Get Adobe Flash player
Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

Pogledajte kako Jelena brani ubojice hrvatskih redarstvenika, a kroz njih...

Veljko Kajtazi i velikoromske laži

Veljko Kajtazi i velikoromske laži

Godine 1964. Jugoslavija je objavila da je u Drugome svjetskom ratu...

Srpski

Srpski "gubici" idu do 2,5 milijuna!

Taško Vasiljev: Partizanska djeca dobro su izbrojila broj ubijenih...

Politika trula – šport zdrav!

Politika trula – šport zdrav!

Čekam dan kada će hrvatska država početi promišljati kako je...

Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

Nenadana muškost anemičnog Ive, od milja zvanog...

  • Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

    Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

    četvrtak, 22. kolovoza 2019. 10:04
  • Veljko Kajtazi i velikoromske laži

    Veljko Kajtazi i velikoromske laži

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:20
  • Srpski

    Srpski "gubici" idu do 2,5 milijuna!

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:24
  • Politika trula – šport zdrav!

    Politika trula – šport zdrav!

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:16
  • Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

    Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:10

Na splitskom Sustipanu otkriven spomenik Tonču Petrasovu Maroviću

 
 
Tonči Petrasov Marović: Sonata za staro groblje
Nemaš više vratnica ni psa ni natpisa
moj Sustipane nema više križeva
ni našeg živog Zagreja nema ni tvojih mrtvih
ti si sada prazna zemlja
ledina Judina moj Sustipane
sjedim na šentadi ispod ovih šišaka i sunca
što me svojim zimskim stidom časti
i kažem: kad umrem telefoniraj travi
da me nimalo ne zanima što će sa mnom
što će s tobom učiniti moj Sustipane.  
https://hu-benedikt.hr/wp-content/uploads/2019/07/1.-Sustipan.jpg
Drugog festivalskog dana 65. Splitskog ljeta, u ponedjeljak 15. srpnja, na splitskom Sustipanu svečano je otkriven spomenik velikom hrvatskom pjesniku i književniku Tonču Petrasovu Maroviću, djelo akademskoga kipara Lorena Živkovića Kuljiša. Naime, pjesme Tonča Petrasova Marovića (Sonata za staro groblje na Sustipanu - 1957., Sustipan opet - 1977., i Sonata za staro groblje - 1977.) izravno čuvaju memoriju na dramatična zbivanja tijekom pedesetih godina kada je donijeta odluka o konačnom zatvaranju Sustipanskog  groblja. Sve što se događalo oko donošenja odluke ostavilo je dubok i bolan trag u povijesti Splita čemu je svjedočio Tonči Petrasov Marović.
 
Sustipansko groblje otvoreno je 1826. godine i bilo je u funkciji do 1928. Godine 1928. otvoreno je novo groblje na Tršćenici, kasnije nazvano Lovrinac. Nakon 1928. iznimno je bio dopušten ukop, samo u zidane grobnice. Na sustipanskom groblju sahranjeno je oko 50.000 osoba. Bilo je oko 400 zidanih grobnica i sve je to uništeno. Komunistički barbari su 1959. godine donijeli odluku da se groblje uništi te su ga u vremenu od 1959. do 1961. i uništili. Odluku o rušenju groblja donio je Komitet i Općinska uprava na čelu s Radom Dumanićem. Bio je to veliki kulturocid jer je groblje imalo svoju povijesnu i umjetničku vrijednost s velikim brojem umjetničkih spomenika koje su napravili poznati umjetnici. Neki spomenici su pohranjeni u Muzeju arheoloških spomenika a neki u Muzeju grada. Ostaci oko dvije trećine pokojnika su ostali na Sustipanu (bačene u rupu pored crkve sv. Stjepana i u more), a ostatci jedne trećine ukopanih su pohranjeni na groblju Lovrinac. Do danas je od groblja sačuvan jedino klasicistički glorijet Vicka Andrića, a Sustipan je pretvoren u park.
 
Spomenik Tonču Petrasovu Maroviću pored ulaznih vrata u spomen-groblje na poluotočiću Sustipan podignut je pjesniku, ali istovremeno teži učiniti dostojanstvenim sjećanje na ranu koja se dogodila uklanjanjem splitskog groblja na hridima tog borovitog Marjanskog rta 1959. godine, a koju je Petrasov Marović zabilježio u svojoj poeziji. Spomen-obilježje čini kompozicija stranica knjiga i slova aplicirana na zid spomen-groblja. Poeziju koja iz knjiga ulazi u svijet ljudskih misli, olakšava teret stvarnosti i postaje općim dobrom simboliziraju stranice koje slobodno lebde u prostoru, a koncentrira se u slovima oslobođenima podloge. Ona nose Marovićeve stihove: sjaš / svijetiš / svemiriš me kojima završava trilogiju 'Putanje, pjesma među pjesmama' (III. Meso koje svijetli). Prekrasna univerzalna poruka stihova istovremeno odaje karakter pjesnika sklonog izražajnoj igri riječima i reduciranom izrazu te poziva na razmišljanje o sudbini i karakteru samog mjesta.
 
„Danas se grad ne odužuje samo najvećem hrvatskome pjesniku koji je ponikao iz Splita u 20. stoljeću, nego i otkupljuje grijehe. Otkupljuje grijehe počašću zaboravljenim i pokopanim na starom splitskom groblju. Danas imamo dvojstvo u ovoj gesti koje se nadam da će budućim naraštajima biti protumačena i kao to otkupljenje grijeha. Tonči nam je pomogao u tome, on je 1957. godine kada nije bilo lako u doba režima prkosio i viknuo. Nakon toga došao je naraštaj koji je taj krik prihvatio kao slamku za otkupljenje grijeha naših predaka. Kada tome pridodamo ingenioznost stihova koje nam je Tonči prenio i koje je Loren Željković Kuljiš na najbolji mogući način aplicirao na zid toga groblja, onda govorimo o sveukupnosti umjetnosti. Ovo nije instalacija, ovo nije samo reljef, ovo nije samo skulptura, ovo je sve, sama supstanca umjetnosti, ljepote, poniznosti, ali i jednoga velikog poštovanja prema čovjeku, njegovoj riječi, njegovom pjesništvu“, rekao je gradonačelnik Krstulović Opara.
Kći Tonča Petrasova Marovića, Mirjana, za spomenik je rekla da je „lijepo, suptilno i profinjeno djelo, odnosno pravo djelo na pravom mjestu, za ovaj dan i za ovaj trenutak“. „Moj otac je klasik hrvatske književnosti, svoju antologijsku poemu Sonatu za staro groblje na Sustipanu napisao je u rujnu 1957. godine kad je imao nepune 23 godine. Bio je tako mlad, a tako hrabar, smion, mudar, pošten, plemenit i dobar čovjek. Živio je život poput Joba, on je sam nazvao svoju posljednju knjigu pjesama Job u bolnici, ali i u toj patnji slavio je život, imao je Jobovsku snagu. Samo ljudi veliki duhom mogu i u patnji slaviti život“, rekla je Mirjana.
„Duboko nas je zadužio svojim djelom, čistom savješću i postojanim upozorenjima na potrebu liječenja rane na našoj savjesti. Dužnici smo i dušama, pokopanim i zaboravljenim na Sustipanu, svetom splitskom poluotoku, koje nastojimo otrgnuti iz zaborava potisnute splitske savjesti i sjećanja“, rekao je autor Živković Kuljiš.
Poznati hrvatski književnik Tonči Petrasov Marović rođen je 29. listopada 1934. u Mravincima, podno Mosora. Osnovnu školu završava u rodnom mjestu, a Klasičnu gimnaziju i Pedagošku akademiju u Splitu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, u samoigri, ozlijedio se ručnom granatom, kasnije je više puta ozbiljno pobolijevao što je ostavilo veliki utjecaj na njegov književni potpis. Petras je nadimak književnikovog djeda Petra, čiju je izvedenicu Petrasov, književnik dodao uz svoje ime i prezime. Pisao je poeziju, kratke priče, drame, kritike, objavljivao u časopisima Mogućnosti i Krugovi. Prve je pjesme počeo objavljivati u omladinskim časopisima i to u splitskom Vidiku i zagrebačkom Poletu. Najveći dio svoga radnoga vijeka proveo je kao urednik za kulturu na RTV Zagreb – RTV centar Split, također je bio urednikom u splitskom Logosu i u Mogućnostima. Marović je prvi hrvatski pjesnik koji je objavio haiku pjesme. Godine 1961. u književnom časopisu Mogućnosti br. 6, tiskano mu je 13 haiku pjesama iz neobjavljene zbirke 101 haiku. Djelovao je u razdoblju krugovaša i razlogovaca, ali nije pripadao nijednoj književnoj grupaciji.
 
Tonči Petrasov Marović preminuo je u Splitu 22. travnja 1991. godine. Za njim je ostao pozamašan književni opus, od kojeg je jedan dio razasut po časopisima, opus koji kako vrijeme odmiče svrstava Tonča Petrasova Marovića u sam vrh suvremene hrvatske književnosti kao jednoga od njezinih nezaobilaznih imena. Tijekom života objelodanio je knjige: Knjiga vode (pjesme i poeme) 1956., Asfaltirano nebo (tri poeme) 1958., Riječ u zemlji (poema koju je pjesnik tiskao u vlastitoj nakladi) 1963., Putanje (poema) 1967., Ciklus o cilju (pjesme) 1968., Ljudski kusur (roman) 1969., Premještanja (pjesme i poeme) 1972., Ča triba govorit (pjesme za djecu) 1975., Hembra (poema) 1976., Eros i Anter (pjesničko-grafička mapa sa slikarom Matkom Trebotićem) 1976., Demokritov kruh (kratke priče i drama Zimski prostor koja je izvedena 1975.) 1978., Suprotiva (izabrane pjesme i poeme) 1981., Antigona, kraljica u Tebi (drama, izvedena 1981.) 1981., Lastavica od 1000 ljeta (roman) 1982., Temistoklo (drama) 1984. Osamnica (pjesme) 1984., Isolamento (izbor iz poezije na talijanskom jeziku) 1986., Moći ne govoriti (pjesme) 1988., Smokva koju je Isus prokleo (pjesme) 1989., Oče naš (pjesme s grafikama Ivana Lackovića Croate) 1990., te posthumno Job u bolnici (pjesme) 1992., Odabrana djela I i II (pjesme i proza) 1992. i Sram i strah (roman) 2011. Njegova djela je u svojoj antologiji Zywe zradla iz 1996. s hrvatskog jezika na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska. Književni krug Split je na prijedlog Mirka Tomasovića odao počast preminulom pjesniku znanstvenim skupom Književno djelo Tonča Petrasova Marovića održanim 2. listopada 1996. godine. Tom znanstvenom monografskom obradbom okupljeni stručnjaci nastojali su obuhvatiti sve grane Tončeva opusa. Budući da je većim dijelom kritički istraživana njegova poezija, to je bila prilika da se ukaže na višeslojne vrijednosti književnog djela Marovića.
U prilici svečanog otvorenja spomenika prikazan je i audio-video instalacija što je nastala u okviru izložbe Muzeja Grada Splita, 'Marjan – što jest i tu je? Postavljene u Galeriji „Emanuel Vidović“ pod autorstvom Nele Žižić. Autor instalacije je Ivan Perić, a na njoj se, uz Marovićeve stihove koje deklamira glumac Frane Perišin, mogu vidjeti i fotografije autora Duška Kečkemeta, kao svjedočanstvo uništavanja starog Sustipanskog groblja.
Nakon svečanosti otkrivanja spomenika i projekcije audio-video instalacije, solisti Orkestar i Zbor Opere HNK Split pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića izveli su velebnu misu za mrtve „Requiem“ Wolfganga Amadeusa Mozarta.
 

Nives Matijević

Ne uspijeva dobra juha bez dobroga njuha

 
 
Rođeni smo nevini i mali, ali svi smo prohodati znali.
 
U ljudskom životu počesto se desi da čovjeka zla misao resi.
 
Koračajmo uspravno i smjelo, jer i to je dragog Boga djelo.
 
Nepravedne vlade ne traju dovijeka, već nestaju čim po mjeri čovjeka biti prestaju.
 
Mijenjaju se ljudi i njihove ćudi, ali želju za vlašću njeguju sa slašću.
 
Ako prebrodiš i osamdeset petu, nemoj sebi biti na teretu.
 
Tko na stolice sjedi dvije, padne s jedne prije il kasnije.
 
Ne kuša se voće iz vrtova zloće, jer u sebi krije sve što zdravo nije.
 
Tko se zlobe mislima othrva, nek mu dobro bude mis'o prva.
 
Kalendari nisu sveznadari, ali uz njih sporije se stari.
 
Kada dijete razbije čašu, roditelji šibom nad njim mašu. A kad djed mu "Diž' se Franjo!, zove, tad mu psuju čak i pradjedove!
https://cdn02.plentymarkets.com/9y8nua649spz/item/images/3186/full/Katze.jpg
Lijepe naše ljubitelja Srbija se boji i više nego svojih mrzitelja.
 
Ljubav se ne svjedoči na bogatstva pladnju, već žrtvom i vjerom u Božju riječ zadnju.
 
Ne uspijeva dobra juha bez dobroga njuha.
 
Nove stranice povijesti često počinju svjedočenjem ljudske obijesti.
 
Ni govora mržnja svijeta cijela ne može nadmašiti od ljubavi djela.
 
Tko po svome rodu pljuje, zla kob mu se osvećuje.
 
Ako se zbog grijeha još nisi opekao, Božjem sudu još nisi utekao.
 
Djeca su naše budućnosti jamstvo sve dok sa zlobnima ne sklope poznanstvo.
 
Savjetujmo djeci, unucima da im i budućnost bude pred očima.
 
Zlom poučen Hrvat bira dobro za se, ali ne i za: ZNA SE!
 
Što izbori sve su nama bliže, sve to veća prašina se diže pa od praha i nesnosna smrada rejting dobrih rapidno opada.
 
Dok ljevicu rese grijesi prošli, novi su joj uvijek dobro došli.
 
Kada desni desnom stranom krenu, već imaju bitku dobivenu. A  ako li stanu, lijevi će ih imati "na dlanu".
 
Sve dokle kuhaš, puno ne govori, da ti željen ručak ne izgori!
 

Malkica Dugeč, 26. 2. 2019.

Zašto vlast više voli vjernike nego kler?

 
 
Za kiše nije dobro ni u Baranji.
Zašto Junfer voli štipati?
Zašto muški postanu gluhi tek kad se ožene?
Zašto su božji ljudi, osobito stari, toliko opsjednuti seksom, a božje žene nisu?
Zašto više ne važi Bogu božje – caru carevo?
Zašto vlast više voli vjernike nego kler?
Zašto vjernici više vjeruju vlasti nego crkvi?
https://farm8.static.flickr.com/7338/9657704366_09a1ae8910_b.jpg
Zbog tih Kinjezera naš vrli sabornik nije mogao ni primirisati na svoje radno mjesto.
Znali smo da predsjednik zna nekoliko jezika, ali nismo znali da zna kao Mesić i kineski.
ZORA nam još uvijek nije svanula jer je predsjednik pobjegao u ministre.
Ženi pijanog pjevača nije do pjesme.
 
NEKAD PRIJE
 
Ako se i Srb priključi krajnjoj desnici bit će to veliko pojačanje za bratstvo i jedinstvo.
Ako s govornom manom može biti nadbiskup može i učitelj.
Ako je majka pacijentica, kći je pacijentičica.
Bolje je imati bogate nego lijepe roditelje.
Budući da su Srbi nekim Hrvatima uzor možemo očekivati demonstracije.
Ex-Papa u slobodno vrijeme proučava seksualizam kao svjetsku civilizacijsku pojavu vjernika i nevjernica.
 
Govore i pišu protiv Kolindače što je dobro jer im je stala na žulj.
Hadezeovcima je do seksa makar bio i bez kvačice.
Himna nije sporna jer nema kockica.
I dimnjačara ima zgodnih.
Imamo kojekakvih sabornjaka:  jedni jedu burek, drugi povraćaju, treći bi se nosali, a četvrti bi i braću ubijali – sve za Hrvatsku.
Je li efektniji nakit čokoladni dukat ili sunčane naočale?
 
Je li mržnja kronična ili neizlječiva bolest?
Je li najstarije zanimanje politika ili kupleraj?
Još uvijek nismo riješili je su li bijele kockice, a crveni kvadratići .
Jugosloveni se još uvijek hvale masovnom Titinom pogrebu, a sljedeći put bit će i više što je i zaradio.
Lako je biti ponizan onom koji ništa nema.
Lako ti je biti lijep dok si mlad.
Lakše je biti favorit nego pobjednik.
Najbolji protivnički igrač bio je Svetisav Kretenović.
Najljepše su sadržajne pjesme tipa prostog bećarca, inati se Slavonijo ili  ona „nemam ništa u planu, ali imam slabu hranu“.
 

Martin Jakšić

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Subota, 24/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1277 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević