Depopulacija i demografski suicid Europe. U Hrvatskoj gotovo najkritičnije u svijetu

Zašto političari šute? Demogratska katastrofa u svojoj punoj snazi upravo se odvija pred našim očima! Hrvatska ima najporaznije pokazatelje: u našoj zemlji prošle se godine rodilo 32 tisuće djece, što je čak 20 posto manje u odnosu na 2015. godinu! Depopulacija u Hrvatskoj iznosi golemih 50 tisuća osoba godišnje!Istočna Europa (kao i ostala) izumire. Demografija je postala veliki problem i po europsku sigurnost. Sve manji broj ljudi može služiti vojni rok u vojskama i policijskim snagama europskih država. Prema podatcima UN-a, prošle godine u Istočnoj Europi živjelo je 292 milijuna ljudi, što je čak 18 milijuna manje u odnosu na početak 1990-ih.

Prema istraživanjima brojnih uglednih institucija, uključno i UN-a, do 2050. godine Rumunjska će izgubiti čak 22 % svog stanovništva, Moldavija 20 %, Letonija 19 %, Litva 17 %, Hrvatska i Mađarska 16 posto! Rumunjska, Bugarska i Ukrajina bit će države s najvećim padom stanovništva. Broj stanovnika Poljske, do 2050. smanjit će se sa sadašnjih 38 na 32 milijuna. Financial Times taj je veliki problem u Istočnoj Europi nazvao „najvećim gubitkom stanovništva u suvremenoj povijesti“. Mađarska je 1980. imala 10.709.000 stanovnika, a 2050. imat će manje od 8 milijuna, pri čemu će svaki treći biti stariji od 65 godina. Pritom Mađarska ima i najmanji broj rođene djece na jednu žensku osobu – 1,5 djece. Ukoliko se isključi tamošnja romska populacija, taj broj još više pada i iznosi svega 0,8 djece po ženi, što je najniže u svijetu.

U Srednjoj Europi, u razdoblju od 1990.-2010. broj stanovništva starijeg od 65 godina porastao je za više od trećinu. Prema prognozama stručnjaka, u Bugarskoj će od 2015.-2050. biti zamjetan najveći pad broja stanovnika. Bugarska sada ima oko 7,5 milijuna stanovnika, a za 30 godina imat će svega 5,15 milijuna, što je manje za čak 27,9 posto.Ta zemlja spada u red onih čija će se brojnost stanovnika do 2050. smanjiti za više od 15 %. Što je najgore, u tu grupu zemalja spadaju još i Hrvatska, BiH, Mađarska, Letonija, Litva, Moldavija, Rumunjska, Srbija i Ukrajina. Što se tiče Rumunjske, prema službenim podatcima, tamo se prošle godine rodilo 178 tisuća djece, za usporedbu s 1990. godinom, kada je rođeno čak 315 tisuća djece.

Na žalost, Hrvatska ima najporaznije pokazatelje. U našoj državi prošle se godine rodilo 32 tisuće djece, što je čak 20 posto manje u odnosu na 2015. godinu! Deopulacija u Hrvatskoj iznosi golemih 50 tisuća osoba godišnje, što bi, ukoliko bi se taj trend nastavio, premašilo i gore navedene katastrofalne procjene!

Što se događa s Europom i Japanom?Neovisno o politici tolerancije i multikulturalnosti, tamošnja društva sve češće izražavaju bojazan glede islamizacije tog prostora. Nedugo nakon što ga je papa Franjo u veljači ove godine proglasio strasbourškim nadbiskupom, mons. Luc Ravel je izjavio slijedeće: „Danas muslimani dobro znaju kako je njihov fertilitet (u demografiji, broj živorođene djece u odnosu na broj žena u plodnom razdoblju, op. GN.) toliko visok da oni to mogu nazvati… Velikim Promjenom (stanovništva, op. GN.). Oni vrlo smireno govore o tome, kako će jednom sve ovo biti njihovo.“
 

Zanimljivo, ili preciznije rečeno tragično stanje je i u Japanu, gdje se zatvaraju škole zbog činjenice da se broj djece smanjio na manje od 10 posto od ukupnog broja stanovnika. Škole se pretvaraju u hospicije, u kojima se brinu o starim i nemoćnim ljudima. Čak 40 posto Japanaca starije je od 65 godina! Suglasno istraživanju japanskog Nacionalnog instituta za stanovništvo i socijalnu sigurnost, do 2040. u najmanjim gradovima zemlje bit će vidljiv najoštriji pad broja stanovništva – za jednu trećinu, pa čak i jednu polovinu od sadašnjeg broja. Zbog smanjenja broja stanovnika mnoge regionalne administracije u Japanu više ne mogu raditi i zatvaraju se. Zanimljiv je podatak iz tih istraživanja i onaj koji govori o tome, da je u Japanu drastično smanjen i broj restorana: s 859 tisuća 1990. na 350 tisuća koliko ih ima danas. U Japanu će, prema pojedinim procjenama, za 15 godina biti prazno čak 20 milijuna domova.

Stručnjaci se bave pitanjem, očekuje li takva demografska katastrofa i Europu, za koju sve češće primjenjuju termin „novi Japan“? Zanimljiv je odgovor stručnjaka koji smatraju kako Japan ovaj veliki problem nastoji riješiti vlastitim resursima, pri čemu je masovna imigracija muslimana zabranjena. Europa, nasuprot, čini „demografski suicid“, sustavno istrjebljujući vlastito stanovništvo, pri čemu muslimansko stanovništvo ispunjava nastali vakuum. Prema istraživanju talijanskog instituta Centro Machiavelli, ukoliko se nastavi sadašnja tendencija, do 2065.g. broj imigranata prvog i drugog vala nadvisit će 22 milijuna, što će iznositi više od 40 posto stanovništva Italije.

U Njemačkoj je stanje jednako dramatično: prema istraživanju, čak 36 posto djece mlađe od 5 godina rođeno je od roditelja – imigranata. Međutim, bez imigranata broj stanovnika u Njemačkoj smanjit će se za 18 posto, a u Italiji za 16 posto. Osim toga, u 13 od 28 država Europske unije prošle godine smrtnost je bila veća od broja rođenih. Ali ako Njemačku i Italiju usporedimo sa stanjem u „novoj Europi“ – Poljskoj, Mađarskoj i Slovačkoj, ono ipak izgleda znatno bolje. Istok Europe upravo proživljava proces „depopulacijske bombe“ – katastrofalni pad rađanja, kojeg brojni stručnjaci nazivaju najvažnijim pitanjem suvremenog doba. Pritom stručnjaci postavljaju  ipitanje, zašto se onda Istočna Europa toliko opire prijmu imigranata? Odgovor je u biti jednostavan: strah od zamjene iskonskog stanovništva onim muslimanskim, kao i činjenice, da je znatan dio tih država, za razliku od Zapadne Europe, osjetio vlast muslimana iz doba Otomanskog Carstva i ne želi ponavljanje povijesti.

Mađarski premijer Viktor Orbán, govoreći o demografskom stanju u regiji, iznosi vlastito mišljenje tj. govori o „dva pogleda“ na taj europski problem: „Jednog se pridržavaju oni koji žele riješiti demografski problem Europe pomoću imigranata. Ali postoji i drugi pogled, kojeg zastupaju države Srednje Europe, među kojima i Mađarska. Mi smatramo kako sami moramo riješiti demografske probleme, oslanjajući se na vlastite resurse, na njihovu mobilizaciju i, treba priznati, pomoću duhovne obnove“.

Afrika također ima snažan utjecaj na demografsko stanje u Europi. Prema pojedinim procjenama, za 30 godina broj tamošnjeg stanovništva bit će veći od jedne milijarde, što je dvostruko više od broja stanovnika EU-a. Problem je u tome da sve veći broj Afrikanaca nastoji emigrirati upravo u EU. Prošle godine, njih više od 180 tisuća ušlo je u EU iz Libije, a to je samo početak. Trenutačno oko 3 milijuna Afrikanaca čeka mogućnost za odlazak u EU. Radi se o velikim igrama brojeva u kojima najviše mogu stradati, gotovo pa isčeznuti, najmanji europski narodi.

Iz tog razloga i hrvatski poltičari bi se trebali zamisliti nad gore navedenim stavovima mađarskog premijera Viktora Orbána, koji se, za razliku od njih i hrvatskih društvenih elita i medija koji se bave potpuno trivijalnim temama poput „problema“ s postavljanjem ploča (umjesto da jednostavno puste da se svatko klanja kostima kojima želi, bez pukih zabrana koje samo doljevaju vatru na ionako polarizirano i izluđeno društvo, pojačavaju mržnju i produbljuju dubioze), bavi životno važnim pitanjima za svoj narod i svoju zemlju, pa čak i puno šire. Ali nedoraslost i izostanak istinske državničke politike, kao i nužnog instinkta samozaštite društva, pomiješano s neprijateljima zemlje kojima sukobi i podjele unutar Hrvatske itekako odgovaraju, još više dimenzioniraju ionako golemi demografski problem čijeg sustavnog plana rješavanja u Hrvatskoj još uvijek nema, u vrijeme dok nam zemlja i narod naočigled izumiru.

Zoran Meter, https://geopolitika.news/analize/depopulacija-i-demografski-suicid-europe-u-hrvatskoj-gotovo-najkriticnije-u-svijetu/

Dosta je afera sa trafostanicama, HE Omblom, lukom Dubrovnik, Frapa marinom...

Zašto smo osnovali DPOL? Nastojat ću objasniti, iako će to nužno značiti ulaženje u politiku,što naša udruga nastoji kolikogod je moguće izbjeći. S jedne strane guranje Zakona o šumskim površinama po kojem mimo lokalnih vlasti (od općina, gradova do županija) država može unutar šumskih površina dizati kampove, golf igrališta i športsko-rekreacijske sadržaje, preko Zakona o koncesijama do Poreza na nekretnine može se sagledati da nakon osiromašenja hrvatskoga društva dolazi preuzimanje prostora od strane korporacija iza kojih često stoje banke i nacionalne države.

Nakon pogodovanja investitoru na Srđu (da samo spomenem knjiženje berača kadulje i majčine dušice kao vlasnika, do prodaje nacionaliziranoga crkvenoga zemljišta od strane države, što je tek nedavno pravično riješeno), do projekta Gornji horizonti koji bi za Hrvate i Bošnjake u Hercegovini bio ekonomska i ekološka  katastrofa, kao i za naše Neretljane (tu su bile skoro sve hrvatske stranke umiješane od Sanadera, Vlahušića, Šuice, Josipovića do Čačića), neuspješnoga riješavanja odvoza smeća koje se sada nalazi na Grabovici pokraj Omble, do afera sa trafostanicama, HE Omblom, lukom Dubrovnik, Frapa marinom, ruskom investicijom na Mljetu za načelnika Hajdića... nižu se primjeri štetnih i loše organiziranih projekata. (Ne ulazim u ekonomiju, stvari koje se tiču banaka, hotela i tvornica - govorim prvenstveno o prostoru, tj. ekologiji.)

Recimo nešto i o mojem političkom djelovanju, da spriječimo insinuacije. Uoči rata zatražio sam pristup HDS-u Marka Veselice, ali smrt njegovog predstavnika u Gradu, te početak rata su to zapriječili. Godine 2011. na listi sam za X. izbornu jedinicu don Ivana Grubišića s kojim ubrzo prekidam suradnju, te dolazim u otvoreni sukob. S obzirom da je don Ivan umro ne ću govoriti o sadržaju tog sukoba, moji razlozi su objavljeni u javnim glasilima, te na internetu. Iako smo surađivali, ja nikad nisam bio dio grupacije "Srđ je naš"; nastojao sam ih nagovoriti na udruživanje s udrugom branitelja i laburistima, makar sam ne pripadam lijevom političkom centru. Zanimljivo je da je na referendum o Golfu na Srđu pretežno izašlo konzervativno biračko tijelo, te dobar dio građana koji su generacijama Dubrovčani; prvi nisu glasači Srđa, drugi samo djelomično.

Zadnje zelene oaze poput Gospinog polja, Svetog Jakova se brutalno nagrizaju, veći dio Lapada postao je bezlični beton - svaki pohlepni i primitivni čovjek uz "malo lakata" može podići zgrade koje gabaritima i oblikom ne odgovaraju, te javni prostor okupirati stolicama i bancima. Narod u kojem većinu čine osiromašeni građani, umirovljenici i činovnici nema demografske, ekonomske i kulturne snage da se odupre zahvatima malog poduzetnika, kamoli krupnog kapitala. Naša elita, nadasve politička je vrlo slabe kulture i morala. Nisam ja ekološki džihadist, meni športsko-rekreacijski sadržaji na Srđu, te dva lijepa hotela uz uključenje naselja Bosanka u seoski turizam nisu smetali, bio sam protiv golfa (štetne kemikalije na poroznom kršu, nama poviše glava), protiv apartmanizacije, protiv toga da lokalna zajednica plaća troškove vodovodnih cijevi, struje, cesta i dr. infrastrukture.

Crnogorska rivijera, osobito Budva su nam primjer kako ne treba raditi, to je čista devastacija gdje je ušao vrlo čudan kapital (katarski, ruski, južnotalijanski...). Masovni turizam (recimo Zrće) loše djeluje na mladež i razorno na lokalnu zajednicu. Usto oslonac na monokulturu u slučaju kriza i ratova može biti poguban. Mi smo mala zemlja, bez vlastite proizvodnje, demografski slaba, posvađana oko prošlosti, ali naši aduti su lijepo podneblje, geopolitički položaj, kulturna baština, te bogatstvo prirode (voda, zemlja, poljoprivredne kulture). Sa ovakvom elitom i malodušnijim narodom postajemo obični žeton u igri velesila.

Američki predsjednik koji je realan i odmjeren čovjek (biznismen) je maknuo veleposlanicu koja je možda dijelom i odgovorna za negativno izvješće o našoj zemlji. Novi veleposlanik je aktivan u golf industriji. Istodobno Razvojgolf traži odštetu od 500 milijuna dolara na Međunarodnom centru za rješavanje ulagačkih sporova (ICSID) u Washingtonu tražeći 500 milijuna dolara odštete od hrvatske države zbog sporosti administracije. To je legalni pritisak koji će navesti naše elite na brzu kapitulaciju.

Zato ću braniti zajedno sa Vama naš dubrovački đardin Lokrum od betona, plastike, prevelikih gužvi, banalne komercijalizacije, mogućnosti da netko (makar na 1 dan) zakupi Lokrum, te raditi na masi problema zajedno sa upravom rezervata i lokalnom vlašću, od problema kruzera koji su zagađivači zraka (kisele kiše!, jedan kruzer zagadi kao nekoliko velikih parkirališta), ali i po UNESCO-u kvare vizuru grada, do zaštite podmorja, pitanja mjesta gdje je dozvoljeno sidrenje, plutača uz obalu i spasilačke službe, spremnika na Fort Royalu (Ahilove pete vatrogasne zaštite), službe čišćenja otpadaka, higijenskih mjera, obnove dvorca Maksimilijanova i bendiktinskoga samostana, te Botaničkog vrta, zaštite autohtone šume (danas alepski bor čini iznad 50 posto šumske površine na Lokrumu, što postupno kroz desetljeća treba smanjivati na uski obalni pojas i kamene glavice), zbrinjavanja dražesnih zečića kojima na Lokrumu kao štetnicima nije mjesto, do humanog rješenja za posljednje stanovnike Lokruma, koji kao starci nemaju dobre uvjete života na otoku...

Toga ima jako puno, i bit će neophodna suradnja stručnjaka i stručnih službi uz našu udrugu i druge udruge koje su prijateljske (gospođe Šimunović kao najaktivnija, ali i gđa Ničetić, svaka čast njenim knjigama, ali i djelovanju pokojnoga joj punca, koji zaslužuje priznanje za doprinos kako Lokrumu tako i lokalnoj povijesti), te javnost kao korektiv. Želio bih da što veći broj botaničara i drugih biologa, arhitekata, povjesničara umjetnosti, arheologa i građana pristupi našoj udruzi. Dobro bi bilo organizirati Simpozij o Lokrumu, točnije više simpozija jer je pitanje Lokruma multidisciplinarno, i volio bih da se pitanja detaljno razmotre i sondiraju prije nego se krene u projekte obnove Dvorca, samostana i Botaničkog vrta npr.

Za pristup udruzi dok ne osiguramo prostor možete pisati na moju adresu e-pošte: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

P.S.: Posebno hvala u ime DPOL-a kapetanu Cvijetu Božoviću koji je duša naše udruge i bez čijeg nesebičnog zalaganja udruga ne bi bila osnovana. On je obavio lavovski dio posla, posebno administrativnog.

Teo Trostmann, v.d., predsjednik DPOL Lokrum