Na Mariju Bistricu

 
 
(Reminiscencija)
Došla bum, 
Došla bum,
Sela si pod brajde.
Morti se koji glas,
Tu za me najde.
Išla sam,
išla sam,
Na Mariju Bistricu,
Na Malu mešu,
Moleć’ se krunicu.
Nisem niš kriva.
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSXSQe9CKV9jUG5aTtfJhrDabJq5SFterm0L2TTGLlEOYAYTkI9
Sega mi je puna glava.
Nemrem onda znati
Koja je pesma prava.
Al’ jake dobre znam.
Fajn se toga ni smele.
Misliti, reći, ni pisati.
A naše su glave štele.
Govoriti hrvatski.
Veličati naš kaj.
Govoriti zagorski.
V Zagorju imeti raj.
“Nema kraja lepšega
Od Hrvatskog zagorja.”
Došla bum,
Došla bum.
K’o vaša precednica.
Sake iduće godine.
Sela si bum pod brajde
Dopelala bum i pajdaše.
“Popevali bumo Sunce dok ne zajde
za rodnu grudu i za brege naše.”
Freancek si čul, kaj je Plavka rekla?
Koja Plavka?
Ona tvoja namjesnica, tamo dolje.
Koga više zanima kaj ona veli?
Trumpa, Putina, Orbana, Erdogana…
…Plenkovića, Milanovića, Škoru?
Koji je taj.
Koji? 
Ovaj zadnji, kaj si rekel.
Idući tvoj nasljednik?
Kaj on nije pjevač?
Pa kaj onda? Ja sam svašta bio.
Ja baš i nisam.
Kako nisi?
Nisam.
Čekaj da vidim.
Partizan, komunist, general JNA-e,
predsjednik ovoga i onoga,
direktor instituta, disident,
osnivač HDZ-a,
prvi predsjednik samostalne,
neovisne, suverene Hrvatske…
Kaj je to za tebe ništa?
Imaš pravo Stari. To je puno, al’ bilo je davno.
Nema veze.
Hoćemo li? Hoćemo!
Daj da pozovemo neke naše pjevače.
Reci Ivici, on sve najbolje organizira.
Možda? Mora najprije dobro razmisliti.
Ne bumo mi nikoga čekali.
“Došel bum, došel,
Sel si bum pod brajde…”
S oblaka na oblak,
nosila je jeka,
davna sjetu i sjećanja,
na kraj od kojeg
“nigde nema lepšega”.
 

Ankica Benček