Poštovanim i dragim Hrvaticama i Hrvatima u domovini i izvan domovine

Poštovani i dragi prijatelji, Hrvatice i Hrvati!

Mir, radost i svako dobro od Uskrslog Gospodina vama, vašim obiteljima i svim vašim dragima!

Obraćam Vam se s velikim poštovanjem i zahvalnošću u ime humanitarne udruge Hrvatskoga pokreta za život i obitelj i u svoje osobno ime, kao predsjednica udruge, s jednom usrdnom zamolbom!

Naime, kao što Vam je, vjerujem, već i poznato, Hrvatski pokret za život i obitelj je udruga osnovana na Blagovijest, 25. ožujka 1990. godine. Zauzimamo se, miroljubivim i demokratskim sredstvima, na temelju katoličkog i univerzalnog morala, za apsolutnu zaštitu svakog ljudskog života, od začeća do prirodnoga kraja, kao i za sve druge duhovne i moralne osobne i obiteljske vrijednosti, za pravdu i neotuđiva ljudska, obiteljska i narodna prava. Također, posebno za pomoć obiteljima sa većim brojem djece. Za cijelo vrijeme svoga djelovanja materijalno smo, uz Božju pomoć i pomoć dobrih ljudi, sve na volonterskoj osnovi, maksimalno pomagali ljudima u nevolji, posebno u teškim problemima tijekom Domovinskog rata.

Na našu veliku žalost, a kao što i sami znate, prilike u domovini Hrvatskoj i u hrvatskoj državi, Republici Hrvatskoj, kao i u Bosni i Hercegovini, i dalje su jako teške, a mogućnosti pomoći sve manje. Nama se, posebno u ovo predblagdansko vrijeme, mnoge obitelji u nevolji obraćaju za pomoć, pa tako i obitelji pojedinih hrvatskih branitelja koje vrlo teško žive, pa nam je vrlo teško ako im ne možemo ništa pomoći. Stoga Vas, dragi prijatelju/ice ponovno usrdno molim, iako znam i vjerujem da Vam se mnogi obraćaju, da ste Vi i do sada puno pomagali, da i ovoga puta, pred ovaj veliki blagdan Uskrsnuća Gospodinova, u danima blagoslovljenog velikog vremena korizme, opet razmislite možete li uložiti i najmanji novčani prilog za ljude i obitelji u nevolji, putem naše udruge, jer baš ništa ne tražimo za sebe, niti smo ikada tražili, niti za sebe nešto koristili, osim minimalnih sredstava za pokrivanje troškova ureda.

Računi naše udruge su:

- kunski žiro račun:

Vlasnik računa: Hrvatski pokret za život i obitelj

Broj računa (kod PBZ): 2340009-1100203060

- devizni račun (IBAN):

Vlasnik računa: Hrvatski pokret za život i obitelj

Broj računa (IBAN): HR85-2340009-1100203060

SWIFT (BIC): PBZGHR2X

Ime i adresa banke: Privredna banka Zagreb, Račkoga 6, HR-10000 Zagreb, Croatia

Svi potrebiti pomoći koje ćete razveseliti za ovaj veliki blagdan Uskrsa, bit će Vam, zajedno s nama, neizmjerno zahvalni, uz usrdne molitve da Vama i Vašoj obitelji uistinu bude Sretan i blagoslovljen Uskrs, kao i cijela životna budućnost!

Neka nam uvijek živi sretna i blagoslovljena domovina Hrvatska, kao i svi Hrvati i Hrvatice sa obiteljima, u domovini i izvan domovine u cijelome svijetu, uz Božji blagoslov!

S najvećim poštovanjem, zahvalnošću i ljubavlju u Kristu, Sretan i blagoslovljen Uskrs od srca Vama i svim Vašim dragima želi, sa svojom obitelji.

Dr. Ružica Ćavar, predsjednica Hrvatskoga pokreta za život i obitelj

Političari su poveli seksualnu revoluciju na bazi Kinseyevog pedofilskog zlostavljanja djece

Osobno, i u ime Hrvatskoga pokreta za život i obitelj, već se treći put obraćam relevantnim institucijama i javnosti svojim razmišljanjima u svezi nasilno, nezakonito i nedemokratski nametnutog 4. modula tzv. zdravstvenog odgoja, tj. spolnoga odgoja u hrvatske osnovne i srednje škole, za školsku godinu 2012./2013.

Prvi put sam, početkom rujna, pisala za list "Narod" (rujan 2012.), pod naslovom "Mlade treba poštivati i govoriti im istinu o važnosti i odgovornosti spolnoga života", a drugi put, krajem prosinca 2012. godine, pod naslovom "Otvoreno pitanje u svezi spolnoga odgoja ministru znanosti, obrazovanja i športa Željku Jovanoviću: Što sa slugom (ministrom) kad umisli da je gospodar i ponaša se kao diktator?", što je bilo objavljeno na nekim internetskim portalima.

Budući da polemike, i to od strane vladajućih, vrlo netolerantne, ne jenjavaju, program u školama se nezakonito odvija, čak i bez formalne odluke objavljene u Narodnim novinama, a koja je objavljena tek 13. veljače 2013. godine i stupa na snagu nakon 8 dana, tj. 21. veljače 2013. godine, te kažu da bi spolni odgoj krenuo od 1. ožujka, a roditelji još uvijek ne znaju kako se ponašati i što učiniti da bi zaštitili svoju djecu od pogubnog i razarajućeg spolnog nazovi odgoja, želim opet pojasniti sadržaje takvog nemoralnoga odgoja te iznijeti svoje mišljenje.

Što je tom Vinku Filipoviću!?

Posebno bih se osvrnula na razgovor sudionika suprotstavljenih strana za okruglim stolom, koji je organizirao Večernji list u Novinarskom domu u Zagrebu, u petak, 18. siječnja, objavljen u prilogu "Obzor" Večernjega lista od 19. siječnja 2013. godine. Da ne nabrajam sve sudionike, istaknula bih najprije riječi prof. Vinka Filipovića, ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, a koji je tom prilikom, između ostaloga, rekao: "Ja i nakon 4 mjeseca još uvijek ne znam što je sporno." Te riječi su za mene zaista zaprepašćujuće! Otkud da formalno visoko obrazovan čovjek, na tako odgovornoj dužnosti, ne shvaća ono što mu se uporno govori, piše i objašnjava već 4 mjeseca, a i ranije se o takvim sadržajima i nesporazumima govorilo i pisalo već godinama, posebno od 2006. godine.

Željko Jovanović - ministar znanosti, obrazovanja i športa "na zadatku"

Takav stav me odmah asocira na opću društvenu stvarnost u Republici Hrvatskoj, od 2000. godine na dalje, od kada takozvane političke elite na vlasti upropaštavaju državu i sve građane Republike Hrvatske, koje su nas dovele do dužničkoga ropstva, uništenog gospodarstva, do blizu 400.000 nezaposlenih i do svega ostalog što iz te propasti proizlazi. Svi oni zapravo, kao, ne shvaćaju što je uopće sporno, kad je njima osobno u biti jako dobro i kad dobro služe stranome kapitalu i moćnicima svijeta, a ni na kraj pameti im nije da bi trebali služiti narodu i raditi za nacionalne interese i opće dobro naroda, kojega na žalost predstavljaju.

Kao što se ponašaju te takozvane političke elite u nas, a u dobroj mjeri i u svijetu, mogli bi se ponašati samo veoma slaboumni ljudi ili pak vrlo pokvareni i nemoralni. Prije će biti ovo drugo, a takvi, na žalost, imaju dobre laktove i beskrupulozno ponašanje, pa su se dobro probili na čelne pozicije, kako na vlasti, tako i u moćnim medijima, gdje jedni drugima daju bezrezervnu potporu.

No, kako su takvi zadnjih desetljeća u svijetu poveli i vode seksualnu revoluciju na bazi Kinseyevog pedofilskog zlostavljanja djece i na bazi svakog drugog nemorala, u interesu moćnoga profita, pa u najnovije vrijeme i u interesu vrlo jakog pedofilskog lobija, te pornografske i farmaceutske industrije, a posredno i svojih materijalnih interesa, nasrnuli su i na našu hrvatsku katoličku zemlju, kako bi nam iskvarili našu još zdravu djecu i mlade, kao što su to već učinili u zemljama zapadne dekadentne civilizacije smrti, poput Amerike, Velike Britanije, Francuske, Njemačke i sličnih zemalja.

Sporni spolni odgoj

No, vratimo se takozvanom spolnom odgoju. Za svoj spolni odgoj uzeli su i nametnuli program izvjesne udruge CESI - Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, te posebno Foruma za slobodu odgoja feminističke liberalne udruge "Protagora", koji je prije par godina u Hrvatskoj bio eksperimentalno uveden u škole, te dobio potporu samo 11 posto roditelja, dok je program udruge GROZD - Glasa roditelja za djecu, koji je također bio eksperimentalno uveden u škole, dobio potporu 89 posto roditelja. Na temelju tih spoznaja, vlada Kukuriku koalicije, na čelu sa Zoranom Milanovićem i ministrom znanosti, obrazovanja i športa Željkom Jovanovićem, kojima je svaka demokracija "dosadna" i kulturno ponašanje strano, presijeca gordijski čvor nesporazuma i uvodi, diktatorski i nezakonito, upravo onaj program koji je dobio 11 posto potpore roditelja. Ujedno, te udruge za svoju slobodu odgoja primaju veliku novčanu potporu iz državnoga proračuna, kao i vrlo obilnu iz europskih izvora, te dobro plaćaju brojne zaposlenike koji ništa dobro ne rade. Dakle, Vlada odbacuje program GROZD-a, koji je dobio 89 posto potpore roditelja, a koji nema nikakve potpore iz državnoga proračuna niti iz vanjskih izvora, kao ni druge hrvatske udruge, koje se protive nametnutom takozvanom spolnom odgoju.

Rasprava po vladajućima ne smije biti ili ih se ne tiču, iako njihov program nema nikakvu objektivnu stručnu recenziju ni educirane nastavnike, ni odgovarajuće priručnike, nego samo preporučenu blasfemičnu i pedofilsku literaturu. Zapravo, cilj im je svojim informacijama o detaljima seksualnog iživljavanja što više erotizirati djecu i onda njima prepustiti odluku već od 5. - 6. razreda osnovne škole, govoreći im samo kako će se tobože zaštititi kondomima od trudnoće i spolnih bolesti, a i govoreći im o raznim vrstama kontracepcije i ubojstvenih sredstava za eventualno začeto dijete, kao i o prihvatljivosti namjernih pobačaja u slučaju potrebe.

Seksolog Aleksandar Štulhefer

Stoga mi, vjernici katolici, roditelji, te bake i djedovi naše djece, kakvi smo većina od 86 posto u hrvatskome narodu, a uz nas i vjernici pravoslavne i muslimanske vjere, koji zajedno činimo 95 posto pučanstva Republike Hrvatske, želimo reći Vinku Filipoviću, koji ne shvaća što je sporno, kao ni ministar Željko Jovanović, predsjednik Vlade Zoran Milanović, kao ni cijela njegova vlada Kukuriku koalicije, a uz njih i predsjednik RH Ivo Josipović, koji ih podržava, da nećemo nikada prihvatiti ni dopustiti da se njihov razarajući program provodi nad našom još neiskvarenom djecom u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske.

Želimo da naša djeca, od najranije dobi, uče kako treba cijeniti i voljeti svu djecu i sve ljude, nikoga ne vrijeđati i ne omalovažavati, nikoga ne tući ni zlostavljati, slušati roditelje i starije, ali i razlikovati dobro od zla, te prepoznavati nedobronamjerne ljude i o njima odmah reći roditeljima i dobronamjernim odgojiteljima u vrtiću i u školi. Želimo da od najranije dobi znaju da su djevojčice ili dječaci, te da jasno razvijaju svoj spolni identitet, ali i da se međusobno poštuju i jednako uvažavaju.

Opasno prerano poticanje spolnosti

Ne želimo i ne ćemo dopustiti da im se u okviru takozvanoga spolnoga odgoja, neformalno od vrtića, a formalno do 3. razreda osnovne škole, unosi zabuna besmislene rodne ideologije, prema kojoj ne treba prihvaćati sebe kao dječaka ili djevojčicu, nego da oni mogu biti ono što zažele, bez obzira na biološki spol. Ne ćemo dopustiti da nam netko tako frustrira djecu, a ni da se oni tako izruguju međusobno i plaču, jer možda nisu pojedinci među njima ono što stvarno jesu. Ne ćemo dopustiti da se našoj nevinoj djeci već u 5. razredu, prema programu govori o stidu kao negativnoj emociji ili o masturbaciji, tj. samozadovoljavanju, kao nečemu pozitivnom, prema preporučenoj literaturi čak odličnom činu, samo ipak da to rade u svojoj sobi. Zar nije upravo stid zaštitna i vrlo vrijedna prirodna emocija zaštite djece u početno vrijeme lučenja spolnih hormona i spolnog sazrijevanja, a da se djeca ne upuštaju u međusobne spolne aktivnosti.

Treba im u okviru zdravstvenog odgoja ili nauka o čovjeku, a što je bilo u školskim programima i ranije, na primjeren način, prema dobi djece, objasniti ulogu i značenje pojedinih tjelesnih organa, pa naravno i spolnih, ali zašto ih poticati na masturbaciju, kad je sigurno da nije dobro da im to postane navika i ovisnost uz zanemarivanje svega ostaloga potrebitog i korisnog za njihovo učenje i razvitak.

Zašto već u 6., 7. i 8. razredu govoriti o nekakvim ljubavnim i seksualnim vezama među njima, seksualnim ulogama, partnerskim vezama, seksualnim odnosima, zaštiti od trudnoće i spolnih bolesti kondomima, zašto raspravljati o kontracepciji, pornografiji, spolnim bolestima pa čak i o više partnera i partnerica, čime ih se maksimalno erotizira, ubija im se stid i sugerira im se da je normalno da se oni, nezreli, upuštaju u međusobne seksualne aktivnosti, pa čak da imaju više partnera i partnerica, kojima obvezno moraju reći ako su dobili spolnu bolest. Također ih se, prema programu, uči da ima seksualnih LGBT manjina, koje prakticiraju drukčiju, ali jednako vrijednu seksualnost. Samo im se ipak kaže da se oni ne moraju upuštati u seksualne odnose, već da mogu reći i "Ne", s obzirom na komplikacije koje bi mogle nastati. Bitno je da se njima daje pravo da oni sami odlučuju. Umjesto da im se što manje govori o detaljima seksualnosti, a da ih se upozori kako prakticiranje seksualnosti nije za njihovu dob, te ako im se nešto neugodno dogodi, da odmah kažu svojim roditeljima, razredniku ili liječniku.

Prema nametnutom programu u srednjim školama i sukladno općoj erotizaciji u društvu, već je potpuno normalno prakticiranje spolnosti bez ikakvih ograda, čime se nameće sramota ako pojedini među njima nemaju dečke ili cure, te ako se ne upuštaju u seksualne odnose bez ikakve odgovornosti.  Oni o seksualnosti trebaju međusobno bez ikakva stida govoriti, o svim detaljima i vrstama seksa, kao o analnom, oralnom, vaginalnom, homoseksualnom i kako im god padne na pamet. Jedino ih se upozorava da to treba "siguran" seks, sa kondomima i sa kontracepcijskim pilulama. Ne kaže im se da je kodom lažna sigurnost i za trudnoću i za spolne bolesti, kao ni koliko je kontracepcija štetna za svaku ženu, a osobito za organizme mladih djevojaka.

Poticanje promiskuitetnosti

Ne kaže im se da kondom samo u nekoj mjeri umanjuje, ali nikako ne isključuje rizik, pa i za život, posebno u slučaju AIDS-a. Ne kaže im se da ta lažna sigurnost umanjuje oprez, povećava promiskuitet, tj. česte promjene partnera, pa time povećava i rizik od maloljetničkih trudnoća i posebno spolnih bolesti, pa i smrtonosne bolesti SIDE. Kažu kako je njihov program znanstveno utemeljen i dobar za našu djecu u Hrvatskoj, umjesto da pogledaju objektivne znanstvene radove i lako utvrde da je u zemljama Zapada, gdje je takav liberalni odgoj na sceni već 20-ak i više godina i gdje u osnovnim školama djeci dijele kondome, daleko veća proširenost svih tih spolnih bolesti i maloljetničkih trudnoća.

No, kako u nas, s obzirom na prirodne tradicionalne katoličke vrijednosti, te zbog stida, većina djece ne prihvaća te sugestije ni u srednjoj školi, a pogotovo ne u osnovnoj, ipak se, s obzirom na program i promidžbu, osjećaju nelagodno i frustrirajuće, te se ponekad na tulumima nažalost prepuštaju alkoholu i drogama, te i seksualnosti u tome nesvjesnom stanju.

I Mila Jelavić za nametnuti spolni odgoj

Iako je jasno da je svako dodatno i nepotrebno erotiziranje djece te šteta koja se time nanosi njihovom fizičkom i psihičkom zdravlju, a posredno i cijelome društvu, pravo nasilje i teror, ipak je za takav odgoj, i to čak mimo volje roditelja, i pravobraniteljica za djecu i ravnopravnost spolova Mila Jelavić, kao i Pučko pravobraniteljstvo Republike Hrvatske. Mila Jelavić osobito rezolutno ističe da ona jest za spolni odgoj Ministarstva, te da je taj odgoj u interesu djece i da ona štiti to pravo djece na informacije o seksualnosti, a da roditelje ne treba ništa pitati niti uvažavati njihove stavove i mišljenja. Pri tome ističe kako dijete mora naučiti koji su neprimjereni dodiri i u kojem slučaju se radi o seksualnom zlostavljanju (Večernji list od 8. veljače 2013.).

Dakle, ona se pravi da ne vidi ništa drugo, a ističe ono što nitko razuman i ne osporava. U biti, ona se, kao i više drugih koji sjede na unosnim foteljama, svojim odobravanjem umiljava vlastima, kako bi zadržala svoj položaj, a za hrvatsku djecu nije ju ni najmanje briga. Ujedno, Mila Jelavić kaže: "Program zdravstvenog odgoja mora biti u skladu sa standardima poštovanja ljudskih prava, ravnopravnosti spolova i suzbijanja svih vrsta diskriminacije i homofobije." U principu bih se složila s njom, samo mislim da nije dobro rabiti izraz "ravnopravnost spolova", nego bi trebalo reći "ravnopravnost osoba različitog spola", jer nisu subjekti spolovi, nego osobe. Zatim, nije jasno što ona razumije pod pojmom "homofobija". Ako je taj izraz "homo" uzet iz latinskog jezika, onda "homofobija" znači "strah od čovjeka", te se postavlja pitanje zašto bi se netko plašio čovjeka i tko su ti plašljivci.

Ako izraz "homo" dolazi od grčke riječi "homoios" koja znači "isti" ili "sličan", u tome slučaju bi bilo logično da se svi plašimo istosti ili sličnosti, jer je bogatstvo i ljepota, kreativnost i produktivnost za opće dobro baš u različitosti, kao što su baš svi ljudi različiti, pravi unikati, kao i jedinke svih drugih biljnih i životinjskih vrsta. Prema tome, svaki razuman ili normalan čovjek bi bio za različitost, a plašio bi se istosti, kako u materijalnom, tako i u duhovnom, psihičkom ili političkom smislu.

Na istom valu je i prof. dr. sc. Gordana Kuterovac Jagodić

Osvrnula bih se ukratko još na neke interesne podržavatelje nametnutog spolnog odgoja. Iznijela bih mišljenje prof. dr. sc. Gordane Kuterovac Jagodić, psihologinje s filozofskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, sudionice rečenog okruglog stola Večernjeg lista, majke dvojice sinova od 11 i 6 godina. Ona, između ostaloga, kaže: "Nismo sigurni da će svaki roditelj dovoljno dobro objasniti djetetu kako se zaštititi i kako se prerano ne izložiti pritisku vršnjaka. Zato je vrlo važna pomoć stručnjaka i škole, koji će nepristrano i bez strasti dati informacije iz kojih će djeca znati da mogu stupiti u spolne odnose, ali da se isto tako od njih mogu i suzdržavati."

Znači, djecu će najprije erotizirati informacijama o seksu, a onda njima potpuno nezrelima prepustiti da odluče o tako važnom i presudnom životnom ponašanju. Dakle, djetetu će prepustiti sve na volju, bez pravih uputstava i opomena, pa kud puklo da puklo. To pogotovo na spolnome području, kad djeca već sa 10, 11 ili 12 godina, zbog već prirodnoga aktiviranja hormona i spolnog sazrijevanja osjećaju seksualne porive i kad im jedino stid brani seksualne aktivnosti, a koji se može i poništiti odobravanjem i davanjem seksualnih informacija od strane starijih, zrelih osoba, osobito nastavnika, kao autoriteta za djecu.

Dobro kaže naš narod: "Nije teško žabu natjerati u vodu", ili još dublja misao: "Tko djeci pusti sve na volju, sprema sebi, a i njima tugu i nevolju". Šteta što to ne zna majka i profesorica, doktorica znanosti, psihologinja, a zna jednostavni narodni genij. Normalno je da djeca, sudjelujući u razgovoru sa roditeljima, trebaju imati pravo, prema svojoj dobi, uvijek na neki raspon slobodnog odlučivanja u nečemu što im ne može naškoditi, ali u važnim stvarima i bitnim životnim pitanjima djeca svjesno i podsvjesno ne žele odlučivati, nego očekuju odluku roditelja koje vole ili nastavnika koji su za njih autoriteti i koji bi ih trebali voljeti i prema njima u svakom slučaju biti dobronamjerni, te ih upućivati na zdravo i moralno ponašanje.

Autoriteti i uzori, po svojim riječima i životom u skladu sa riječima, najveća su sigurnost za djecu i mlade i najviše im znače za stabilnost na njihovom životnom putu. U protivnom slučaju, djeca postaju nesigurna, frustrirana i zato nasilna, te se odaju alkoholu, drogama i nemoralnom životu, koji ih vreba na svakome koraku, te srljaju u propast, na svoju štetu, štetu svojih roditelja, obitelji i cijeloga društva.

Prijedlog roditeljima i hijerarhiji Katoličke Crkve

Roditelji po svim Božanskim i ljudskim zakonima, državnim i međunarodnim, imaju pravo i dužnost brinuti se o svojoj djeci i odlučivati o njihovom odgoju. Oduzeti im to pravo, najveće je nasilje nad obiteljima i kršenje temeljnih ljudskih prava roditelja. Stoga mi Hrvati, kao katolički narod, ne smijemo se pomiriti sa nasiljem i ne smijemo dozvoliti razaranje naše djece pogubnim sadržajima spolnog modula takozvanog zdravstvenog odgoja.

Ako imamo, na žalost, diktatorsku neokomunističku boljševičku vlast, koja oduzima svako pravo roditeljima da utječu na razorni takozvani spolni odgoj svoje djece i baš neće nikako dijalog ni dogovore, nego samo diktaturu i uvrjede, onda odlučno recimo "Ne" takvome teroru i nasilju. Recimo da ne ćemo pustiti svoju djecu na takve satove i to ne, kako sugerira Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje, da opravdavamo djecu lažnom bolešću, nego otvoreno recimo zašto to ne ćemo. Roditelji imaju pravo pitati razrednika i saznati kada su, prema školskom programu, ti sati. Predstavnici nenarodne vlasti u Republici Hrvatskoj sigurno su pred moćnicima svijeta već preuzeli obvezu nametanja takvih sadržaja, a vjerojatno su primili i svoju plaću. Oni kažu kako je to malo sati godišnje spolnog odgoja (u trećem razredu 2 sata godišnje, u četvrtom razredu isto 2 sata godišnje, u petom razredu 2, u šestom 4, u sedmom 3, u osmom 4, u prvom srednje 4, u drugom srednje 4, u trećem srednje 5 sati, a u četvrtom srednje 0 sati godišnje), te da to, kad bi bilo i loše, ne može puno naškoditi djeci. Ministar Jovanović čak kaže da će djeca, kad dođu kući, reći roditeljima što su učila, a roditelji im tada mogu govoriti što hoće. Pitamo se kakav je to obrazovni sustav koji bi svjesno stvarao dvoličnost kod djece i kakve bi to imalo za njih psihološke posljedice ako bi jedno slušali od autoriteta u školi, a drugo od autoriteta kod kuće.

No, zna se da je u tim osjetljivim godinama i najmanje otrova djelotvorno, jer je točna narodna izreka da otrov dolazi u malim bočicama. Ipak, iako trebamo i moramo odbiti svako štetno djelovanje protiv naše djece, budim svjesni da, hvala Bogu, imamo i velike mogućnosti odgoja naše djece putem vjeronauka u školama.

Prava je sreća da je vjeronaukom, iako je izborni predmet, obuhvaćeno oko 90 posto djece u hrvatskim školama. Stoga neka i spolni odgoj, koji se nameće, bude izborni predmet, pa neka ga izaberu za svoju djecu roditelji koji to žele. Mi ga ne želimo ni jednome djetetu, jer su sva djeca naša djeca, a nezdravu duhovnu hranu ne smijemo preporučiti nikome.

Ne znam točno kakvi su programi vjeronauka za pojedine razrede, ali mislim da bi u svakom razredu svako dijete trebalo naučiti osnovne i svakidašnje molitve i temeljne poruke vjere, te to ponavljati u svakome razredu, do kraja srednje škole. Svako dijete bi svakako trebalo znati bar Deset Božjih zapovijedi, a svaku zapovijed bi vjeroučitelj trebao tumačiti u svakome razredu, a posebno glede spolnoga odgoja 6. zapovijed, u kojoj se kaže: "Ne sagriješi bludno!" Tu je prava mogućnost da se na primjeren način, prema dobi djece, u osnovnoj i srednjoj školi, kaže sve što je bitno za tu svrhu u cijelome životu. Trebali bi postojati posebni priručnici, kako bi svaki vjeroučitelj točno znao što reći djeci, u skladu sa naukom naše katoličke vjere, a što je neophodno za tjelesnu i psihičku dobrobit djece, kao i cijeloga društva i naroda!

Ružica Ćavar, dr. stom. i dr. med.