Get Adobe Flash player
POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

Riječ "samodopisivanje" sama po sebi najbolje govori kakvo nas...

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Sjetite se svih putovanja bivših predsjednika. Osim toga, tko...

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Kardinal Stepinac i tadašnja hrvatska država organizirali su...

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Oni koji blokiraju proglašenje svetim bl. Stepinca blokiraju i...

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Komunistička Partija Jugoslavije donosila je odluke suprotne postojanju i...

  • POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    srijeda, 16. rujna 2020. 17:30
  • Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    ponedjeljak, 14. rujna 2020. 15:00
  • Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    četvrtak, 17. rujna 2020. 18:43
  • Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:45
  • Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:55

Jedino hrvatski entitet jamči ne samo opstojnost Hrvata, već i Bosne i Hercegovine

 
 
Bosna i Hercegovina je povijesni svijet u malom, mjesto susreta  svjetskih vjera, civilizacija, kultura,  svjetova i nacija, ali i triju nacionalnosti, bošnjačke, srpske i hrvatske, kao i sadašnjosti s različitim viđenjima budućnosti, kao i mjesto sudara različitih svjetskih interesa, te svih onih koji se danas sudaraju i odbijaju  na njenom prostoru, ne za beha dobro već za dobro svoje nacije ili osobno, Bosna i Hercegovina je u ubrzanom  je procesu sukobljavanja svega onoga što je činilo i još uvijek donekle čini svijetom u malom. Bosna i Hercegovina je, zapravo, u procesu gubljenja identiteta, mijenjanja legitimacije i slikanja za neku novu osobnu iskaznicu, koja se naprosto mora napraviti, ili same Bosne ne će biti. Jer sve ono što nema identitet, što je bez osobne iskaznice, toga naprosto ili nema ili ga ubrzo ne će biti. Svijet ga ne priznaje.
http://res.cloudinary.com/www-hercegovina-info/image/upload/c_fill,f_auto,h_350,q_60,w_660/bosnjak-optuzen-zbog-zlocina-nad-hrvatima-slika-136689.jpeg
Čak i ono malo prijeratnih crta na osobnoj iskaznici,  što ih građansko-konfesionalni sukob za teritorij nije izbrisao, daytonsko nepravedno primirje to privodi kraju, što je dokaz kako suvremena Bosna i Hercegovina, ona daytonska, nije prihvaćena ni od jednog njenog naroda, ni jedan je ne priznaje osobnom iskaznicom s ovakvim izgledom kakav je napravljen u ratu i priznat u Daytonu. I zato joj i Bošnjaci i Srbi i Hrvati, svaki na svoj način slikanja, pokušavaju dati novi izgled, novi identitet po kojem bi bila prepoznatljiva u svijetu, ali, nažalost, i ne jednako prihvatljiva svakom od njih. Naprosto sve je u toj zemlji različito i prošlost, i sadašnjost, a time i budućnost, zbog ćega se ne vidi ni jedan susret tih razlika. Dugogodišnju, zapravo stoljetnu  šarolikost koja se vrlo skladno uklapala u bosanskohercegovački, svjetski prepoznatljivi mozaik, i činila ga gotovo najljepšim nacionalno-vjerskim mozaikom na svijetu, a čije kockice je povezivala tolerancija i dobrosusjedstvo, danas mijenjaju i razbijaju neki joj nepoznati vjerski islamski radikalisti dugih brada, kratkih hlača i nepoznata jezika. Razbijaju tu beha mozaičnu ljepotu oni koji su 11. rujna 2001. pokušali, a dijelom i uspjeli, srušiti New York,  kasnije 2004. napali Madrid, 2005. London, 7. siječnja 2015.  Pariz, te oni koji danas ubijaju po Europi i Europu u Danskoj, Belgiji, Francuskoj... Trebalo im je prvo da ubiju i ubili su Bosnu, kako bi u njoj napravili svoj centar za terorističke akcije na Europu i europski identitet.
 
To su pojedinci, grupe i organizacije iz reda islamističkih terorista, koji su prvi teroristički napad u ime vjere na Zapadni svijet i na dio tog Zapada, izveli upravo u Bosni i Hercegovini i na Bosnu i Hercegovinu. Bosna i Herecgovina je zapravo prva meta apokalipsičnog islamističkog terorizma, samo zbog te svoje nacionalne, vjerske, kulturne i civilizacijske šarolikosti. Trebali su je ubiti da bi imali centar u Europi iz kojeg će agresirati dalje na Zapadni svijet, kojeg niti prihvaćaju niti priznaju s njegovim vrijednostima multikulturalnosti i suživota u razlikama. Ako nisu prihvatili Bosnu, a nisu kao šarenilo razlika i posebnosti, onda je bilo čak i normalno da ne će prihvatiti ni Zapadni svijet u njegovom identitetu, napose u vjerskom. I nisu ga prihvatili, i ne će ga prihvatiti ovakvog kakav je u svom znaku demokracije i slobode.
 
Stoga je danas Zapadni svijet sve nesigurniji, doveden u stanje da se mora braniti, prije negoli uistinu rat započne. Ova nesigurnost, ovo islamsko ubijanje po Zapadu i Zapadnjaka, moglo se izbjeći, ili barem smanjiti, samo da je taj isti Zapad zabranio ulazak islamskih džihadista u beha sukob. Njihovo sudjelovanje beha rat je pretvorilo u vjerski sukob, a Bosnu i Hercegovinu i beha Muslimane zauvijek istrglo iz Europe. Umjesto da je taj Zapadni svijet zabranio džihadiziranje i vehabiziranje, zapravo deeuropeiziranje Bosne i Hercegovine i beha Muslimana, on je šutnjom to i odoborio i time doveo ratnike protiv sebe.
 
Bio je to na neki način, uz još neke procese deeuropeiziranja Europe suicid Stare Dame. Odnosno taj europroces gubljenja identiteta u najvećoj mjeri kroz odbijanje asimilacije onih koje je Europa primila i udomila, onih koji ne žele prihvatiti Europu sa njenim izvornim tisućljeća građenim i izgrađenim identitetom, zapravo je gradnja novog lica Stare Dame. I već se sada dobro raspoznaju, kroz žestoka sukobljavanja i prolijevanje krvi Europljana po europskim gradovima, pa gotovo dva lica, dva identiteta Europe. Onaj autohtoni i onaj doseljenički, onaj euro slobodni i demokratski i onaj vjersko-islamski radikalni, onaj europski uključivosti i onaj islamski isključivosti. To su ta dva lica i današnje Bosne i Hercegovine i suvremenog svijeta, i europska lica, koja se sukobila i 7. siječnja 2015. u Parizu, i 12. 13. i  14. veljače u Danskoj i koja se sukobljavaju po cijeloj Europi. To su zapravo svjetovi koji se već više od dva desetljeća sukobljavaju i bore za teritorij u Bosni i Hercegovini.
 
U zemlji prethodnici svih tih islamskih radikalizama, koji mijenjaju nedopuštenim, nedemokratskim sredstvima sliku Bosne i Hercegovine i svijeta u cijelini. Da je Bosna i Hercegovina već za Europu, ali i za samu sebe izgubljena zemlja, oteta od same sebe, od nebošnjaka u prvom redu beha Hrvata, govore i slike isilovskih zastava po njenom teritoriju i navodna suđenja isilovcima u Sarajevu. Zar nakon svih ovih zbivanja u i oko Bosne i Hercegovine, nakon nezaustavljivog deeuropeiziranja tog dijela Europe, ne upitati one koji su u Daytonu preuzeli odgovornost za očuvanje te zemlje u starom bosanskohercegovačkom identitetu oslanjanja crkava, džamija i sinagoga jedni na druge što je ostalo, zapravo može li se bilo šta sačuvati i obraniti od tog njenog povijesnog šarenila. Po svemu sudeći ništa ili gotovo ništa, na ovaj način kako se to činilo i čini u daytonskom primirju.
 
Jedino što još pruža neku nadu, barem malog dijela Bosne i Hercegovine da zadrži svoj stari europski, bosanskohercegovački izgled je žurno stvaranje hrvatskog entiteta. Jer u današnjoj podijeljenoj Bosni i Herecgovini samo na prostorima u kojima je hrvatski narod većinski, zadržana je i stalno se dotjeruje stara slika te zemlje, suživot, tolerancija, dobrosusjedstvo. Treba proći Srednjom Bosnom, tim najstradilnijim hrvatskim prostorom, tom hrvatskom Srebrenicom i vidjet će se barem u nekim dimenzijama prijeratna bosanskohercegovačka multinacionalnost i multikonfesionalnost. Nema je na žalost u hrvatskom selu Miletići u kojem  su Muslimani poubijali i protjerali a selo gotovo doživjelo sudbinu hrvatskog sela Ravno sve Hrvate. No, i ta muslimanska sramota, taj muslimanski nekažnjeni zločin, ne koči hrvatsku gradnju europske Bosne i Hercegovine, pa makar i na jednom dijelu na kojem su većina. A to treba biti označeni eurohrvatski entitet, ispunjen beha razlikama vjera i nacija. I taj, uz onaj u Buhinim Kućama, Križančevu Selu, Bugojnu, Fojnici, Travniku, Vitezu... muslimanski nekažnjeni zločin, kao i islamistički terorizam po Europi, dodatno je pravo, ali i obveza međunarodne zajednice, da pomogne Hrvatima na uspostavljanju hrvatskog entiteta, koji bi bio Bosna i Hercegovina u malom, Europa u malom, i svijet u malom. Jedino hrvatski entitet jamči ne samo opstojnost Hrvata, već i Bosne i Hercegovine.
 

Vinko Đotlo

Pored bošnjačkog, srpskog i vehabijskog, i za hrvatski entitet mora biti mjesta

 
 
U Bosni i Hercegovini, podijeljenoj zemlji u Daytonu gdje joj je oduzet atribut republika, rijetki su potezi bilo pojedinca bilo neke organizacije, koji nešto čine na ispravljanju te giga nepravde počinjene u toj američkoj vojnoj bazi. A posljedice takve u povijesti nezabilježene nepravde su gotovo ravne ratnim stradanjima i razaranjima u toj stradalničkoj i danas zbog toga nestajućoj zemlji. I stoga su neki rijetki govori na ispravljanju nepodnošljive nepravde priznanja i aktivnosti bilo koga, a koji stvaraju pretpostavke ispravljanja daytonskog „zločina“ vrijedni razmišljanja, govora i pisanja. Tim više što ni jednom beha narodu ovakva Bosna i Hercegovina nije laka ni draga, zbog čega je ni jedan njezin narod i ne doživljava domovinom za koju se isplati žrtvovati.
http://www.dnevno.ba/i/data/2015/2/5/119762/1_135686.jpg
Žrtvovati se isplati samo za budućnost, vlastitu ili nacionalnu, a ovakva Bosna i Hercegovina ne osvjetljava nikome budućnost, na žalost nema vlastite budućnosti i ne može je imati sve dok sami Bošnjaci, Srbi i Hrvati ne nađu zajednički put s različitim prometnim znakovima, a koji vode zajedničkom cilju. A da ovakva Bosna i Hercegovina zaista nema budućnosti svjesni su i njezini narodi, i oni koji su je u ratu razbijali a sada u primirju dovršavaju to razbijanje. Svjesni su također i svi oni koji ovo nesnošljivo stanje koriste u vlastite interese, a na štetu onog naroda kojeg navodno „brane“, i koji ih poziva da ga štite. Jer, nikada u ljudskoj povijesti tuđin nije donio mir nekoj zemlji, nekom narodu, napose ne pravedan mir u slojevitim zemljama kakva je Bosna i Hercegovina. Mir Bosni i Hercegovini, onakav mir kojeg bi prihvatila sva tri naroda, ne može nikada donijeti ni bivši okupator Turska, koju Bošnjaci gotovo na koljenima zovu da se vrati. Ne može mir donijeti ni Srbima ni Hrvatima, i zbog toga što stagnacija Bosne i Hercegovine započeta i nametnuta upravo u osmanskom razdoblju beha okupacije, i danas tu zemlju drži u toj crnoj prošlosti i razlogom je gotovo svih kasnijih beha sukoba, ratova, etničkih čišćenja, progona i nemira. To stanje stagniranja sve više prelazi u proces nestajanja.
 
Zbog toga u stagnirajućoj no još više nestajućoj Bosni i Hercegovini više gotovo i nije glavni problem njezina budućnost kao države. Glavni problem, pa zasigurno za sva tri njena naroda, kao suvremene žrtve daytonske Bosne i Hercegovine je zapravo problem kruha. Teško je vjerovati da je i jednom beha narodu Bosna i Hercegovina ovakva kakva je kao „čardak ni na nebi ni na zemlji“ glavni cilj, glavni egzistencijalni prioritet. To može i jest cilj i prioritet, što gore to bolje, samo za političke vođe secesionističkih Srba i unitarističko-centralističkih na neki način isilovskih Bošnjaka. U prvom redu onih Muslimana koji su doveli vehabije i isilovce u beha rat i onih koji danas šutnjom podržavaju vihorenje isilovskih zastava na beha teritoriju.
 
Tim, srpskim i bošnjačkim vođama koji žive u svom svijetu svjetlosne godine udaljen od onog u kojem žive njihovi narodi i hrvatske žrtve te načertanijsko-isilovske politike, odgovara ovo mrcvaljenje, ovo izgladnjivanje, ovo poniženje naroda, koji je zapravo zasićen igrama i gladan kruha. Jedino što tom gladnom narodu pružaju u toj dvadesetogodišnjoj agoniji iz koje im ne daju da izađu jest cilj koji je zaista obadvijema stranama, i srpskoj i bošnjačkoj, neostvariv bez riješenja hrvatskog neriješenog pitanja. Niti je ostvariv srpski secesionizam, niti bošnjački unitaristički centralizam u ropskom položaju Hrvata, koji su daytonskom nepravdom i srpsko-muslimanskim tajnim beogradskim pregovorima diobe Bosne i Hercegovine gurnuti na periferiju bosanskohercegovačke zbilje. A upravo ta neostvarivost srpskog secesionizma i bošnjačkog isilovskog centralizma produžava agoniju sva tri beha naroda i ostanak na vlasti tih nacističko-fašističkih srpsko-bošnjačkih političkih lidera. Onih koji su nacističko-fašističkom politikom stvorili i genocidnu Republiku srpsku, i genocidnu vehabijsku tvorevinu u kojoj se vihori crna isilovska zastava. Oba ta genocidna entiteta, jedan pod srpskom drugi pod isilovskom zastavom koja sve više pokriva federalni beha dio, hermetički su zatvorena za Hrvate, Europu i europske vrjednote.
Kako ništa u politici nije slučajno, budući da je politika djelatnost duboko isplaniranih ineteresa, a poglavito politika ne može biti slučajnost u Bosni i Hercegovini, prostoru na kojem se sudaraju snažne silnice svjetskih političkih i vjerskih interesa. Jer, ne može se vjerovati da je slučajno ovih veljačkih dana na beha teritoriju, trećem  vehabijskom entitetu unutar beha Federacije, izvješena zastava isilovske države, genocidno terorističke tvorevine protiv koje se bori sav slobodni svijet. Ne, to nikako nije slučajnost. To je zapravo dobro isplanirani dio bošnjačkog obilježavanja godišnjice rušilačkih protesta održanih početkom veljače 2014. godine na federalnim prostorima iza kojih rušenja je ostao dio porušenog zapadnog Mostara i neki federalnih dijelova na kojima su Hrvati većina. Ti planirani bošnjački protesti, koji su sličili početku srpske agresije na Hrvatsku i BiH, koji su se skrivali pod pokrivačem radničkog nezadovoljstva, zasigurno su bili dio plana današnjeg isticanja zastave isilovske države na beha federalnom teritoriju. Potvrđuje to i činjenica bošnjačko prosvjedničkog tadašnjeg rušenja hrvatskih obilježja i objekata po Mostaru i prijeteće urlikanje Hrvatima „Odlazite!“, „Ovo je Bosna!“ i „Alahu uekber!“. Sve je to uz radikalnu politiku dvojice Izetbegovića starijeg i mlađeg, te bivšeg poglavara IZ BiH Mustafe Cerića bio uvod za širenje isilovaca i pravljenje terena za zastavu islamske države na osvojenim beha teritorijama. Danas crna isilovska zastava u Gornjoj Maoči, sutra u Gluhoj Bukovici, Travniku, Bugojnu...
 
Paralelno s izvješenom isilovskom zastavom na beha federalnom  teritoriju i s godišnjicom vjersko političkih bošnjačkih rušilačkih prosvjeda bošnjački klub „Krug 99“ raspravlja o pravu bosanskog jezika u isilovskoj Republici srpskoj. I to bi samo po sebi bilo zaista vrijedno pažnje i borbe za pravo na jezik da u Federaciji Bosne i Hercegovine, sve od njenog nametanja u Daytonu, nije diskriminiran i nepriznat hrvatski jezik. Hrvatima se zabranjuje na sve nedopuštene načine u XXI. stoljeću ljudskih prava i vjerskih sloboda, hrvatski jezik kroz zabranu da hrvatska djeca uče u svojim školama na materinjem hrvatskom jeziku. Zabranjuje im se više od dva desetljeća televizijski nacionalni kanal na hrvatskom jeziku, zabranjuje im se pravo na svoj hrvatski entitet, kao jamstvo jednakosti i ravnopravnosti sa Srbima i Bošnjacima. Jedino taj, ne znam koji po redu pored srpskog u okvirima RS-a, bošnjačkog u gotovo stopostotnim okvirima FBiH, bošnjački u stopostotnom Sarajevu, vehabijski u stopostotnoj Gornjoj Maoči, hrvatski entitet može jamčiti Hrvatima i slobodnu uporabu materinjeg hrvatskog jezika i da djeca uče u školama na hrvatskom jeziku i da imaju svoj TV kanal na hrvatskom jeziku.
 
O tim pravima Hrvata ne raspravlja bošnjački „Klub 99“, a to govori o njegovoj nacionalnoj i vjerskoj homogenizaciji, ali i o njihovim pogledima na budućnost Bosne i Hercegovine, zajednice suverenih i konstitutivnih Bošnjaka, Srba i Hrvata. Jednako tako njihova sesija kazuje da ih ne zabrinjava izvješena isilovska zastava na beha teritoriju. Zapravo njihova šutnja na taj oblik isilovske okupacije dijela BiH kazuje da time podupiru to komadanje Bosne i Hercegovine i protive se hrvatskom pravu na samoopredjeljenje i samoodređenje. A bez pravednog riješenja hrvatskog pitanja u Bosni i Hercegovini, kroz hrvatski entitet, hrvatski jezik, hrvatski TV kanal, hrvatske škole, zasigurno nema ni ostvarenja, ni srpskog secesionizma, ni bošnjačkog unitarističkog centralizma. Pored bošnjačkog, srpskog i vehabijskog i za hrvatski entitet mora biti mjesta u Bosni i Hercegovini.
 

Vinko Đotlo

Komunisti su na Širokom Brijegu početkom veljače 1945. napravili preko stotinu što većih, što manjih masovnih grobnica

 
 
U produkciji Laudata ovih je dana na svjetlo dana izišao dokumentarni film »In odium fidei – Iz mržnje prema vjeri«. Redateljica mu je Nada Prkačin, a traje 60 minuta. Središnja tema filma je ubojstvo 66 hercegovačkih franjevaca. Ujedno su prikazane i povijesne okolnosti u kojima se sve to dogodilo. Film sadrži mnoštvo arhivske građe te u njemu nastupaju svjedoci iz tih vremena, povjesničari i oni koji se brinu da istina o komunističkim zločinima prodre u hrvatsko društvo s obje strane granice.
http://direktno.hr/images/cache/700x350/crop/images%7Ccms-image-000008542.jpg
U svibnju 1945. provincijal hercegovačkih franjevaca u provinciji ima 231 fratra na raspolaganju, u svibnju 1945. tek 61, a u svibnju 1946., znakovito, 66. Oni su nastavili živjeti pod komunističkom strahovladom koja ih je progonila i uhićivala tako da je do Domovinskog rata 90-ak hercegovačkih franjevaca okusilo tamničke dane. Ništa bolje nije prošao ni Božji puk. Samo u Hercegovini ubijeno je preko 20.000 ljudi, dok su komunisti na Širokom Brijegu za nekoliko dana početkom veljače 1945. napravili preko stotinu što većih, što manjih masovnih grobnica. Danas Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, na čelu s fra Miljenkom Stojićem, nastoji da Crkva pobijene hercegovačke franjevce jednoga dana proglasi mučenicima, odnosno blaženima i svetima. O pobijenim članovima puka Božjega brinu se povjerenstva po različitim općinama u Herceg Bosni, kao i odjel pri HNS-u BiH, čiji je idejni pokretač Vicepostulatura.

Predpremijera filma bit će u Zagrebu 11. veljače u kinu Europa u 19.00. Ulaz je besplatan. Premijera je zakazana za sutradan u Mostaru, 12. veljače, u 19.00 u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače. Ulaz je također besplatan, s tim da se ulaznice trebaju podići u prostorijama župnog ureda u Franjevačkom samostanu u Mostaru.

Medijski i ini pokrovitelji nisu posebno naglašeni, jer je dobrodošao svatko tko u sklopu svojih mogućnosti doprinese širenju istine o pobijenim hercegovačkim fratrima i pobijenom puku Božjem. Najavimo i prvo prikazivanje filma izvan (pred)premijere. Dogodit će se u Slavonskom Brodu 24. veljače u 19.15 u Katehetskom centru župe Gospe od Brze pomoći. Nakon toga film prelazi i Ocean, odlazi u SAD i Kanadu.
 

Ivana Karačić

Anketa

Vjerujete li da će Vas maske spasiti od zaraze?

Srijeda, 23/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1738 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević