemalja trebat će stoljeća da se priznaju i nazovu pravim imenom. A to znači da poćinitelji, kao i u svim prošlim genocidima, turski nad kršćanima u Bosni i Hercegovini, i nad Armencima, te srpski nad Muslimanima, kao i muslimanski zločin nad katolicima Srednje Bosne, ne će nikada biti osuđeni i kažnjeni. A samo kažnjavanje počinitelja genocida jedini je način da se više nikad i nigdje ne ponove i ne dođe vrijeme osvete muslimana nad kršćanima i kršćana nad muslimanima.
 
Zadaća svjetske zajednice je da zaustavi to ponavljanje genocida u Bosni i Hercegovini, procesa koji u nekim intervalima traje gotovo pola tisućljeća. Za početak bi ta ista svjetska zajednica, koja je priznala svoju suodgovornost za srebrenički genocid, morala nametnuti neki oblik zabrane komunikacije beha Srbima sa Srbijom kao začetnikom i planerom, ali i sudionikom u srebreničkom genocidu nad Muslimanima. Drugi korak morao bi biti ukidanje genocidne tvorevine u Daytonu nazvane „Republika srpska“.
 
Na drugoj toj osvetničkoj strani, bošnjačkoj, svjetska zajednica bi također trebala zabraniti Bošnjacima na neko određeno vrijeme, svaki oblik komunikacije s Turskom, budući da je povratak osmanizma najveća opasnost ponavljanja genocida uz povike „došlo je vrijeme da se osvetimo kršćanima“. Jednako tako trebalo bi, u nekim dimenzijama dokinuti sve ostavštine genocidnih Osmanlija u Bosni i Hercegovini. Za sve to potrebna je volja i  odlučnost Srba da se čvrsto ograde od „Načertanske“ Srbije i Bošnjaka da se odmaknu i ograde od Osmanlija i njihove prošlosti. Bosna i Hercegovina nije zemlja načertanijskih Srba ni osmanlijskih muslimana, niti njihovih prošlosti. Bosna i Hercegovine je zemlja beha Bošnjaka, beha Srba i beha  Hrvata.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko mora podnijeti ostavku nakon smrti mladića u Zaprešiću?

Utorak, 21/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 856 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević