Broj karcinogenih oboljenja u BiH u godini 2000. povećan za 51 posto

 
 
Strjeljivo od osiromašenog uranaje oklopnoprobijajuće strjeljivo čiji projektili sadrže osiromašeni uran, koji posjeduje manji udio izotopa urana 234U i 235U nego prirodni uran. Usljed velike gustoće (18,95 g/cm3) i čvrstoće uranovih legura, njegova strjeljiva razvijaju veliku probojnost oklopa prilikom pogodka u cilj.
http://www.hrt.hr/media/tt_news/cdc.jpg.688x388_q85_crop_upscale.jpg
U ratovima u Bosni i Hercegovini, na Kosovu, Afganistanu, Iraku, Srbijii Crnoj Gori upotrijebljeno je 1,4 milijuna strjeljiva DU, koje odgovara masi od 400.000 kg. Uranijevo strjeljivo sastoji se najvećim dijelom od uranija, slitina s drugim kovinama kao titanij ili molibden. Budući je uranij korozivan, strjeljiva su obložena tankim zaštitnim omotačem od drugih kovina.
 
Strjeljivo DU (depleted uraniumosiromašeni uran) najčešće su KE-Penetratori, koji kroz čistu kinetičku energiju probijaju oklope. Uran je za ovake vrste namjene svojstven zbog njegove gustoće i zbog osobine da se tako preformira prilikom udara, a da šiljak pri tome opstane. Zbog tog razloga uranovo strjeljivo označava se i kao “samooštravajuća”. Dodatni efekt je i u tome što se prilikom zabijanja strjeljiva u čvrsti cilj može stvoriti uranova prašina, koja se u kontaktu sa zrakom spontano zapali. Ovaj efekt predstavlja neku vrstu overkilla (višestrukog uništenja).
 
Prema testovima vojske SAD-a 18-70 % strjeljiva DU izgara i oksidira u ektremno male čestice. 120 mm granata stvara 900-3.400 g uranove oksidacijske prašine. Ovi aerosoli sastoje se od 50-96 % udišnih čestica, a od kojih opet 52-83 % se ne mogu u plućima razgraditi, tj. ostaju u njima duže vrijeme. Uranijeva strjeljiva najčešće nalaze primjenu kod tenkova, automatskih topova kao i krstarećih projektila (cruise missile).
 
Ovi podatci su sa wikipedije ne moraju biti nužno točni i istiniti i treba ih provjeriti stručna osoba. Uzrok povećanju broja oboljelih od raka može biti stres, kao i zagađenje kroz ugljen i mazut. Ministar zdravlja Federacije BiH, izjavljuje u siječnju 2001. godine “da je broj karcinogenih oboljenja u zemlji u godini 2000. povećan za 51 posto u odnosu na 1999. Dok je broj oboljelih od leukemije povećan je za dvije trećine”. Ministar zdravlja RS-a Željko Rodić 9. siječnja 2001., tvrdi, “da je povećan broj karcinogenih oboljenja u zadnjim godinama, ali da ne postoji znanstveni dokaz da je uzrok tome ispucano uransko strjeljivo.
 
O stvarnom rasponu opasnosti postoji nejedinstvo. Protivnici ovog strjeljiva, kao organizacija “Liječnici za sprječavanje nuklearnog rata” upozoravaju, da uransko strjeljivo izaziva karcinome, deformitete i posljedice kao što je “Sindrom Zaljevskog rata”. Prema njima, statistike prikazuju osjetan rast oboljenja kože i pluća u ratom zahvaćenim područijma.
 
Poslije 1995. godine irački liječnici utvrdili su povećanje porasta leukemije i deformiteta kod djece. U bolnici “Majka-dijete” u Basri provedena je istraga. Ona je do sada jedina studija provedena na ljudima. Prema njoj, broj novooboljelih od karcinoma po godini na 100.000 djece se u periodu od 1993.-2001. u usporedbi s 1990. učetvorostručio (s 27 na 100 slučaja). Porast deformiteta kod djece porastao je za pet puta (s 3,04 slučaja na 1000 rođenja 1990. na 17,6 slučaja na 1000 rođenja 2000. godine. Osim toga, utvrđeno je, da je najveći broj oboljele djece od očeva koji su učestvovali u ratu 1991. godine i isti preživjeli. Dr. Mike Repacholi, WHO ekspert, mišljenja je da su karcinom posljedice kod djece prema procjenama 10-20 puta veće nego kod odraslih. Broj oboljelih od karcinoma i kod odraslih takoder je snažno porastao. S 11 novih oboljenja na 100.000 ljudi u godini 1988. na 123 nova oboljenja na 100.000 u godini 2002.
 
Znanstvenici Britanske akademije znanosti su mišljenja (izvještaj iz ožujka 2002.), da uporaba strjeljiva od osiromašenog urana izaziva dugotrajne posljedice za čovjeka i okoliš. Vojnici i civili koji su udisali zagađenu prašinu ili konzumirali kontaminiranu vodu, mogu imati zdravstvene probleme s bubrezima. Ista komisija je u svom prethodnom izvještaju u svibnju 2001. naznačila i opasnost od karcinoma pluća, prije svega kod vojnika koji su bili pogođeni u vozilu od jednog takvog projektila i kod osoba koje su čistile kontaminirana vozila. Također zagađeno tlo predstavlja značajan problem, posebno za igrajuću djecu, mišljenja su znanstvenici. Uslijed povećanog broja oboljenja karcinoma vojnika NATO-a i drugih snaga, koji su bili stacionirani u bivšoj Jugoslaviji, pojavio se krajem prosinca 2000. pojam “Balkanski sindrom”. Među najvećim brojem smrtnih slučaja su vojnici iz ItalijeBelgijeŠpanjolskePortugala Većina zemalja provela je svoje vlastite studije s ciljem utvrđivanja povezanosti oboljenja i smrtnosti s vojnom službom.
 
Zaljevski rat 1991.
 
Prema podatcima organizacije WISE (World Information Service on Energy) iz 1999. godine u prvom Zaljevskom ratu od 17. siječnja - 28. veljače 1991. godine ispucano je 851.000 strjeljiva iz zrakoplova tipa A-10 i 8B-Harrier i najmanje 9.600 strjeljiva iz tenkova M1/M1A1 i dr. Prema toj studiji ukupno je upotrijebljeno 324,6 tona osiromašenog urana. Drugi izvori (V. Zajić 1999.) navode još veće brojke, tj. 940.000 malokalibarskog strjeljiva iz brobenih zrakoplova i 14.000 velikokalibarskih strjeljiva iz tenkova.
 
Istraživanje u BiH
 
Uransko strjeljivo u ratu u Bosni i Hercegovini upotrijebljeno je protiv snaga Vojske RS-a 5. kolovoza 1994. i 22. rujna 1994. kao i u razdoblju od 20. kolovoza 1995. do 14. rujna 2005. Ukupno je ispucano oko 10.800 komada strjeljiva, što odgovara oko 2,9 tona urana.  Tek 1999SAD su službeno priznali upotrebu tog strjeljiva u Bosni i Hercegovini.Prema drugim izvorima uporaba uranskog strjeljiva u BiH ima za posljedicu povećanja karcinogenih oboljenja. Primjer su stanovnici Hadžića, na koje je palo trećina svih projektila. Prema prilogu njemačkog lijevičarskog dnevnika “taz” od 8. siječnja 2001. godine broj umrlih od raka je dostigao brojku od 300 osoba."The Indenpendent" od 13. siječnja 2001. citira rukovoditelja VMA-e u Beogradu, Zorana Stankovića, „da se radi o 400 umrlih”. Međutim, nju ne potvrđuje mjesna liječnica, ali govori o desetcima umrlih, kaže se u istm prilogu.
 

Teo Trostmann