Get Adobe Flash player
Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

Prosječni Hrvat na svakom koraku osjeća društvenu nepravdu i...

Goran Puklin i njegovi kumovi

Goran Puklin i njegovi kumovi

Za blokirane, deložirane, gladne i nezaposlene nema, ali za razvrat...

Epidemija nezajažljive grandomanije

Epidemija nezajažljive grandomanije

Virus će proći, ali ne će proći grandomanija, grabež, pohlepa i...

Razmak od dva metra ništa ne pomaže

Razmak od dva metra ništa ne pomaže

U Dubrovniku razotkrivena prijevara definicije...

Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

Tko to može oprostiti Milorade Pupovcu? Tko premijeru Plenkoviću? Pomirba?...

  • Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

    Vladu od nezadovoljstva ne će ni tenkovi spasiti

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:16
  • Goran Puklin i njegovi kumovi

    Goran Puklin i njegovi kumovi

    srijeda, 14. listopada 2020. 17:30
  • Epidemija nezajažljive grandomanije

    Epidemija nezajažljive grandomanije

    nedjelja, 11. listopada 2020. 17:02
  • Razmak od dva metra ništa ne pomaže

    Razmak od dva metra ništa ne pomaže

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:09
  • Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

    Milorade, pročitaj ponešto iz knjige Vilima Karlovića!

    četvrtak, 15. listopada 2020. 17:06

Počelo je kod Viteza kada su mudžahedini pregazili hrvatsko selo

 
 
U rujnu 1993. bataljun stranih islamskih boraca pregazio je jedno selo u blizini grada Viteza, većinom nastanjenog Hrvatima, u središnjoj Bosni i Hercegovini. Na jedno su mjesto skupili sve zatvorenike i ranjene i ubili ih po prijekom sudu. Čak i u ratu koji je bio zloglasan po pokoljima, bio je to posebno okrutan moment. Ti mudžahedini, koji su netom bili stigli iz afganistansko-ruskog rata, počeli su se slijevati u Bosnu godinu dana prije. Nadali su se da će izvesti širi džihad u ratu koji je počeo raspadom Jugoslavije i rasplamsao se u sukob između pravoslavnih, katolika i muslimana.
http://gdb.voanews.com/9E26CB35-34D9-433A-9FB0-68BB55E5F29E_mw1024_s_n.jpg
Jeff Swicord
 
Za njima su stigli i drugi borci regrutirani iz sjeverne Afrike i s Bliskog istoka. Među njima je bio i saudijski državljanina Aiman Dean. „Mnogi mudžahedini iz Afganistana osjetili su se otuđenima od onoga što se događalo u Afganistanu. Stoga kada je počeo rat u Bosni, u njemu su vidjeli odušak kojim bi mogli kanalizirati svoje džihadističke ambicije.” Dean, koji se kasnije pridružio Al-Kaidi da bi potom razočaran napustio terorističku skupinu, kaže da je mudžahedinska jedinica osnovana u vidu nekoliko desetaka stranih boraca. Kasnije su od bosanske vlade zatražili da postanu službenim dijelom redovne vojske. „Razlog zbog kojeg su mudžahedini željeli službeno priznanje bio je to što su željeli među sebe uvrstiti i Bošnjake”, kaže Dean.
 
Profesor političkih znanosti sa Sveučilišta u Sarajevu Vlado Azinović ima drugačiji pogled na strane islamističke borce koji su došli u Bosnu. On kaže da su neki od boraca bili povezani s nastojanjem muslimanskih zemalja da zaobiđu tadašnji embargo na uvoz oružja u organizaciji Ujedinjenih naroda i steknu utjecaj u regiji. „Vodstvo Bosne i Hercegovine od početka je tvrdilo da ne treba nikakve strane borce. Ono što im je bilo potrebno bilo je oružje, no s obzirom da dio tih u to vrijeme nezakonitih pošiljki oružja bio je povezan s poslom olakšavanja priljeva mudžahedina.”
 
Smaknuća po prijekom sudu; odrubljivanja glava
 
Mudžahedinska jedinica 1993. je službeno stavljena pod nadzor 3. korpusa Armije Bosne i Hercegovine i generala Envera Hadžihasanovića. Njihov je broj narastao na gotovo 1500 uglavnom bošnjačkih postrojbi. Poznati po surovosti, strani islamistički borci bili su mnogo agresivniji od redovnih vojnika Armije. Mučenja i smaknuća po prijekom sudu bila su uobičajena, uključujući odrubljivanja glava, što je danas prepoznatljiv znak skupine Islamska država. „Svjedočio sam smaknuću srpskih zarobljenika po prijekom sudu. Iskreno govoreći, svi su bili vojno osoblje ili pripadnici četničkih (srpskih) paravojnih postrojbi”, rekao je Aiman Dean.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/b/b1/Buhine_ku%C4%87e.jpg
General Hadžihasanović odbio je zahtjev Voice of America za snimani intervju i ispričao se svojim trenutačnim sudskim problemima, no pristao je razgovarati s nama neslužbeno u jednome sarajevskom kafiću. Hadžihasanović je osuđen za ratne zločine povezane s mudžahedinskom jedinicom pred Međunarodnim kaznenim sudom i odslužio je dvije godine zatvora u Haagu. Poetska je ironija života što je u zatvorskoj ćeliji do njegove boravio Slobodan Milošević, srbijanski čelnik koji je poticao antimuslimansku mržnju. Dvojica dužnosnika postali su prijatelji i zajedno su često pili čaj. „Iskreno, mislim da mu nije bilo stalo do toga kakvog je netko etničkog ili vjerskog podrijetla”, rekao je Hadžihasanović. „No ako ste mu se ispriječili u njegovoj grabeži za moći, ubio bi vas za sekundu.”
 
Hadžihasanović je ponovio ono što je kazao i u Haagu, odnosno da nije imao pravog nadzora nad mudžahedinskom jedinicom. Aiman Dean s tim se slaže. „Oni su vodili glavnu riječ”, kaže Dean, misleći na strane islamističke zapovjednike. „U konačnici oni nisu bili samo vođe svoje skupine, nego su i savjetovali druge bošnjačke čelnike i njihove zapovjednike.”
 
Uvoz ideologije
 
Strani islamistički borci sa sobom su donijeli i radikalniju salafističku interpretaciju islama u Bosnu, prema kojoj se zagovara koncept globalnog džihada. „Smatrali su Bosnu vrlo dobrom prilikom da uvedu tu vrstu rigidne religije – rigidno razumijevanje i tumačenje islama”, kazao je bošnjački stručnjak za islam Hajrudin Somun. „Uključili su se u rat s izričitom namjerom da preobrate mlade bošnjačke muslimane.” Većina Bošnjaka slijedi umjeren europski oblik sunitskog islama, objašnjava Somun. „Dobar je bošnjački musliman onaj koji dolazi na molitvu u džamiju petkom i potom odlazi kući na šljivovicu.”
http://radiosarajevo.ba/upload/images/HARD_BIH_2013/krizancevo_selo_1.jpg
Spomenik pobijenim Hrvatima u Lrižančevu Selu kod Viteza od strane prethodnika onih koji danas ubijaju po Parizu, Bruxellesu, Toulouseu...
 
Nakon rata, bošnjačka vlada zatražila je da svi strani borci napuste zemlju. Neki su od njih ostali i uspostavili salafističke zajednice u planinama s drugim državljanima Bosne i Hercegovine iz mudžahedinske jedinice. „Po našim podacima, oko 5000 ljudi ušlo je u Bosnu i Hercegovinu i izašlo iz nje tijekom rata”, kazao je za VOA-u pomoćnik ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine Vjekoslav Vuković. „Gotovo 1000 njih bilo je prisutno nakon rata i naše procedure pregleda. Uskratili smo državljanstvo za otprilike pet stotina njih i izbacili ih zemlje.” Više od 200 bošnjačkih boraca pridružilo se skupini Islamska država u Siriji, a dio njih stigao je iz izoliranih salafističkih zajednica u Bosni i Hercegovini. U veljači 2014. na jednoj se kući u selu Gornja Maoča pojavila zastava Islamske države. Enklavu je nekoliko puta u posljednjih deset godina pretresla policija Bosne i Hercegovine istražujući terorističke aktivnosti.
 
Učinak bošnjačke mudžahedinske brigade osjeća se diljem svijeta više od 20 godina. Među njima je bio Halid Šeik Mohamed, mozak operacije terorističkih napada u Sjedinjenim Državama 2001, ali i glasoviti pripadnici saudijske zajednice u Al-Kaidi, kao i Ramzi Bin al-Šib, dio hamburške ćelije koja je pripremala teren za napade u Americi. Stotine drugih pridružili su se Al-Kaidi u Afganistanu ili su se borili u Čečeniji ili Pakistanu. A sada se pridružuju skupini Islamska država. „Bosna je bila samo jedna epizoda u dugom nizu džihadističkih sukoba koji će se proširiti cijelim muslimanskim svijetom”, kazao je Aiman Dean, „čime se širi muslimanski svijet priprema za džihad za osnivanje kalifata.”
 

Jeff Swicord, Voice of America (Glas Amerike)

Digli su glavu muslimanski fundamentalisti

 
 
Bosna i Hercegovina, zemlja u kojoj opasni islamski teroristi ne podliježu i ne priznaju beha zakone, koji slobodno žive u svojim, neprolaznim zidovima ograđenim, entitetima, malim, no za mir i sigurnost u Europi, svijetu i Bosni i Hercegovini, veliko  opasnim isilovskim državicama, se opet trese pod vehabijskim ubijanjima i rušenjima. I ništa gotovo u toj izgubljenoj i od vehabija otetoj zemlji, islamskog vjerskog fundamentalizma nema svoj dvadesetogodišnji neprekinuti kontinuitet kao što to ima vjerski mudžahedinsko vehabijski terorizam.
http://cdncms.todayszaman.com/todayszaman/2015/04/10/208913.JPG
Ta dobro sinkronizirana i organizirana vjerska islamska organizacija, koja crpi zločinačku snagu iz onih što ih, bivši poglavar Islamske Zajednice Bosne i Hercegovine, Mustafa Cerić naručio kod beha Muslimanki, nekom svojom fetvom da „svaka beha Muslimanka mora roditi najmanje petero djece, dvoje za sebe a troje za Bosnu i Hercegovinu“, je, zapravo, glavna barijera beha izlaska iz rata i hoda u mirnu budućnost. Znak je to kako iza tog islamskog terorizma u Bosni i Hercegovini, a koji je dio onog globalnog islamskog što je najavio rat suvremenoj svjetskoj civilizaciji, napose kršćanstvu, uz financijsku pomoć Saudijske Arabije, Kuvajta, Katara, Irana, te dijelom i Turske, stoji i ona druga, ništa manje važna strana, političko vjerskog bošnjačkog vodstva.
 
Zar to ne potvrđuju dosadašnji odnosi Bošnjaka prema islamskim teroristima. Naime, svaki teroristički islamski akt zločina što ga poćinili vjerski teroristi u Bosni i Hercegovini, bivši poglavar IZ BiH Mustafa Cerić je zdušno branio, svojim autoritetom kojeg mjeri u grupi 50 najutjecajnijih muslimana u svijetu. Zbog toga je onaj mali broj osuđenih islamskih terorista bio, gotovo, nagrađivan vrlo malim zatvorskim kaznama, koji su, i tako sramotno niske, samo nakon godinu dvije odležanih u zatvoru pomilovani i puštani na slobodu kao nacionalni vjerski heroji. Takva praksa „kažnjavanja“ terorista  će, na žalost, ostati i dalje. Potvrđuje je to i teroristički akt ubitstva dvojice beha vojnika, od strane jednog, od tisuće koliko ih slobodno živi ili u Bosni i Hercegovini ili u svojim isilovskim entitetskim državama unutar beha granica, vehabije, za koji se otimaju bošnjačke institucije da ga one istražuju i  procesuiraju. 
 
A kad te islamske terorističke akcije istražuju i procesuiraju bošnjačke institucije, državna, entitetska ili neka lokalna, rezultat je poznat, kao i kazna koju će terorista dobiti. Terorističko vehabijsko ubojstvo povratničke hrvatske obitelji u Konjic, terorističko ubojstvo hrvatskog policajca u Travniku, isilovsko ubojstvo doministra Joze Leutara, mudžahedinska ubojstva hrvatskih povratnika Kafadara, Jurčevića u Lašvanskoj dolini, isilovski zločin nad dvoje stari hrvatskih povratnika u Kaknju... zločini su ne samo onih koji su ih poćinili, već i bošnjačkog političkog i vjerskog vodstva, koje ih šutnjom, ili tobožnjom osudom, odobravaju i sudjeluju u istim. Zato se više i ne skrivaju bošnjačka slavlja svakog poćinjenog zločina, kao i ovog u Parizu, kada su beha nogometaši u minuti šutnje pariškim žrtvama urlikali „Palestina, Palestina“, a za vehabijsko ubojstvo dvojice beha vojnika muslimanski portali slave i najavljuju krv u potocima nemuslimana u Bosni i Hercegovini i Europi.
https://encrypted-tbn1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSg7cJnAgKK06lb2Eo6OC3GHDxnpG5GhdGRvQhfy1gMz6_YNCoe
Za potoke nemuslimanske krvi u Bosni i Hercegovini, Europi i slobodnom svijetu, sprema se u Siriji i Iraku oko 330 bošnjačkih isilovaca, od toga najmanje 30-ero djece. Mnogi od njih već su se vratili u Bosnu i Hercegovinu, u svoje države Gornju Maoču, Ošve, Bugojno, te dijelom i Sarajevo. To su vjerojatno onih 30-ero djece  što su ih Muslimanke rodile po Cerićevoj fetvi za Velikog Alaha u Bosni i Hercegovini.
 
I u Parizu, i u Sarajevu, i u Bugojnu, i u Zvorniku, i u Mostaru, i u Konjicu, i u tunelu kraj Mostara, svugdje se taj vjerski islamski terorizam izvodi uz povike Alah u Ekber, što je nit vodilja svih islamskih terorista, i znak njihove koordiniranosti u ime zaajedničkog cilja. Cilj su spremni braniti i kemijskim oružjem, kojim prijete. Naprosto, kod tih vjerskih islamskih fanatika, koje normalan ljudski razum ne može razumjeti, kao ni vjeru koja zagovara tako strašan i brutalan terorizam ubijanja, mučenja, progona i konfesiocida, cilj oprvadava sredstvo.
 
Bosna i Hercegovina je četvrt stoljeća centar za obuku isilovaca, i njihovo novačenje za počinjenje terorističkog zločina. Iz Gornje Maoče, Ošve, Bugojna, Gluhe Bukovice, Fojnice gdje su bošnjački generali držali slike u svojim uredima ajatola Komeinija, te iz nekih džamija što ih izgradile i grade Saudijska Arabija, Kuvajt, Katar, te dijelom i Turska, izrasli su vrlo opasni muslimanski teroristi, jedanaestorujanskih dimenzija, kojima su islamisti i započeli svjetski vjerski rat. Među te zlikovce što brutalnim terorom vode svjetski vjerski sukob islama i kršćanstva na beha prostorima su, između stotine drugi koji teroriziraju beha suvremenost, Bosnić, Jašarević, Topalović, Mlaćo...
 
Ti vjerski teroristi koji ubijaju uzvicima Alah u Ekber, koji uživaju zaštitu bošnjački  politički i vjerski  vođa, nisu nikada, uz one druge, Izetbegoviće, Deliće, Silajdžiće, Ganiće, procesuirani ni za 1510 ubijenih Hrvata, među kojima je bilo i djece, u Srednjoj Bosni. Njihovo neprocesuiranje daje pravo bošnjačkim isilovcima, kako na njihove entitete, tako i da neometano izvode terorističke akcije, upravo na prostorima Srednje Bosne, gdje treba zastrašiti i protjerati ostatak ostataka hrvatskog naroda na tom teritoriju. Nekažnjeni zločin povod je za sljedeći. Potvrđuje to i teroristički čin Enesa Omeragića, te to nije nikako iznenađenje u Bosni i Hercegovini. To je ta terorističko islamska nit koja četvrt stoljeća isilizira europsku periferiju, Bosnu i Hercegovinu. A ta zemlja će biti isilizirana sve dotle dok u njoj grade džamije, gotovo, na svakom koraku, Saudijska Arabija, Kuvajt, Katar, Iran, Turska, zemlje koje i financiraju tu najveću opasnost po budućnost čovjećanstva. Jedini način borbe protiv isiliziranja Bosne i Hercegovine, njenog cijelog prostora, je podjela zemlje na tri nacionalno vjerska entiteta, bošnjački, srpski i hrvatski, pored ova dva isilovska u Gornjoj Maoči i Ošvi. Novim entitetiziranjem smanjuje se prostor isilovcima, i onima koji ih podržavaju, a time i bolja sigurnosna kontrola kako na tim prostorima tako i u cijeloj Europi. Prijetnja Europi dolazi upravo iz Bosne i Hercegovine, i stoga se bošnjačko vodstvo, političko i vjersko, i bore  za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu kako bi imali što više prostora za isilovce i gradnju džamija, čiji broj premašuje svaku vjersku potrebu Bošnjaka. Po broju stanovnika Bosna i Hercegovina zasigurno ima više džamija negoli mnoge islamske zemlje. Opasnost tolike nepotrebne gradnje tih vjerskih objekata uvidjela je danas i Francuska koja prijeti njihovim zatvaranjima, budući da više nisu u službi vjere, već terora.
 
A koliko je takvih u Bosni i Hercegovini trebali bi odgovoriti daytonisti koji se u ovoj 20-toj obljetnici Daytona okupljaju oko beha mrtvaca, kojeg su sami u toj američkoj vojnoj bazi osudili na smrt. Saznanjem broja džamija u Bosni i Hercegovini u kojima se novače i pripremaju isilovci, jedan je od lijekova koji bi mogao spasiti zemlju.
 

Vinko Đotlo

Nema mira – ima nepravde

 
 
Ako je rat ubilačko-rušilački produžetak politike oružjem, a jest, onda je i nepravedna i diskriminirajuća politika u miru produžetak rata. Ne potvrđuje li to i nepravedna podjela Bosne i Hercegovine, koja ima za posljedicu obespravljenost i diskriminaciju, marginalizaciju i neravnopravnost Hrvata u daytonskom miru. Školski primjer vođenja rata u miru, koji nije ništa manje opasan i brutalan, s etničkim i vjerskim progonima, kao i u oružanom sukobu, kojeg je Dayton samo prekinuo ali ne i zaustavio. Ono što je Dayton zaustavio je zabrana Hrvatima da se brane, zbog čega je ovaj mirnodopski daytonski rat daleko brutalniji od onog oružanog bosanskohercegovačkog. U oružanom bosanskohercegovačkom nacionalno-vjerskom sukobu za teritorij ispred srpske, a zatim i muslimanske agresije na hrvatske prostore i hrvatski narod, iz Bosne i Hercegovine je protjerano gotovo pola milijuna Hrvata. U dvadesetogodišnjem daytonskom mirnodopskom ratu iz Bosne i Hercegovine je na „miran“ način, kojeg Srbima i Bošnjacima omogućava daytonska nepravedna podjela zemlje, nestalo oko 100 tisuća Hrvata. Ubrzano se približava mirnodopski broj prognanih Hrvata onom ratnom.
http://www.alo.rs/resources/images/0000/021/388/sarajevo%20tviter_400x0.jpg
Sarajevo - na udaru islamista
 
Nije li prijeratna nepravda jugoslavenske velikosrpske politike prema beha Hrvatima i Muslimanima uzrok krvavog i rušilačkog, građansko-vjerskog rata u Bosni i Hercegovini, kao što je i nepravedni nametnuti daytonski (ne)sporazum nastavak beha rata u miru. Nikakvih razlika u tim beha sukobima. Svaka nepravda je uzrok rata, i rat je posljedica nepravde. Nepravda i rat, rat i nepravda su isto. I jedno i drugo ubija narode, i jedno i drugo progoni narode, i u jednom i drugom se vrše etnička i vjerska čišćenja.  Nerijetko i genocid, što potvrđuje i daytonsko priznanje genocidne republike srpske, i stvaranje nefederalne beha federacije. Ono što se najjasnije iskristaliziralo u ovih 20 godina daytonske tvorevine je činjenica da je Bosna i Hercegovina savršeno nesavršeni entitet, kakav svijet nije uspio do sada  izgraditi ni ratom ni mirom. Mira, zapravo u Bosni i Hercegovini nikad od gubitka svog kraljevstva pod krvoločnom najezdom Osmanlija i nema. I kad je rat u nekim njenim prostorima, vlada mir, i kad je mir u cijeloj zemlji, vlada rat. Koliko se je, stoga, stide tvorci te i takve, daytonske, Bosne i Hercegovine, toliko je  ne prihvaćaju ni njeni narodi. A može li zemlja opstati, i imati neku budućnost ako je narodi ne vole, ovakvom kakva je u Daytonu sklepana.
 
Zasigurno da ne može. I zato dvadeset godina propada, muči sve svoje narode, i u svom umiranju povlači ih sve za sobom bilo iz kog političkog kuta se gledala ova daytonska tvorevina ne samo da nema budućnosti, ona nema ni sadašnjosti. Bosna i Hercegovina ima samo neku svoju prošlost ratova, progona, okupatora, agresora, prisilne islamizacije, prisilne jugoslavenizacije, i suvremene prisilne bošnjačizacije, i daytonizacije. Suvremenost joj je obilježena snažnim i brutalnim prisilama, i kad se njima doda još i prisilni današnji povratak Osmanlija, onda to znači da su daytonisti ovoj zemlji uistinu planirali nestanak. Nestanak koji slijedi nestankom Hrvata, naroda koji je u Daytonu pokraden, razoružan, deteritorijaliziran, deentitetiziran, dekroatiziran i dekristijaniziran.
http://srbin.info/wp-content/uploads/2013/01/zelena-transverzala.jpg
Proces progona i nestanka Hrvata u Bosni i Hercegovini, odnosno proces dekroatiziranja i dekristijaniziranja Bosne i Hercegovine traje od vremena osmanlijske okupacije, i gotovo da nije nikada prestao. U taj proces se kasnije uključivali razni protektori, zajednice, diktatori, ratovi, i nastavila nova svjetska ideologija, daytonizam, kao dio globalizma. Koliko je taj proces, koji nažalost traje, krvav i brutalan, govori podatak da je prije Osmanlija, prije njihove genocidne vladavine i prisilne islamizacije, u Bosni i Hercegovini živjelo oko 87% katolika, od ukupnog broja beha stanovništva u to vrijeme. U pola tisućljeća te prisilne islamizacije, a prisilna islamizacija je i nepravda daytona, i zabrana povratka prognanih Hrvata, i zabrana škola na hrvatskom jeziku, i zabrana televizijski programa na hrvatskom jeziku, i ubijanje hrvatskih povratnika, i isilovska zabrana trećeg, hrvatskog, entiteta... broj Hrvata katolika je sa 87 posto  pao na 14 posto koliko ih ima danas. U svijetu, poslije amerikanizacije Kolumbovog kontinenta,  nezabilježen primjer tako strašnog genocida i konfesiocida nad domicilnim narodom.
 
Samo što je otutnjao, ali ne i posve zašutio građansko-vjerski rat u Bosni i Hercegovini, daytonisti i svi drugi protagonisti tog ljudskog zla, patnje, stradanja, i nestajanja, krenuli su u njegov nastavak. Razlog je nepravda učinjena u Daytonu, kada su trodjelnu  Bosnu  i Hercegovinu podijelili na dva dijela, etnički i vjerski čisti srpski i muslimanski entitet. Za tako nešto strašno, a sada nastavkom rata još strašnijim, budući da se rat vodi u miru kraj mu se ne vidi, odgovorni su Daytonisti u Americi, i mudžahedini u Bosni i Hercegovini. Etnički i vjerski su očistili osvojene beha prostore, i udarili temelje islamske države na periferiji kršćanske Europe. Već u mudžahedinsko-muslimanskom brutalnom procesu etničkog i vjerskog čišćenja zapadnog kršćanskog identiteta, kao najmalobrojnijeg u nacionalno vjerski, kulturno civilizacijski izmiješanog u išaranoj Bosni i Hercegovini, nazirala se strašna opasnost za Europu i njene vrjednote. „Zelena transverzala“, Albanija, Kosovo, Sandžak, Bosna i Hercegovina do Knina Alije Izetbegovića je trasirana. Sada kroz federalni entitet dobiven u Daytonu, a kroz rat u miru i kroz cijelu Bosnu i Hercegovinu.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Utorak, 20/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1671 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević