Get Adobe Flash player
Sad' ili nikada!

Sad' ili nikada!

Istina će izroniti 22. prosinca i nitko je ne će više moći...

Dostojanstvo prodano na rate

Dostojanstvo prodano na rate

Škola za život bi morala omogućiti ući u svijet rada sa što...

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Horizontalni pristup povećanju plaća je neka vrsta nakaradne komunističke...

Boris Miletić protiv vjernika

Boris Miletić protiv vjernika

Umjesto Adventa ili Došašća podmetnuo je "Prosinac u...

Kabinet voštanih figura

Kabinet voštanih figura

U poslijekomunističkim društvima mladi i obrazovani odlaze, elite...

  • Sad' ili nikada!

    Sad' ili nikada!

    utorak, 03. prosinca 2019. 19:11
  • Dostojanstvo prodano na rate

    Dostojanstvo prodano na rate

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:24
  • Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    utorak, 03. prosinca 2019. 18:58
  • Boris Miletić protiv vjernika

    Boris Miletić protiv vjernika

    srijeda, 04. prosinca 2019. 07:02
  • Kabinet voštanih figura

    Kabinet voštanih figura

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:17

Svaka ima svoga, barem jednoga

 
 
Neka pristrana i nastrana stranka traži da se iz abecede izbaci samo slovo U
Neki se boje sigurnosti, a neki za sigurnost.
Neki maškare slave jedan dan, a neki 365.
Neki primaju crkavicu, njeki krepavicu, nekoji božićnicu, niki povišicu, samo u vicu.
Nekoć kočijaši danas kulturni traktoristi.
Nekoć su od djeda Mraza dobivali poklone, a sada od Božićnjaka donacije
https://cdn.dealerspike.com/imglib/v1/800x600/imglib/trimsdb/8627851-0-50534151.jpg
Neki traže da se U izbaci iz abecede, a uvede FLJ.
Ne valja žuriti na fakultet, jer vas posao ionako nigdje ne čeka.        
Ni u koga ni u što više nisi siguran.
Nije lako onome tko ima previše želja, a nije dobro ni onome koji ih nema.
Nije mi važno kad ćeš umrijeti, nego koliko i od čega misliš još živjeti.
Nije pametno osobe i osobenjake pri pameti primati u dom.
Nije „izuzetno bitno“ nabrajati sve njegove kvalitete, dovoljno je reći ili napisati da je – transparentan.
 
Novi stari kandidat Anto ima najviše šansi jer je nalik Radiću.
Odlaže li se otpad kao što se smeće baca?
Opozicija je dužna biti protiv svega i svačega, i to unaprijed.
Po novom pravopisu materinac je jedini muški roditelj.
Presretači su najnesretniji kad im nestane soli za rep.
Sabornici nastavljaju s radom, iako bi lako mogli i bez.
Samo životarenju možemo zahvaliti što brzo starimo.
Splićani će na Poljudu dokazati koliko vole Mađarsku, Mađare i Mađarice, što je ljudski.
 
Svaka ima svoga, barem jednoga.
Šaljivi nemaju indikacija za starački dom.
Šetajući se Maksimirom nabasam na majmune i tako se sjetim starih dobrih drugova.
Što ženska može imati od prezimena Kitarović?
Teroristička policija ih napada, a antiteroristička brani.
Teške riječi najviše govore plitki ljudi.
U socijalizmu su mogli i smjeli svašta, jer su veliki i mali bili – jednaki.
 
Umjesto svih epiteta treba reći kratko i jasno – transparentan.
Umjesto zemlje laki ti sivi beton.
Umjesto gerontološki tulum ljepše svući starački vašar.
U Zagrebu ima najviše crvenih – semafora.
U proizvodnji čvaraka je najvažnoje tko zna i može dugo miješati da ne zagori.
Za smirenje kaže da joj više pomaže jedna dobra injekcija s produženim djelovanjem, nego kutija puna Apaurina.
Zagrebački buntari i ustaše reprezentatiraju i građane Mačkovca, Piškorevaca, Špičkovine i Babine Grede.
 
Zdrav sam zahvaljujući dr. Gradonačelniku koji tvrdim tvrdi novinarima da je najvažnije kada je čovjek zdrav.
Zagrebačka je policija najeduciranija pa zna sve metode kako stari i invalidi, kad hoće, znaju i mogu remetiti javni red i mir.
Zahvaljujući standardnom jeziku  neuračunljivi su zbog zastare postali uračunljivi, iako su još samo neubrojivi.
Zašto oporbenjaci nisu protestanti i protiv celibata?
Zetovski zahtjev: Ulazak i izlazak isključivo na prednja ili stražnja vrata.
Zoran je već imao padavicu, ali to nije prava epilepsija.
 
Nekima je i hrvatski grb – grba.
Nekoć su cure za prve bračne noći imale tremu.
Nekom je ljubimica mačka, nekom krmača, a nekom kobila.
Neovisni su, navodno, protiv eura, jer o njemu ne o vise.
Očito se neki popravljaju, a mnogi oporavljaju.
Otužno je slušati defetiste da nam je sve definitivno.
Po zakonu vino je hrana, a gvirc alkohol.
Postaje li se žena preko noći ili tek za devet mjeseci.
Roditelji koji se ljube pred djecom loši su pedagozi.
Svadbeni neobični običaj: Do ponoći cura, od ponoći snaša.
 
Smije li se misno vino piti poslije mise i na svadbi?
Sve su žene zgodne, osim nezgodnih.
Štiti li zaštićenik sebe ili štićenika?
Što mu vrijedi što je moćan kad je nemoćan.
Tek nakon izbora Hrvatska će odlučiti koga poslati na mjesec.
Tko je za zajedništvo ne trpi slogu.
Tko je „ja“znači da je osobna osoba.
Tko ne voli svoj grad pravi je seljak.
Tko se šali nekad i požali.
Treba glasati za prohrvatsku naprednu stranku bez sličnih čelnicima.
Trenutnoj predsjednici straga pušu dva ozbiljna prateća protukandidata: samo što se jedan nećka bi li pjevao ili vladao, a drugi je stidljiv i čeka da ga netko prisili, ali ne siluje.
 
U narodu ljevičar je od milja šeprtlja, šuvakar, šuvagan, pakačar.
U ratu junak, a u miru bez k.
Uljanik češće posjećuju hadezeovci iz Kine nego iz Pule i Zagreba.
Zahvaljujući izborima i Hrvatska će konačno doći k sebi.
Zanimljiva bi bila utakmica Hrvata s bijelom kockicom protiv Hrvatske sa crvenim kvadratićem.
Zanimljivo je da svi žele u vlast da bi mogli pomoći Hrvatskoj.
Zašto nas samo sestre napuštaju, srećom braća neće?
Zašto se među kandidatima nije pojavio ni jedan karakterni glumac?
Zna se da su najveći trovači hrvatskog jezika novinari, a sanitarna inspekcija je nemoćna.
67 je nekom previše, nekom premalo.
 

Martin Jakšić

Bura ili drama oko predstavljanja knjige na Zadarskom sveučilištu

 
 
„Članovi Sveučilišta u Zadru poslali su anonimno pismo u kojem upozoravaju kako se u srijedu održava predstavljanje knjige dr. sc. Tončija Matulića »POBAČAJ – drama savjesti«u organizaciji Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru i Zadarske nadbiskupije u Svečanoj dvorani fakulteta, a koje je, prema njihovim tvrdnjama, protivno Statutu i Etičkom kodeksu Sveučilišta“.(portal Slobodne Dalmacijeod 4. listopada 2019.) A službeno očitovanje Sveučilišta u Zadru djelom, citiram iz članka na portalu(Bura na zadarskom sveučilištu…), izgleda ovako:„Autor knjige redoviti je profesor Sveučilišta u Zagrebu, a na predstavljanje koje je javno može doći tko god zaželi i u akademskom duhu nakon predstavljača ima pravo iznijeti svoje stavove koji se ne podudaraju s autorovim stavovima i stavovima predstavljača, stoji u odgovoru koji je došao iz Kabineta rektorice u kojem također ističu kako je jedna od društveno odgovornih uloga svakog sveučilišta da bez tabua o različitim društvenim temama bude platforma za raspravu, uvažavajući pri tome standarde akademskog pluralizma mišljenja i čestitosti.
https://assetsnffrgf-a.akamaihd.net/assets/m/1102002037/univ/art/1102002037_univ_lsr_xl.jpg
U skladu s time znanstvenici, studenti i drugi dionici na Sveučilištu u Zadru imaju mogućnost posve legitimno i slobodno iznijeti različite pristupe i stavove koji se odnose na život i djelovanje čovjeka. Nismo u mogućnosti unaprijed donositi bilo kakvu osudu ili prosudbu o predstavljanju knjige koje je anonimnim prijaviteljima sporno, a kamo li na temelju naslova knjige koja će se predstaviti utvrditi da su prekršeni akti Sveučilišta u Zadru, odgovorili su iz Kabineta rektorice“. Korektno iz kabineta rektorice. Ali i međutim meni je uvijek burno kad netko s akademskog nivoa hoće da se zakonom zabrani pobačaj ovim riječima ili izjavom na portalu Prolife.hr:„Donijeti zakon kojim bi se zabranio pobačaj značilo bi pokazati da smo opredijeljeni za život, da dostojno branimo ustavno načelo koje brani pravo svakoga ljudskog bića na život...“. (autor knjige za promociju). Pitam, bilo kojeg umnika u javnom životu, zamišlja li kako bi se mogao donijeti zakon o zabrani ubojstva čovjeka bilo koje dobi, ili pak o zabrani silovanja žena bilo koje dobi, o zabrani razbojstava, pljačke, laži, otimačina, prostitucije, krivotvorenje potpisa, o zabrani prava na izbor dobra ili zla, pravo na preljub, zabrana otmica, terorističkih čina i što sve ne? Ne, ne treba donositi bilo koji zakon o zabrani od gore navedenih slučajeva, jer sve je ovo osmišljeno ili doneseno u Kaznenom zakonu. On nas štiti od ubojstava, krađa, silovanja i kako smo naveli. Članovi Sveučilišta u Zadru (iz anonimnog pisma) upozoravaju na ugrozu prava žena da odlučuju svojim vlastitim tijelom i na zdravstvenu mjeru prekida trudnoće i tako redom prava iz našeg Ustava, koji kao štiti pravo na život samo rođenih. A je li tome tako? Što kaže Ustav RH po svom članu 21. Ima dva stavka pa se uvjerimo:
 
(1) Svako ljudsko biće ima pravo na život.
(2) U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne.  
A što kaže svjetski poznati embriolog kad je u pitanju začetak čovjeka odnosno embrij?„Čovjek ne postaje čovjekom, već jest čovjek u svakoj fazi svoga razvoja, već od same oplodnje.” (prof. dr. med. Erich Blechschmidt, svjetski poznati embriolog, Göttingen) Izvor: https://book.hr/jesam-li-ziv-a-samo-zato-sto-su-drugi-umrli-umjesto-mene/ Pitam: može li netko biti ljudsko biće, čak i Ustavom zaštićeno, a da nije čovjek? Tražiti od države da to svoje neko pravo ostvari zakonskim putem, tj. pravo na „zdravstvenu mjeru“ prekida trudnoće, ali to nije zdravstvena mjera nego ubojstvo čovjeka koji je nastao u trenutku oplodnje, kako kaže E. Blechschmidt. To je antizdravstvena mjera, tj. nema veze sa zdravljenjem u prekidu (ubojstvu) trudnoće nego oduzimanju života djeteta i trajnog oduzimanja psihofizičkog zdravlja majke  A ako kod nas, u Lijevoj našoj (kako se u svojoj kolumni izražava gospodin Zvonimir Hodak), ne znamo hodati ili živjeti bez zakona, kada nas, kao društvo nešto do kraja maltretira onda sam ja, za,  da se donese zakon o pobačaju, kako sam ga definirao u svom članku pred nešto manje od 20 godina u Glasu koncila pod naslovom: Deklaracija o pravima djeteta te bi izgledao ovako:
 
Zakon o pobačaju
 
Članak 1. Temeljem, evidentnog poretka prirode i života, činjenica, spoznaja i znanstvenih viđenja svako začeto dijete ima pravo na život. Prestupnik prava, iz stavka jedan ovog članka, čini kažnjivo djelo.
Članak 2. Okolnosti, uzroke i namjere prestupnika, iz članka jedan ovog zakona, kao i narav kazne utvrđuju se i izriču po odredbama postojećeg Krivičnog odnosno Kaznenog zakona. (GK* broj 17. Uskrs, 2000.).
Ovdje se ne iščitava da je pobačaj zabranjen nego da je kažnjiv. Iz članka 2. je vidljivo da se zbog okolnosti, uzroka i namjera može utvrditi da svaki pobačaj i ne mora biti kažnjiv. U više svojih (objavljenih) članaka sam navodio primjer događaja u rajskom vrtu Eden; naime Adamu i Evi je zapovjeđeno od Jahve da ne jedu voće (jabuku) sa drveta spoznaje jer da će slijediti kazna smrću i drugo još, a ne da je zabranio. Dakle naglasio je kako će biti kažnjeni. Da je Jahvi bila draža ili bliža zabrana od zapovjedi onda ju možda ne bi ni izricao nego bi jednostavno bez upozorenja odgurnuo ruku Eve ili nju samu od jabuke da ju ne ubere. Eva se našla pred slobodnim izborom, tj. svojom voljom je prekršila Božju zapovijed. Tako i današnje Eve, promicateljice „prava na izbor“ oko pobačaja, imaju pravo na izbor, kao i Eva u Edenu, tj. da upotrijebe svoju slobodnu volju, ali se moraju suočiti i s posljedicama odnosno sankcijama kao i silovatelj nad ženom ili bilo koji prestupnik gore navedenih kažnjivih djela.
 
Izraz “zabraniti pobačaj“ zamagljuje put pravilnog postupanja kod prava nerođenih na život. Prestupnici članka 21. našeg Ustava traže da se izglasa nadzakon ili nešto što je jače od Ustava i to da pobačaj vrše oni koji su prisegnuti liječiti od začetka pa do prirodne smrti. Apsurd i kaos da ne može biti veći, jer se korjenito remeti poredak prirode i života. Kako će budući naraštaji gledati na ovu raspamećenu civilizaciju? E onda se, poslije svega, javljaju i oni ili one koje bi zapovjedili izvršenje pobačaja za silovane žene. Za čas zaboravljaju da svako začeto dijete ima pravo na život iako nije nastao iz ljubavi dvoje po kojima nastaje život u utrobi žene. To možemo izreći i na ovaj način: silovanjem se dogodio“nasilan život“ kao i što po našim cestama, a i ne samo tu, imamo „nasilne smrti“, ali nije se čulo da se žrtvu  (umrlog) na cesti ostavilo pa da taku smrt iz njegove obitelji ne priznaju i ne prihvaćaju te ga prepuštaju lešinarima da ga prožderu. Dapače, svi se u kući, još većma potrude da ga uz najveće dostojanstvo i počast sahrane. Ako se tako postupa sa nasilno umrlima, zar nasilno živima treba nanijeti još veće nasilje; legalno ga pogubiti a da je bez ikakve krivice a i dalje po Ustavu nema smrtne kazne?
 

Nikola Bašić, Vis

Narudžbe je dobivao iz Burse, Carigrada, Damaska, Kaira i Mekke

 
 
Nakon 1915. godine tri obitelji armenskih majstora keramike, na čelu s poznatim slikarom-keramičarom Davidom Oganesjanom, napustile su tursku Kütahyu (arm. Kutina) i preselile su se 1918. god. u Jeruzalem na poziv udruge "Pro-Jeruzalem" za obnavljanje jeruzalemske džamije Kupole na stijeni. David Oganesjan je u Jeruzalemu organizirao keramičku radionicu, ali kasnije su se 1922. god. lončar Nšan Baljan (1882. - 1964.) i slikar Mkrtyč Karakašjan (1895. - 1963.) odvojili od Oganesjana i osnovali vlastitu radionicu pod nazivom "Palestinska keramika" koja je nastavila armenske tradicije kutinske škole (A. Bagdasarov: Armenska kutinska srednjovjekovna keramika).
https://www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/19/Oganesjan1_6.jpg
David Oganesjan (1884. - 1953.) smatra se utemeljiteljem armenskoga keramičarskoga obrta u Jeruzalemu. On je prvi otvorio radionicu za izradbu keramičkih radova u jeruzalemskom Starom gradu. Ovaj obrt je donio iz Kütahye. U Kütahyi je ukrašavao zgrade, mihrabe (niše u zidu) džamija, bavio se je obnavljanjem keramičkoga uređenja velikih džamija, grobnica i dvoraca. Narudžbe je dobivao iz Burse, Carigrada, Damaska, Kaira i Mekke. Njegovi su se radovi izvozili u Englesku i Francusku. Godine 1910. odlikovan je zlatnom medaljom na trgovačkoj izložbi u Bursi.
 
Njegova unuka, američka istraživačica Sato Mugaljan (Sato Moughalian), objavila je knjigu o svojem djedu pod nazivom "Svečanost pepela: Život i umjetnost Davida Oganesjana".
 
David Oganesjan je odgojio puno učenika (među njima su bila i siročad), ukrasio je mnoge građevine u Jeruzalemu gdje je radio trideset godina, od 1918. do 1948. godine. Napustio je Jeruzalem 1948. i nakon četiri godine preminuo je u Beirutu. Njegovi su radovi sačuvani u mnogim gradovima Bliskoga istoka, Europe, SAD-a i u privatnim kolekcijama.
 

Artur Bagdasarov

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Nedjelja, 08/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1131 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević