Get Adobe Flash player
Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

Pogledajte kako Jelena brani ubojice hrvatskih redarstvenika, a kroz njih...

Veljko Kajtazi i velikoromske laži

Veljko Kajtazi i velikoromske laži

Godine 1964. Jugoslavija je objavila da je u Drugome svjetskom ratu...

Srpski

Srpski "gubici" idu do 2,5 milijuna!

Taško Vasiljev: Partizanska djeca dobro su izbrojila broj ubijenih...

Politika trula – šport zdrav!

Politika trula – šport zdrav!

Čekam dan kada će hrvatska država početi promišljati kako je...

Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

Nenadana muškost anemičnog Ive, od milja zvanog...

  • Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

    Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

    četvrtak, 22. kolovoza 2019. 10:04
  • Veljko Kajtazi i velikoromske laži

    Veljko Kajtazi i velikoromske laži

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:20
  • Srpski

    Srpski "gubici" idu do 2,5 milijuna!

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:24
  • Politika trula – šport zdrav!

    Politika trula – šport zdrav!

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:16
  • Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

    Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:10

Nečija majka bijelo platno tka…

 
 
U bespućima Svemira, postoji jedan kutak, što nalikuje nekadašnjoj Lijepoj našoj, po svim njenim najboljim i najljepšim prirodnim atributima. Sve se zeleni i plavi. Šume su pune raznolike divljači, svekolikog drveća i žbunja, pjeva ptica, planine se uzdižu prema suncu, na vrhovima bljeska snijeg, u podnožju žubore rijeke, na obroncima vinogradi, polja se žitom zlate, presijecana bistrim potocima, voćnjaci  prepuni raznih voćki krcatih plodovima,  sela i gradovi puni sretnih i zadovoljnih ljudi, svud okolo mnoštvo djece svih uzrasta, razdragano trči, igra se… Odnekud lirski tamburica svira, odjekuje svirala pastira, “plače” violina, odjekuje kas rasnih konja, blejanje i bečanje ovaca s Velebita, zavijanje vukova s Mosora, zov jelena u nekom ritu, kukurijekanje pijetlova s bregov, koze se penju “po kamenju hercegovskom”, plivaju patke po Savi i Dravi, pastrve se prevrću po zelenoj Gackoj, slapovi zaglušuju ljepotu Plitvica, divokoze se penju obroncima Biokova… Medvednicom se ori “na Sleme, na Sleme, na Sleme…” Svi su stari v tplicama, a mladi v goricama… Možda je to samo san onih koji su se smjestili u taj idiličan kutak Svemira. Možda je i zbilja. Nikad se to ne može znati.
http://www.tzzz.hr/wordpress/wp-content/uploads/2013/09/tkalja.jpg
U velikom bogato namještenom salonu u svojoj omiljenoj fotelji sjedi maršal, bez uniforme, prepoznatljiv po cigari i čaši viskija. Ispred njega stol krcat delicijama iz cijelog svijeta. Ipak na tom stolu prevladavaju zagorski specijaliteti. S druge strane stola u nešto “skromnijoj” fotelji sjedi general, bez cigare sa čašom gemišta pred sobom, prepoznat po uznositom držanju i posebnoj fizionomiji. Okolo je hrpa raznih časnika, dočasnika, vojnih i civilnih lica, koji su prešli na onu stranu, u Svemir, među oblake i zvijezde. Sjede u nekoliko redova, u krugu, oko ova dva velikana, raspoređeni na udaljenosti razmjernoj njihovim dužnostima i njihovoj važnosti na Zemlji. Glavnu riječ vodi Maršal, pijuckajući viski i otpuhujući dim cigare. General ga nadopunjnjuje ne slažući se uvijek s Maršalovim mišljenjem i tezama. General je naime, po tome poznat i poseban. Nikome se on ne priklanja i ne ulizuje, po cijenu bilo čega. To je tamo dolje skupo plaćao, čak i zatvorom. Svejedno mu se nije “pakovalo” po izravnom i izričitom naređenju Maršala.
 
Tu  tamo se u razgovor i debatu, s vidljivim strahom i nelagodom umiješa poneki bivši visoki vojni ili civilni dužnosnik. Nego Franjo, započne Maršal novu temu, što to rade tamo dolje oni tvoji i Račanovi, Liepa Plavka, ustaše, partizani, udbaši, suverenisti, liberali, socijalisti, utopisti, lijevi, desni, ultradesni…
Nisu to nikakvi moji.
Nisu to niti moji. Možda ipak jesu? Poneki?  Nisam siguran, reče sekretar i premijer.
Nečiji ipak jesu. Moji nisu, kaže Maršal. Mene je Plavka izbacila iz moje rezidencije.
Izbacit će ona i mene, ako će joj to koristiti, kaže general.
Nema veze biti ćemo opet skupa u Zagorju.
To nikako ne. Vratit ćemo se obojica na Pantovčak, sasvim sigurno, pobijedi li pjevač ili kalvinist.
Istina, to su moderni, obrazovani, urbani dečki, bećari i pravi hrvatski muževi, koji hoće jednakopravnu jedanakovrijednu državu Hrvatsku, među svim članicama EU-a, s “hrvatskim novčanikom u hrvatskom džepu i hrvatskom puškom na hrvatskom ramenu”.
To je bio prvi slogan HDZ-a.
Znam, Franjo. Iskreno, taj ti se slogan dobrano izlizao i ofucao, baš kao i HDZ.
Je, je, ali to će se uskoro promijeniti.
Tko će to promijeniti, tiho upita drug Joža, obojici dobro znan i vjeran.
Boga ti, više ne znaš tko je lijevi, tko je desni. Naliče mi jedan na drugoga, ovisno s koje strane gledaš i što je u pitanju.
To uopće nije loše. Naši u njihovim redovima su se približili. Samo tako se može nešto dobro, pozitivno i dugotrajno postići.
Upravo nam je to bio cilj, kad smo se devedesetih prestrojavali.
Nego, čija li je Plavka.
Ničija i svačija.
Ona bogme nije niti sama svoja, u zadnje vrijeme.
To su te godine, javi se glasno drugarica, koju obojica nisu baš voljeli. Bila je obrazovana, sposobna, domoljubna, s čvrstim pogledima i stavovima. Lomili su je, ali je nisu mogli slomiti.
Ma kakve godine? Nas dvije te i takve godine nismo uopće registrovale, reče maršalova zamjena znanstvenice i prve hrvatske političarke - “ruže hrvatske”.
Nema ta starleta, niti znanja, niti pameti. Misli samo na svoj izgled i penjanje po do vrha.
Dragi su joj vojnici, naročito u međunarodnim misijama.
I Pentagon joj je drag, baš kao i onom ministru što ne zna govoriti hrvatski.
Maskirna uniforma joj dobro stoji. Gledaj i uživaj.
Govore da dobro puca i rado noći u vojnom šatoru.
Nije ona moj tip.
Nije niti moj.
Ni moj, ni moj, čuje se odostraga.
Ni moj odjekuje svemirom.
Čiji je onda?
Netko ju je stvorio. Netko ju je tu doveo. Netko ju podržava.
To su njeni vanjski gospodari. Oni su je školovali i odgajali po svojim receptima.
Ovdje je svoje odradila. Možda joj ponude neko osrednje činovničko mjesto, za zasluge.
Nije ona dovoljno samomisleća. Može eventualno prenositi poruke. Plavka je tipična štreberica, arivistica, bolesno ambiciozna. Može izvršavati niže rangirane činovničke poslove.
Nije više niti mlada. Botox nije vječan. U licu mi nekako sve više sliči na muškarca.
To se u njoj bore muški i ženski geni, jin i jang energija. Sigurno je kao mala brzo trčala da dohvati dugu i pretrči ispod nje, kako bi postala muško.
Istina, ima neke muške osobine i manire.
Hoda kao vojnik, bogati.
Pričaju da voli malo dublje zagledati u čašicu.
Ha! Ha! Ha! Ha! Ha! Orilo se Svemirom.
Čemu se smijete, naljutio se general. To je sramota za moju Hrvatsku.
Franjo, oprosti, to nije više tvoja Hrvatska.
Istina, javi se odostraga poznati glas, što vikaše: ne čujem vas. Ne čujem vas.
Ti samo šuti, obrecne se ljutito Maršal.
Kod tebe je pravi pravcati kaos.
Tvoji još uvijek četnikuju. Četnički vojvoda ti je na čelu okljaštrene zemlje.
Uskoro će moji u EU i biti ćemo opet u istoj zajednici.
Prije će Sava poteći prema Sloveniji, nego će se to dogoditi.
To si rekao i za samostalnu, nezavisnu, slobodna i demokratska Hrvatska.
Francek, sve je manje samostalna, nezavisna, slobodna i demokratska, javi se stari drug iz pozadine.
Dosta dečki tih priča, posebno o Liepoj Plavki. Bolje da se lijepo po staroj navici zabavimo i proveselimo.
Ja ne ću s vama, reče naš poznati erudit, pjesnik, pisac, domoljub i vječni rival i protivnik maršala i generala.
Nitko te ovdje ne drži.
Zašto si uopće došao?
Po šumama i gorama naše zemlje ponosne…, orilo se nebeskim prostorima dugo u noć,u dugu ljetnu noć, dok nečija majka, negdje “bijelo platno tka”.
 

Dora Jagić

Neprihvatljiv odnos Vlade prema medicinskim sestrama

 
 
Hrvatski nacionalni savez sestrinstva izražava svoje iznenađenje i zgroženost zbog ponašanja Vlade RH i resornog Ministarstva prema medicinskim sestarama i tehničarima Republike Hrvatske. Način na koji je izigran dogovor sa sindikatima pri čemu se referiramo na naš reprezentativni sindikat Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara/ medicinskih tehničara je neprihvatljiv i ponižavajući.
Slikovni rezultat za Hrvatski nacionalni savez sestrinstva adriano friganović
U vrijeme kada medicinske sestre napuštaju našu domovinu u potrazi za boljim uvjetima rada i boljim plaćama ovakav čin ni u kom pogledu ne doprinosi zaustavljanju ovog trenda nego će ga još ubrzati. Dugogodišnje zanemarivanje naše profesije od resornog Ministarstva i državnih institucija  dovelo je do kroničnog nezadovoljstva i činjenice da puno medicinskih sestara napušta profesiju. Nastavak ovakvog odnosa prema medicinskim sestrama koje čine gotovo polovicu svih zdravstvenih djelatnika može dovesti do urušavanja zdravstvenog sustava na što već duže vrijeme upozoravamo. Nepriznavanje kvalifikacija, nedostatne plaće i kao najvažniji čimbenik nedostatan broj medicinskih sestara i neadekvatni uvjeti rada doveli su nas u situaciju da se za svoja prava borimo svim raspoloživim sredstvima. U ovom trenutku Vlada RH treba svim medicinskim sestrama podići plaću za minimalno 10 posto, za početak, te priznati stečene kvalifikacije kako bi spriječili odlazak u inozemstvo. Hrvatski nacionalni savez sestrinstva koji okuplja 14 samostalnih sestrinskih udruga čvrsto stoji uz sve medicinske sestre i tehničare te podržavamo sindikate u njihovim naporima da osiguraju bolje plaće.
 

Adriano Friganović, dipl. med. techn., predsjednik HNSS-a

Ne može se ugoditi svima

 
 
Zdrave su i miješane salate, ali ne i za - Hrvate.
 
Prvi uvjet prema vječnosti hoda - je svakog čovjeka sloboda.
 
Sve krivce ne treba osuđivati po godinama starosti, već po učinjenoj zlosti.
 
Od ljubavi veće sreće nema, ali i njoj politika već zamku priprema.
 
Tko god da je izmislio slobodne izbore, nije računao s mogućnošću da im pobijeđeni zbog neslobode - prigovore.
 
Vladavina prava ne postaje java ako svijest vladajućih – spava.
 
Ponekoga smeta ne samo govor bez duha, već i muha kada zuji pokraj samoga uha.
 
I stare novine se ponekad čitaju kao novíne.
https://i1.wp.com/countrygardenuk.com/wp-content/uploads/2017/10/happiness-garden.jpg?resize=700%2C467&ssl=1
Ne događa se zlo kada se na rad kreće, već kad se raditi ne će.
 
I slatko voće zagorči dane, ako je ubrano sa tuđe grane.
 
Ne cijeni se tuđe kao svoje, a ni svoje kad ga dijele dvoje.
 
Ne može se ugoditi svima, dok za svakog drugi zakon ima.
 
Nije dobro sve što dobro svrši, već ako se mjera prevrši.
 
I stare oprave često raspoloženje poprave.
       
Sve dok ima kruha, bit će i novoga ruha.
 
Svaki lijek uspješno ne liječi kao što to čine utješne riječi.
 
Dobar čovjek mora znati i sa psima dobro postupati.
 
Oči zaljubljenika govore više od riječi i slika.
 
Kada ti dijete pođe u školu još je jedna briga na pomolu.
 
Što ti dijete izrasta sve veće, sav se život oko njega kreće.
 
Što izbori sve su bliže pa se narod pita:"Koga treba birati i hoće li za gladna i sita ista glazba svirati?"
 
Ptice selice zimi na jug sele, ali se u proljeće vrate. To pravilo ne važi za Hrvate, jer se u proljeće sele a tek pred smrt vratiti se žele.
 
Štednjom se ne postiže blagostanje, jer u novčaniku sve je novca manje!
 
Prije nego Hrvat u tuđinu krene, nek se triput za sobom okrene!
 

Malkica Dugeč, 25. 3. 2019.

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Subota, 24/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1615 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević