Get Adobe Flash player
Nema demografske obnove!

Nema demografske obnove!

Sve je ideologija, pa je tako i demografija pretvorena u...

KRAH LIBERALIZMA - Opomena Plenkoviću!

KRAH LIBERALIZMA - Opomena Plenkoviću!

Više ne ćemo slušati liberalističke mantre o slobodnom...

Mediji su tendenciozni i nasilni

Mediji su tendenciozni i nasilni

Mamić je postao krivac samo zato što se našao u financijski...

Vučji čopor i jasenovačke laži

Vučji čopor i jasenovačke laži

Hrvati više ne pristaju na šutnju i nametanje kolektivne...

ISTRA - Organizirana 'antifašistička' šutnja

ISTRA - Organizirana 'antifašistička' šutnja

Zastupnici Beus i Radin prikrivaju zločin nad zarobljenim njemačkim...

  • Nema demografske obnove!

    Nema demografske obnove!

    četvrtak, 14. lipnja 2018. 08:59
  • KRAH LIBERALIZMA - Opomena Plenkoviću!

    KRAH LIBERALIZMA - Opomena Plenkoviću!

    srijeda, 13. lipnja 2018. 13:27
  • Mediji su tendenciozni i nasilni

    Mediji su tendenciozni i nasilni

    četvrtak, 14. lipnja 2018. 10:07
  • Vučji čopor i jasenovačke laži

    Vučji čopor i jasenovačke laži

    srijeda, 13. lipnja 2018. 13:23
  • ISTRA - Organizirana 'antifašistička' šutnja

    ISTRA - Organizirana 'antifašistička' šutnja

    ponedjeljak, 11. lipnja 2018. 16:59

Zadnji stupanj svake civilizacije obilježava oligarhijska perverzija koja izjeda strukturu države

 
 
Oligarhijska vladavina je prema Aristotelu označena kao izopačeni oblik vladavine. Pripadnike oligarhije nije briga za sposobnost, inteligencije, poštenje, racionalnost, sposobnost samožrtvovanja ili za opće dobro. Oni su perverzni, deformirani i uništavaju vladajući sustav radi svojih trenutačnih interesa, stavljajući svoju kratkoročnu dobit ispred budućnosti. „Pravi oblici vladanja su oni u kojima jedan, malobrojni ili mnogi vladaju tako da im je cilj opći interes, ali oblici vladavina u kojoj se vlada prema privatnom interesu bilo jednoga, malobrojnih ili mnogih je izopačenost“, tako piše Aristotel.
https://www.commondreams.org/sites/default/files/styles/cd_large/public/views-article/oligarchy.jpg?itok=7Vk5-5fp
Klasičar, Peter L. P. Simpson, naziva ove izopačenosti „oligarhskom sofisterijom ili izvrtanjem“, što znači da kad oligarhija jednom dođe i zauzme vlast racionalni, smisleni odgovori na društvene, gospodarske i političke probleme se zanemaruju da bi se pothranjivalo nazasitnu pohlepu. Zadnji stupanj svake civilizacije obilježava oligarhijska perverzija koja izjeda strukturu države.Ovi zli oblici vladanja imaju zajednička obilježja kojih je najveći broj već Aristotel dobro shvatio.
 
Oligarsi, kako o njima govore oni koji ih opisuju, urušavaju državnu administraciu, povećavaju deficit i opseg i snagu zakonske prisile, vojske, da bi zaštitili svoje globalne poslovne interese i osigurali unutarnju društvenu kontrolu. Puste da atrofiraju oni dijelovi države koji služe općem dobru u ime deregulacije (ukidanjem zakona) i štednje. Oni dijelovi kojima oligarhija uvećava svoju moć su nacionalna sigurnost, ekonomski rast i red i zakon.Na primjer: oligarhija odgaja svoju djecu u privatnim školama i kupuje im pristup na elitna sveučilišta. Tako oni ne vide potrebe za dobro javno obrazovanje najšireg sloja stanovništva.
 
Oligarsi si mogu platiti najskuplje odvjetnike da za njih i njihove obitelji riješe sukobe sa zakonom. U njihovim očima nema potrebe da zakonsko predstavljanje siromašnih. Ako oligarh ne putuje privatnim mlažnjakom, autobusom ili vlakom dopuštaju si privilegiju da oštete putnike u „ekonomskoj“ klasi. Oni ne koriste podzemne željeznice, autobuse, vlakove i oni režu fondove za njihovo održavanje i poboljšanje njihovih usluga. Oligarsi imaju privatne klinike i privatne liječnike tako da ne moraju plaćati za javno zdravstvo i Medicare (Osiguranje).
 
Oligarsi mrze tisak ako osvijetli njihovu korupciju i laži. Zato oni pokupuju kontrolne sustave informacija i guraju svoje kritičare na margine društva. To će ubrzati ukidanjem neutralnosti mreže.Oligarsi ne ljetuju na javnim plažama ni u javnim parkovima. Oni posjeduju svoju vlastitu zemlju i nekretnine  u kojima je nama pristup zabranjen. Oni ne vide razloga za održavanje javnih parkova i zaštitu zemlje koja nije u njihovom vlasništvu. Oni tu zemlju daju drugim oligarsima da iz nje izvlače profit. Oligarsi cinično gledaju na zakone kao na mehanizme ozakonjenja svojih prijevara i pljačke. Oni se koriste svojim lobistima u državnom zakonodavstvu da ishode zakone kojima povećavaju svoju zaštitu i bogatstvo izbjegavanjem poreza i drugih obveza. Oligarsi ne dopuštaju slobodne i pravedne izbore. Oni koriste prekrajanje izbornih okruga i financijske doprinose u kampanji da osiguraju da drugi oligarsi budu izabrani na određene položaje uvijek iznova. Mnogi vladaju bez oporbe.
 
Oligarhi gledaju na zaštitu okoliša  ili na zaštitu radnika kao na zaprjeku za postizanje profita i ukidaju ih. Oligarsi prenose industriju u Meksiko ili Kinu radi uvećanja svog bogatstva dok osiromašuju američkog radnika i ostavljaju američke gradove u ruševinama. Oligarsi su malograđani. Oni su gluhi, glupi i slijepi za velika umjetnička djela. Uživaju u spektaklima, patriotskom kiču i zabavi za razbibrigu. Oni preziru umjetnike i intelektualce koji promiču vrline i samokritičnost jer je to u oprjeci spram volje za moć, želje za slavom i bogatstvom. Oligarsi uvijek zameću rat protiv kulture napadajući je kao elitističku, nevažnu i nemoralnu i režu joj financijsku potporu. Na sve socijalne službe i institucije kao i programe za rješavanje stambenih problema, javnih parkova, hrane za starije, za projekte infrastrukture, soijalne sigurnosti i blagostanja, oligarsi gledaju kao na bacanje novca ili isti bivaju predani oligarsima na upravljanje da mogu od njih ubirati profit dok ih ne unište.
 
Oligarsi, koji ne služe vojsku i osiguravaju svoju djecu od služenja u vojsci, predstavljaju se kao veliki domoljubi. Oni napadaju one koji su protiv njih koa antiamerikance, izdajice i agente stranih sila. Oni koriste patriotski riječnik da usmjere mržnju prema onima koji ih kritiziraju i na taj način opravdavaju vlastite zločine. Oni svijet gledaju u crno – bijelom i dijele ga na one koji su im lojalni i na one koji su im neprijatelji. Ovo svoje uvjerenje i sustav vjere prenose i na vanjske poslove. Diplomacija se napušta i nju zamjenjuju okrutne prijetnje i korištenje sile bez kriterija kao najprihvatljiviji oblik odnosa svojstvenih despotima.
 
Ovo je mala rasprava koja pokazuje da živimo u oligarhijskoj državi. Najbogatiji 1 posto američkih obitelji kontrolira 40 posto nacionalnog bogatstva, a ista je statistika gledana globalno. Najbogatiji 1 posto svijetskog stanovništva posjeduje gotovo polovicu ukupnog svjetskog bogatstva. Ovo se bogatstvo prevodi u političku moć. Politolozi Martin Gilens s Princetona i Benjamin Page sa Sjeverozapadnog sveučilišta su nakon ispitivanja razlika u javnom mišljenju grupa svrstanih prema dohotku zaključili: U Sjedinjenim Državama rezultati pokazuju da većina ne upravlja, bar ne u mjeri da bi određivala ishod aktualne politike. Kada se većina građana ne slaže s ekonomskom elitom i/ili s organiziranim interesima građani su uglavnom gubitnici. Čak štoviše, kad znatna većina Amerikanaca želi političke promjene, uglavnom ih ne postiže.
 
Oligarsi ubrzavaju socijalni, politički i gospodarski kolaps. Njihova nekontrolirana pljačka vodi do raspada sustava. Odbijanje zaštite prirodnih izvora ili gospodarskog mehanizma koji izdržava državu znači da je siromaštvo postalo mjera a svijet prirode je postao otrovna pustinja. Temeljne institucije više ne rade. Infrastruktura postaje nepouzdana. Voda, zrak i tlo su onečišćeni. Stanovništvo je ostavljeno neobrazovano, bez vještina, osiromašeno, potlačeno od tijela unutarnje sigurnosti i ostavljeno je da očajava. Moguće je da država bankrotira. Oligarsi na to odgovaraju stalnim pogoršanjem sileći radnike da rade sve više za manju plaću i gurajući ih u razarajuće ratove u uzaludnom pokušaju da uspostave zlatno doba. Oni također ustrajavaju, bez obzira kako je to loše, na obilatom hedonističkom životnom stilu. Oni i dalje uzimaju iz državnih izvora, iz ekosustava i od stanovništva za svoje samoubojstvene zahtjeve. Od nastalog kaosa oni bježe u svoje utvrde, moderne verzije Versaillesa ili Zabranjenog grada. Oni potpuno gube vezu sa stvarnošću. Na kraju su ili oboreni s vlasti ili uništavaju samu državu. Nema nijedne institucije u Sjedinjenim Državama Amerike koja se može demokratizirati kao što nema ni unutarnjih mehanizama koji bi spriječili silazak u barbarizam.
 
„Politička uloga korporativne moći, korupcija predstavničkih i političkih procesa putem industrije lobiranja, širenje izvršne vlasti na štetu ustavnih ograničenja i degradacija političkog dijaloga koja se provodi u medijima usađene su u sustav i nisu u stanju utjecati na njega“, napisao je politički filozof Sheldon Wolin u „Democracy Incorporated: Managed Democracy and the Specter of Inverted Totalitarianisme“ – (Inkorporirana demokracija: Upravljana demokracija i spektar obrnutog totalitarizma).“
 
„Sustav će ostati na mjestu čak ako Demokratska stranka dobije većinu, i ako se to dogodi, sustav će postaviti stroža ograničenja za ne dobrodošle promjene. U konačnoj analizi toliko hvaljena stabiljnost i konzervativizam američkog sustava nema nikakvih ideala i do neporecivih činjenica je potpuno zahvaćen korupcijama i doprinosima koji daju moćni korporativni donatori. Ako se od kandidata za biranog sudca traži bar milijun dolara i ako je domoljublje ono što ispovijedaju oni koji ne podliježu novačenju, onda je običnom građaninu ostalo jedino pravo na služenje. U takvim prilikama je zapravo čin loše vjere  zahtijevati od politike ovakve kakva je da na čudotvoran način može izliječiti zla koja su bitna (usađena) u njenom postojanju.“
 
Što duže nama vladaju oligarsi, predviđanja postaju smrtonosnija, posebno ako oligarsi odbiju voditi računa o klimatskim promjenama i najvećim egzistencijalnim krizama čovječanstva. Oligarsi imaju mnogo mehanizama, uključujući kompletan nadzor, da nas održe na čekanju. Oni se ne će prezati od ničega da održe svoju perverznu vlast. Povijest se ne mora ponavljati ali će odjekivati. I ako ne prepoznamo jeku, a onda ni pobunu, tirani će nas satjerati u klaonicu i okončati i svoju egzistenciju.
 
Chris Hedges je proveo gotovo dva desetljeća kao inozemni dopisnik u Središnjoj Americi, na Srednjem istoku, na Balkanu. Izvješćivao je iz više od 50 država za The Christian Science Monitor, National Public Radio, The Dallas Morning News i za New York Times za koji je bio inozemni dopisnik 15 godina.
 

Chris Hedge, http://www.informationclearinghouse.info/48789.htmb (izabrala i s engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Komentari   

0 #1 Laslo Torma 2018-02-27 19:29
Eh draga Kornelija Pejčinović, sve je točno detektirano, a mi nemamo ni nekoga našega Chris Hedgea ni novoga Matiju Gubca da očistimo naše društvo od vladavine tih strvinarskih oligarha !
Citat

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Tko će postati prvak svijeta u nogometu?

Srijeda, 20/06/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1088 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević