Get Adobe Flash player
Gordan Maras govori srpskim standardnim jezikom!

Gordan Maras govori srpskim standardnim jezikom!

SDP-ov čelnik loše govori hrvatskim standardnim...

Izjava Komisije Iustitia et pax HBK

Izjava Komisije Iustitia et pax HBK

Države imaju obvezu poštovati pravo na priziv savjesti svakoga...

Plenković u izjavi može naći poruku i za sebe

Plenković u izjavi može naći poruku i za sebe

Pravo na priziv savjesti zadnja je crta obrane...

Dražen Lalić - sociolog ili ostrašćeni navijač

Dražen Lalić - sociolog ili ostrašćeni navijač

Podržavajući navijačke udruge, kao supkulturu, podržao je izljev najnižih...

Podjela Hrvatske na šest izbornih jedinica

Podjela Hrvatske na šest izbornih jedinica

Ništa od Radne skupine za decentralizaciju i regionalni preustroj...

  • Gordan Maras govori srpskim standardnim jezikom!

    Gordan Maras govori srpskim standardnim jezikom!

    četvrtak, 21. lipnja 2018. 08:09
  • Izjava Komisije Iustitia et pax HBK

    Izjava Komisije Iustitia et pax HBK

    srijeda, 20. lipnja 2018. 11:10
  • Plenković u izjavi može naći poruku i za sebe

    Plenković u izjavi može naći poruku i za sebe

    srijeda, 20. lipnja 2018. 11:05
  • Dražen Lalić - sociolog ili ostrašćeni navijač

    Dražen Lalić - sociolog ili ostrašćeni navijač

    srijeda, 20. lipnja 2018. 11:01
  • Podjela Hrvatske na šest izbornih jedinica

    Podjela Hrvatske na šest izbornih jedinica

    nedjelja, 17. lipnja 2018. 09:36

Povijesna zadaća Europe i Amerike je teritorijalno rješenje Hrvata

 
 
Svakim danom sve je prljavija bošnjačka igra turciziranja Bosne i Hercegovine. Zapravo ta ratna bošnjačka igra je dvadesetogodišnji muslimanski proces unitariziranja i islamiziranja, turciziranja i otomaniziranja multinacionalne i multikonfesionalne beha zajednice. U taj krvavi ratni proces, kojeg ni Dayton nije uspio zaustaviti, a po uzoru islamskih radikalnih zemalja koje mijenjaju vjersku i nacionalnu sliku Bliskog istoka pa i šire, Bošnjaci sve dublje uvlače i djecu. I ne samo ono troje  djece koje su Muslimanke rodile za Bosnu, kako im je naredio Mustafa Cerić, već i ono dvoje  koje su rodile za sebe. Naime, u travnju 2015., tamo u blizini mjesta gdje je fra Anđeo Zvizdić u svom fratarskom habitu izašao pred turskog osvajača i zamolio ga za slobodu vjere svojih kršćana u Zenici su bošnjačka djeca proslavila, istog tog turskog osvajača praznik djeteta. Oko 6 tisuća bošnjačke djece iz 86 škola osnovnog i srednjeg obrazovanja, nešto njih dobrovoljno a nešto prisilno, a ta prisila podsjeća na tursko vrijeme janjičarenja kršćanske djece, došlo je i dovedeno, nadati se ne u sepetima na konjima, u Zenicu slaviti praznik bosanskohercegovačkog okupatora. Dobrovoljno i prisilno, jer neki roditelji nisu ni bili upoznati kamo im djecu odvode, njih šest tisuća slavilo je turski praznik u Bosni i Hercegovini.
http://newsinfo.inquirer.net/files/2015/04/bosnia-shooting.jpg
Još je nejasno je li među tom bošnjačkom djecom bilo i hrvatske djece koja idu u zajedničke škole i jesu i ona bila prisiljena po Zenici nosati turske zastave. To pitanje je dodatni razlog za odvojene škole u Bosni i Hercegovini, jer tko ima pravo tjerati hrvatsku djecu da uče povijest svog osvojača i da slavi njegove praznike. Sada bi svi zagovornici zajedničkih škola u Bosni i Hercegovini morali zašutjeti, i ispričati se svim onim prisilama s kojima su hrvatsku djecu gurali u zajedničke beha škole. Prisila hrvatske djece da uče povijest najvećeg agresora svoje zemlje, gotovo je ravna tom zločinu kojeg su Osmanlije počinile u Bosni i Hercegovini.
 
Bez obzira jesu li djeca slavila praznik zemlje agresora i brutalnog okupatora dobrovoljno ili prisilno, to je svjetski presedan. Troškove slavlja tih mališana i onih koji su došli dragovoljno kao učenici turskog jezika, i onih što su dovedeni kao djeca janjičari, platili su i hrvatski i srpski porezni obveznici u iznosu od 250 tisuća eura. Zbog takvi slavlja tuđinaca hrvatska djeca nemaju pravo na svoje škole, jer eto kažu organizatori „nema novca“.
 
Vijorile su se turske zastave po Zenici i šire, te promatračima svjetske zajednice u Bosni i Hercegovini govorile o njihovoj nemoći izvlačenja zemlje iz političko-vjerskog zagrljaja Turske kojoj je veleizdajnik Alija Izetbegović ostavio u amanet, govoreći da su crkvena zvona u Bosni i Hercegovini „za hajvan“. Prkosili su roditelji djece, oni koji su ih doveli na slavlja i Srbima i Hrvatima i Židovima i svim nemuslimanima. Samo poneka beha zastava vidjela se u crvenilu turskih nacionalnih boja, što su djeca njima mahala i s kojima je grad bio okićen. Nije više samo nogometna utakmica Turske razlog okićenosti turskim zastavama i bojama beha prostora i gradova. Sada se turski praznici u Bosni i Hercegovini više slave negoli bosanskohercegovački.
 
Znak je to kako ni današnji Bošnjaci ne priznaju zemlju u kojoj žive. Takvim već uobičajenim slavljima turskih praznika Bošnjaci kazuju svijetu, u prvom redu Europi i Americi koje su se u Daytonu obvezali beha Muslimane dodatno europeizirati, uzdignut prst kao znak zahvale za sve ono što su učinili i čine za njih i za Bosnu i Hercegovinu. I ne samo da su digli prst Europi i Americi već i Hrvatima i Srbima, Židovima i nemuslimanima, te svim drugima koji nastoje Bosnu i Hercegovinu zadržati u Europi i europskim vrijednostima.
http://i.ytimg.com/vi/_pAhrFADryU/hqdefault.jpg
Proces deeuropeizacije Bosne i Hercegovine je zapravo proces  turcizacije i otomanizacije multinacionalne i multikonfesionalne beha zajednice. U tom procesu kojeg turski predsjednik kani braniti sa sto milijuna Turaka, koji je stoga neki oblik isiliziranja tog europskog prostora vidi se giga opasnost za beha budućnost, budući da u njemu sudjeluju i bošnjačka  djeca. Stoga ovaj bošnjački proces turciziranja i otomaniziranja Bosne i Hercegovine nije samo turciziranje i otomaniziranje beha sadašnjosti već i budućnosti jer u njemu sudjeluje budućnost te zemlje djeca.
 
Prisiljavati djecu da slave praznik zemlje okupatora, znači otimati  budućnost i toj djeci i zemlji u kojoj žive. A ako je u toj proslavi bilo i prisile da djeca u tome sudjeluju, neki roditelji govore da nisu bili upoznati kamo im djecu odvode, onda ta slika ima velike sličnosti s vremenom kada je ta ista okupatorska zemlja čiji praznik slave, njihove vršnjake otimala iz naručja majki i silom ih odvodila u Tursku na prisilnu islamizaciju. Otetu djecu, pretežito mušku, za kojima su kršćanski roditelji plakali i u glavu im dozivali „sine Ilija ne zaboravi majku i vjeru kršćansku“, Turci su prisilno preveli na islam, a zatim od njih spremali najveće i najhrabrije osvajače diljem kršćanskog svijeta. Slali su ih kasnije u krvave ratne pohode u zemlje iz kojih su ih doveli, te time ih prisiljavali da ubijaju i  pokoravaju ne samo narod iz svoje Bosne, već i svoje roditelje koje su zaboravili. Ova dječja slavlja turskih praznika gotovo su ista tim prošlim genocidnim otomanskom vremenom, s razlikom što se sada djeca janjičare u Bosni i Hercegovini a ne u Turskoj. Za veliku Tursku to je velik trošak i bolje je da taj trošak plate roditelji djece i Hrvati i Srbi, čime to janjičarenje obuhvata opet sve kršćane i nemuslimane u Bosni i Hercegovini. Opet tim turskim povratkom u Bosnu i Hercegovinu beha raja, i kroz 250 tisuća eura, financira svoje buduće ubojice i osvajače.
 
Pored svih tih vrlo opasnih bošnjačkih političko-izdajničkih aktivnosti i bratske odanosti majčici Turskoj, najvećoj ubojici Bosne i Hercegovine i nemuslimana u njoj, postavlja se pitanje na koji odgovor očekuje i europska i svjetska zajednica kao jamci bosanskohercegovačke budućnosti, te Hrvati i Srbi kao i svi drugi nebošnjaci u toj zemlji. Naime, ako su danas prisiljena neka bošnjačka djeca slaviti turske praznike u Bosni i Hercegovini čeka li to sutra i djecu Hrvata, Srba, Židova i ostalih. Ako danas bošnjačka djeca kite beha gradove turskim zastavama, a kite ih, zar to isto pravo nemaju i hrvatska djeca da beha gradove kite, ne okupatorskim već svojim  hrvatskim zastavama. Ili kako to da se Hrvatska, pa i Srbija, miješaju  u beha problem, odnosno da nemaju prava na to, a ima ga Turska, zemlja koja je počinila i genocid i kulturocid i konfesiocid u Bosni i Hercegovini.
 
Također se postavlja pitanje i odgovornosti Alije Izetbegovića s kojim pravom je izdao Bosnu i Hercegovinu i ostavio je u amanet Turskoj. Cijela ta turska tiha okupacija Bosne i Herecgovine, stoga, traži veću i odgovorniju umiješanost svjetske zajednice u procesu traženja mirnog i trajnog riješenja beha problema, prije nego li „Bosna šaptom padne“. A to znači povijesna zadaća Europe i Amerike je teritorijalno riješenje Hrvata, odnosno stvaranje hrvatskog entiteta budući da su Hrvati, svojim ropskim i obespravljenim položajem u toj zemlji, prisiljeni da financiraju bošnjačku djecu na proslavama turskih praznika u Bosni i Hercegovini. Stvaranje i priznavanje hrvatskog entiteta jedini je način da cijela Bosna i Hercegovina ne postane „Zvornik“, te time sodomsko-gomorska opasnost za Europu, Ameriku i cijeli neislamski svijet.
 
Povijest koju je Turska ispisala u Bosni i Hercegovini uči nas da su prisilno poturčena djeca, janjičari, bili najnemilosrdniji i najbrutalniji ratnici Otomanskoga imperija. Nešto kao danas što su isilovci. A bošnjačka djeca koja danas slave turske praznike u Bosni i Hercegovini, nažalost, mogli bi biti budući  ratnici za Tursku i njene interese, oni koji će još možda sutra upadati u beha Zvornike, Bugojne, Zenice, Travnike, Konjice, Sarajeva... s uzvicima „Alah u ekber“. A kakve su slike poslije  tih uzvika svijet je vidio u Zvorniku, Bugojnu, Sarajevu, Mostaru, Konjicu, te na cijelom Bliskom istoku.
 

Vinko Đotlo

Arapi kupuju zemlju u Herceg-Bosni

 
 
Arapi žele kupiti minimalno 500 duluma zemlje na području Hercegovine i za to su angažirali agencije za nekretnine u Sarajevu, doznaje Dnevni list. Za taj posao te su agencije angažirale posrednike u Hercegovini koji traže potencijalne prodavatelje zemljišta. Prema spoznajama Dnevnog lista, Arapi su agentima za prodaju kazali kako zemlju traže da bi u Hercegovini investirali u proizvodnju organske hrane. Cijena koja se u startu nudi je jedna marka za kilometar četvorni, što je mizerna brojka.
http://www.avaz.ba/storage/2015/04/27/thumbs/553e1051-01d8-40df-9bc8-4b21b0094cfb-arapi2-preview.jpg
Poznato je da su Arapi posljednjih godina pokupovali veliki broj nekretnina u Sarajevu i okolici i da ih je sve više zainteresirano za kupnju u našoj zemlji. Veliku prašinu još prije dvije godine podigla je izjava predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika koji je ustvrdio da ”postoje ozbiljni projekti da se iz islamskog svijeta u BiH naseli od 300.000 do 500.000 ljudi koji bi mogli promijeniti sliku BiH”. ”Postoji točan plan i tu bi dolazio najniži sloj iz arapskog svijeta”, rekao je Dodik.
 
Na problem masovnijeg useljavanja imigranata iz arapskih zemalja, a pogotovo Kuvajta, upozoravao je i Fahrudin Radončić dok je bio na mjestu ministra sigurnosti. On je čak najavljivao usvajanje zakona kojim bi bilo sankcionirano da državljani arapskih zemalja masovno dolaze u BiH, kupuju nekretnine i naseljavaju se. Po njegovom mišljenju, nije riječ ni o kakvim Kuvajćanima, nego se radi o tendenciji da se Kuvajt oslobodi imigranata koji su se na neki način uselili u tu državu iz različitih zemalja. ”Oni im daju novac da kupuju nekretnine po BiH, sklanjaju ih sa svog teritorija i ubacuju ih nama”, upozoravao je Radončić. Prema podatcima Ministarstva sigurnosti BiH, u našoj državi registrirane su 232 kompanije državljana Kuvajta. Od tog broja mnoge nisu aktivne pa se sumnjalo da služe kao pokriće za dobivanje boravka i kupnju nekretnina. Po informacijama kojima raspolaže Ministarstvo sigurnosti, u BiH boravi nekoliko tisuća osoba iz arapskog svijeta.
 
Nedavno su iz SNSD-a ustvrdili da Arapi kupuju srpsku zemlju u Federaciji BiH te da na njoj grade naselja za povratnike s ratišta u Siriji i Iraku, a moguće je, kažu, da se dosele i sirijske izbjeglice. Od nadležnih struktura vlasti zatražili su da to spriječe. Jedno od takvih naselja navodno su Popovići u Ilijašu gdje je 150 duluma zemlje kupljeno od Srba koji su nakon rata napustili to područje. Tu se gradi takozvano Arapsko naselje. Akif Fazlić, načelnik Ilijaša, novinarima je kazao da naselje gradi pravna osoba MM United registrirana u Vogošći. ”Naselje se gradi na zemljištu vlasništva tog investitora i na bazi svih provedenih procedura i dozvola da bi se jedno takvo naselje počelo graditi. Korisnici objekata bit će prije svega oni koji kupe taj objekt i oni koji mogu regularno boraviti u državi BiH”, kazao je Fazlić novinarima. Mještani uglavnom ne znaju ništa o tome tko će biti njihovi novi susjedi, a nadaju se bogatim Arapima.
 

Sanja Bjelica Šagovnović, Dnevni list, Mostar

Alija se iskazao već kod srpskoga napada na Ravno

 
 
Ni u jednoj zemlji svijeta papir ne podnosi tolika pisanja po sebi, samo onoliko dugo koliko se napišu, kao što je to slučaj s papirima potpisanim u, i papirima razrušenoj Bosni i Hercegovini. A upravo ta kratkoća napisanog i neispunjavanje istog od Bosne i Hercegovine je stvorio zemlju nesigurnosti i beznađa, anarhije i sukoba. I ne samo da se nije poštovalo, i ne poštuje, a time i ne realizira potpisano na papiru u Bosni i Hercegovini, već se ne poštiva i ne realizira ni ono što je napisano i potpisano izvan Bosne i Hercegovine za Bosnu i Hercegovinu. Što je zapravo bio pokušaj beha potpisnika, onog s muslimansko-bošnjačke strane, u prvom redu Alije Izetbegovića, da sve supotpisnike u traženju riješenja beha problema na neki način balkanizira. No, na svu sreću to mu nije uspjelo, pa ni njegovim nasljednicima koji Bosnu i Hercegovinu takvim ponašanjem drže taocem svoje neodgovornosti.
João Cutileiro
 
Izgovorena i napisana riječ u dogovorima u i oko Bosne i Hercegovine gotovo da nema nikakvu težinu, jer do njih ne drže ni jedna potpisana strana, napose ona koja se s figom u džepu zaklinje u Bosnu i Hercegovinu. A zaklinjala se onoliko i zaklinje koliko dugo traje potpisivanje  dogovorenog. To su, zapravo, dva brojnija beha naroda, Bošnjaci i Srbi, koji kroz cijelu beha povijest, napose onu ratnu iz devedesetih godina prošlog dvadesetog stoljeća, nikad nisu ispoštovali dogovoreno i potpisano. Dovoljno je prisjetiti se ponašanja Alije Izetbegovića, koji je svojim potpisivanjem i nepoštivanjem dogovorenog i potpisanog zemlji nanio štete koliko i sam građansko-konfesionalni beha sukob. Samo što bi nešto dogovorio i potpisao, i gotovo ne bi još ni izašao iz prostorije gdje je potpisao, predomišljao bi se i odustajao. I sve bez trunka srama, bez grižnje savjesti, budući da je svako to njegovo nepoštivanje potpisanog povećavalo stradanje, svih beha naroda, u ratu koji je trajao. Bio je to, stoga, glavni razlog dugogodišnjeg krvavog i rušilačkog beha rata, ali i razlog nepravedne diobe zemlje u Daytonu.
 
Izetbegovićevo stalno držanje fige u džepu tijekom traženja mirnog i trajnog riješenja beha suvremenosti, no još više njezine budućnosti, bio je i znak ponižavanja, pa čak i ne priznavanja pregovarača, supotpisnika dogovorenog. Napose se ponižavački odnosio prema hrvatskoj strani u pregovorima, kako onima iz Hrvatske tako i prema Hrvatima iz Bosne i Hercegovine. Njegove riječi za velikosrpsko razaranje hrvatskog sela Ravno u Bosni i Hercegovini, kako je to „njihov rat“, zapravo je očiti oblik muslimanske suagresije u tom vremenu na hrvatski narod u Bosni i Hercegovini iz koje je kasnije izrasla i otvorena muslimanska agresija na beha Hrvate i njihove prostore. Od momenta kada je velikosrpsku agresiju na hrvatski narod u Bosni i Hercegovini nazvao „njihovim srpsko hrvatskim ratom“, Izetbegović je priznao diobu zemlje. Bio je to zapravo početak neozbiljnog i vrlo neodgovornog, čak neljudskog potpisivanja svega što mu se postavilo na stol. Time je Izetbegović pokazivao da on uistinu nije predstavnik nemuslimana, i da ne želi biti iako se nastojao svijetu prikazati takvim. No bilo je to i njegovo priznanje da Bosnu i Hercegovinu priznaje cjelovitom samo onoliko koliko je može uređivati kao centralističko-unitarističku s apsolutnom dominacijom Muslimana koje je predstavljao.
 
Nepriznavanje svega potpisanog, napose onog Cutileirovog plana, Izetbegović je postao glavni rušitelj multinacionalne i multikonfesionalne Bosne i Hercegovine, te najveći povijesni izdajnik te zemlje. Naročito do Izetbegovićeva nepoštivanja potpisanog dolazi mudžahedinskim dolaskom u džihad u Bosnu i Hercegovinu. Naime, što je više rastao broj pridošlih mudžahedina i brutalnosti njihova ubijanja nemuslimana, Hrvata katolika, te što se širio proces mudžahediziranja beha Muslimana, Izetbegović se sve više igrao s potpisima. Sve potpise je zapravo počeo koristiti za dobivanje vremena, kao oružja za etničko čišćenje Hrvata i širenje muslimanskih prostora.
 
Svijet se uveliko čudio takvoj neozbiljnosti, odnosno hladnoći prema žrtvama vlastitog naroda, te se pitao što je cilj Alije Izetbegovića takvom dvoličnom, skrivanom politikom, koja je sve više postajala suodgovorna za stradanje i muslimanskog naroda. Cutilierov plan kojeg je Alija Izetbegović odbio, predviđao je tri kosntitutivne nacionalne, muslimansku, srpsku i hrvatsku, jedinicu. Po tom planu, po kojem se u prvom redu mogao izbjeći troipolgodišnji krvavi beha sukob, a i kasnija daytonska podjela zemlje. Danas 23 godine poslije, (22. veljače 1992.), tog prijedloga koji bi zauvijek riješio bosanskohercegovački nacionalni i vjerski problem zemlja je gotovo i dalje u ratu iako se tim prijedlogom rat mogao izbjeći. No, kratko po Izetbegovićevu odbijanja, nepriznavanja potpisanog, krenula je muslimanska agresija na beha Hrvate. To pak znači kako se Izetbegović nije slagao s postotkom teritorija koji mu se nudio, odnosno Izetbegovićeva politka je bila, a i sina mu danas, cijela, unitarizirana i centralizirana, ni s kojim drugim narodom dijeljena Bosna i Hercegovina.
 
Za Aliju Izetbegovića portugalski diplomat João Cutileiro je kazao, „jedno je govorio nasamo, drugo javno, i uvijek je odstupao od onog što je već bio potpisao“. To je islamskodeklaracijska politika Alije Izetbegovića, koju mu nastavlja sin Bakir. A ona je uvijek u suprotnosti europskih traženja rješenja beha problema. Jedno od tih europskih demokratskih traženja je bio i Cutileirov plan, kojim se ukazivalo Aliji da je Bosna i Hercegovina zemlja i Muslimana, i Srba i Hrvata, a nikako unitarna islamska. Dvadeset tri godine poslije i dalje je jedini, mirnodopski, demokratski i europski put rješenja beha problema Cutilierov plan 2, Bosna i Hercegovina konfederacija triju konstitutivnih nacionalnih jedinica, bošnjačke, srpske i hrvatske.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko će postati prvak svijeta u nogometu?

Ponedjeljak, 25/06/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1156 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević