Get Adobe Flash player
Aktualni Normalni opet nenormalan

Aktualni Normalni opet nenormalan

Neposredni izbor predsjednika RH treba "negdje...

Zbog

Zbog "banalnosti lošeg" birači krivo biraju

Zbilja hrvatskog biračkog tijela u svijetlu filozofije Hannah...

George Soros -

George Soros - "veliki humanist i čovjekoljub"

»Zamišljao sam sebe kao neku vrstu...

Politička trgovina cvjeta

Politička trgovina cvjeta

Kupuje se i prodaje izravno i(li) uz...

Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

Je li previše toga znao, ipak je bio dobar i s Bakarićevom...

  • Aktualni Normalni opet nenormalan

    Aktualni Normalni opet nenormalan

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 11:54
  • Zbog

    Zbog "banalnosti lošeg" birači krivo biraju

    utorak, 26. svibnja 2020. 13:28
  • George Soros -

    George Soros - "veliki humanist i čovjekoljub"

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 11:03
  • Politička trgovina cvjeta

    Politička trgovina cvjeta

    utorak, 26. svibnja 2020. 13:20
  • Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

    Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 10:59

Uništen i najmanji oblik snošljivosti, suživota i dijaloga

 
 
Uza sve materijale koji su izrasli u beha društvu veliki razlika, i koji dijele  i udaljuju te identitete, svakako je laž. To je zapravo i najveći rušitelj beha mostova koji su koliko toliko spajali te svijetove, kulture, nacije i vjere. I zato se kao nikad do sad laž koristi u ubijanju onog drugog i drugaćijeg, onog s druge strane, sada već potpuno, porušenih mostova. Nepravedni mir, a uz to još i nametnut, pravo je vrijeme za širenje laži, još uvijek, zaraćenih strana.
http://www.novosti.rs/upload/images/2012//03/19n/bgd-Buvljak-Vidikovac3.jpg
Uvijek u ljudskoj povijesti poslijeratno vrijeme bilo je i vrijeme velikih laži. Dobitnici i osvajači, okupatori i diktatori, lažima su branili dobiveno ili osvojeno. Udaralo se brutalnim i nepodnošljivim lažima po gubitnicima i porobljenim narodima. Njihovo stradanje tim se još više povečavalo. Gubitak je time rastao, a s time i sami gubitnika ostali i preživjeli bivalo je sve manje. Rat, zapravo, i nije prestajao. Oružje je utihnulo a laž u Bosni i Hercegovini odjekuje. Beha politička suvremenost sve je usijanija. U zraku se gotovo vidi usijali plamen laži, ispod koje se osijava i oružje spremno za upotrebu. Naime, laž se i koristi za pripremu oružja, za rat. Prži i spaljuje svaki trag beha snošljivosti i tolerancije, suživota i dijaloga. Brojniji narod brojnije i laže. Brojnija laž znači i brojnije rušenje povijesni mostova, što su, pa makar i obićne grede, ipak spajali bosanskohercegovačke identitete.
 
Daytonsko beha vrijeme obilježeno je giga lažima iz centara dva brojnija naroda, koji se osjećaju, dakako i vladaju, i kao dobitnici, i kao osvajači. Osvojeno i u Daytonu dobiveno četvrt stoljeća uspješno brane lažima. Srbi brane svoju genocidnu tvorevinu republiku srpsku, u ćijim temeljima je i velika laž, lažima je i čuvaju. Laž je u tom, u povijesti Europe prvom genocidnom entitetu, kojeg  je i svjetska zajednica sugraditelj, postala pravilo vođenja politike. Tako se laž u tom  beha  srpskom entitetu, na etnički očišćenom prostoru Bosne i Hercegovine neometano koristi, kako u zadržavanju otetog i osvojenog, tako još više u finaliziranju procesa etničkog čišćenja i ograđivanja ratnog plijena. Budući da je sam početak planiranja i stvaranja tog cilja, dio Velike Srbije na beha teritoriju, počeo lažima o navodnoj ugroženosti Srba i Srbije, odnosno Jugoslavije, ništa i nije bilo drugo za očekivati osim laži, kao sredstvom očuvanja okupiranog.  I kad su te laži iz dana u dan bile ponavljane, nekad malo glasnije a nekad malo tiše, sve od Drugog svjetskog rata, one su u srpskom narodu postale i prihvaćene kao istina. I ne samo za veliko Srbe kalibra Draže Mihailovića kojeg vraćaju u srpsku suvremenost, več i za dio svijeta koji je srpsku agresiju na Hravtsku, a zatim i na Bosnu i Hercegovinu odobravao, i ratni plijen republiku srpsku kasnije u Daytonu i priznao. Gotovo istom količinom laži koristi se i druga beha strana, muslimanska, dobitnica u Daytonu i osvajač u bosanskohercegovačkom ratu. Naime, muslimanska strana sve od pada Turske i njenog povlačenja iz okupirane Bosne i Hercegovine, gdje je ta zemlja poćinila prvi genocid u ljudskoj povijesti, nekad tiho nekad glasno govorila je o ugroženosti Muslimana i islama na tim europskim prostorima. A u stvari bila je to stalna muslimanska borba za Tursku i njen povratak u Bosnu i Hercegovinu. Iz tih dviju „ugroženosti“ brojnijih beha naroda na lažima koje su širili izbio je nacionalno vjerski sukob u Bosni i Hercegovini krajem Dvadesetog stoljeća.
 
Iz tog sukoba za teritorij, u kojem su sudjelovali i strani ratnici, i za pravoslavlje i za islam, uz genocidnu republiku srpsku stvorena je, gotovo, ista tvorevina u Daytonu nazvana Federacija BiH, na drugoj strani podijeljene zemlje. Lažima kakvima se čuva i brani srpski RS, današnji Bošnjaci brane i dotjeruju tu dobivenu federaciju. Danas su Bošnjaci ugroženi u tom entitetu toliko da ih, kako vjeruju i na čemu rade, može spasiti jedino etnički i vjerski čista Federacija, isto onako kao što Srbe brani etnički i vjerski čista Republika srpska.
 
Stoga je Hrvatima zabranjen svaki spomen na vlastiti nacionalni okvir, ustrajno su preglasavani u svim federalnim i lokalnim  institucijama, ćini se sve da im se oduzme i ono malo prava školovanja djece na hrvatskom jeziku, isilovski se udara na njihovo pravo na televiziju na hrvatskom jeziku, i tako redom. U četvrt stoljeća koliko traje bošnjačko čišćenje Hrvata na federalnim prostorima Hrvati su u istom položaju kao i u republici srpskoj, a federacija ista kao i genocidna republika srpska. Pitanje je samo dana kada će ta dva dijela Bosne i Hercegovine biti u svim svojim segmentima isti, etnički i vjerski čisti bez Hrvata i hrvatskog identiteta.
 
Genocidna je bošnjačka dvadesetogodišnja laž da ne znaju gdje je masovna grobnica poubijanih Hrvata u selu Maljine u blizini muslimanskog konclogora u Gluhoj Bukovici, kao i za masovnu grobnicu bugojanskih Hrvata ili Hrvata poubijanih na džihadski okrutni način u selu Miletići. Lagati o tim istinama koju zasigurno znaju i Bakir Izetbegović, i Haris Silajdžić, i Ejup Ganić, i Dževad Mlaćo, i, i, i, kao i novinarka bošnjačkog „Oslobođenja“ Vildana Selimbegović, koja je pisala kako je „Armija BiH čuvala katoličke crkve“ na prostorima na kojima je njena vojska i poćinila genocid, znači genocid nad preživjelim roditeljima, djeci, ženama i muževima žrtava. Zbog toga, i niza drugi laži kojima bošnjačka strana ruši sadašnjost i ubija beha budućnost, nije teško zaključiti kako za Bošnjake građansko-vjerski beha rat za teritorij traje i danas, i trajat će, nažalost, sve dok Federacija ne postane klon genocidne republike srpske. Skrivati četvrt stoljeća masovne grobnice Hrvata znači i masovno ubijanje preživjelog i ostalog hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
 
Sustavno ubijanje Hrvata u srednjoj Bosni tijekom muslimanske agresije osvajanja teritorija, rušenja i oskrnivljivanja katoličkih crkava i svetišta, crkva u Docu, Vitezu, Novoj Biloj, samostan u Gučoj Gori, crkva na Putićevu..., te bošnjačko nepriznavanje te tragične istine skrivanja masovnih grobnica Hrvata, kao i ubijanje hrvatskih povratnika, ćin je genocida, po definiciji svjetskih stručnjaka koji se bave ovakvom problematikom. Zbog laži koju bošnjačka strana ugrađuje u beha temelje nikako da se vide zidovi Bosne i Hercegovine, kao zemlje tolerancije i snošljivosti, dijaloga i budućnosti, i stoga nisu samo Hrvati žrtve bošnjačke laži, nego i Bosna i Hercegovina, kao i oni koji je lažima isilovski razbijaju i pokopavaju.
 

Vinko Đotlo

Novosti u istraživanju okolnosti jugokomunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca

 
 
U izdanju Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« izišao je novi broj glasila Stopama pobijenih čiji je glavni i odgovorni urednik fra Miljenko Stojić. U njemu se poglavito nalaze novosti u istraživanju okolnosti jugokomunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca te odjek u puku.
Na prvim stranicama glasilo donosi pregled najvažnijih vijesti iz Vicepostulature u proteklih pola godine, među kojima se posebno ističu vijesti o V. danima pobijenih hercegovačkih franjevaca i o prikazivanju filma »In odium fidei«. Č. s. Natalija Palac piše o č. s. Krescenciji Novak koju su komunisti nevinu osudili na 3 godine tamnice s prisilnim radom, a rubrika Povijesne okolnosti donosi i »Upute članovima Provincije glede vladanja u ratu«, koje je svim hercegovačkim fratrima u srpnju 1942. poslao provincijal fra Krešimir Pandžić.

Novi broj donosi i članak o radu povjerenstava za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području pojedinih općina u Herceg Bosni, BiH, kao i niz dokumenata iz arhive Vicepostulature u kojima se govori o stratištima na kojima su život ostavili pobijeni fratri. U rubrici Stratišta nalazi se i pregled kako su tekli radovi na obnovi ratnog skloništa. O fra Dani Čolaku, koji je kao vojni dušobrižnik pratio hrvatsku vojsku u povlačenju, a kojeg su komunisti ubili negdje na Križnom putu, piše fra Robert Jolić.

U novom broju glasila nalazi se i pismo fra Fabijana Paponje kojim fra Vitomira Naletilića obavješćuje o odvođenju fra Stjepana Naletilića. Glas o mučeništvu donosi 5 članaka: Članak M. Šotre objavljen 1945. u »Slobodi« pod naslovom »Još o svećenicima ustašama«.; Dopis provincijala fra Rufina Šilića iz 1971. kojim poziva svu braću da prikupljaju dokumente o životu, radu i smrti ubijenih fratara na Širokom Brijegu.; Članak »Doprinosi 70. obljetnici komunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca«.; Zatim obavijest o pisanju životopisa pobijenih fratara.; Članak o dokumentarnom filmu »In odium fidei«, koji je pobudio veliko zanimanje gledatelja.

U rubrici Glas o znakovima objavljeno je pismo koje je stiglo na adresu Vicepostulature, a u kojemu jedna osoba svjedoči kako je zadobila milost po zagovoru pobijenih fratara. Uz literarne radove Zdravka Luburića, fra Umberta Lončara i Josipa Milića, koji govore o ubijenim fratrima, u novom broju glasila nalaze se i nagrađeni radovi Nagradnog natječaja za 2015. na temu pobijeni hercegovački franjevci. Rubrika Utamničenici donosi pismo fra Ferde Vlašića Udruženju katoličkih svećenika NR BiH. Fra Ante Marić u Podsjetniku piše o fra Mirku Ćosiću, profesoru Franjevačke klasične gimnazije na Širokom Brijegu, koji je preživio komunistički pokolj. Marin Jurković je razgovarao s dr. Jožom Dežmanom koji je sa suradnicima razotkrio strašnu istinu o Hudoj jami. Na zadnjoj stranici glasila nalazi se popis izdanja Vicepostulature, izdanja koja se preporučuju te popis darovatelja za potrebe Vicepostulature i darovatelja kamena za uređenje ratnog skloništa. Glasilo Stopama pobijenih može se pronaći na kioscima diljem Herceg Bosne, BiH, te u župnim uredima. O svemu se može podrobnije obavijestiti preko portala pobijeni.info.
 

Ivana Karačić, Vicepostulatura

Zaboravljeni i napušteni od bijednika i narodnih izroda na vlasti i(li) pri vlasti

 
 
Pismo šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata haaških optuženika (posredstvom misionara u Nizozemskoj fra Jure Tokalića)
Vrlo poštovani i dragi velečasni gospodine Tokaliću!
Hvaljen Isus i Marija, kao i sveti Josip, zaštitnik hrvatske domovine!
Želeći Vam mir, radost i svako dobro od Gospodina, srdačno Vas pozdravljam, kao počasna predsjednica humanitarne udruge Hrvatskoga pokreta za život i obitelj, kao Hrvatica Hercegovka i kao majka, hvala Bogu živih, trojice sinova hrvatskih branitelja.
http://fenix-magazin.de/wp-content/uploads/2013/05/DenHaag-sestorka.jpg
Naime, kao što Vam je vjerujem poznato, u nedjelju, 5. srpnja ove godine, Večernji list je objavio feljton Zorana Krešića, pod naslovom "Zaboravljena haaška šestorka", u kojem se podsjeća hrvatsku javnost na mukotrpan proces koji se godinama vodi protiv tih naših nedužnih junaka u teškim uvjetima haaške zatvorske torture. Takvo ponašanje međunarodne zajednice, a i državnih struktura Republike Hrvatske, hrvatskih političara Bosne i Hercegovine, a i šutnja vodećih struktura u obje zemlje, je potpuno nedopustivo, a onih struktura koje su donosile odluku upravo je zločinačko. Spominje se da ni hijerarhija Katoličke Crkve, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini, za njih nije ništa poduzela. Bar da je se netko od čelnika Crkve interesirao za njih i da ih je želio posjetiti. Stoga nije čudo da zbog takvih nepravdi na svim područjima ljudskoga življenja nastaje kaos u cijelome svijetu, sa svim negativnim i strašnim posljedicama koje doživljava i proživljava današnje čovječanstvo.
 
U slučaju naših šestorice optuženika, koji su se u najtežim trenucima domovine Hrvatske, vođeni idealima pravde, slobode i istine, stavili bespridržajno na prve crte obrane svoga doma, naroda i domovine, optužbe zbog kojih su prvostupanjski teško presuđeni, nakon lavovske borbe za dokazivanje istine, potpuno su besmislene. Posebno je nevjerojatno da bi mi Hrvati Bosne i Hercegovine, koji smo prvi i temeljni narod Bosne i Hercegovine, i koji tu zemlju s najvećim državnim povijesnim pravom i po pravdi smatramo dijelom svoje jedinstvene hrvatske domovine, i koji tu zemlju držimo svojom drugom hrvatskom državom, i gdje smo konstitutivni narod, zaista je nezamislivo da bi mi odvajali samo neke dijelove Bosne i Hercegovine, te ih priključivali našoj suverenoj nacionalnoj državi Republici Hrvatskoj, a druge dijelove svoje države Bosne i Hercegovine ostavljali drugima, koji su kasnije tu nastali.
 
Žalosno jest da mi, i u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, imamo uglavnom bijedne političare, poslušnike javnih i zakulisnih pokvarenih moćnika svijeta, te da se oni ponašaju u potpunosti onako kako ti moćnici zahtijevaju. Još je daleko žalosnije da i vodstva Crkve u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini imaju ista zakulisna naređenja, koja, kako izgleda, prihvaćaju. Naravno, i mediji vode takvu politiku, pa nije čudno da se šestorica naših junaka i pravednika osjećaju tako napuštenima i razočaranima, jer je to stvarnost. Da bi nam sve bilo jasno, sjetimo se riječi velikoga čovjeka i pravednog političara svih vremena, hrvatskog Oca Domovine, dr. Ante Starčevića, još iz 1870. godine: "Uistinu, mi Hrvati doživismo što ne doživi ni jedan drugi narod, kad nas tuđe himbe ne prevariše, tuđe spletke ne spletoše, kad nikakva izvanjska vlast ne skloni narod na poniženje i sramotu, nego to sve učiniše protu pravu i volji naroda, njegovi domaći izrodi."
http://www.hercegovina.info/img/repository/2011/06/web_image/misno-slavlje-za-clanove-hrvatske-katolicke-misije-u-nizozemskoj__cbf.jpg
Dakle, hoću reći, a Vas molim, da našim dragim optuženim pravednicima prenesete da je istinska činjenica kako su oni zaboravljeni i napušteni od bijednika i narodnih izroda na vlasti ili pri vlasti, a sigurno je da nisu i da nikada neće biti zaboravljeni ni napušteni od Božje ljubavi, a niti od ljubavi zahvalnog im, čestitog i poštenog hrvatskoga naroda, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u hrvatskoj državi Bosni i Hercegovini (gdje dijelimo svoj suverenitet sa još dva naroda), kao ni u cijeloj hrvatskoj domovini, niti od Hrvata izvan domovine.
 
Oni su sigurno svakodnevno u našim srcima, mislima i molitvama. Primjerice, ja osobno već 15 godina predvodim molitvu svete krunice za slobodu svih uhićenih hrvatskih branitelja, za hrvatski narod i hrvatsku domovinu, svakoga petka u 10 sati na Kamenitim vratima u Zagrebu. Sveta krunica je sa razmatranjima koja sam sastavila, vezano za domovinu, uz žalosna otajstva, te između otajstava uz marijanske pjesme i zazive za slobodu hrvatskih branitelja. Na kraju molitve molimo za poginule hrvatske branitelje i pjevamo pjesmu "Bože čuvaj Hrvatsku!". Molitelji nam rado dolaze i mole, a mnogi se usput i zaustavljaju kad čuju zašto molimo. Svaki put naglasimo zahvalu za oslobađajuću presudu generalima Gotovini i Markaču, a zaziv nam je, između desetaka, sljedeći: "Krvi Kristova, pobjednice zlih duhova, zaštiti i čuvaj Hrvatsku, oslobodi naše druge generale, šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata i sve druge hrvatske branitelje, molim te! Gospodine, usliši nas!".
 
Molitva je započela odmah nakon 9. rujna 2000. godine, kada su počela prva spektakularna uhićivanja hrvatskih generala i ostalih hrvatskih branitelja, a u ime Hrvatskoga pokreta za život i obitelj, društava "Hrvatska žena" i "Katarina Zrinska", te katoličke udruge "Marijina legija". Stoga, poštovani velečasni, prenesite našu poruku našim dragim hrvatskim junacima, da ne budu tužni i neka znaju da smo mi mnogi molitelji i cijeli, u velikoj većini pošteni, hrvatski narod uz njih dušom i srcem.
 
Neka strpljivo nose svoj križ, poput najvećeg pravednika, Isusa Krista, koji će, kao i njegov, sigurno uroditi najboljim plodovima za njih osobno, njihove obitelji i hrvatski narod, kao i za pravdu i slobodu potlačenih u cijelome svijetu. Neka misle na očuvanje svoga zdravlja, a mi smo sigurni da će dragi Bog dati da u drugostupanjskoj presudi sunce pravde obasja sve njih i njihove obitelji, na radost cijeloga hrvatskoga naroda.
 
Dragi velečasni, najveća hvala i Vama da ih redovito posjećujete i molite zajedno, uz Krista Gospodina, koji je stvarno s njima u svakom trenutku njihova života i s vama zajedno u molitvi. I mi molitelji u domovini smo s njima, volimo ih s ljubavlju u Kristu, zahvaljujemo od sveg srca za sve što su učinili i što trpe u ime svih nas i naše slobode.
Bog vas sve blagoslovio i neka nam vječno živi samostalna i slobodna domovina Hrvatska!
S najvećim poštovanjem, zahvalnošću i molitvom
 

Dr. Ružica Ćavar, počasna predsjednica Hrvatskoga pokreta za život i obitelj i počasna članica Predsjedništva Hrvatskoga žrtvoslovnog društva

Anketa

A. Plenković je u tajnosti dozvolio MOL-u da u Mađarskoj i Slovačkoj prerađuje hrvatsku naftu. Je li to izdaja nacionalnih interesa?

Nedjelja, 31/05/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1849 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević